• image
  • Frendship
  • time
  • Happines

 

SVETI ČAS

 

Sunce se igra s oblacima. Tek ponegdje im dopušta da pobjeđuju.

Šum mora, lahor, miris jeseni – dar je velik – imati se.

 

Naći se u nutrini Grada gdje se uvijek nešto događa,

znatiželja izostaje, doživljaj nadjačava

- tako je to bilo večeras u Katedrali.

Svi smo u osmjehu.

Mnogo ih sjedi i još više stoji i poneki dječji glasići se čuju.

Gužva na koju se nitko ne žali.

Tri mladića će večeras primiti

đakonat.

Skoro pedeset godina smo ih čekali.

Naći se u ovom ozračju, ugoda je.

Pedeset godina odzvanja.

 

Procesija svećenika po prvi put od obnovljene Biskupske palače odnosno Biskupovog doma

do oltara kroz središnji dio crkve – ljepota koja se pamti za budućnost.

 

Dva po dva trebat će vremena do oltara da dođu. Eto toliko ih je

a u narodu radost poradi toga.

 

Robert, Josip i Tonći Ante se u slobodi svoje osobnosti odazivaju

služenju u Crkvi i svemu onome što u sebi nosi đakonat.

Njihovo hoću se čulo.

Njihovo hoću se prosulo po nama.

Ulazeći u otajstvo veliko narod se obavezuje molitvom za njih.

I sve se ovo događalo u

Euharistijskoj Žrtvi.

 

Radosna, mila, sveta liturgija je slijedila.

Obred, protokol, sve je u dotoku Božje milosti.

Tako to biva kad te Bog zove a ti kažeš evo me.

Nepogrešiva Božja narav se u nas ulijeva. Naročito kod ovakvih

svečanosti dodirna je točka onoga biti. Biti u Kristu jedno.

 

Program osebujan, propovijed, molitva, liturgija, ušlo je sve u slavlje.

Otvorila se još jedna stranica života Crkve u hodu sa svojim narodom.

 

O Presveti, radosno kličemo Tvojoj milosti!

 

Lucija

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)