Dubrovačka Biskupija

Biskupov govor na otvaranju izložbe "Skriveni trečento"

Otvaranje izložbe Skriveni trečento

(Dubrovnik, 30. svibnja 2018.)

 

Poštovana ravnateljice Hrvatskoga restauratorskoga zavoda gospođo Pleše,

poštovana zamjenice gradonačelnika gospođo Tepšić,

poštovani akademiče Fiskoviću,

poštovana restauratorice gospođo Alamat-Kusijanović,

poštovani sugrađani.

 

Večeras su nas okupila dva lijepa i vrijedna djela naše slikarske baštine koja se predstavljaju široj javnosti na nov način, s posve novim podacima i interpretacijama. Ovo nam pokazuje da imamo ne samo restauratore i znanstvenike koji se mogu prihvatiti ozbiljnoga posla restauriranja i proučavanja vrijednih umjetničkih djela, nego i da naša umjetnička baština nije samo muzejski eksponat, nego da ona i naš naraštaj potiče na nova pitanja, nove pristupe, nova čitanja, nove odgovore.

 

A odgovori koji su nam djelatnici Hrvatskoga restauratorskoga zavoda donijeli, su zaista zanimljivi! Dva slikarska djela, jedno s Koločepa, drugo s Lopuda, zahvaljujući istraživanju Katarine Alamat-Kusijanović, više nisu primjeri konzervativnosti dubrovačke slikarske škole i lokalnih slikara oponašatelja, nego vrijedna djela gotičkoga slikarstva iz vremenu kada je ono ravnopravno bujalo i s hrvatske i s talijanske strane Jadrana. Zahvaljujući ovom istraživanju sada nam je, naime, poznato da su ova dva oltarna poliptiha starija skoro čitavo stoljeće negoli se do sada mislilo. Naravno, kao i u svakom pravom znanstvenome radu, nova spoznaja otvara nova pitanja i nova istraživanja jer su nam sada nepoznata imena slikara koji su ih naslikali. Zato se, čestitajući na ovom iznimnom rezultatu, radujem budućim istraživanjima koja će, nadamo se, jednom dati i te odgovore.

 

Koristim ovu iznimnu prigodu da bih se u ime Dubrovačke biskupije, kao baštinika ovih dvaju vrijednih slikarskih djela, zahvalio upravi i svim vrijednim djelatnicima Hrvatskoga restauratorskoga zavoda koji već dugi niz godina skrbe o kulturnome nasljeđu ove Biskupije, a čemu su ove dva poliptiha tek mali dio. Dovoljno se prisjetiti samo nekoliko najpoznatijih primjera iz proteklih godina: oltarne pale slavnoga Tintoretta s glavnoga oltara korčulanske katedrale, oltarna pala Svih Svetih Girolama da Santa Croce s glavnog oltara župne crkve u Blatu, ciklusa četiriju evanđelista slikara Mattije Pretija iz crkve Gospe od Karmena, oltarne pale Krista Nikolina Antunovića iz župne crkve u Pakljeni na Šipanu te oltarne pale Slava svih svetih Andree Vaccara iz crkve Domino koju smo na oltar vratili i blagoslovili u siječnju ove godine.

 

Naravno da takve dragocjene suradnje ne bi bilo bez trajne podrške Ministarstva kulture kroz programe financiranja obnove kulturne baštine, ali i kroz predan i angažiran rad djelatnika nadležnoga Konzervatorskoga odjela Ministarstva kulture iz Dubrovnika. Svima – i restauratorima i konzervatorima – dugujemo zahvalnost. Zahvalnost dugujemo također vjernicima i drugim građanima s terena na kojemu se nalazi naša baština, koji nas potiču i pomažu u očuvanju kulturne baštine. Njihov poticaj i pomoć su nam istodobno i poticaj za adekvatnu promidžbu kulturne baštine koju posjedujemo. U ovome konkretnome slučaju ću spomenuti prije desetak godina formiranu župnu muzejsku zbirku na otoku Koločepu i župni muzej na otoku Lopudu, koji je nekad plijenio pažnju svojim eksponatima, a čija je obnova i ponovna uspostava trenutno malo zastala zbog financijskih razloga, ali od koje nismo odustali te će, nadamo se, što prije biti dovršena. Hvala svima koji nam u tome pomažu. Čestitke, na kraju, autorima na ovome umjetničkome projektu, koji na pravi način približava slikarsku baštinu Elafita i našim sugrađanima i posjetiteljima našega Grada.

 

Završit ću citatom lopudskoga župnika dum Vicka Lisičara, jednoga od onih marljivih dubrovačkih svećenika koji su kroz povijest svojim istraživanjima doprinijeli očuvanju i poznavanju naše kulturne i duhovne baštine, koji je 1931. godine zapisao: „Ništa se ne može usporediti s elegičnom veličinom ovoga mjesta (misli se na Elafite), koje mora da nadahne i pjesnika i slikara. Dubrovačka priroda objavljuje se u njima u svoj svojoj punoći, iskrenosti i originalnosti.“

 

Hvala vam što ste nam otkrili dosad skriveni gotički trečento u 'elegičnoj veličini Elafita'.