Dubrovačka Biskupija

Gospa Delorita proslavljena u Kuni: Uređivati kuću u kojoj živimo ali s pogledom prema gore

 

Veliki broj vjernika okupio se na središnjem misnom slavlju na blagdan Gospe Delorite 10. svibnja u Kuni  na poluotoku Pelješcu, koja ovaj dan slavi i kao Dan općine Orebić. Misu je predslavio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić a koncelebrirali su dekan Pelješkog dekanata don Marko Stanić, župnik fra Josip Vidas, župni vikar fra Petar Perković te redovnici i svećenici ovog dekanata.

 

Među redovnicima bili su franjevci iz dviju franjevačkih provincija: Franjevačke provincije sv. Jeronima Dalmaciji i Istri čiji svećenici posljednjih stoljeća žive u samostanu i djeluju u župi te Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina.

 

Dubrovački biskup zahvalio je franjevcima provincije sv. Jeronima za sve što su kroz tristotinjak godina činili kao čuvari svetišta Gospe Delorite te na stotinjak godina upravljanja župom u Kuni Pelješkoj. „Ovo je posljednja godina u kojoj će oni kao čuvari ovog svetišta i župnici u ovoj župi predvoditi i animirati ovo slavlje, a razlog je to što u njihovoj provinciji, nažalost, nema dovoljan broj svećenika i redovnika i što se polako povlače iz svojih samostana i službi koje su im bile povjeravane kroz prošlost pokušavajući sačuvati svoju provinciju i svoju posebnost. Nadam se da će to uspjeti i da je ova žrtva cijena tog uspjeha. To su razlozi na koje ne možemo utjecati,“ objasnio je biskup.

 

Ne možemo ostati s pogledom uprtim prema gore

 

Biskup je dalje u propovijedi kazao kako se danas uz slavlje Gospe Delorite slavi i svetkovina Uzašašća Gospodnjega na nebo, što je samo druga strana Isusova uskrsnuća. „Isus nakon uskrsnuća nije mogao ostati s nama jer ne bismo mogli odrasti, ostali bismo zauvijek djeca. A on želi da mi u ovom svijetu i vremenu preuzmemo odgovornost i za sebe i za svijet, osobito da ovom svijetu i vremenu po Duhu Svetome kojeg nam je darovao budemo oni koji će navješćivati njegovo evanđelje svim ljudima i svemu stvorenju.“

 

Tumačeći misna čitanja koja govore na svoj način o Isusovom uzašašću na nebo, biskup je istaknuo različite naglaske među njima a koji su povezani uz poslanje kršćana, a ono je „biti oni koji u prostoru i vremenu nastavljaju činiti ono što je Isus činio“ ili povezano s blagdanom „biti oni koji kao kršćani uređuju kuću u kojoj žive“.

 

Čitanje iz Djela apostolskih vraća nas na očekivanja prvih kršćana od kojih su mnogi očekivali da će Krist uskoro ponovo doći pa će oni biti uzneseni zajedno s njime, te su zanemarivali svoje svakodnevne obveze i dužnosti, rekao je biskup. Luka, pisac Djela, zato ima potrebu svojim suvremenicima, a i nama danas, izreći poruku: Ljudi, što stojite i gledate u nebo? Okrenite se svojoj stvarnosti, okrenite se svijetu i vremenu u kojem živite, preuzmite svoje dužnosti, pobrinite se i za Crkvu i za svijet, za ljude svog vremena. Poruka je to da ne možemo kao kršćani „ostati s pogledom prema gore, nezainteresirani za stvarnost svijeta u kojem živimo“. Biskup je tu podsjetio i na početak pastoralne konstitucije Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ koji kaže da je radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena također i radost i nada, žalosti i tjeskoba kršćana. „Ne možemo biti nezainteresirani nego se moramo uključiti!“, naglasio je biskup.

 

Dalje je kazao kako mnogi misle da će molitva bez preuzimanja odgovornosti riješiti njihove probleme. Spomenuo je u tom kontekstu one koji odlaze na razne karizmatske seminare i kojima to postaje cilj umjesto da im to bude sredstvo, nadahnuće za njih da kada se vrate u svoju stvarnost, u svoje obitelji mogu bolje kršćanski djelovati. Slično je i s onima koji dolaze na mise u crkve i samo tu žive svoje kršćanstvo a nisu spremni s tim što su doživjeli krenuti u svoju stvarnost, u tjedan ispred njih i onda mijenjati tu stvarnost nadahnuti onim što su čuli i doživjeli u susretu s Kristom i braćom i sestrama.

 

Kao kršćani ne možemo gledati isključivo ovozemaljsku stvarnost 

 

U drugom čitanju naglasak je obrnut, rekao je dubrovački biskup, tu nije problem to što ljudi gledaju u nebo nego što su prestali gledati u nebo i okrenuli se samo ovozemaljskoj stvarnosti. Pa čak i Boga gledaju kao onoga koji samo ovdje i sada može dati dobar život, a nemaju onu perspektivu, onaj pogled prema vječnosti. Zato sv. Pavao kršćanima svoga vremena, a i nama danas, govori o tome da je Isus uzašao i sjeo s desne Ocu. Želi nam usmjeriti pogled s ovozemaljske stvarnosti prema vječnosti.

