Dubrovačka Biskupija

Tribina „Nove tehnologije – novi izazovi odrastanja“

 

Predavanje na temu „Nove tehnologije – novi izazovi odrastanja“ u subotu, 3. ožujka u prepunoj dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku održala je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psiholog i psihoterapeut, koja više od 30 godina radi s djecom te koja je ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

 

Izazovi s kojima se susreće suvremena obitelj u odgoju djece tište jednako svakog roditelja, bilo da se radi o onim roditeljima koji su vjernici praktikanti bilo o onima koji ne prakticiraju nikakav tip institucionalne religioznosti. Odgajati djecu u XXI. stoljeću veliki je izazov i odgovornost. Izazovi su raznovrsni a jedan od onih težih je kako naći način i „dozirati“ korištenje raznih tipova „ekrana“. Postoji li Internet ovisnost, ili ovisnost o online igrama, te kako se nositi sa svim izazovima? - pitanja su na koja je Vijeće za život i obitelj Dubrovačke biskupije željelo dubrovačkim obiteljima ponuditi stručne odgovore.

 

U dinamičnom i iscrpnom predavanju profesorica Buljan Flander je upoznala nazočne s rezultatima istraživanja u Hrvatskoj i u svijetu o ovim problemima. Okupljeni su mogli vidjeti koliko djeca, prema istraživanjima, provode vremena pred različitim „ekranima“ te postotak djece koja već u ranoj dobi imaju otvorene profile na društvenim mrežama. Podaci govore da djeca i mladi od 8 do 18 godina koristeći različite medije dnevno provedu uz „ ekrane“ oko 7 sati i 38 minuta, što automatski ostavlja prostor za propitivanje koliko ta ista djeca provedu vremena s roditeljima.

 

Istraživanje koje je dr. Flander radila donijelo je podatak da i u Hrvatskoj mnogi roditelji čak djeci od 2 godine kupuju pametne telefone ili neko slično pomagalo, a kao razloge navode „prezasićenu“ memoriju na svome telefonu ili želju za sami mogu koristiti telefon paralelno s djetetom.

 

Kroz cjelokupno predavanje provlačile su se dvije poruke: povjerenje i odgovornost. Naime, dr. Buljan Flander je istaknula kako su današnja djeca puno „internetski“ pismenija od roditelja ali roditelji imaju životno iskustvo te stoga mogu svojoj djeci biti potpora i savjetnici. Nove tehnologije su zasigurno dar i veoma su korisne ali naravno mora se razmišljati o odgovornosti u korištenju. Maleno dijete, ali i ono odraslo, nema tu odgovornost te je stoga uloga roditelja da ga potiče na odgovorno korištenje. Kao i u svemu drugomu važno je da dijete ima povjerenje u svoje roditelje ili odgajatelje (nastavnike, vjeroučitelje, svećenike). Sramežljivo dijete katkad će lakše postaviti neko pitanje svome nastavniku ili svećeniku nego roditelju, pa je stoga važno da cjelokupna zajednica razmišlja o svim opasnostima koje mogu vrebati od strane novih medija.

 

U nekoliko navrata dr. Buljan Flander je upozorila kako nikoga ne optužuje, te kako je danas puno teže i izazovnije biti roditelj, ali i profesor, međutim važno je podsjetiti kako odrasli imaju odgovornost prema djeci i mladima. Današnje dijete već u osnovnoj školi da bi napisalo domaću zadaću mora se koristiti internetom i ovdje se vidi taj dar i blagoslov. Istaknula je kako nam je moderna tehnologija potrebna, ali također da se ne smije izgubiti iz vida kako se s „druge strane ekrana“ mogu naći razni predatori pa je važno djecu upozoravati i pratiti ih. Također je svratila pozornost kako katkad roditelji s puno entuzijazma pričaju da je njihovo malo dijete svladalo tehnike odlaska na Internet, gledanja crtića ili igranja igrica te je upozorila na istraživanje koje je provela Američka pedijatrijska akademija koja je došla do zaključaka da djeca do dvije godine ne uče i ne usvajaju nikakav sadržaj te je stoga važno ne izlagati ih nikakvim medijskim sadržajima.

