• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Sveta obitelj i Jubilej obitelji, 2015.

 

Danas je prva nedjelja poslije Božića koju slavimo kao Svetu nazaretsku obitelj. Ove godine taj blagdan ima i posebno jubilejsko ozračje te ga, na poticaj pape Franje, slavimo kao Jubilej obitelji. Sve katoličke obitelji koje to mogu, pozvane su danas, a ako im to neće biti moguće danas mogu to učiniti i u nekoj drugoj prigodi tijekom ove jubilejske godine, proći kao obitelji kroz Sveta vrata svojih katedrala ili nekih drugih mjesta jubilejskog oprosta. S tim ciljem je Papinsko vijeće za obitelj priredilo određene materijale koji obiteljima mogu pomoći u tom obiteljskom obredu. U hrvatskom prijevodu te materijale možete pronaći na stranicama Vijeća HBK za život i obitelj: http://obitelj.hbk.hr/datoteke/jubilej_obitelji__271215_prijevod_materijala_pcf.pdf. Ured HBK za život i obitelj je priredio i dodatnu razradu tog materijala koju je također moguće pronaći na stranicama tog ureda: http://obitelj.hbk.hr/datoteke/jubilej_obitelji_271215_razrada_materijala_pcf.pdf.

     Jubilej obitelj – kojim smo pozvani kao obitelj promišljati o milosrđu koje nam je iskazao Gospodin svojim pozivom na život u konkretnoj obitelji, kao i o potrebi našeg zajedničkog pitanja oproštenja od Boga, kojemu će prethoditi naše međusobno pitanja i davanje oproštenja – potiče nas da na drukčiji način od uobičajenog pogledamo i na Svetu nazaretsku obitelj Marije, Josipa i Isusa koju danas slavimo. Naime, obično nam se čini da je ta obitelj bila u svemu idilična, složna i savršena, da se nikad nije svađala, da su se njezini članovi u svemu i uvijek međusobno razumjeli i sl., ali nije uopće bilo tako. Evanđelja nam na više mjesta svjedoče da je i u toj obitelji bilo nerazumijevanja.

Današnje evanđelje nam pokazuje jedan konkretni slučaj iz kojega zaključujemo da u Svetoj obitelji sve i nije bilo baš tako idilično. Isus ima dvanaest godina. Do tada je bio u svemu poslušno dijete. Ali taj put, a riječ je o dobi kad su židovska djeca prelazila iz djetinje u odraslu dob, s njim se sve promijenilo. Umjesto da je, kao i svih prijašnjih godina, bio uz svoje roditelje, on je, bez njihovog znanja, krenuo nekim svojim putovima. Dotad je imao roditeljsku zaštitu, ali od tog trenutka želi slobodu od te zaštite, kako bi mogao krenuti svojim vlastitim putovima, putovima koje mu je povjerio nebeski Otac, a kojima je cilj vazmeno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća po kojima će se dogoditi naše otkupljenje. Čini se da se izgubio, ali zapravo on uopće nije bio izgubljen: «Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?» Njegova obitelj, Marija i Josip, oni su bili izgubljeni: «Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili?»

Sličnih slučajeva njihove izgubljenosti bilo je vjerojatno i prije, a sigurno ih je bilo i kasnije. Sjetimo se Kane Galilejske i onog Isusovog pomalo grubog odgovora vlastitoj majci kad ga je molila da pomogne svatovima koji su ostali bez vina: «Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!» (Iv 2, 4). Ili, još više, onog događaja kad ga je majka tražila zajedno s njegovim rođacima, evanđelje ih naziva braćom, jer se govorilo da je izvan sebe, odnosno da je poludio, da ne zna što radi: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: ‘Evo’, reče, ‘majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.’« (Mt  12, 48-50; usp. Mk 3, 31–35; Lk 8, 19–21).

