SVJEDOCI
Vidio sam kako rijeke krizantema
odlaze svečano i tiho
posve nečujno
na počivalište
gdje prestaje svaka buka.
Tu su ponosno stale
žute, bijele, ljubičaste
i mnoge druge i ljepotom boje i
svježinom mladosti
oživljuju uspomene.
One i sjaj svijeća, šapat molitve i
jecaji gotovo nečujni
svjedoci su koliko se uspomena oživi,
osjećaja ponovi,
događaja sjeti,
osoba s onu stranu života susretne.
U toj rijeci nedovršenih priča
gdje na počivalištu
sretnemo najmilije,
na toj stanci na putu do Neba,
svjedoci stoje, krizanteme, upaljene
svijeće, molitve i suza što skotrlja se
do uzglavlja najdražih, suza topla kao
molitva,
kao šapat,
kao uzdah,
kao sjećanje,
kao ljubav,
suza puna Vječnosti!
don Jozo Sebežević