• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Presveto Trojstvo, 2017.

Mural inside Church of Debre Birhan Selassie (Trinity and Mountain Light), Gondar, Ethiopia Mural inside Church of Debre Birhan Selassie (Trinity and Mountain Light), Gondar, Ethiopia http://e-shoe-j.blogspot.hr/2013/03/blog-post.html

Bog je Ljubav koja nas bezuvjetno ljubi

Često izgovaramo ime „Bog“. Nekad je to u molitvi. Ponekad, kad je u pitanju naš narod onda nažalost i češće nego ponekad, u psovci. Često nam je to ime najobičnija „poštapalica“. Izgovaramo ga bez imalo svijesti o veličini i dostojanstvu onoga koga to ime označuje. Pa i kad mislimo na njega, za upitati se što za nas uistinu znači ta riječ, koga nam ta riječ predstavlja, na koga ili na što mislimo dok izgovaramo tu riječ?

Mnogi ne misle ni na što. Tu spadaju svi oni koje bismo mogli smjesti pod prekršitelje druge Božje zapovijedi koja glasi: „Ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud.“ Tu, dakle, spadaju svi oni koji na ovaj ili onaj način, u psovci, bezrazložnim zaklinjanjima, kletvi, uzalud, bez razloga i potrebe, bilo u ružnom obliku, bilo bezoblično, izgovaraju ime „Bog“. Oni, zapravo, nikad ni nisu pokušali ozbiljno misliti na to što znači ta riječ. Da jesu, zasigurno se ne bi njom tako bezočno koristili i izgovarali je u toliko nedoličnim kontekstima.

Za druge riječ „Bog“ nešto znači, ali to što im znači često ne doseže dalje od promatranja Boga kao nekakvog „nadbića“ kojega je više ili manje nemoguće opisati, shvatiti i objasniti, koje nam izaziva strah zbog svoje veličine i moći, ali i naše nemoći. Ovakav ili ovako shvaćeni Bog je Bog straha. On nam postaje još dalji i strašniji u trenucima u kojima se suočavamo s vlastitom slabošću i bolešću ili bolešću i smrću svojih bližnjih i osobito strašno progovara kroz pitanje „zašto“ u trenucima ratnih i terorističkih stradanja, patnje djece i nevinih, nesreća i prirodnih katastrofa.

Koji je naš kršćanski odgovor na to pitanje i što za nas znači riječ Bog? Iako ni mi nemamo odgovora na pitanja koja nam se postavljaju u suočavanju s ljudskim tragedijama, osim da nam se Bog u Isusu Kristu u svima njima pridružio postavši osobito u takvim situacijama S nama Bog, a ne možemo niti svojim ljudskim riječima opisati Boga ili reći što zapravo znači ta riječ, kakav je Bog, tko je on ili što – ljudske tragedije taj pothvat čine još težim – mi o Bogu ipak možemo nešto reći, a možemo to učiniti jer nam je Bog rekao nešto o samome sebi. Učinio je to objavom u Bibliji i Predaji u kojima se ljudima, osobito jednom izabranom narodu, najprije predstavio kao brižan, milosrdan i vjeran Otac, zatim svojim utjelovljenjem u osobi Isusa Krista, u njegovom životu, njegovoj smrti i uskrsnuću, njegovom uzašašću na nebo kao naš životni suputnik i brat, da bi se konačno u Duhu Svetome koji nam je darovan i koji na svoj način nastavlja govoriti u Crkvi i po Crkvi, predstavio kao branitelj i pratitelj. Mi smo taj biblijski odgovor saželi u kršćansku istinu o Bogu koji je Jedan i Jedini, ali koji nije sam u unutartrojstvenom odnosu božanskih osoba Oca i Sina i Duha Svetoga, Boga koji se stvaranjem, otkupljenjem i posvećenjem otvorio odnosu sa svakim pojedinim čovjekom i čovječanstvom u cjelini. Zato je naš kršćanski govor o Bogu, kojega razumijevamo kao Jednog Boga u Tri božanske Osobe, istovremeno govor Boga o sebi samome i govor Boga o nama i svom odnosu s nama.

Bog se, govoreći o sebi, već u Starom zavjetu objavio kao „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“ Isus ga u noćnom razgovoru s Nikodemom opisuje kao onog koji je „tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da … se svijet spasi po njemu.“ Sveti Pavao ga, s druge strane, naziva „Bog ljubavi i mira.“ Svi ovi navodi nam kažu da je Bog, iako nam se zbog onog što nam se ponekad događa čini drugačije, Bog koji nas ljubi, da je on Ljubav. Bog je Otac, izvor svekolikog života i ljubavi koji je poslao na svijet svoga Sina u osobi Isusa iz Nazareta u kojemu je Bog svojoj božanskoj naravi neraskidivo pridružio našu ljudsku narav i izmolio nam od Oca Duha Svetoga, Branitelja, Duha Istine, životnu snagu i ljubav koja postoji unutar Boga, da bismo i mi svoju ljudsku narav mogli pridružiti njegovoj božanskoj naravi i živjeti u zajedništvu s njom, sada i kroz čitavu vječnost.

