Ispiši ovu stranicu

Biskup Uzinić na Dan neovisnosti: Počnimo od samih sebe i preuzmimo konačno svoje odgovornosti!

 

Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske u nedjelju, 8. listopada dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je misu za domovinu i unutarnje pomirenje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedrali zborovi pod vodstvom Margit Cetinić, a na kraju mise otpjevana je hrvatska himna. Biskup je na početku pozdravio predstavnike društveno-političke zajednice kao i predstavnike različitih institucija i udruga, a u molitvi vjernika spomenuo se svih onih koji su svoj život dali za neovisnost domovine.

 

"Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponavljaju", citirao je biskup na početku propovijedi na Dan neovisnosti misao jednog filozofa (George Santayana) te dodao kako je važno sjećati se prošlosti, ali nije dobro ostati u prošlosti nego se i zbog prošlosti treba prebaciti u budućnost i upitati se nakon ovog razdoblja što je prošlo: što je ostalo od onih ideala koje smo imali na početku, od one žrtve.

 

Bog traži da donosimo plodove zbog nas samih i naše budućnosti

 

Osvrnuvši se na liturgijska čitanja u kojima se slikom vinograda, vlasnika vinograda i vinogradara govori o odnosu Boga i njegovog naroda, biskup je tu sliku protumačio kroz povijesni odnos Boga i izraelskog naroda te primijenio na odnos Boga i Crkve, na odnos Boga i čovječanstva, te na odnos Boga i hrvatskog naroda.

 

Protumačio je prvo sama značenja biblijskih tekstova u njihovom vremenskom kontekstu rekavši kako je Bog iz čiste ljubavi izabrao izraelski narod, a to što, prema čitanjima, izabrani narod nije donio plodove koje je Bog želio je nešto što se, nažalost, dogodilo. „Te plodove Bog ne želi zbog sebe nego zbog tog naroda i njegove budućnosti. Nema li plodova zalud postoji vinograd.“

 

Nastavio je tumačiti slijedeće slike iz prispodobe koje aludiraju na povijest Izabranog naroda i povijest spasenja te se zaustavio na onom dijelu koji govori o tome kako će se vinograd oduzeti vinogradarima i dati novima, što govori o rađanju Crkve kao novog Božjeg naroda. „Prispodoba je prilično jasna. Možemo izvući poruku da je onaj prvi vinograd Izrael, da smo mi kao Crkva novi Božji narod. No, ne bi bilo dobro da ostanemo na tom tumačenju i kad je Crkva u pitanju. Jer i nama se kao Crkvi može dogoditi, ne budemo li davali plodove, da nam bude vinograd oduzet. Ne da će Crkva prestati postojati - ona je utemeljena na stijeni i vrata paklena neće je nadvladati - nego na način da mi nećemo biti njezini članovi ne bude li plodova.“

 

Biskup je sliku vinograda kojeg je Bog povjerio vinogradarima proširio i na cijeli svijet kojem je Bog povjerio zemlju: „Dovoljno se zapitati kako se ponašamo prema našem zraku, vodama, tlu.“ Podsjetio je na misao iz papine Enciklike o brizi za zajednički dom „Laudato si“, koja kaže kako je zemlja postala smetlište. To je nešto što nas dovodi do pomisli da nam taj vinograd koji nam je povjeren, može biti oduzet, kazao je biskup.

 

Ozbiljno se preispitati donosimo li mi danas plodove ili ne donosimo 

 

Ako tu Isusovu prispodobu možemo primijeniti na Crkvu, na cijelo čovječanstvo, onda možemo zasigurno i na našu domovinu, danas kad slavimo dan njezine neovisnosti, kazao je biskup Uzinić i nastavio: „Koliko je generacija čekalo to što smo mi dočekali! Da nam domovina bude slobodna, da budemo neovisni, da ne budemo tuđe sluge. Četrnaest stoljeća je prošlo otkad je Bog našem narodu dao ovaj prekrasan vinograd, ogradio ga, zasadio ga i povjerio ga našim precima. Kroz teškoće i probleme prošlosti, ali i lijepe trenutke, doveo ga do toga da smo, u žrtvi i smrti mnogih, konačno uspjeli izboriti svoju neovisnost“, istaknuo je biskup Uzinić. Moleći za sve koji su ugradili svoje živote u neovisnost domovine, biskup je potaknuo na razmišljanje o današnjoj situaciji i današnjim plodovima koje donosimo.