 

U drugom dijelu predavanja dr. Buljan Flander se osvrnula na različite vidove zlostavljanja preko društvenih medija, počevši od vršnjačkog nasilja do seksualnog zlostavljanja koje može biti posljedica nekontroliranog korištenja interneta od strane djece. Podsjetila je i kako je nasilje preko društvenih medija puno opasnije i teže od nekadašnjeg fizičkog nasilja jer ukoliko se dogodi fizičko nasilje ono je između dvije osobe, međutim današnje fizičko nasilje obično je praćeno i videosnimkama u koje se onda uključuje velika „zajednica“ nakon čega slijedi društveno maltretiranje i izolacija koje katkad vodi i do suicidalnih čina. Ovo je posebno povezano s tim kada maloljetne osobe dijele fotografije eksplicitnog sadržaja.

 

Potom je predavačica ponudila konkretne savjeta kako pomoći djeci i adolescentima. Istaknula je da sve što se uspijemo učiniti je do dvanaeste djetetove godine. Važno je razgovarati s djecom, važno je odgojiti ih na način da imaju povjerenje roditelje ali i u profesore, da im se mogu obratiti i razgovarati, tražiti savjet. Dr. Flander je ponovila da u razgovoru s djecom treba im često postaviti pitanje: „Želiš li ti da fotografiju koju ćeš objaviti na Facebooku vidi tvoja nastavnica, mama, rođaci? Postavi si pet pitanja, a ako je odgovor ne, ne objavljuj je jer ćeš poslije zažaliti“. Najveći problem je, kako je istaknula dr. Buljan Flander, kada npr. mama govori kćerki da ne objavljuje svoje fotografije a ona sama objavljuje fotografije sa svake plaže na kojoj je bila. Stvar je u tome što smo mi našoj djeci uzori, primijetila je, pa ako djeca vide da nešto roditelji rade ona neće razumjeti zašto oni ne bi trebali to isto činiti. Adolescencija je vrijeme kada mladi žude za izazovima pa je tada roditeljima teško kontrolirati djecu, a bilo je tako i našim roditeljima nekad davno kada su nas odgajali, kazala je predavačica. Zato je važno postavljanje ovog pitanja „želiš li da tu fotografiju vidi…“ jer se tako u mladima stvara osjećaj da oni sami odlučuju, jer i odlučuju, ali mi roditelji im trebamo pomoći, biti smjerokaz, savjetujući ih i ne kritizirajući ih, a ako se dogodi nešto strašno tada treba zajedno s njima tražiti rješenje.

 

Na kraju predavanja prikazan je kratki video o djevojci Amandi koja je bila zlostavljana od strane vršnjaka te koja je na kraju počinila samoubojstvo. Zaključujući predavanje dr. Buljan Flander je kazala kako i mi u našoj okolini imamo Amandi te je naša dužnost reagirati i pomoći, posebice škole, čak i onda kada se nasilje dogodi izvan školskog dvorišta.

 

Tema predavanja je pobudila veliki interes kod okupljenih pa su postavljali pitanja i iznosili svoja iskustva.

 

Zaključujući tribinu, uvodničarka i moderatorica Jelena Đuraš Gleđ, članica Vijeća za život i obitelj, podsjetila je na riječi pape Franje: "vjerodostojnost komunikacije ne određuje tehnologija, nego ljudsko srce i naša sposobnost da se razborito koristimo sredstvima koja su nam na raspolaganju". "Internet se može iskoristiti za gradnju društva koje je zdravo i otvoreno za davanje", a suvremene komunikacijske tehnologije su "dar od Boga koje nose sa sobom golemu odgovornost", te je na kraju sve nazočne pozvala da potaknuti riječima pape preuzmu dio te odgovornosti za izgradnju zdravog društva.

 

Podsjetimo, dr. Buljan Flander osnivačica je savjetodavne linije za zlostavljanu i zanemarenu djecu “Hrabri telefon” te inicijator osnivanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, koja je od strane Vijeće Europe prepoznata kao model dobre prakse. Dobitnica je brojnih priznanja za svoj rad, među kojima se ističe nagrada Međunarodnog udruženja za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece. Aktivno se bavi stručnim i znanstvenim radom, objavljuje knjige, priručnike i brošure namijenjene roditeljima, djeci i stručnjacima. Djeluje kao profesorica na više fakulteta u Hrvatskoj. Ekspert je vijeća Europe u području zaštite djece, te stalni sudski vještak za zlostavljanu i zanemarenu djecu. Surađuje s Riječkom nadbiskupijom gdje vodi školu za roditelje, Đakovačko -osječkom nadbiskupijom i vlč. doc. dr. Josipom Bošnjakovićem, voditeljem Obiteljskog savjetovališta, te s Caritasom u Mostaru i njihovim Savjetovalištem za mlade i obitelj kao i sa Centrom za mlade Ivan Pavao II. Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu.

 

Vikica Vujica

Fotografije: Mario Macan