• image
  • Happines
  • time
  • Frendship

Idite u Galileju!

„Život ide dalje!“

Ali samo za oko polovicu Europljana. Prema jednoj anketi samo oko polovica Europljana vjeruje u život nakon smrti. Za drugu polovicu je Bog mrtav. Isus ostaje mrtav. Za njih očito Isus nema što reći, jer im ništa ne znači. Za njih Isus ne može ništa učiniti.

Tako je vjerotajno bilo i za tri žene, o kojima nas izvješćuje Marko u svom Evanđelju Vazmenog bdjenja (Mk 16, 1-8). Za njih je Isus bio mrtav. Ostala im je samo mogućnost otići do groba, balzamirati ga, konzervirati ga, mumificirati ga. Htjeli su ga što je moguće dulje zadržati onakvim, kakav je on bio. Htjeli su ga sačuvati u plemenitom sjećanju.

Ako i mi danas tako mislimo, ako i mi Isusa smatramo mrtvim, onda je razumljivo da postoje toliki pokušaji balzamirati ga i mumificirati ga.

Balzamiramo ga u njegovoj Riječi. Sveto Pismo postaje grobom, koji Isusa drži zatvorenim. Ne čujemo ga da i nama danas govori, nego onako, kao priču: „Bilo jednom davno...“ Tako nam Biblija postaje mrtvo slovo. Međutim, ona je živa Riječ, koja nas želi pokrenuti.

Isusa konzerviramo u tabernakulima i crkvama. Od toga stvaramo muzeje, koji su ispunjeni mrtvim primjercima. Međutim, crkve bi trebale biti mjesta okupljanja, gdje živi ljudi slave Život i život, koji im je Bog darovao.

Isusa mumificiramo u tradicije i zapovijedi, u običaje i lijepe uspomene našega djetinjstva. Htjeli bismo ostaviti sve onako kako je bilo. I ako odvalimo kamen sa svih tih povijesnih balasta, onda iza toga nalazimo – ništa. On, Isus, nije tu. Ali: Bog nije mrtav. Isus nije mrtav. Život se nastavlja! To iskustvo je prvi šok za pobožne žene. „Svoje ulje i svoj balzam možete baciti. Isus se na da konzervirati. Njega se može iskusiti kao uvijek živoga! Idite u Galileju, ondje ćete ga vidjeti!“

Možda nam ovdje zasine smisao teških Isusovih riječi, kad je jednom rekao: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje!“ (Lk 9, 60)

Kult mrtvih, konzerviranje, balzamiranje, sjećanje na lijepe uspomene, sve ostaviti tako kako jest – to je za ljude bez nutarnjeg poticaja. Za ljude, koje više ništa ne može pokrenuti.

Onaj koji traži Isusa među mrtvima, može dugo tražiti. Neće ga pronaći. Isus je već odavno u Galileji. A Galileja – ona je tamo, gdje se događa život. Gdje ljudi proživljavaju svjetle i tamne trenutke svoga života i dijele ih s drugima, gdje se zajednički raduju i trude, vole i pate, smiju se i plaču. Tamo je Isus, začetnik i darivatelj života.

Sretan Uskrs!

Don Petar Palić

Ocijeni sadržaj
(18 glasova)