Ispiši ovu stranicu

Hodočašće vjernika u Fatimu u organizaciji katedralne župe

 

Katedralna župa Gospe Velike organizirala je hodočašće u Fatimu za pedesetak vjernika. Hodočašće je trajalo od petka, 27. listopada, do ponedjeljka 30. listopada, a detalje s puta možete pročitati u nastavku.

 

   Prvog dana bilo je rezervirano pet sati za razgledanje Lisabona uz stručno vodstvo i panoramu grada a potom velebno zdanje  Jeronimitskog samostana koji je jedan od najboljih primjera originalnog portugalskog kasnogotičkog manuelinskog stila a koji je podignut na mjestu svećeničke pustinje osnovane 1450. godine u kojoj je proveo noć u molitvi očajni Vasco da Gama prije putovanja za Indiju 1497. godine. Na samom ulazu u crkvu  njegov je grob.

 

   Spomenik otkrićima podignut je 9. kolovoza 1960. godine i ima oblik karavela, brodova koje su Portugalci koristili u doba otkrića. Okrenut je prema rijeci Tejo a na njemu dominira figura Henrika Pomorca koji u ruci drži još jedan model karavele. S obje njegove strane nalazi se po 16 važnih osoba iz portugalske povijesti a među njima su Vasco da Gama, Magellan, Pedro Alvares Cabral koji je otkrio Brazil i Bartolomeo Dias prvi Europljanin koji je oplovio jug Afrike.

 

   Posjet Lisabonskoj katedrali nezaobilazan je ne samo zbog starine i umjetničke vrijednosti nego i zbog toga što je u njoj kršten jedan od najpoznatijih svetaca sv. Antun Padovanski, kojemu je posvećena i crkva u blizini katedrale. Katedrala je građena sredinom dvanaestog stoljeća u romaničkom stilu a iznad ulaza dominira prekrasna rozeta. Građevina izgledom podsjeća na tvrđavu  a kasnije su dodani elementi u gotičkom stilu a prisutni su i tragovi baroka kao i neoklasicizma. U sakristiji je kovčeg s posmrtnim ostacima sv. Vinka zaštitnika Lisabona.

 

   Tri večeri u Fatimi bile su prigoda za sudjelovanje u molitvi krunice i u procesiji sa svijećama uz pjesmu „Ave, Ave, Ave Maria“ koja se svakog hodočasnika najdublje doima. Drugu večer treću deseticu slavnog otajstva krunice molila je hodočasnica iz Dubrovnika s. Veronika Dunatov. U odnosu na druga velika marijanska svetišta Fatima  se doima kao uvećani Trg sv. Petra u Rimu, prozračan i otvoren na blagoj padini koja je nekada bila veliki pašnjak. U  svetištu nema ničega drugog osim ljudi koji se mole, neki prolaze središnjom stazom na koljenima i svijeća koje se zapaljene nose u procesiji. Suveniri se mogu kupiti podalje ulaza u svetište.

 

   Svetište u Fatimi sklop je katoličkih vjerskih objekata izgrađenih u spomen na čudesno ukazanje Blažene Djevice Marije u tadašnjem portugalskom selu 1917. godine i prikladnih za pobožnost hodočasnika koji u to vjeruju. Tih je hodočasnika oko 4 milijuna svake godine, što znači da je Fatima treće hodočasničko odredište u Europi poslije Rima i Lurda. Od toga po milijun dolazi 13. svibnja, odnosno 13. listopada na godišnjicu Gospinih ukazanja.

 

   Od prve kapelice, koju su vjernici počeli graditi pred crnikom gdje se djeci Luciji, Franji i Jacinti 1917. godine ukazala Bogorodica, preko bazilike Naše Gospe od Ružarija, spomenika Presvetom Srcu Isusovu pa do bazilike sv. Trojstva, dovršene 2007. svi su objekti smješteni na Covi da Iria, nekadašnjem fatimskom pašnjaku.

 

   Bazilika Naše Gospe od Ružarija,  koja dominira u cijelom prostoru, građena je u neobaroknom stilu od 1928. do 1953. godine. Nad njom je 65 metara visok zvonik s kristalnim križem, a u zvoniku su 62 zvona od kojih najveće ima masu od tri tisuće kilograma s batom od 90 kilograma. U bazilici su i grobovi vidjelaca sv. Franje i Jacinte koje je papa sv. Ivan Pavao II. 2000. godine proglasio blaženima, a papa Franjo 13. svibnja ove godine svetima, a odnedavno i  grob Lucije koja je umrla 13. veljače  2005. godine.

 

   U Kapelici ukazanja koja se nalazi točno na mjestu gdje su stajala djeca vidioci nalazi se Gospin kip koji je 1946. godine zlatnom krunom okrunio legat pape Pija XII. kardinal Massella a u tu je krunu 1982. papa sv. Ivan Pavao II.  dao ugraditi metak kojim ga je godinu dana ranije ustrijelio i umalo ubio turski desničarski terorist Mehmet Ali Agca.

