Logo
Ispiši ovu stranicu

4. nedjelja kroz godinu (B), 2015.

 

„Učio ih je, kaže evanđelist, kao onaj koji ima vlast.“

Ljudski gledano Isus nije imao nikakvu vlast niti je imao pravo poučavanja s ijednog naslova. On u svom društvu i vremenu nije imao ni položaj, ni titulu. Pa ipak učio je „kao onaj koji ima vlast.“ I oni koji ga slušahu „bijahu zaneseni njegovim naukom.“ U čemu je njegova tajna? Isusova tajna je u usklađenosti između onoga što je govorio i onoga što je činio, u dosljednosti. On nije bio od onih koji su svoje iskaze mijenjali ovisno o trenutku i potrebi. Dosljedno je iznosio novi i snažan nauk koji, jer je bio nov i snažan, nije imao potrebu pozivanja na neke druge autoritete, poput Mojsija i proroka, nego je svojom logičnošću, ali i načinom na koji je iznošen, sam u sebi bio jesan i prihvatljiv svima.

Isusov novi i snažni nauk može se sažeti u ljubav prema Bogu radošću i jednostavnošću srca, a ne kao do tada strogim izvršavanjem zakonskih propisa, zatim u ljubavi prema bližnjima, koja se ne ograničava na one koji mogu uzvratiti, koji su blizu krvnom povezanošću ili, kao u slučaju koji navodi Apostol u ulomku iz drugog čitanja pozivajući nas na beženstvo i djevičanstvo, svjetovnim brigama koje se svode ne ono „kako da ugodi ženi“ i ono „kako da ugodi mužu“, nego se proširuje na sve ljude, bez obzira na sve naše razlike, uključujući čak i neprijatelje. Jedini preduvjet za ljubav prema bližnjima je njihova potreba da budu ljubljeni.

Isusov nauk je nov i snažan i zato što on nikad nije tražio svoju korist iz susreta s ljudima. Nikad ljudima nije želio nametnuti svoju vlast. Sve što čini je jednostavno njegova ponuda. I sa svojom ponudom svakom prilazi s poštovanjem i željom da vlašću koju ima oslobodi čovjeka od zla i učini ga sposobnim za dobro. U tome je tajna njegove vlasti i poštivanja koje se ima prema njemu. U tom se nalazi i njegova moć nad nečistim duhovima koji su mu se zbog toga pokoravali.

Koliko god da je Isusov govor oduševljavao mnoge koji su u njemu zbog njegove dosljednosti i sklada između onoga što je govorio i činio s pravom prepoznavali jednog od proroka koje je Bog obećao po Mojsiju, a s čime nas je upoznao ulomak Knjige Ponovljenog zakona koji nam je danas ponuđen kao prvo čitanje, ipak je bilo i onih koji ga nisu prihvaćali, onih koje je njegov govor zbunjivao i uznemiravao. Činio im se nestvarnim, dalekim od uobičajenosti na koju su bili naviknuti. Mnogi su, kako ćemo moći čuti i tijekom ove liturgijske godine, znali reći: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ (Iv 6, 60). Ovima će se i danas mnogi pridružiti. To, međutim, nije dovoljno da bi se Isusa ušutkalo. On i dalje iznosi svoj nauk s istim autoritetom i istim dostojanstvom „kao onaj koji ima vlast.“ I to čini kao onaj koji poznaje čovjeka i njegove probleme, kao onaj koji se, svjestan svoje moći, ne želi zaustaviti pred moću zla.  

Isus nije poput drugih učitelja. On je govorio kao onaj kojemu je Bog stavio u usta svoje riječi i dao vlast da govori. S istim autoritetom on govori i danas. Govori u svojoj riječi, ali i u riječi onoga tko tu riječ može autentično tumačiti. Na prvom mjestu među takvima je papa Franjo koji svojim jednostavnim, ali i dubokim porukama govori drugačije nego smo naviknuti, tako da su onim što on govori i kako govori, mnogi zaneseni, osobito izvan Crkve i crkvenih struktura, ali i mnogi, osobito u Crkvi i crkvenim strukturama, zatečeni. Osjećaju da je to tvrda besjeda, ponekad i s neobičnim usporedbama, koju je ponekad teško slušati. Pa ipak, sve se svodi na njegov ustrajan poziv nama kršćanima, a uz Dan posvećenog života u Godini posvećenog života osobito među nama kršćanima onima koji su se odrekli muža ili žene zbog onog „kako da ugodi Gospodinu“, da budemo oni koji govore i čine. I da između onoga što govorimo i činimo bude sklad. Da ne budemo, kako svojevremeno kaza papa Franjo u jednoj od propovijedi u svetoj Marti, poput paunova koji se zanose svojom vjerom ili mjehurića sapuna koji su lijepi, ali kratko traju, nego oni koji ljubav koju propovijedamo stvarno žive, u svim njezinim dimenzijama i na svim razinama.

I reče Gospodin Mojsiju: „Podignut ću im proroka između njihove braće. ... Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.“ Da ne bismo bili među onima koji će odgovarati jer nisu poslušali, trgnimo se i pokušajmo u svojoj svakodnevici čuti Božju riječ, uskladiti svoj život s tom Božjom riječju te tako i sami postati proroci, oni koji Božju riječ govore, ali i svojim dosljednim kršćanskim i/ili redovničkim i/ili svećeničkim životom svima koje susreću svjedoče njezinu djelotvornost.

 

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)