Dubrovačka Biskupija

Vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri na stručnom usavršavanju u ozračju Godine milosrđa

 

Stručni skup vjeroučitelja Dubrovačke biskupije i stručno vijeće odgojiteljica u vjeri održani su u subotu 12. ožujka u samostanu sv. Klare u Dubrovniku. Predavanja su održali dr. fra Domagoj Runje i dr. don Marijo Volarević. 

 

Dr. Runje predavanje je održao na temu „Božja milosrdna pravednost i pravedno milosrđe u Svetom pismu“, u kojem je kazao da se milosrđe ne protivi pravdi, već je milosrđe način kako Bog uspostavlja pravdu. Istaknuo je da ljudi često naprave Boga kakvog žele, koji ništa ne traži, a kao primjer naveo je zlatno tele u Starom zavjetu. Podsjetio je na primjer Mojsija koji u razgovoru s Bogom staje na stranu naroda, brani narod, te se upravo na taj način pokazao kao pravi vođa, jer se nije distancirao od svog naroda. Istaknuo je i da Biblija svjedoči kako je Božje milosrđe beskonačno, dok „kazna“ to nije. Progovorio je i o biblijskom odlomku u kojem Isusu i prema preljubnici iskazuje milosrđe, ali istovremeno ne odbacuje Zakon koji kaže da je sagriješila.

 

Dr. Volarević je u predavanju govorio o „milosrđu u kršćanskom moralu i u socijalnom nauku Crkve“. Kazao je da je milosrđe „Božji atribut“, ali i da milosrđe traži kajanje, te da milosrđe ne dokida objektivni zakon pravednosti. „Moral milosrđa vodi nas ne prema moralu minimuma, nego prema moralu maksimuma“, kazao je predavač nadodavši da milosrđe nipošto ne znači popustljivost prema grijehu, te da se ono nalazi između krajnosti u kojoj je sve dopušteno i u krajnosti u kojoj je sve zabranjeno. Istaknuo je da prema socijalnom nauku Crkve milosrđe mora biti trajni stav kršćanina, te da milosrđe nije puki osjećaj sažaljenja. Kazao je da samo pravda i pravednost ne mogu biti temelj društva, jer nekad najveća pravda postaje nepravda, upravo zato jer je uz krepost pravednosti potrebno i milosrđe.

 

Okupljenim vjeroučiteljima i odgojiteljicama obratio se i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je kazao da „znamo mnogo puta teoretski predavati o milosrđu“, ali se upitao „hoće li to ostati samo teorija, ili ćemo to živjeti u odnosu prema kolektivu i učenicima?“. Kazao je da u odnosu prema djeci koja su im povjerena, vjeroučitelji i odgojiteljice trebaju biti ne samo „otac koji čeka“, već biti oni koji svoju „braću“ traže.

 

Pročelnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije mr. don Marinko Šljivić je kazao da vjeroučitelj treba sebe povjeriti milosrđu, treba praštati i druge učiti praštati, te treba širiti milosrđe i na društvenoj razini.

 

Viša savjetnica za vjeronauk Sabina Marunčić je predstavila cjelovitu kurikularnu reformu, te potaknula vjeroučitelje da se i sami uključe u stručnu raspravu koja započinje 22. ožujka te traje do 6. svibnja. Naglasila je da je upravo sada prilika ukoliko žele dati svoj doprinos, te da nema koristi od kasnijeg prigovaranja, jer jedini ispravan put je da daju svoje kritike i prijedloge sada u stručnoj raspravi.

 

Vjeroučitelji i odgojiteljice su sudjelovali u pedagoškim radionicama. Radionicu za srednju školu vodila je vjeroučiteljica Slavica Bošković, za osnovnu vjeroučiteljica s. Barbara Bagudić, a za vjerski odgoj odgojiteljice Vesna Ribić i Dijana Tot.

 

Stručni skup je organizirao Katehetski ured Dubrovačke biskupije u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje – podružnica Split.

 

Šime Zupčić