Dubrovačka Biskupija

I vjernici župe Svete Obitelji iz Nove Mokošice hodočastili u Herceg Novi

 

Dolazak relikvije tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u njegov rodni Herceg Novi za vjernike je uistinu veliki duhovni događaj. Nakon jutarnje mise i blagoslova u župnoj crkvi Svete Obitelji u Novoj Mokošici, u subotu, 16. rujna, autobus hodočasnika iz župe Svete Obitelji predvođena župnikom don Ivom Zečevićem uputila se u Herceg Novi iskazati čast milom nam svecu čija je jedna od posljednjih želja bila da mu „bijedne kosti budu donesene u rodni kraj“.

 

Dolazak u rodni grad sv. Leopolda

 

Putem nas je pratilo lijepo vrijeme i još bolje raspoloženje. Radosnom ozračju u autobusu su doprinijeli svi hodočasnici od dječice, kojih je bilo sedmero, pa do iskusnih hodočasnika. S pjesmom i molitvom na usnama  stigli smo u  ovaj primorski grad koji se nalazi na samom ulazu u Bokokotorski zaljev u kojemu su ulice, vrlo često dugačka stepeništa. Jednim takvim stepeništem od gradskog kolodvora uputili smo se prema Parku Boke koji se nalazi u centru grada, u neposrednoj blizini crkve sv. Antuna i Gradske kavane. Lijepi je to botanički vrt kojeg krasi prekrasna središnja  fontana u kojem je  bila upriličena liturgija dočeka po dolasku relikvije tijela koje je stiglo dan ranije u pratnji kapucina iz Padove te volontera Croce Verde, talijanske humanitarne organizacije. Strpljivo i dostojanstveno  u redu krenuli smo iskazati Bogu svoje molitve, prošnje i zahvalnosti moleći svečev zagovor.

 

Misnom slavlju prethodilo je i obraćanje kotorskog biskupa, monsinjora Ilije Janjića koji je kazao kako je sv. Leopold okupio sve nas svojom ljubavlju izajedništvom. “Danas mi moramo pozdraviti prisutnost relikvija sv. Leopolda pred čijim duhovnim značenjem i veličinom sve naše ljudske riječi blijede. Mi trebamo pozdraviti njega, koji nas je okupio, a ne nas koji smo radi njega tu“, kazao je biskup Janjić.

 

Srdačnu dobrodošlicu uputio je  svim hodočasnicima, osobito kapucinima iz Padove i volonterima koji su došli u pratnji, zatim svećenicima, redovnicima i redovnicama, redovničkim provincijalima i provincijalnim glavaricama, braći u Biskupstvu, kao i predstavnicima državne vlasti, predstavnicima kulturnih i društvenih institucija, građanskih udruga te predstavnicima medija, zazivajući na sve blagoslov sv.  Leopolda Bogdana Mandića.

 

Središnje  euharistijsko slavlje u 10 sati, uz koncelebraciju više biskupa i svećenika, predslavio je mons. dr. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski. Liturgijsko pjevanje predvodili su zbor Paulus-Rotimlja i zbor Dobri Pastir - Cim i Ilići (BiH).

 

Sitni gorostas

 

U svojoj propovijedi naglašavajući da se ostvarila Leopoldova i naša želja, metropolit  Barišić podsjetio je da je skromni kapucin Leopold uvijek želio vratiti se u rodni grad . „Iz Padove za sada nije zgodno da izmaknem, žele  me ovdje, ali meni je kao ptičici u krletki, moje srce je uvijek tamo preko mora. Molim Blaženu Gospu da mi udijeli milost, da poslije svoga završenog djela u Padovi, mogu ponijeti svoje bijedne kosti među svoj narod za dobro njihovih duša.“

 

Bog je u stoljeću najkrvavijih sukoba i ratova pronašao sv. Leopolda „sitnog gorostasa“ kao apostola svoga milosrđa i ljubavi. Uzdigao ga je kao znak mira i pomirenja među narodima. Svetac je to kome smo iz više razloga obvezni odati dužno poštovanje, ne samo kao hrvatskom svecu, već i zbog osebujnog primjera kako se, unatoč relativnom fizičkom hendikepu mogu doseći visine predodređene samo za one najodabranije. „Od svog služenja, on je kao apostol puka i srca, od malog skrivenog prostora ispovjedaonice izradio katedralu duha gdje su mnogi doživjeli radost pomirenja s Bogom i bližnjima, a i a samim sobom“, kazao je propovjednik.