 Sve ovo može biti i jest utješno i za nas i za naše obitelji. Ako je Sveta obitelj imala ovakve trenutke, onda uopće nije neobično što se sa sličnim problemima suočavaju i naše obitelji. Pa ipak, valja uočiti da je Sveta obitelj sve jedno je ostala sveta obitelj, obitelj koja je ispunila svoje poslanje u povijesti spasenja. Dapače, čini se da su upravo takvi trenuci omogućili pojedinim članovima te obitelji da, rastući u spoznaji i poštivanju različitosti poslanja koje je imao svatko od njih, rastu i u međusobnoj povezanosti. Samo su tako jedno drugome mogli bili oslonac u ostvarenju onog plana koji je Bog imao s njima. Jednako se treba dogoditi i s nama i našim obiteljima. Usprkos svemu s čim se kao obitelji suočavamo, kako izvana tako i iznutra, i mi možemo ispuniti svoje životno poslanje i poslanje svoje obitelji, suočimo li se sa svakodnevnim obiteljskim poteškoćama i izazovima, uključujući i ono nužno odvajanje naše djece od nas zbog onog poslanja koje Bog ima s njima.

To se neće dogoditi ne uspijemo li kao obitelj, ali i pojedini članovi obitelji, rasti kroz neminovne teške trenutke s kojima se prije ili kasnije moramo suočiti jer obitelj nije i ne može ostati statična. Ovo da ne uspijevamo rasti kao obitelj kroz poteškoće se može dogoditi na dva načina. Prvi način je to da takvim trenucima teškoća i osobito nužnog odvajanja djece od roditelja, dozvolimo da nas unište kao obitelj. Uvjeren sam da imamo sve više rastava, baš zato što se ne uspijevamo suočiti sa životnim problemima i poteškoćama nego od njih bježimo, kao i da su brojni nesporazumi između roditelja i djece koji su izazvali potpuni razlaz posljedica ne prihvaćanja roditelja toga da Bog njihovom djecom ima drukčiji plan od onog koji oni imaju. Drugi način je to da takve trenutke potiskujemo, a što onda ima dugoročno loše, a usuđujem se reći i katastrofalne posljedice, promatrajući brojne mlade, a sad već i stare osobe, koji se nikad nisu uspjeli odvojiti od obitelji u kojoj su rođene da bi stvorili novu obitelj i ono poslanje koje je Bog imao s njima. Uvjeren sam da je ovo jedan od glavnih uzroka, ne i jedini, loše demografske slike naše domovine.

To će se, međutim, sigurno dogoditi ako se, poput članova Svete nazaretske obitelji otvorenih očiju suočimo s ovakvim trenucima i uspijemo, rastući kroz ovakve trenutke u spoznaji i poštivanju naše različitosti, rasti i u međusobnoj povezanosti i postati jedni drugima oslonac u ostvarenju onog plana koji Bog ima sa svakim od nas. U ovome nam Jubilej obitelji sa svojim sadržajem može biti od velike pomoći. Neka nam uz njega u tome pomogne i Sveta nazaretska obitelj koju, kao i u danima nedavne Redovite biskupske sinode, s papom Franjom, s pouzdanjem molimo:

«Isuse, Marijo i Josipe

u vama promatramo

sjaj istinske ljubavi,

vama se s pouzdanjem obraćamo.

Sveta Nazaretska obitelji,

učini i naše obitelji

mjestima zajedništva i prostorom molitve,

istinskim školama evanđelja

i malim domaćim Crkvama.

Sveta Nazaretska obitelji,

neka u obiteljima nikada više ne bude

nasilja, zatvorenosti i podjele:

neka svatko tko je povrijeđen i sablažnjen

brzo osjeti utjehu i doživi ozdravljenje.

Sveta Nazaretska obitelji,

(…) ponovno probudi u svima svijest

o svetom i nepovredivom značaju obitelji

i njezinoj ljepoti u Božjoj promisli.

Isuse, Marijo i Josipe, 

čujte našu poniznu molitvu i uslišite nas.

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)