Dubrovačka Biskupija

Iz prve ruke: Biskup Vukšić o radu Sinode o obitelji u Vatikanu

Iz prve ruke: Biskup Vukšić o radu Sinode o obitelji u Vatikanu

 

Sudionik Sinode biskupa o obitelji mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u Bosni i Hercegovini, u srijedu, 2. prosinca boravio je u Dubrovniku gdje je održao dva predavanja o sinodi čija tema je bila „Poziv i poslanje obitelji u suvremenom svijetu“, a koja je održana u Vatikanu od 4. do 25. listopada ove godine i koja je bila privukla veliku pozornost ne samo crkvene nego i svjetske javnosti.


Prijepodne je u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku govorio dubrovačkim svećenicima i redovnicima u biskupiji, a navečer u dvorani sv. Ivana Pavla II. redovnicama i zainteresiranim vjernicima. Svi su oni tako imali prigodu iz prve ruke čuti kako se sinoda odvijala i što se zaista događalo, nasuprot tendencioznim medijskim natpisima u to vrijeme.

 

Način rada Sinode


Biskup Vukšić je iznio neke podatke o sinodi, podsjetio na sadržaj završnog izvještaja „Relatio finalis“, predstavio svoje djelovanje na sinodi te istaknuo glavne naglaske za pastoralno djelovanje, koji proizlaze iz završnog izvještaja Sinode.


Sinoda je počela i završila misnim slavljima koja je u bazilici sv. Petra predvodio papa Franjo u koncelebraciji sinodskih otaca. Na sinodi je sudjelovalo 270 biskupa odnosno sinodalnih otaca iz cijeloga svijeta, a bili su nazočni i „bratski delegati“, tj. predstavnici drugih kršćana kao i promatrači.


Biskup Vukšić je objasnio način rada sinode. Sinodski oci su sudjelovali u plenarnom radu sinode na dva načina: putem unaprijed najavljenih govora za koje je svaki sinodalni otac imao po 3 minute na raspolaganju, i putem tzv. slobodnih govora po 4 minute. Održano je tako 328 govora, od kojih je 70 bilo tzv. slobodnih, a promatrači su održali 33 govora (17 bračni parovi i 16 pojedinci). Nastupilo je 13 bratskih delegata. Na opće kongregacije potrošena su 54 radna sata.


Počelo se od ponuđenog početnog teksta „Instrumentum laboris“ na kojeg su sinodalni oci predlagali amandmane, a predložili su ih 1355. U radnim skupinama, u kojima se ukupno radilo 36 sata, sinodalni oci su iznosili svoja zapažanja, pa su onda oni prijedlozi oko kojih su se složili išli na opću kongregaciju. Nakon što je priređena prva verzija završnog izvještaja sinode „Relatio Synodi“, saborski oci su imali jedan dan da ga prouče i prirede nove amandmane ili da se prijave za slobodni intervent, ako već ranije nisu bili iskoristili tu mogućnost. U toj fazi održan je još 51 intervent, a bilo je i dosta novih amandmana. Na kraju zasjedanja, u subotu 24. listopada poslije podne, sinodalni oci su glasovali o svakom broju završnoga teksta zasebno. Kada je glasovanje završeno, papa Franjo je održao završni govor na sinodi i odobrio objavljivanje završnoga dokumenta Sinode o obitelji – teksta od 94 paragrafa, koji su svi odobreni dvotrećinskom većinom: od 178 do 256 glasova, kazao je biskup Vukšić.


Tendenciozno pisanje medija nije utjecalo na rad Sinode

 

Biskup Vukšić je također iznio podatke o medijskom praćenju sinode. Održano je 19 konferencija za novinare na kojima je nastupilo 46 različitih osoba, a bilo je akreditirano 464 novinara: 227 za video područje, 194 za tisak i 43 fotografa: iz Europe (366), Sjeverne Amerike (54), Latinske Amerike (35), Azije (5), Afrike (3) i Oceanije (1).


