Dubrovačka Biskupija

Don Damir Stojić predvodio duhovnu obnovu u katedrali - „Poniznost se mjeri zajedništvom.“

 

Nakon održane duhovne obnove u župi Presvetog Trojstva Gruda, salezijanac don Damir Stojić upotpunio je svoje poslanje boravka u Dubrovniku održavši duhovnu obnovu u katedrali u utorak, 22. kolovoza. Duhovna obnova započela je krunicom i slavljenjem koje je predvodila katolička molitvena zajednica „Effatha“ iz Dubrovnika. Uslijedio je nagovor, misa i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Misu je predvodio salezijanac Stojić a koncelebrirao je duhovnik molitvene zajednice „Effatha“ don Marin Lučić.

 

U svom nagovoru salezijanac Stojić je govorio o poniznosti i zajedništvu. Pomažući se citatima iz  Svetog pisma, naveo je i objasnio pojave u kojima se poniznost može promatrati i očitovati, a kao glavna pouka njegova nagovora bila je da su poniznost i zajedništvo međusobno povezani.

 

U objašnjavanju pojmova „oholost“ i „poniznost“ koristio se latinskim i grčkim izrazima te je tako približio njihovo izvorno značenje. Oholost bi, prema objašnjenjima predvoditelja duhovne obnove, značilo imati neumjerenu ljubav prema sebi, dok „poniznost“ dolazi od latinske riječi koja u sebi ima riječ “zemlja“ pa bi prema tome  „biti ponizan“ značilo biti „prizemljen“,  tj. prihvatiti istinu o sebi, Bogu i drugima.  Nadalje, za još dublje razmatranje o značenju pojma „poniznost“ predvoditelj Stojić je koristio citat iz Svetog pisma (Mt 5, 3), Isusova govora na gori; „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“, i tako „siromaštvo duhom“ poistovjetio s poniznošću. Istakao je kako se u ovom blaženstvu misli da će blagoslovljeni i uzvišeni biti oni koji su kao prosjaci pred Bogom; jadni, sagnuti, siromašni , bezvrijedni i koji priznaju da bez Boga ne mogu ništa. Nakon tako dubokog objašnjenja značenja pojma „poniznost“, govornik je predstavio put po kojem se postiže takvo stanje srca, a to je; razmatranje riječi Božje (Sveto pismo), razmatranje Isusove muke i sl.  Kao početak puta naveo je sakrament ispovijedi. „U sakramentu ispovijedi priznajemo da smo slabi, grešni i  da ne možemo sami, a to sve priznajemo pred čovjekom,  također grešnikom (svećenikom),  i na taj način istupamo iz svoje oholosti“, kazao je.

 

Pozvao je vjernike da im primjer života u zajedništvu bude Isus koji je svojim učenicima prao noge i tako kroz tu sliku i sve ostale u Svetom pismu dao primjer služenja drugome. „Poniznost se mjeri u odnosu prema drugima, poniznost se mjeri u zajedništvu“, istakao je.

 

Predvoditelj duhovne obnove Stojić je vjernike pozvao na poniznost kroz poslanje prema drugima i poslanje prema sebi tj. kroz vlastito poslanje. Kazao je da je potrebno da „pazimo jedni na druge“. Time je želio reći da katolik treba prepoznati istinu o svom bratu ili sestri u Kristu i djelovati prema njoj, tj. ne bojati se reći istinu u ljubavi i tako spasiti brata čovjeka od grijeha u kojem se nalazi ili prema kojem ide.  Biti ponizan u vlastitom poslanju prema don Damirovim objašnjenjima znači „zauzeti svoje mjesto koje je Bog odredio za tebe na zemlji i služiti Mu“. Za primjer je uzeo sebe govoreći: „Ja prepoznajem svoj talent u propovijedanju. Moja poniznost je da zauzmem mjesto propovjednika i govorim. Naravno da sam ja  sada u centru pozornosti i to jako može utjecati na moju poniznost tj. oholost, ali to ću riješiti u molitvi pred Isusom. Ako ti je Bog dao talent, ti si ga pozvan iskoristiti u zajedništvu.“ Koristeći taj primjer objasnio je pojam „lažna poniznost“, pa bi prema tome „lažna poniznost“ bila „gledati istinu o sebi i ne vršiti poslanje“.

 

Na kraju svog nagovora salezijanac Stojić je vjernicima za uzor u poniznosti stavio Blaženu Djevicu Mariju. Kazao je kako Marija u svom Veliča ističe najprije svoju neznatnost koja je, jer se u siromaštvu duha odazvala Bogu, prerasla u uzvišenost, „blaženost“.

 

Za vrijeme klanjanja Presvetom predvoditelj Stojić je molio za vjernike na tri nakane; za poniznost, za zajedništvo (za iscjeljenje zajedništva, posebno u obiteljima) te da vjernici svoju poniznost iskažu u slavljenju Boga tj. u jedinoj i najuzvišenijoj stvari koju Bogu kao stvorenja mogu dati.

 

Tijekom cijele duhovne obnove vjernici su imali priliku za ispovijed. U službi ispovijedi i euharistije bilo je pet svećenika. Također vjernici su imali priliku moliti se ispred relikvijara sv. Filipa Benizia koje su bile izložene radi spomendana ovog sveca.

 

Ivana Mazavac

Foto: Ivana Pavlić