 

Ta druga situacija se često i danas događa, nastavio je biskup Uzinić, mnogi su samo kršćani imenom. „U njihovom životu i životu njihove obitelji nema molitve, nema nedjeljne euharistije, nema pogleda prema naprijed, prema vječnosti nego je sve za što se brinu i oko čega se trude je sada i ovdje. Imati što više, što bolje, imati moć, imati novac, imati ugled, imati čast, a nema ove perspektive koja nas otvara prema Gospodinu i njegovoj vječnosti.“

 

Evanđeoski ulomak govori o tome kako bi trebalo imati i pogled prema vječnosti ali i da se zauzeto brinemo za ovo svoje sada, što je sažeto u rečenici: „Pođite u sav svijet, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ To je naš način djelovati kao kršćani, kao Crkva, sada, ali s usmjerenjem prema vječnosti i propovijedati evanđelje, istaknuo je biskup. „A propovijedanje evanđelja nisu samo riječi nego život koji mi kršćani živimo i koji prožima nas pojedince i život naših zajednica i po tom postaje vidljiv.“

 

Rekavši kako je ovo župa koju vode franjevci biskup je ispričao jedan razgovor subrata sa sv. Franjom koji je svecu prigovorio da su hodali cijeli dan a da nisu ni riječi propovijedali, na što mu je svetac odgovorio da su propovijedali svojom prisutnošću, svojim životom. Iz toga je proizišlo ono: Propovijedaj ako je potrebno i riječima.

 

„To znači propovijedati evanđelje“, poručio je dubrovački biskup. „Imati tu svijest da trebamo preuzeti odgovornost i za Crkvu i za svijet. Da ne možemo stajati sa strane i biti nezainteresirani. A da to uvijek mora biti povezano s onim gore, da nadahnuća moramo tražiti u molitvi, u povezanosti s Gospodinom.“

 

Potom se biskup osvrnuo na blagdan Gospe Delorite promišljajući zajedno s vjernicima o tome u čemu su njihovi preci pronalazili nadahnuća. Rekao je kako je ovaj blagdan povezan s događajem kako se čudesno 1291. godine nazaretska kuća najednom našla na Trsatu, a tri godine kasnije se čudesno premjestila i našla konačno mjesto u Loretu, pa zato i naziv Delorita.

 

Zavirimo u nazaretsku kuću

 

Kazao je kako je Isus sišao u tu nazaretsku kuću, utjelovio se u obitelj Josipa i Marije i tu se kroz trideset godina pripremao za svoju misiju, poslanje, za ono da može učiniti ovdje i sada, za ono što je poslan činiti, navješćivati evanđelje, dolazak Kraljevstva Božjega ali s pogledom usmjerenim ne prema zemlji nego prema nebu. I uzašao je zato jer je ostvario svoje poslanje.

 

Blagdan Uzašašća poziva nas na to „da zavirimo u tu nazaretsku kuću, da u njoj pronađemo nadahnuće za svoj život sada i ovdje ali s usmjerenjem prema vječnosti“. Da se od Marije, Josipa, Isusa učimo za svoj svakodnevni život osobito za svoje obiteljske odnose, da ne budemo niti oni koji samo očekuju da im Bog nešto napravi niti da budemo oni koji samo misle da oni sami u ovozemaljskoj stvarnosti trebaju nešto napraviti nego da imamo i jedno i drugo. To nas uči nazaretska kuća, zaključio je biskup.

 

Dodao je tome kao ono što je zanimljivo primijetiti da je na toj kući u Loretu sagrađena crkva, odnosno da se ta kuća nalazi u središtu te crkve, pa je to povezao s tim da se i obitelji nalaze u središtu druge crkve, Crkve kao zajednice kojoj svi pripadamo.

 

Zatim je nabrojio razne pape i druge svece koji su dolazili i tražili nadahnuće u toj nazaretskoj kući. „Nije slučajno da pogled u tu kuću od ljudi čini svece, da ih mijenja, da ih uči kako postaviti pravilo“, kazao je biskup i poželio svima da ta kuća uđe u njihove domove i da se svi na njoj obitelji nadahnjuju.

 

Na kraju propovijedi dubrovački biskup je pozvao vjernike da sudjeluju na Nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu, te im poželio da se naše obitelji pretvore u kuće radosti i života pa da onda svi kao članovi društva i Crkve s pogledom usmjerenim prema gore izgrađuju Crkvu s pogledom prema gore, ali i društvenu zajednicu. Ako se to dogodi vjerujem da će ponovo po našim mjestima biti radosti, otvorenosti životu, poleta, kazao je biskup, a da će među mladima biti i onih koji žele biti svećenik, redovnik, redovnica.

 

Dubrovački biskup također je čestitao blagdan vjernicima kao i djelatnicima Općine.

 

Kip Gospe Delorite okićen ružama u procesiji prije mise nosili su mladi, a župljani su čitali misna čitanja te pjevali liturgijske pjesme. Župnik Vidas na početku je također pozdravio sve okupljene koji su došli s cijelog Pelješca sudjelovati na ovom slavlju.

 

A.T.

Fotografije: Boris Poluta