Dubrovačka Biskupija

Misa posvete ulja: Hvala vama, braćo svećenici, što živite svoje poslanje!

 

Na Misi posvete ulja u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u srijedu, 12. travnja okupili su se svećenici i redovnici iz cijele biskupije kako bi s mjesnim ordinarijem proslavili euharistiju na kojoj su, uz ostalo, obnovili i svoja svećenička obećanja dana u trenutku ređenja. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je svećenicima također čestitao Svećenički dan koji se proslavlja na Veliki četvrtak.

 

Posebnu čestitku uputio je svećenicima koji slave 50. obljetnicu misništva, a ove godine među biskupijskim svećenicima to su: mons. Stanko Lasić, generalni vikar, don Grgo Tomić, don Jerko Suton, don Frano Markić i don Josip Barišić. Biskup je zlatni jubilej također čestitao redovnicima i redovnicama koji ga ove godine proslavljaju.

 

Na misi su blagoslovljena ulja, katekumensko i bolesničko, te je posvećeno ulje krizme. Nakon slavlja svećenici su sa sobom na župe ponijeli ulja koja su im potrebna za sakramente.

 

U homiliji je biskup Uzinić govorio svećenicima i redovnicima o posebnom svećeničkom poslanju u svijetlu Božjeg odabira i poslanja, a redovnicama i vjernicima laicima o općesvećeničkom poslanju u kojem participiraju, također kroz prizmu Božjeg odabira i poslanja.

 

Podsjetio je na pročitane riječi proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza (i) posla“, te ustvrdio da onaj koji prorokuje u proroku Izaiji prenoseći poruku o sebi i svom poslanju je Jedinorođeni Božji Sin, treća božanska osoba, koji se utjelovio u Isusu iz Nazareta. Toga je Isus postao svjestan te je u nazaretskoj sinagogi rekao svojim sugrađanima: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ Isusove riječi upućene su i cijelom čovječanstvu i svakom čovjeku jer je on „poslan da u svaku ljudsku situaciju, materijalnog i još više duhovnog siromaštva, zasužnjenosti, slijepila i potlačenosti, donese blagovijest, oslobođenje, milost i radost“, kazao je biskup. Izaijine riječi u Isusu doživjele svoje ispunjenje, pa je Isus s pravom tome dodao: „Danas (ne jučer ili sutra nego, danas, sada i ovdje, u meni) se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvana u ušima.“

 

Svećenstvo se ne može svesti samo na ono što svećenik čini

 

Naglasivši taj Isusov „danas“, koji nije i nikada ne može postati jučer ili sutra, biskup Uzinić je rekao da se ono danas događa u Crkvi i po Crkvi i ostvaruje u svećenicima i u svećeničkom služenju. „Djelujući in persona Christi Capitis, u osobi Krista Glave, mi ministerijalni svećenici, smo u pravom smislu riječi ovlašteni s Isusom iz Nazareta i u njegovom ime govoriti: 'Duh Gospodnji na meni je (i) on me posla…' i 'Danas se ispunilo ovo Pismo,'“ dodao je biskup. „Koliko god da se to osobito očituje onda kad kao svećenici vršimo svoje svećeničko poslanje poučavanja, posvećivanja i upravljanja, ono se također odnosi i na svaki drugi trenutak u našem životu. Naše svećeništvo ne može biti svedeno samo na ono što činimo. Mi jesmo svećenici. Nama, u ozračju današnje liturgije, Jedinorođeni Sin Božji poručuje po proroku Izaiji: 'A vas će zvati Svećenici Gospodnji, nazvat će vas Službenici Gospodnji.'“

 

Na toj velikoj i iznimnoj milosti biti svećenik Kristov biskup je zahvalio Bogu, ali i svećenicima: „Hvala i svima vama, draga braćo svećenici, što iz dana u dan živite svoje svećeništvo služeći, često i ne baš u lakim okolnostima, onima kojima vas je Bog po Crkvi poslao.“ U tu zahvalnost uključio je i svećenike koji se zbog bolesti, daljine ili spriječenosti nisu mogli pridružiti ovom slavlju, zatim bogoslove, sjemeništarce i novake, koji žele slijediti svećenike na putu nasljedovanja Isusa Krista i njegovog poslanja. Njih, kao i sva duhovna zvanja u biskupiji, preporučio je vjernicima u molitve.

 

Rekavši kako su uz svu počašćenost što ih je Bog izabrao za ovu službu svećenici - u svakodnevnom suočavanju s izazovima te službe u biskupiji i svijetu koji se sve više mijenja i koji ponekad ostavlja dojam da su mu svećenici nepotrebni višak - sve više svjesni da njihovo svećeničko poslanje nije samo milost, nego i posebna odgovornost. Tu odgovornost ne bi mogli prihvatiti i vršiti svoje svećeničko služenje bez svijesti da izvršavaju Božje poslanje. Također i sa sviješću da nisu svećenici zbog sebe nego zbog drugih i s drugima.

