Logo
Ispiši ovu stranicu

3. vazmena nedjelja (C), 2016.

 

Današnji evanđeoski ulomak prenio nam je jedno od Isusovih postuskrsnih ukazanja ili, kako kaže Ivan, očitovanja svojim učenicima. Svako od tih očitovanja u sebi sadrži Isusove geste i riječi koje nadilaze događaj, pa i konkretne učenike koji u njemu sudjeluju, te tim postaje svevremenska poruka za sve one koji su povjerovali u Isusa kao Krista i njegovo uskrsnuće. Tako je i s ovim današnjim ulomkom kojim je Isus poslao više poruka svojim učenicima, ali i svima nama koji ćemo nakon njih povjerovati u njega, vjerujući navještaju koji nam je prenio današnji ulomak iz Djela apostolskih: „Bog otaca naših uskrisi Isusa. … Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.“ Pokušao bih izdvojiti dvije poruke.

Prva poruka koju Isus želi poslati odnosi se na pitanje vjere u njegovo uskrsnuće. Tu poruku izražavaju neke od Isusovih gesti u događaju koji nam je opisalo današnje evanđelje. Riječ je o uputama učenicima koji su cijelu noć lovili i ništa nisu ulovili što trebaju učiniti da bi imali dobar ulov. Ono što je Isus rekao i ono što se nakon toga dogodilo omogućujući učenicima da u njemu prepoznaju uskrslog Isusa, podsjeća na jedan drugi čudesni ulov na početku Isusovog javnog djelovanja. I upravo u tome se nalazi poruka koju sadrži ovaj ulomak, a to je poruka da je Isus doista uskrsnuo. I da je on, uskrsnuli Isus kojeg susreću učenici ili onaj Isus kojega je Ivan vidio u svojoj viziji koju nam je prenio ulomak Otkrivenja, identičan preduskrsnom Isusu, onom Isusu koji se rodio u Betlehemu, živio u Nazaretu, propovijedao od Galileji, osuđen, mučen , ubijen i pokopan u Jeruzalema, Isusu za kojega smo mislili da je sve završeno u Velikom petku, ali nije jer je uskrsnuo. Istu poruku sadrži i gesta uzimanja kruha i riba i dijeljenja učenicima, a koja učenicima priziva u pamet događaje umnažanja kruha i riba. Na ovu poruku se nadovezuje i zajednički doručak kao takav koji učenike, slično kao i ukazanja kojima smo svjedočili prošle nedjelje,uvjerava da Isus uskrsnuli nije duh, nego da je njegovo uskrsnuće uistinu i tjelesno uskrsnuće.

Osim što nas ovim Isus zajedno s prvim učenicima uvjerava u stvarnost svoga uskrsnuća, ovim nas on upućuje i na to da i mi u svojoj stvarnosti, u ljudima i događajima s kojima se susrećemo, prepoznajemo njegovo očitovanje. Možda nam na prvu neće biti prepoznatljiv, ali ako pažnju usmjerimo na geste, zacijelo ćemo ga prepoznati. I nećemo imati potrebu pitati je li to on. Biti će nam, kao i učenicima jasno da jest.

I druga poruka koju želim izdvojiti je popraćena gestom koja podsjeća na jedan preduskrsni događaj. Ta gesta je trostruko ponavljanje istog pitanja Petru, kojom ga Isus ne podsjeća trput na grijeh zatajenja koji je počinio, kako bi se na prvu moglo učiniti, nego na veliku ljubav i milosđe koje mu je iskazao. No važno je primijetiti da Isus ne ostaje samo na tome da Petra podsjeti na ono što je njemu učinjeno, nego da želi vidjeti kakav je to odjek izazvalo u Petru. Ljubav i milosrđe žele potaknuti u Petru ljubav i milosrđe. Zato svaki od tri upita Petru: „Ljubiš li me?“, koji podsjeća na ljubav koja mu je iskazana, nakon pozitivnog odgovora koji označava vjeru u uskrsnuće: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“, postaje postuskrsno poslanje učenika da to što vjeruje prenese drugima: „Pasi ovce moje!“

I mi se, poput Petra, možemo susresti i s ovom Isusovom gestom, a onda i istom porukom. Osobito to možemo učiniti u sakramentu pomirenja, ali i onom što nam u Izvanrednom jubileju milosrđa nudi jubilejski oprost. Tim nam gestama Isus ne želi spočitati što smo sagriješili, nije to učinio ni Petru, nego i nas želi podsjetiti na ljubav i milosrđe koje nam je iskazao, kako bi u nama potaknuo ljubav i milosrđe koje se i u našem slučaju neminovno mora pretvoriti u poslanje, da ono što smo primili, prenesmo onima kojima nas Bog šalje, a to su svi oni u kojima se on na svoj način ostaje trajno prisutan, oni koji su za Boga „janjci moji“ „ovce moje“, odnosno oni kojima se on prispodobljuje i koji su najpotrebniji naše pažnje i ljubavi.

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)