„U medijima se moglo pročitati da se na rad Sinode pokušalo utjecati izvana medijskim eksponiranjem slučaja jednoga svećenika, zaposlenika Kongregacije za nauk vjere, koji se, neposredno prije Sinode, deklarirao kao homoseksualac, te plasiranjem vijesti, na kraju sinode, da Papa boluje od tumora na mozgu, što bi imalo značiti da nije dovoljno sposoban za obavljanje svoje službe. No, ama baš nikakav utjecaj tih pokušaja nije se osjećao u sinodalnoj dvorani,“ istaknuo je biskup Vukšić te nastavio: „Isto tako nije se moglo primijetiti da je utjecalo na rad Sinode ni objavljivanje pisma, koje su 13 kardinala uputili papi Franji, a kojim su izrazili želju da na Sinodi bude jasno potvrđena vjernost crkvenom nauku i da Sinoda djeluje što je moguće transparentnije. Tomu je, vjerojatno, doprinijelo i to što je Papa drugoga dana zasjedanja, a vjerojatno nakon što je primio to pismo, na početku jutarnje sjednice, u kratkom nenapisanom govoru rekao da je ovogodišnja Sinoda nastavak prošlogodišnje. Rekao je također da postoje samo tri službena dokumenta s prošlogodišnje Sinode. To su: 'Relatio Synodi' i dva Papina govora, uvodni i završni govor pape Franje, koji su objavljeni, a da su sva druga očitovanja, ako postoje, samo privatna mišljenja pojedinaca. Kazao je također da se nauk Crkve o braku ne mijenja, ali da je istina da vanjske snage pišu svašta te da se pokušava stvoriti hermeneutiku konspiracije i dodao: Mi nastavljamo! Ti vanjski potenciraju kao da je pričest rastavljenima jedino pitanje, i zaključio: Ne dopustimo da nas stjeraju u taj kut.“


Vojni biskup u BiH također je podsjetio i na Treću izvanrednu opću sinodu biskupa održanu u listopadu 2014. godine o temi „Pastoralni izazovi glede obitelji u kontekstu evangelizacije“, koja je obavila pripremnu zadaću u odnosu na sinodu iz 2015. godine. U razdoblju između dviju sinoda papa Franjo je prihvatio prijedlog većine prošlogodišnjih sinodalnih otaca te u kolovozu 2015. objavio apostolsko pismo u obliku motuproprija „Blagi sudac gospodin Isus“ (Mitis iudex Dominus Iesus), kojim se reformiraju neki kanoni „Zakonika kanonskog prava“ o parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe. „To je zasada ustvari jedini konkretan rezultat i obvezujući dokument koji je proizašao iz rada ovih dviju Sinoda,“ kazao je biskup Vukšić.

 

Od radnog materijala do završnog dokumenta


Predavač je podrobnije govorio o završnom dokumentu sinode „Relatio finalis“ koji se sastoji od tri dijela: Crkva u osluškivanju obitelji, Obitelj u Božjem planu i Poslanje obitelji.


„U odnosu na početni radni materijal ovaj tekst je vrlo dorađen, više je organski i više koherentan od toga početnog radnog dokumenta. To je prije svega zato što završni tekst uključuje mnoge primjedbe i prijedloge sinodalnih otaca,“ ustvrdio je biskup Vukšić.


Na primjeru svog sudjelovanja na sinodi biskup je podrobnije objasnio način kako jedan sinodalni otac može pridonijeti radu sinode. Kazao je da će ovu sinodu pamtiti i po tome što je on prvi put osobno sudjelovao na nekoj sinodi biskupa što je za njega bilo „posve novo i vrlo dragocjeno iskustvo biskupskoga življenja odgovornosti za cijelu Crkvu.“


Biskup Vukšić govorio je dva puta na sinodi, oba puta 9. listopada u prisutnosti pape Franje.