 

Svaka posvećena osoba na svoj način postaje drugi Krist

 

Među tim drugima, biskup Uzinić je istaknuo posvećene osobe, u prvom redu redovnice, jer su redovnici uglavnom po svom svećeništvu već uključeni u ministerijalno svećeničko poslanje. Redovnicama je biskup rekao: „Zavjetovanjem evanđeoskih savjeta čistoće, poslušnosti i siromaštva, kao posvećene osobe se na osobit način suobličujete Isusu Kristu. Zavjeti su njegovi savjeti, ali oni su i njegove osobine. I tako po svom zavjetovanju svaka posvećena osoba na svoj način postaje drugi Krist. I kao takva svaka posvećene osoba postaje sposobna za sebe i svoje redovničko poslanje u Crkvi i svijetu reći s Isusom: 'Duh Gospodnji na meni je' i 'Danas se ispunilo ovo Pismo', koje po redovničkoj posvećenosti svaku posvećenu osobu čini odgovornom za izvršenje Isusovog poslanja. Svaka ustanova posvećenog života nastala je kao odgovor pojedinaca pomazanih Duhom Svetim na potrebe Crkve i svijeta određenog povijesnog trenutka, na neki od oblika onog Isusovog poslanja o kojemu je progovorilo današnji evanđeoski ulomak. Molimo Duha Svetoga kojim ste i svi vi pomazani da i sve vaše današnje zajednice, a sa njima i svatko od vas pojedinačno u svom osobnom posvećenju, nađu odgovor na pitanje življenja tog istog poslanja danas.“

 

Vjernici nisu objekt pastoralnog djelovanja nego su suradnici u istom poslanju

 

Potom se obratio vjernicima kojima je rekao da sve ovo što je rečeno o svećenicima i posvećenim osobama može se, na svoj se način, reći i za vjernike. „To najprije trebamo konačno naučiti mi svećenici i posvećene osobe, a onda i vi. Krist nas svećenike i posvećene osobe šalje s vama vjernicima laicima biti blagovjesnici spasenja svim ljudima. Mi se svećenici i posvećene osobe moramo čuvati svakog oblika klerikalizma i redovničke izdvojenosti iz svijeta i vremena kako nam vi vjernici ne biste više bili objekt našeg pastoralnog i apostolskog djelovanja, nego da biste nam postali i bili suradnici i pomoćnici u istom poslanju“, poručio je biskup Uzinić.

 

To je istovremeno i poziv vjernicima da, jer su kao kršćani pomazani Duhom Svetim, budu na svoj način drugi Krist i da mogu s Isusom reći: „Duh Gospodnji na meni je“, ali i ono „Danas se ispunilo ovo Pismo.“ Biskup je nastavio: „Ovo 'danas', koje nije ni jučer ni sutra nego trajno sada, znači da se kršćanin ne može biti u jednim okolnostima, a u drugim ne, da se biti kršćanin ne iscrpljuje u onom što mi se sviđa, nego uključuje i ono što mi se ne sviđa. Biti kršćanin, katolik, u sebi uključuje služenje iz ljubavi svima kojima me Bog šalje. Ono počinje od članova vlastite obitelji, ali se na njima ne zaustavlja nego znači uključenost u život i poslanje Katoličke Crkve na svim razinama, preko one obiteljske u kojoj kao očevi i majke vršite svećeničku službu ili u njoj sudjelujete kao sinovi i kćeri, do one župne i biskupijske, u kojoj kao članovi Katoličke Crkve i po uključenosti u njezine institucije imate prava, ali i dužnosti. U suradnji sa svećenicima i posvećenim osobama vi vjernici možete i trebate naći svoje mjesto i poslanje koje se, u ovom ili onom obliku, uvijek ponovo odnosi na ono biti blagovjesnici siromasima, biti donositelji oslobođenja sužnjima, biti oni koji vraćaju vid, oslobađaju od potlačenosti, donose milost… Osobita vam je zadaća, specifično vaša koje se nemate pravo odreći, sve to što jeste, kao kršćani i katolici, i sve to što ste kao kršćani i katolici pozvani i poslani biti pomazani od Duha Svetoga po kojemu ste postali drugi Krist, unositi u društvenu stvarnost i njoj davati specifično kršćansko obilježje.“

 

Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Marka Šilje. Među svećenicima bio je i glavni tajnik HBK dr. don Petar Palić, koji je došao proslaviti Svećenički dan s klerom biskupije kojoj pripada.

 

Posebno svečana i dojmljiva bile su ulazna i izlazna procesija u kojoj je sudjelovalo preko 50 svećenika. Prezbiterij ispunjen svećenicima može se najbolje vidjeti na slavlju Mise posvete ulja svake godine, a ove godine prvi put je to slavlje bilo u obnovljenom svetištu pored novog starog baroknog oltara vraćenog u katedralu nakon više desetljeća, što je bila i želja dubrovačkih svećenika.

 

Angelina Tadić