Dubrovačka Biskupija

S Hrvatima katolicima u Švedskoj

S Hrvatima katolicima u Švedskoj by Alina Maric

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je u subotu, 25. svibnja središnje euharistijsko slavlje u Švedskoj, u gradu Vadsteni, uz grob sv. Brigite, suzaštitnice Europe na 14. hodočašću Hrvata Skandinavije u Vadstenu. Suslavili su hrvatski svećenici u Skandinaviji među kojima i kancelar biskupije mons. Stjepan Željko Biletić, a pjevao je zbor Hrvatske katoličke misije iz Stockholma.

Biskup Uzinić je na početku zahvalio na pozivu da bude predvoditelj ovog slavlja, posebice mons. Biletiću, dugogodišnjem dušobrižniku Hrvata u Švedskoj, kao i mjesnom biskupu mons. Andersu Arboreliusu.

U homiliji biskup Uzinić je rekao da nam je objavljena Božja riječ koja je navještena objavila važnu istinu da je „Isus Krist pravi Bog i jedini Spasitelj, onaj koji hoće i može, makar nam se ponekad u suočavanju s životnim poteškoćama čini da spava, da ga nije briga, lađu našeg života dovesti u luku spasa.“ Dodao je kako ta luka spasa nije ono što sugerira ideologija zarade i potrošnje „nego je to ono 'novo nebo' i 'nova zemlja' koje je otajstvom svoga života i smrti među nama ljudima Bog započeo ponovo graditi u osobi Isusa iz Nazareta u kojemu je Bog postao jedan od nas, da bi bio s nama u neverama života, otro naše suze, uklonio iz naše sredine smrt i tugu i jauk i bol.“ „I zato bi znak nevjere bilo pomisliti da nam Bog ne može ili ne želi pomoći, da ga nije briga, da spava, ali i da nam to nije važno, a ovo su sve simptomi bolesti našeg potrošačkog društva, zatrovanog različitim ideologijama kojima Bog nije potreban, nerijetko i smeta, koje svi mi ponekad očitujemo i koje nas svojim zaraznim djelovanjem sve više zarobljuju,“ rekao je biskup navodeći Isusov prijekor i pouku učenicima: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“. Isus to govori da bi „našu tešku situaciju a život je prepun takvih situacija, upotrijebio zato da bi nas poučio da i u takvim situacijama možemo otkriti njegovu prisutnost i iz usta izviti molitveni krik: ,Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?', koji će probuditi vjeru u njegovu božansku moć kojoj ništa nije nemoguće: ,Tko li je ovaj da mu se vjetar i more pokoravaju?'“poručio je dubrovački biskup.

Kako se ovo hodočašće Hrvata Švedske događa u Godini vjere, biskup Uzinić je dotaknuo i pitanje vjere u Isusa Krista koje svatko sebi mora osobno postaviti. „Za nas danas i ovdje nije toliko važno što drugi kažu tko je Isus, iako je to dobro znati, jer to što oni misle i govore o Isusu govori i o nama i o našem svjedočenju, odnosno ne svjedočenju Isusa Krista. Važno nam je znati ono što je ispovjedio Petar, jer je Petrova vjera naša vjera. Ipak, najvažnije nam je iskreno odgovoriti na pitanje tko je meni Isus? Iz odgovora na ovo pitanje saznati ću je li moja vjera još uvijek Petrova vjera, vjera Crkve ili sam postao još jedan u nizu onih koji su, odbacujući ploče Svjedočanstva ispisane prstom Božjim, pravog Boga zamijenili likom bika koji ždere travu. A puno je načina na koji se upravo ovo drugo može dogoditi i događa, kako ovdje na europskom sjeveru na kojemu vi radite i živite, tako, nažalost, i na europskom jugu odakle ste krenuli u svijet tražeći bolji život.“

Biskup je naveo i pojavu smanjenja onih koji se izjašnjavaju kršćanima u Velikoj Britaniji, a slično je i u cijeloj Europi, što je naš poznati sociolog religija (prof. dr. Ivan Markešić) komentirao zaključivši da se to događa zato što „kršćanske crkve, svejedno o kojoj je konfesiji riječ, ne nude ljudima smislenu životnu orijentaciju“. Tu konstataciju on proteže i na našu domovinu u kojoj se također smanjuje broj kršćana, u nas dijelom i zbog iseljavanja, a povećava broj agnostika, te kao razlog navodi „to što hrvatski kršćani katolici i njihovi crkveni predstavnici ne žive životom koji promovira njihova vjera“, kazao je biskup

