Dubrovačka Biskupija

Spasovo svečano proslavljeno u Mokošici: „Bog je uvijek uz nas“

 

Vjernici župe Svetog Spasa Mokošica u četvrtak, 25. svibnja, proslavili su svetkovinu svog titulara. Svečano misno slavlje na blagdan Uzašašća Gospodinova, Spasovo, u župnoj crkvi predvodio je mons. Mate Uzinić, a uz don Ivicu Pervana, kancelara Dubrovačke biskupije i župnika župe Svetog Spasa, koncelebrirali su brojni svećenici i redovnici iz župa Dubrovačke biskupije. Na početku misnog slavlja dobrodošlicu je svim okupljenim vjernicima izrazio župnik Pervan, a dubrovački biskup im je čestitao župnu festu.

 

Budimo blagoslov za zemlju

 

Na početku svoje homilije biskup Uzinić je kazao kako nije ništa neobično što se uz ovaj blagdan veže blagoslov polja jer je vidljivo u Matejevom evanđelju kako je Isus, prije nego što je uzašao, učenike poslao na goru, na kojoj je ujedno dao i temelje svoga evanđelja i na kojoj je predao svoja blaženstva, a koja je travnata okružena poljima te da je zato blagoslov polja povezan uz ovu svetkovinu. No, dodao je kako je najveći blagoslov s te gore upravo Isusov govor o osam blaženstava, koja predstavljaju srž njegove poruke i poslanja koje smo dobili kao kršćani, a to je da budemo blagoslov za ovu zemlju u kojoj živimo, za sva vremena i prostore navjestitelji radosne vijesti.

 

Dvije poruke

 

Biskup je usporedio čitanja dana te istaknuo kako se u njima može primijetiti određen nesklad. Nesklad u kojem sv. Luka događaj uzašašća smješta u Jeruzalem, sv. Matej u Galileju, na goru koju je biskup prije spomenuo, sv. Ivan ne spominje događaj Isusova uzašašća na nebo, a sv. Marko ga također smješta u Jeruzalem ali ga ipak usko povezuje s uskrsnućem. „Događaj Isusova uzašašća na nebo nije zapravo odvojeno od njegovog uskrsnuća“, rekao je mons. Uzinić te dodao kako nas je Isus morao napustiti kao bi nas oslobodio, kao što se roditelj mora udaljiti od djeteta kako bi se moglo dalje razvijati i rasti, a što je učinio po Duhu Svetom kojeg smo primili. Objasnio je kako učenicima nije bila bitna ta razlika već poruke koje su kod evanđelista Luke i Marka gotovo identične.

 

Prva je poruka o poslanju. „Kod Luke smo čuli kako je Isus prije nego će uzići od njih biti uzdignut njima na oči rekao 'primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje' (Dj 1, 1-11) . Isus prije nego li uzlazi na nebo daje poslanje. Poslanje učenicima da mu budu svjedoci. Kod Mateja se to događa na onom samom kraju 'pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga' (Mt 28, 16-20). Opet poslanje budite svjedoci“, objasnio je propovjednik. Dodao je i kako je s tim poslanjem povezana i druga poruka koju ima evanđelist Luka. „U njegovom tekstu je poruka u onom što kažu anđeli 'Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.' Kako to u ovom tekstu Matej izražava? Upravo tim povratkom u Galileju. Galileja je svakodnevnica u kojoj su učenici živjeli prije nego su susreli Isusa. Ovaj povratak u Galileju nakon one tri godine zajedničkog druženja, nakon vazmenog otajstva, je zapravo isto ono 'nemojte gledati u nebo'.“, istaknuo je biskup.