 

 

Dodao je i kako je zahvaljujući nadnaravnoj duhovnoj snazi, sv. Leopold postao zagovornikom nebrojenih milosti, ne samo grješnicima, već i mnogim bolesnicima  koji su mu se pobožno povjeravali.

 

„Svima nam je poznato koliko je sv. Leopolda boljela rana razdijeljenosti Kristove crkve i podjele između Istoka i Zapada. Kako se nije mogao cjelovitije i potpunije posvetiti ekumenizmu na terenu,  za njega je Istok bila svaka osoba. Doista, svatko od nas danas jest jedna rastrganost i podijeljenost. U sebi smo i Istok i Zapad, a ponekad i Jug i Sjever. Nije li iz ovog Leopoldovog pogleda na naš život potrebno svakom od nas doživjeti najprije u sebi, po sakramentu pomirenja, ekumenizam, cjelovitost identiteta i osobnost kako bismo mogli biti pažljivi i otvoreni, dijaloški i ekumenski raspoloženi prema drugima i različitima?“ – istakao je nadbiskup Barišić.

 

Nadahnut liturgijskim čitanjima mons. Barišić apelirao je na pripremi srca za praštanje i primanje Božjeg oprosta po uzoru na izgubljenog sina i Milosrdnog Oca, jer upravo u milosrđu najveća je Božja snaga i moć. Objasnio je i da sv. Leopolda trebamo nasljedovati u onome što je on svojim životom svjedočio, trajnom pozivu na obraćenje.

 

Pomozi nam otkriti i iskusiti snagu Božjeg milosrđa

 

„Veleposlaniče Božjeg milosrđa i naš ambasadore, nitko nas danas toliko široko i trajno ne predstavlja na zemlji kao ti. Po tebi smo poznati u svim narodima i na svim kontinentima. Štoviše, naš predstavniče i zagovorniče na nebesima, tebe molimo, da nam pomogneš otkriti i iskusiti snagu Božjeg milosrđa, koje je jedino sposobno darovati nam istinski i potpuni život i suživot u dijalogu i ekumenizmu, miru i zajedništvu, radosti i ljubavi. Sv. Leopolde, moli za rodni grad Herceg Novi, za zaljev svetaca, za jedinstvo kršćana Istoka i Zapada, za sve nas i za čitav svijet“, završio je propovijed nadbiskup Marin.

 

Nakon svete mise, desetak minuta laganog hoda uputili smo se kroz živopisnu gradsku jezgru do svetišta  sv. Leopolda.

 

 

Crkvica sv. Leopolda ujedno je i svetište. Impresivno je bilo vidjeti oltarnu sliku koja  prikazuje sveca u naravnoj veličini, u njegovoj sobici ispovjedaonici u Padovi, dok  motivi Herceg Novog u pozadini aludiraju na njegovu želju da se vrati u rodni kraj kako bi radio na pomirenju razdijeljenih kršćanskih Crkava. U istoj crkvici nalazi se i svečev kip u naravnoj veličini.

 

Na povratku imali smo dovoljno vremena i svratili smo u Konavoske dvore na osvježenje. Sretni i obogaćeni novim iskustvom i učvršćeni u vjeri vratili smo se svojim domovima. Ovo hodočašće je u sklopu proslave dvadesete obljetnice od osnutka župne zajednice Svete Obitelji u Novoj Mokošici koja je povjerena svećenicima salezijancima. Također, i zadnje tri godine salezijanci su preuzeli i vode duhovnu skrb za župu sv. Jeronima kao i svetište sv. Leopolda u Herceg Novom.

 

Silvija Jukić