Osvrnuo se i na situaciju vjere u Švedskoj prema jednom istraživanju o osobnoj religiji koje je pokazalo da ljudi u Švedskoj često „bez mnogo promišljanja prihvaćaju različite (a možda i sasvim nespojive) elemente životnih filozofija i stvaraju vlastiti pogled na svijet“, a što onda dovodi do toga da je samo 2 % onih koji su za sebe rekli da su ”kršćani, ali na neki svoj način“, spomenulo Isusa. Kršćanstvo bez vjere u Isusa Krista Sina Božjega ili kojemu je Isus Krist tek povijesna osoba, a reinkarnacija realna mogućnost, nije i ne može dati nikome ništa smisleno, a kamo li životnu orijentaciju, istaknuo je biskup Uzinić, citiravši riječi jednog švedskog biskupa (Martina Lönneboa) kako „osobna religija ne može ničim obogatiti period u kojem živimo niti uspijeva svoje vrijednosti prenijeti u novo doba“. Usporedio je i stav današnjih roditelja u Švedskoj koji ne prenose vjeru svojoj djeci puštajući ih da vjeruju što žele i da izabiru kad postanu dovoljno veliki, s onim što je živjela i svjedočila sv. Brigita. Ona i njezino kršćanstvo „su bili privlačni i davali su odgovore na pitanje života i njegovog smisla u svim situacijama, uključujući i one kad nam se čini da je Bog daleko, da spava,“ dok je ovo naše „kršćanstvo“ postalo religija, koja ne može odgovoriti ni na jedno smisleno pitanje, a kamo li pitanje smisla života, ustvrdio je biskup Uzinić.

Govoreći o vjeri Hrvata u Švedskoj, biskup je pretpostavio da se ona nadograđuje na vjeru koju su ponijeli iz domovine i od svojih roditelja, ali je naglasio kako to nije dovoljno. Potrebno je osobno susresti Isusa i u susretu s njim sebi odgovoriti na pitanje tko je on nama, istaknuo je biskup dodavši da onda iz te vjere i tog osobnog susreta s Isusom treba živjeti, na način „da ta vjera i taj susret prožima sav naš život u svim njegovim dimenzijama.“ „Bez toga jednostavno ne možemo postati, poput sv. Brigite, evangelizatori svojih bračnih drugova, navjestitelji evanđelja svojoj djeci i oni koji u svom društvu i svojoj Crkvi, onda kad su doma u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini i onda kad su ovdje u Švedskoj ili u bilo kojoj drugoj skandinavskoj zemlji, žive evanđelje i od evanđelja,“ poručio je biskup potičući okupljene vjernike da u evanđelju Isusa Krista pronađu smislenu životnu orijentaciju jer jedino ono to može ponuditi te ih preporučio zagovoru sv. Brigite.

Biskup Uzinić je predvodio i zajedničku molitvu na grobu sv. Brigite Švedske, suzaštitnice Europe, koji se nalazi s lijeve strane oltara i pred kojim se hodočasnici zaustavljaju u osobnoj molitvi.

Moto četrnaestog hodočašća Hrvata Švedske u Vadstenu bilo je: "I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više neće biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli više neće biti". Hodočasnici pristigli iz svih dijelova Švedske prije mise su imali mogućnost za sakrament pomirenja i posjet grobu sv. Brigite. U poslijepodnevnom dijelu programa održan je koncert hrvatskih plesova, kola i pjesama u sportskoj dvorani Ishallen, a nastupili su: HKD Jadran iz Malmö-a, HKD Plitvice iz Skillingaryd-a Vaggeryd-a, HKD Sokadija iz Göteborga i drugi.

Hrvati Švedske su i ranije posjećivali grob sv. Brigite, no od 2000. godine organiziraju zajedničko hodočašće, najčešće zadnje subote mjeseca svibnja, koje postaje tradicionalno. Grob sv. Brigite nalazi se u 'plavoj crkvi' u Vadsteni, gradu u srednjoj Švedskoj, na istočnoj obali jezera Vättern, koji ima oko 5600 stanovnika.

Suzaštitnica Europe sv. Brigita, često nazivana „Božji glas sa sjevera“, najpoznatija je katolička svetica sjevera Europe, živjela je u 14. stoljeću i bila majka osmero djece. Odgajala ih je u kršćanskom duhu, kako joj je u jednom viđenju rekla Gospa: "Nastoj oko toga da tvoja djeca postanu i moja!" Poslije smrti muža angažirala se u javnom životu Crkve i Europe ondašnjeg vremena, posredujući između zavađenih kraljeva, zauzimajući se za povratak papa iz Avignona u Rim, a postala je i jedna od najpoznatijih srednjovjekovnih hodočasnica. Među katolicima do danas su ostale poznate i rado moljene privatne pobožnosti: Petnaest molitava sv. Brigite i Sedam molitava sv. Brigite.

Danas je Katolička crkva u Švedskoj manjinska Crkva što je posljedica reformacije u 16. stoljeću. Ima više od 100 000 vjernika, prema podacima iz 2011. godine. Katolička biskupija Stockholm koja obuhvaća čitavu Švedsku, dobila je 1998. godine prvog domaćeg biskupa, šveđanina Andersa (Andriju) Arboreliusa, karmelićanina. On je tri godine kasnije za svog generalnog tajnika izabrao Hrvata – mons. Biletića. U Švedskoj postoje četiri Hrvatske katoličke misije: u Göteborgu na zapadu Švedske, u Malmöu na jugu, a istočnije i sjevernije su još Jönköping i Stockholm.

Angelina Tadić