 

„A neki posumnjaše“

 

Biskup Uzinić se ponovno osvrnuo na tekst evanđelista Mateja zbog važnih poruka koje sadrži i za našu sadašnjost. „Matej kaže da su došli na Goru kako im je naredio Isus, na goru blaženstva, gdje su slušali famoznu propovijed gdje je Isus postavio temelje novog Kraljevstva Božjega. Gdje je na neki način dao obrise one temeljne zadaće Crkve. Za razliku od onog starozavjetnog zakona koji je sažet u 10 Božjih zapovijedi, ovdje imamo novi zakon, zakon koji nije u naredbama nego je u ljubavi. Tu se Isus sam predstavio kakav je, da bi svoje učenike pozvao kakvi trebaju biti. No, tu vidimo učenike koji su ugledali Isusa i koji 'padoše ničice i pokloniše mu se', što znači da su oni u njemu prepoznali onoga koji je u uskrsnuću preobražen. Prepoznali su svoga Gospodina i Boga“. Kazao je kako su time učenici pokazali da imaju potpuno povjerenje u Njega, ali je biskupi istaknuo i kako postoji još jedna iznimno važna rečenica: „A neki posumnjaše“.

 

„Kako povezati sumnju s ovi klanjanjem?“ upitao je biskup te dodao kako se odgovor može pronaći također u Matejevom evanđelju gdje se „sumnja“ upotrebljava na još jednom mjestu.  Ispričao je kako je riječ o događaju na Genezaretskom jezeru kada su učenici pošli na brod unatoč protivnom vjetru, nakon što se Isus povukao u molitvu, a nakon što je nahranio pet tisuća ljudi. „Isus je otišao a mi smo na lađi, protivan je vjetar, koliko kušnji, koliko poteškoća i unutar i izvan Crkve. Lako je prepoznati u tome i našu sadašnju situaciju“. Kazao je i kako je Petar, kad ga je Isus pozvao da dođe k njemu hodajući po vodi, posumnjao i počeo propadati. „Isus ga uhvatio za ruku i kaže 'što se bojiš malovjerni, zašto ne vjeruješ?', i podiže ga i omogućuje mu daljnji hod. Kad to prenesemo na ono 'i neki posumnjaše', otkrivamo da oni nisu sumnjali u Isusa nego u sebe“, objasnio je propovjednik te upozorio kako su posumnjali u svoje sposobnosti za izvršiti poslanje koje im je On dao. Rekao je i kako ih je Isus ohrabrio time što im je rekao da će uvijek biti s njima, bez obzira na to što ih fizički napušta.

 

Bog je uvijek s nama

 

Upozorio je kako je važna poruka Matejevog evanđelja upravo to da smo slabi ali i da je s nama On koji je pobijedio svijet, te da osnaženi Duhom Svetim možemo krenuti u svijet i činiti dvije stvari. Prva je da mijenjamo svijet i društvo govoreći o Kristu i šireći njegovu riječ, a druga je da s tom porukom živimo. Naglasio je kako to nije laka zadaća ali i da nemamo pravo od nje odustati, već da u otvorenosti Duhu Svetomu otkrijemo nadu i stavimo se na raspolaganje Gospodinu onako kako on hoće. „Svatko od nas ima svoju ulogu i svoje mjesto. Ali nikad ne smijemo zaboraviti da je naš doprinos u ovom svijetu i vremenu ono što nam je Isus govorio, način na koji je on živio. I da taj doprinos možemo dati jedino ako smo trajno povezani s njime, a možemo to biti jer iako je otišao On želi trajno biti povezan s nama“, zaključio je mons. Uzinić.

 

Na kraju misnog slavlja župnik Pervan zahvalio je svima koji su pomogli da ova svetkovina prođe u najboljem mogućem redu, svećenicima i biskupu što su odlučili sudjelovati u ovoj proslavi, te župnom zboru župe Svete Obitelji Nova Mokošica što je pjesmom uveličao ovo misno slavlje.

 

Prije mise vjernici iz Rijeke Dubrovačke uputili su se prema župnoj crkvi Svetog Spasa obalom gdje su im se pridružili i vjernici iz Nove Mokošice, te su zajedno u povorci s barjacima bratovština ušli u crkvu ispred koje ih je dočekao župnik Pervan.

 

Istog dana bila je i prijepodnevna misa koju je predvodio župnik Pervan, a nakon koje je uslijedila tradicionalna procesija. Također, svetkovini je prethodila i trodnevna duhovna priprava koju je predvodio don Marinko Šljivić, predstojnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije i župni kapelan u župi sv. Mihajla u Lapadu.

 

Nikša Sentić

Foto: Nikša Sentić / Župa Velike Gospe Rožat

 

 

Medij