Jezero uspomena
Zvijezde su onog jutra
popadale snene
sve sam svoje
snove prekrio plaštem uspomena!
Ogrnuo sam se
tihim jecajima
a suzne oči sakrio rukama
punih mladosti.
Od onog trena u moje srce
slile su se rijeke
pomućene radosti.
Još uvijek u bistrenju
tražim dal' stvarno to istina jest?
Čekat ću možda
još čitavu vječnost
dok iza neslućenih obzorja
ugledam toliko traženu istinu.
Možda još u vedrini
sunčanog jutra ugledam
beskrajnu daljinu puteva
što čekaju me,
možda da sretnem sebe
punog razdraganosti
i neslućene čežnje
da stignem
na vrhunce mojih
slutnji da otkrijem
jezero uspomena.
Don Jozo Sebežević