U prvom nastupu komentirao je 45. odlomak radnoga materijala koji je posvećen plodnom jedinstvu bračnih drugova te predložio, uz ostalo, da bi konačni tekst sinode tematiku o obitelji morao mnogo bolje utemeljiti biblijskim tekstovima, crkvenoj patrističkoj tradiciji i istaknuti jasan kontinuitet nauka crkvenog učiteljstva, koji je bio na vrlo siromašan način prisutan u radnom materijalu. Te misli ušle su najprije u relaciju talijanske grupe „B“ u kojoj je biskup radio, pa su pročitane u sinodalnoj auli na plenarnoj sjednici i potom objavljene u „L'Osservatore Romano“.


„Da bi se izbjeglo zamku sentimentalnih, političkih i socioloških analiza, i da se poslanje i akcija Crkve ne svede i ne potroši na inače hvalevrijedno praktično humanitarno i karitativno djelovanje, te kako nam se ne bi dogodilo da svi skupa postanemo čuvari muzeja vlastite prošlosti, katolička obitelj bi morala osnažiti svoju vjernost Božjem naumu,“ rekao je biskup Vukšić i nastavio: „No, rekao sam također da sadašnje stanje, više nego što je vrijeme za žalovanje, i prije negoli je problem, jest trenutak koji nas sve poziva na obraćenje i vjernost te da se pitamo gdje smo pogriješili mi. Ovo je znak vremena koji nas poziva da, nakon što budemo obraćeni mi, svjedočimo, propovijedamo, služimo, obraćamo i krstimo, to jest da kršćani budu ponizni sluge nove evangelizacije Europe."


"U traženju pastoralnog odgovora na izazove, na razini vjere i dušobrižništva, ljudska svakodnevica bi se trebala nadahnjivati na Božjoj objavi. Crkva, ni kao zajednica ni pojedinci u njoj, ne bi smjela dopustiti da ju vodi pastoralni sentimentalizam, koji rastače zdravi nauk, ili frustracije, koje brišu kršćansku nadu i radost, ili djelovanje kao da je ona 'crveni križ', što bi Crkvu svelo na humanizam i filantropiju. Naspram tomu, vjerni kršćanskoj antropologiji o dostojanstvu i poslanju muškarca i žene, braka i obitelji, vjerujemo da metafizička istina jest izvor i da ona treba biti korektiv cijele čovjekove povijesti i našega vjerovanja i djelovanja. To jest, u konkretnom djelovanju vjera i teologija trebale bi usmjeravati dušobrižništvo Crkve, brigu za svakoga čovjeka iz koje nije isključen nitko, pa čak ni najveći grešnik, i voditi cijelu čovjekovu sociologiju, a objektivna istina osmišljavati subjektivna traženja. A ne obratno! A u traženju lijeka za takvu svakodnevicu, uključujući pitanja i problema braka i obitelji, to posebice mora činiti Crkva, mistično utjelovljenje Isusa, koji je zauvijek – i kao povijesni na način Isusa iz Nazareta i kao mistični na način Crkve – milosrdni Spasitelj grešnika.“

 

Briga za obitelji vojnika


U slobodnom govoru biskup Vukšić, kao jedini vojni biskup na sinodi, iznio je zapažanje da radni materijal sinode uopće ne spominje specifičnu dušobrižničku brigu za obitelji vojnika i predložio da bi to trebalo ispraviti u završnom dokumentu sinode. Kao razloge za to naveo je da, osim što obitelji vojnika postoje kao životna i crkvena stvarnost, Crkva prema njima vrši i poseban oblik dušobrižništva, koji je organiziran u vojne biskupije, koje se ponegdje nazivaju vojni ordinarijati.

