Dubrovačka Biskupija

Husar Rimac: Bog daje ljubav koju ti nitko ne može dati!

Husar Rimac: Bog daje ljubav koju ti nitko ne može dati!

Glazbenica Marija Husar Rimac gostovala je na tribini „Otvoreno o vjeri“ u četvrtak 28. veljače u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Na početku je okupljene pozdravio generalni vikar Dubrovačke biskupije i moderator večeri mons. dr. Petar Palić, te, osvrčući se na posljednje trenutke pontifikata pape Benedikta XVI, podsjetio na povezanost velike obitelji Crkve i zahvalnost papi Benediktu na njegovom služenju Crkvi. Izrazio je nadu da će nas povezanost nositi i kroz iduće dane kada će kardinali birati novog papu. Naglasio je da je dio baštine koju papa ostavlja i Godina vjere, a upravo i „na ovim tribinama želimo čuti osobe koje na iskren i jednostavan način žive svoju vjeru“, te pozdravio glazbenicu Husar Rimac.

 

Na pitanje mons. Palića što za nju znači vjera, kazala je da je njezin put krenuo kao i kod većine ljudi, kao dijete je išla na vjeronauk, a nakon krizme je „rekla zbogom“ Bogu i Crkvi, te živjela svjetovno. Karijera joj je bila na prvom mjestu, no kada je imala sve i bila na vrhuncu, osjetila je prazninu, te za to radoblje kaže: „Imala sam sve, i slavu novce, a zapravo nisam imala ništa!“ Tada se dogodilo obraćenje: „Na jednom seminaru desilo se da me Gospodin zagrlio. Krenuli smo u najveću avanturu života. Definitivno jest avantura kada ti Bog ispuni srce i da ljubav koju ti nitko ne može dati. Ni otac, ni majka, ni dijete ti ne može dati ljubav koju daje Bog.“

 

Kazala je da je u početku bila uvjerena kako mora obratiti sve oko sebe, a posebno iznenađenje je bila za svoju obitelj. Sestra Ivana koja ju nije vidjela tri tjedna, nakon povratka iz inozemstva, bila je ljuta na nju jer nije je mogla prepoznati, nije joj bilo jasno otkud ta silna promjena. Ipak, cijela je obitelj prihvatka promjenu, a i doživjela obraćenje. Husar Rimac je priznala da njezina vjera poznaje ne samo uspone, nego i padove, no da je potrebno predati Isusu svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, te mu prepustiti svoj život.

 

Odgovarajući na pitanje što za nju znači biti pripadnik Crkve naglasila je da je ključno zajedništvo, te izrazla svoju želju da Crkva upravo kroz zajedništvo raste, a kao primjer prisjetila se zajedništva prisutnog u molitvi za generale. Kazala je da ne traži osobno svoju ulogu u Crkvi, nego je prepustila Bogu da je vodi, a u tom vodstvu joj pokazuje da, budući je javna osoba, u javnosti svjedoči svoju vjeru, kao i kroz Bonofest čija je umjetnička ravnateljica, te je naglasila potrebu promoviranja glazbe kao načina okupljanja mladih.

 

Govoreći o sakramentima, posebno je istaknula ispovijed i euharistiju. Kazala je da je ispovijed ujedno i suočavanje sa samim sobom, te da joj pristupa poput malog djeteta koje se skrušeno kaje i obećaje da neće više griješiti, dok euharistiju doživljava kao „spuštanje neba na zemlju“. Naglasila je potrebu iskrenosti u življenju vjere, tj. da vjernik ne smije jedno biti u crkvi, a drugo izvan nje. Ispričala je događaj kada joj je prišla jedna djevojka i pitala je kako kao pjevačica uspjeva uskladiti svjetovni i duhovni život, na što je što je odgovorila da je to dvoje isto, jer nema dva života, nego jedan.

 

Kazala je također da u svom življenju vjere ne smijemo osuđivati druge, čemu smo nažalost skloni. Naglasila je da ne smijemo biti agresivni u svojoj vjeri, nego da moramo mijenjati prvenstveno sebe, te da će ljudi onda vidjevši da „živimo ljubav“ početi se mijenjati.

 

Odgovarajući na pitanje o korizmi, kazala je da je korizma za nju vrijeme priprave, te da nas odricanje čini većim, boljim i sabranijim osobama. Kazala je također: „Isus Krist je moja najveća ljubav, nešto najljepše što mi se u životu desilo, najbolji frend, onaj tko mi je doveo predivne ljude u moj žviot. Doveo mi je i supruga kojeg sam upoznala na seminaru kod fra Zvjezdana Linića“ Ispričala je zanimljivu priču o upoznavanju supruga na misi kada su trebali napisati po jednu misao, te ubaciti u košaru, a poslije su svi izvlačili. Pomolila se da onaj tko izvuče njezinu karticu, bude njezin muž. No, nakon što se osvrnula oko sebe, posumnjala je, budući su u crkvi bili uglavnom parovi. Nakon mise joj je prišao Vjeko te upitao je li je ona to napisala. Danas su u sretnom braku o kojem je svjedočila, kazavši da nije sve idealno, da im je posebno teško bilo u samom početku, no da se uz vjeru i kroz molitvu sve može prebroditi. Naglasila je: „U braku ne radiš više sve samo za sebe. Sve što radim, radim za nas.“

 

Govoreći o zajedničkoj molitvi, kazala je da joj je u početku bilo neugodno, budući je molitva nešto veoma osobno i intimno, tu zapravo čovjek otvara cijelog sebe, svoju dušu. Prvo su krenuli s onom najjednostavnijom molitvom, za obiteljskim stolom, a kasnije se ta molitva proširivala. Danas, svake večeri izmole deseticu krunice prije spavanja. Govoreći kao glazbenica, kazala je da je glazba veliko „oruđe“ koje imamo u rukama, te ispričala događaj iz Londona s dočeka Nove godine koju je dočekala u jednoj evangeličkoj crkvi, gdje su vrata bila širom otvorena, mladi su dočekivali mlade uz glazbu, što je poticaj i nama da uz glazbu otvaramo vrata Crkve mladima.

 

Na kraju je Husar Rimac i zapjevala, a mons. Palić je pozvao okupljene na iduću tribinu „Otvoreno o vjeri“ koja će se održati u četvrtak 21. ožujka. Ova tribina je također preko internet stranice Dubrovačke biskupije uživo prenošena (live streaming), a isto će se nastaviti i s drugim važnijim događajima u biskupiji.

 

Angelina Tadić