SVJEDOCI

Vidio sam kako rijeke krizantema

odlaze svečano i tiho

posve nečujno

na počivalište

gdje prestaje svaka buka.

Tu su ponosno stale

žute, bijele, ljubičaste

i mnoge druge i ljepotom boje i

svježinom mladosti

oživljuju uspomene.

One i sjaj svijeća, šapat molitve i

jecaji gotovo nečujni

svjedoci su koliko se uspomena oživi,

osjećaja ponovi,

događaja sjeti,

osoba s onu stranu života susretne.

U toj rijeci nedovršenih priča

gdje na počivalištu

sretnemo najmilije,

na toj stanci na putu do Neba,

svjedoci stoje, krizanteme, upaljene

svijeće, molitve i suza što skotrlja se

do uzglavlja najdražih, suza topla kao

molitva,

kao šapat,

kao uzdah,

kao sjećanje,

kao ljubav,

suza puna Vječnosti!

                                  don Jozo Sebežević