 

„Vojnički članovi ovih obitelji sudjeluju u mnogim plemenitim poslovima, kao što su humanitarne akcije i mirovne misije, i treba ih u tomu podržati. Međutim, život ovih obitelji vrlo često prati fizička odvojenost koja sa sobom nosi velike izazove i kušnje. K tomu, cijela obitelj izravno trpi kad se njihovi članovi pripremaju ili nalaze u ratu, kad budu ranjeni, kad izgube život ili zbog rata budu opterećeni posttraumatskim sindromom, kad imaju velike moralne dileme glede svoga sudjelovanja u ratu ili procesa proizvodnje i uporabe oružja te, zbog svega toga, osjećaju veliku potrebu za savjetom, duhovnom brigom i utjehom vlastite vjere.“ Taj prijedlog, malo modificiran, uvršten je u 78. broj završnog izvještaja.

 

U očekivanju postsinodalne pobudnice


Biskup Vukšić je također kazao da je završni tekst sinode poznat javnosti jer je tako odlučio papa Franjo, koji je mogao i drugačije odlučiti. Taj tekst nema obvezujuću snagu prema bilo komu zato što je Sinoda savjetodavno tijelo, a ne tijelo koje odlučuje, niti je to dokument crkvenog učiteljstva jer mu za to, kao za svaki dokument, treba papin potpis. Tekst na neki način u moralnom smislu izravno obvezuje jedino Papu. Papa je, naime, sazvao biskupe na sinodu i zaželio čuti njihovo mišljenje na određenu temu, iz čega onda proizlazi neka vrsta njegove moralne obveze, da npr. objavi postsinodalnu pobudnicu. Do sada su pape nakon ovakvih sinoda redovito objavljivali apostolsku pobudnicu na temu prethodne sinode, ali takav akt crkvenog učiteljstva koji ima svoju obvezujuću snagu, ima je ipak manje negoli neki drugi papinski dokumenti npr. apostolske konstitucije ili enciklike.


Biskup je rekao i da je već potvrđeno da će Papa objaviti postsinodalnu pobudnicu, te da je unaprijed sigurno da će“ još jednom biti potvrđen katolički nauk o braku i obitelji“. Može se očekivati da će i Papa insistirati na obvezi mnogo ozbiljnije priprave zaručnika za ženidbu. „Naime, s obzirom na dosadašnje vrlo rašireno nekritičko pripuštanje na vjenčanje praktično svakoga tko je to želio, uz uvjet da nije bilo vanjskih zakonskih zapreka sklapanju ženidbe, izgleda gotovo smiješnim nastojanje Crkve da se ubrzaju sudski postupci za proglašenje ništetnosti ženidbe, a da se istovremeno ne učini sve kako bi se uozbiljila priprava za ženidbu i tako pripomoglo da se na najmanju moguću mjeru smanji broj tih postupaka“.


S obzirom da „Relatio Synodi“, u vezi s rastavljenima i ponovno vjenčanima, kaže da „treba razmisliti koji od različitih oblika isključenjâ, koja se sada prakticiraju u liturgijskom, pastoralnom, odgojnom ili institucionalnom području, bi mogla biti nadvladana“, na tom planu bi moglo doći do pomaka ali, kako se kaže u nastavku, vrednovanje tih situacija treba biti pojedinačno, vodeći računa o različitosti situacija, te u skladu s crkvenim naukom i prema uputama nadležnoga biskupa, zaključio je biskup Vukšić.


Biskup Vukšić je na Sinodi biskupa o obitelji u Vatikanu sudjelovao kao delegat Biskupske konferencije BiH, dok je delegat Hrvatske biskupe konferencije bio je požeški biskup Antun Škvorčević. Također su sudjelovala dvojica biskupa koji su potomci iseljenika iz Hrvatske: čikaški nadbiskup Blaise Joseph Cupich, čiji su preci iz Slavonije, i nadbiskup Salvador Piñeiro García-Calderón, nadbiskup Ayacucho ili Huamanga u Peruu, čiji je djed po majci iz Trpnja.


Moderator na predavanjima u Dubrovniku bio je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić, a nazočio je i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Nakon predavanja nisu izostala pitanja na koja je biskup Vukšić strpljivo i rado odgovarao.

 

Angelina Tadić