• time
  • Happines
  • Frendship
  • image

 

ISPOVIJED

 

Jutros neću upaljivat svijeće.

Na ruke ću primit Sunca plamen prvi.

S oltara sve ću skinut mrtvo cvijeće,

Na njem spalit križ svoj od mesa i krvi.

 

Ja ću u bjelini dana, na kamenoj ploči,

Confiteor molit, bez predaha grudi,

A kad zastor padne, Tvoje ugledat ću oći

U radosti novoj, što u suzama se budi.

 

Mač dvorezac blista u Tvojemu pramu,

Štono mrvi srce, da Ti slađe pjeva,

Kao kad se sunce probija kroz tamu.

 

Zvona su umukla... Govori osama...

Suze su mi svijeće u osvitku dana,

A uzdasi cvijeće, što ga rodi tama.

 

I rijeka se razli preko mojih brana.

 

Don Mirko Talajić, Maslinski zvuci, Dubrovnik 1998.

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)