 

Na preispitivanje je biskup potaknuo sve: „vinogradare“ odnosno one kojima je Bog povjerio da vode narod, političku vlast u državi, ali i sudsku i svaku drugu vlast i različite razine vlasti, te svakog pojedinca u narodu i društvu.

 

„Donose li oni kojima je povjerena vlast one plodove koji se od njih očekuju ili ne donose? A to su prije svega plodovi služenja ovom narodu, a ne svojim interesima“, upitao je biskup te nastavio: „Ovi vinogradari iz Isusove prispodobe nisu donosili plodove, vinograd im je bio oduzet, kaže Isus: dan je narodu koji će donositi plodove.“ To „narodu koji će donositi plodove“ proširuje pitanje odgovornosti na svakoga od nas, dodao je.

 

Nije u tom preispitivanju za nas važno što su Izraelci bili napravili ili nisu bili napravili, što drugi jesu ili nisu bili napravili, što naši političari čine ili ne čine, nego je potrebno i da se svatko od nas zapita nad onim što on čini ili ne čini, rekao je biskup vjernicima. „Domovina nam je svima dana i darovana. I uspjeli smo je u teškim situacijama očuvati kroz četrnaest stoljeća. Ali sada, njezina sadašnjost i njezina budućnost, ovisi o meni i o tebi, o sadašnjim stanovnicima Republike Hrvatske, o tome donosimo li ili ne donosimo plodove. Što ćemo odgovoriti?“

 

Zatim je istaknuo dvije, po njegovom mišljenju, temeljne poteškoće, koje pokazuju „na našu besplodnost“ i koje, ako se ovako nastavi doista dovode u pitanje, kad će se dogoditi - ne hoće li se dogoditi nego kad će se dogoditi - da će zemlja koja nam je bila dana i darovana biti predana drugima.

 

Snaga promjene

 

Ta dva problema su nepreuzimanje odgovornosti u služenju i nepolaženje od samoga sebe.

 

Kao primjere nepreuzimanja odgovornosti u služenju biskup je naveo kako se brakovi sve kasnije sklapaju, sve se manje ljudi vjenčava i događa se sve više rastava. Jedna od posljedica toga je i sve manji broj rođenih. Dodao je tome i sve veći broj iseljenih. „Postajemo sve stariji i sve nas je manje. Evo to je stvarnost besplodnosti koja prije ili kasnije mora doći na naplatu. No, nismo danas ovdje da bismo kritično i beznadno gledali u sadašnjost nego da svatko preuzme odgovornost u onoj mjeri u kojoj može“. Biskup se zapitao što bi bilo da su se branitelji prije 25 godina u onim trenucima, u smislu davanja sebe, ponašali kako se mi ponašamo danas. „Bismo li mi danas slavili Dan neovisnosti? Ja mislim da ne bismo. Zato je važno da se vratimo u prošlost i izvučemo pouku za sadašnjost“, ustvrdio je dubrovački biskup.

 

Na temelju drugog misnog čitanja (Fil 4, 6-9) u kojem Pavao potiče ondašnje vjernike da im na srcu bude ono što je dobro, biskup je potaknuo okupljene da krenuo od sebe, da u sebe unesu ono što je dobro. „Ne možemo promijeniti svijet, Crkvu, domovinu, polazeći od drugih nego od sebe“, kazao je, kako bismo postali ono što je postao Pavao – primjer drugima. „Snaga promjene je u ovome da se ja promijenim, da ja učinim što mogu. I kao političar i kao građanin, i kao svećenik, biskup i kao vjernik, i kao muž, žena, otac, majka, student, profesor, djed, baka, svatko na svom mjestu i u svojoj ulozi.“

 

Propovijed je biskup završio molitvom koju psalmist upućuje Bogu za svoj narod izričući je kao molitvu Bogu za hrvatski narod: „Vrati se, Bože nad vojskama,/pogledaj s neba i vidi,/obiđi ovaj vinograd:/zakrili nasad desnice svoje,/sina kog za se odgoji!/…/Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas,/ razvedri lice svoje i spasi nas!“

 

Na misi su sudjelovali i skauti i skautkinje Odreda sv. Benedikta.

 

Angelina Tadić

 

Galerija slika