• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

34. nedjelje kroz godinu ili Krist Kralj u Godini vjere – 2012.

Marko Rupnik, Raspeti Krist (Vepric) Marko Rupnik, Raspeti Krist (Vepric) http://www.centroaletti.com/ita/opere/europa/59.htm

Naziv današnje svetkovine Krist Kralj može nam se učini zastarjelim jer nas vraća u prošlost kad su države bile monarhijski uređene, a kraljeva riječ zakon kojemu se nije smjelo prigovoriti. Shvatimo li ispravno značenje naziva Krist Kralj, znati ćemo da značenje tog naziva ne trebamo tražiti u svijetu politike – iako on ima i te kako što poručiti i tom sve više sekulariziranom svijetu koji zakonskim rješenjima i drugim odlukama samog sebe postavlja za 'kralja', mjeru i gospodara stvarnosti – nego da ga trebamo tražiti u riječima i životu Isusa Krista. Ono što je on govorio i način na koji je živio, objašnjava nam značenje i konkretnu poruku naziva Krist Kralj, a tim i današnje svetkovine. Isusov govor o kraljevstvu i o sebi kao kralju možemo, ovisno o tome govori li on o sadašnjem poretku stvari ili govori o vječnosti, podijeliti u dva dijela.

Kad je riječ o sadašnjem poretku stvari, onda za Krista – koji se pred Pilatom izjasnio kao kralj riječima: Ti kažeš: ja sam kralj – kraljevati znači služiti. Govorio je svojim učenicima – čitali smo i promišljali o tome u 29. nedjelji kroz godinu – Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mk 10, 42-45). Na temelju ovoga što je Isus govorio i predlagao svojima, otkrivamo da je njegovo shvaćanje kraljevanja u sadašnjem poretku stvarnosti, u potpunosti oprečno političkom shvaćanju kraljevstva koje u sebi, usprkos lijepim riječima koje osobito možemo čuti u predizbornim kampanjama, znači moć i bogatstvo, slavu, silu i vlast. Isus, za razliku od njih, nije samo govorio, nego je ono što je govorio i činio. Da je tako, najbolje potvrđuje činjenica da se nije priznao kraljem kad je imao moć – na primjer nakon umnažanja kruha o čemu smo promišljali u 17. nedjelji kroz godinu (usp. Iv 6, 15) – nego da to čini tek onda kad je bio potpuno bespomoćan, u rukama nepravednog ljudskog suca i ispred zavedene mase. U tim trenucima u kojemu njegovo kraljevanje za ovaj svijet može biti samo razlog za porugu, a i bilo je, Isus se odlučio očitovati kao kralj, da bi nakon toga u muci i smrti mogao izvršiti svoj kraljevski zadatak služenja i ljubavi, ne sjedeći na kraljevskom prijestolju, nego viseći na križu.

Kad je riječ o poretku stvari u vječnosti – to je poredak u kojemu završavaju sva ovozemaljska kraljevstva, u kojem neće biti važno tko je što bio za života nego kakav je tko bio, niti će biti važno tko je što imao nego što je tko činio – Isus se pred Pilatom očituje kao kralj riječima: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde. U slučaju ovog kraljevstva situacija je potpuno drugačija. To je kraljevstvo u kojemu će Isusu, u skladu s Danijelovim proročanstvom iz prvog čitanja, biti predana vlast, čast i kraljevstvo da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikad neće proći; i kraljevstvo je njegovo vječno, nikad neće propasti.

Krist je kralj koji služi u sadašnjosti i kraljuje u vječnosti! Nismo kraljevi, ali se možemo kraljevski ponašati. To naše kraljevanje i kraljevsko ponašanje može u ovom poretku stvarnosti biti slično političkim kraljevanjima, tako što ćemo, kao i oni, sebe staviti za vrhovno mjerilo svega i sve sebi podrediti, a može biti slično Kristovom kraljevanju služenja. Što god da odaberemo u ovozemaljskom poretku, znajmo da će to imati posljedice u vječnom poretku. U tom poretku političko kraljevstvo sa svojom logikom vlasti i moći prolazi, dok kraljevstvo služenja vječno traje. Na nama je da izaberemo želimo li bez Krista privremeno kraljevati težeći za ovozemaljskim ili ćemo, zagledani u Krista Kralja i njegov primjer služenja, s Kristom Kraljem sada služiti, da bismo s njim mogli vječno kraljevati. A Isus Krist je – ponovit ćemo i ispovjediti svoju vjeru s Ivanovim Otkrivenjem u ulomku iz drugog današnjeg čitanja – Svjedok vjerni, Prvorođenac od mrtvih, Vladar nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas svojom krvlju otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)