 

   Dubrovčani su u dva rana jutra slavili sv. misu u posebnoj kapeli Gospe žalosne,  pjevanje je predvodila prof. Maja Marušić a propovijedali su don Frano Markić „Aleluja“ i don Stanko Lasić. Nakon jutarnje  mise Dubrovčani su  molili i pjevali najprije u Bazilici Gospe od Ružarija i uz grobove Franje, Jacinte i Lucije a potom posjetili velebnu baziliku Presvetog Trojstva koja je po veličini četvrta katolička crkva na svijetu koja se prostire na 40.000 četvornih metara te ima 8.633 mjesta za sjedenje.

 

   U popodnevnim satima upriličen je Križni put na predjelu Valinhosa kroz koji su pastiri hodali a na kojem su Mađari na spomen onog što se dogodilo u Budimpešti 1956. godine napravili postaje križnog puta od bijelog mramora i na kraju Kalvariju i kapelicu sv. Stjepana kralja Mađarske. Na svakoj postaji molilo se na razne nakane, posebno za branitelje Dubrovnika i juga Hrvatske u prigodi 25. godišnjice oslobođenja. Bio je vrlo zanimljiv pohod kući obitelji Antonia dos Santosa gdje se Lucija rodila i gdje se može razgledati sobe koje su pretvorene u muzej a malo podalje nalazi se Bunar u vrtu Lucijine obitelji gdje se Anđeo ukazao drugi put. Sve djeluje skromno i odiše duhom siromaštva. Povratak u hotel u dužini od dva kilometra vozi se starim vlakom koji u gužvi brojnih automobila, autobusa i kamiona postaje turistička atrakcija, dok ljuljanje s jedne na drugu stranu ceste treba otrpjeti.

 

   Drugo popodne bilo je rezervirano za pohod dvama velikim samostanima udaljenima oko 15 kilometara od  Fatime: Dominikanskom samostanu sv. Marije od Pobjede iz XIV. stoljeća koji je zavjetna građevina podignuta nakon bitke u Aljubarotti u kojoj je Ivan I. Portugalski porazio Ivana I. Kastiljskog. Samostan je jedan od najboljih primjera kasnogotičke arhitekture i originalnog manuelinskog stila koji se očituje istaknutim zabatima, tornjevima, filijalama i kontraforima te je postao simbolom nacionalnog ponosa. U njemu se nalaze grobovi portugalskih kraljeva.

 

   Samostan Alcobaca posvećen je Djevici Mariji a osnovao ga je prvi portugalski kralj Alfons I. 1153. godine nakon što je u ožujku 1147. godine oduzeo grad Santarem od Maura i namijenio ga redovnicima Cistercitima darovavši im 44 tisuće hektara zemlje. Samostan je građen 76 godina i brzo je postao jako utjecajan u srednjovjekovnom Portugalu i u njemu je 1269. otvorena javna škola a kraljevske su obitelji u njemu pokapane tijekom 13. i 14. stoljeća. Među znamenitostima ističu se manuelinska sakristija (16. st.), soba kraljeva s bistama portugalskih kraljeva (17.-18.st.) te klaustar  tišine koji je jedan od najvećih u Europi s gotičkom natkrivenom fontanom u kojoj je renesansni bazen (16.st.).

 

   Dubrovčani su Fatimu  doživjeli s velikim oduševljenjem i molitveni duh osjećao se na svakom  koraku i na svakom licu, odmora nije bilo, spavanja vrlo malo, organizacija izvrsna, vrijeme sunčano i toplo a putovanje avionom mirno. Treba zahvaliti gospođi Jasni Brajak koja je organizirala zračni promet, gospodinu Davoru Ljubiću koji je osigurao udoban hotel i autobusni prijevoz te gospođama Lili Stjepanović i Vanji Zlošilo koje su brinule o hodočasnicima. Najveća hvala ide Bogu i Gospi Fatimskoj za duhovni ugođaj koji su imali svi hodočasnici a njih je bilo ravno stotinu. Zahvalni su Katedralnoj župi kao organizatoru i dugo će pamtiti i nikada neće zaboraviti ova hodočašća u Fatimu. Drugima će to biti poticaj da i sami jednom tamo hodočaste.

 

Katedralna župa u Dubrovniku organizirala je u ovoj jubilarnoj godini fatimskih ukazanja dva hodočašća: jedno početkom svibnja (5.-8.) i drugo krajem listopada (27.-30.) s po 50 sudionika od kojih trojica svećenika i dvije redovnice. Putovanje je bilo avionom Dubrovnik -  Lisabon preko Zagreba i autobusom Lisabon -  Fatima.

 

Don Stanko Lasić

   

Galerija slika