Ispiši ovu stranicu

Svečanost blagoslova i kolaudacije novih orgulja u župnoj crkvi u Smokvici na otoku Korčuli

  • Četvrtak, 12. siječnja 2012 21:18

Kada je kraljica instrumenata pod vještim prstima prof. Marija Penzara u svoj ljepoti svojih svirala zvucima prožela prostor jedne od većih crkava u Dubrovačkoj biskupiji, bio je to završetak jednog sna i početak drugog. Završio je gotovo stoljetni san o izgradnji novih orgulja u crkvi Očišćenja Marijina u Smokvici na otoku Korčuli, a počeo je san o istinskom uzdizanju duše smokviških vjernika Bogu po ljestvicama koje će tkati nove orgulje. Blagoslovom orgulja kojeg je podijelio biskup dubrovački mons. Mate Uzinić u četvrtak, 22. rujna, orgulje od dvadeset i četiri registra, dva manuala, pedala, 1502 potpuno različite svirale i dva sviraonika započele su svoj život služenja Bogu i čovjeku.

Nisu te orgulje „pale iz neba nekontrolirano, automatski, proizvoljno", istaknuo je u uvodu don Božo Baničević, onaj bez kojeg novih orgulja u Smokvici ne bi ni bilo. „Na njih se trošila pamet i ne samo pamet. Providnost Božja koja nas neprestano dorađuje i usavršava i izoštruje naše poglede neminovno nas uči raditi i ne klonuti. Ove orgulje su Božje djelo. Samo Bog je mogao dati da se moralo poklopiti toliko tih faktora raznog tipa izbliza i izdaleka, dok se nisu rodile i ostvarile ove orgulje," rekao je don Božo opisujući dugi put smokviške crkve, tzv. starog organa, pozitiva od 5 registara, izrađenog u Veneciji 1880. u radionici Bazani kojeg treba restaurirati te stoljetnih načina sviranja i pjevanja. Don Božo je, naime, darovao nove orgulje svojoj rodnoj župi i crkvi u kojoj je kršten, pričešćen, krizman i u kojoj je služio svoju mladu misu prije 48 godina. Sadašnji župnik don Ante Burić, zahvaljujući don Božu, istaknuo je kako svi iz njegova primjera mogu učiti: "Možemo učiti kako nije vrlina, ma koliko nam se činilo da je i ma koliko nam se kao takva nametala, uzimati, već je vrlina davati. Da je više ovakvih osoba u našem društvu, osoba kojima je na pameti evanđelje, a ne osobni interes, vjerujem da bi bili pošteđeni raznih trauma kroz koje kao društvo na svim razinama prolazimo." Ključeve orgulja župniku je predao gosp. Antun Škrabl u čijoj tvornici u Sloveniji su orgulje izrađene. Citirajući Menuhima koji kaže da nakon četvrt sata pažljivog slušanja orguljske glazbe slušatelj postaje bolji čovjek Škrabl je naglasio kako su ove veličanstvene orgulje „jedno od najvećih i najljepših ostvarenja kulturne baštine Dalmacije."

Na onu najvažniju ulogu orgulja za smokviške vjernike upozorio je biskup Uzinić: „ One će opravdati svoje postojanje samo ako pomognu onima koji redovito sudjeluju na misama da se uz njihove zvukove uzdignu prema Božjim, ako im pomognu da se kroz euharistijska slavlja još više približe Gospodinu, priprave na dostojanstven susret s njim, da bi tim susretom s euharistijskim Isusom bili promijenjeni, postali i ostali Kristom nastanjeni, oni koji euharistiju žive i nakon euharistije u svojim obiteljima, na radnom mjestu, školi, životu političke zajednice, a žive je jer ne žive više sebi već žive drugima s Kristom u sebi."

Na svečanosti blagoslova i kolaudacije novih orgulja u župnoj crkvi u Smokvici, uz brojne vjernike, mješoviti crkveni zbor „Don Jakov Salečić", Kćeri milosrđa s provincijalkom s. Nelijom Pavlović i sestre dominikanke sudjelovali su i predstavnici županijske i općinske vlasti kao i prijašnji župnici Smokvice.