Sve ovo što je Bog rekao o sebi je istovremeno Božji govor o nama. Bog nam ovim govorom o sebi kao Jednom Bogu i Tri božanske Osobe poručuje da mi nismo slučaj, nego da smo od njega željeni, da smo ljubljeni od njega koji je Ljubav. Bog nas je želio! On nas ljubi! I želi nas uključiti u unutartrojstvene odnose svoje božanske ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. On želi da i mi ljudi, čitav svijet, budemo zajedničari njegove ljubavi, odnosno da se spasimo i uključimo u božanske trojstvene odnose ljubavi. Zato smo stvoreni! Bog nas je stvorio za ljubav. I kad smo grijehom izgubili to za što smo stvoreni, učinio je sve što je smatrao potrebnim da bi nam omogućio biti ponovo dionici toga za što smo stvoreni. Otkupio nas je! I posvetio!

Ovo je, zapravo, temeljna poruka istine o Presvetom Trojstvu koju danas slavimo. Ne možemo shvatiti tajnu Presvetog Trojstva, ali voljom Boga Oca, otkupiteljskim djelovanjem Boga Sina i milošću Duha Svetoga, možemo nešto drugo, možemo nešto što je daleko važnije što će nam jednog dana kad budemo gledali licem u lice omogućiti čak i to da shvatimo neshvatljivo. Što je to što možemo, a što je daleko važnije od same spoznaje i, zapravo, omogućuje spoznaju? Možemo se otvoriti Bogu i njegovoj milosti i uključiti u unutartrojstvene odnose božanske ljubavi. Da je to važnije nego li spoznati lijepo primjećuje Toma Kempenac u Nasljeduj Krista, jednom od najpoznatijih spisa kršćanske duhovnosti, kad nam poručuje: „Što ti koristi raspravljati učeno o Presvetom Trojstvu, ako ti manjka poniznost zbog čega se ne dopadaš Trojstvu?“

Znak ove naše uključenosti u unutartrojstvene odnose ljubavi je unutarnji mir i želja za nasljedovanjem Isusa Krista, Boga Sina, onoga u kojemu je Bog neraskidivo povezao svoje božanstvo s našom ljudskošću i našu ljudskost sa svojim božanstvom i uzdigao je, kako smo o tome razmišljali u svetkovini Gospodinovog uzašašća, na nebo, gdje Isus, kako to slikovito kažemo u Vjerovanju, „sjedi s desne Ocu.“ Ovaj mir i želju nam omogućuje Duh Sveti, ali on u sebi sadrži djelovanje svih triju božanskih osoba koje su neraskidivo povezane ne samo u Bogu nego i u djelu spasenja koje Bog ima s nama. Sv. Pavao u ulomku iz Druge poslanice Korinćanima kaže da se ta naša uključenost, za koju on kaže: „Bog ljubavi i mira bit će s vama“, događa onda kad se radujemo, usavršujemo, tješimo, kad smo složni i kad njegujemo mir. To su znakovi da je tu na djelu cijelo Presveto Trojstvo, odnosno „milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga.“

Naše spasenje ne ovisi o nama, nego o Bogu. Bog koji je trojstvena ljubav je učinio sve da bismo se spasili. Iz ljubavi nas je stvorio i otkupio. U ljubavi nas posvećuje i osposobljuje za biti dionici njegove ljubavi. Potrebno mu se samo otvoriti i staviti na raspolaganje njegovoj milosti. No, nažalost, često smo, kako je to Bog konstatirao u svojim razgovorima s Mojsijem, narod tvrde šije. Sposobni smo odbiti Boga i njegovu ljubav. To je naša ljudska tragedija, ali i znak naše slobode bez koje ne bismo bili to što jesmo. No, još važnije od toga da smo u svojoj slobodi sposobni Bogu reći svoj ne, jest to da smo mu sposobni reći i svoj da. I upravo za to da Bogu smo stvoreni, otkupljeni i posvećeni od Božjeg trojstvenog zajedništva i na sliku Božjeg trojstvenog zajedništva. Stvoreni smo da bismo živjeli s Bogom i u Bogu koji nam, za razliku od nas, uvijek govori svoj da jer on je milosrdan i vjeran Bog. On je i onaj jedini koji može utažiti našu nasušnu potrebu za zajedništvom, mirom, srećom, pravdom, radošću...

I nadalje ćemo izgovarati ime Bog. Ne možemo bez toga da ga spominjemo i da mu izgovaramo ime jer, i kad ne ispovijedamo vjeru u njega, mi smo u njemu, „u njemu doista živimo, mičemo se i jesmo. … 'Njegov smo čak i rod!'“ (Dj 17, 28), kako je govorio sv. Pavao Atenjanima na Aeropagu. No pokušajmo ubuduće to ipak činiti svjesni da je on Jedan Bog u trojstvu božanskih osoba Oca i Sina i Duha Svetoga, odnosno da je on, kako nam ga je predstavila današnja liturgija i ova svetkovina, „Bog ljubavi i mira“, „milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću“, Bog koji „je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da … se svijet spasi po njemu.“

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)