• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

2. nedjelja kroz godinu (C), 2019.

 

U ozračju Molitvene osmine za jedinstvo kršćana znamenje u Kani Galilejskoj zasigurno ima za cilj i međusobno približavanje nas kršćana različitih tradicija, kako bismo ponovo" imali vina", bili jedna Crkva, Kristova ljubljena Zaručnica.

 

2. nedjelja kroz godinu (C)

 

U Starom zavjetu Bog je sklopio svoj savez s jednim narodom, kako bi ljudima postupno objavio samoga sebe, onakvog kakav on doista jest, ali i pomogao im da kroz svoj poseban odnos s njim ponovno budu ono za što su stvoreni. Kasnije su proroci produbljivali smisao tog odnosa Boga sa svojim narodom, ali i naroda sa svojim Bogom. Slika zaručništva i ženidbe, poput one slike koju upotrebljava današnji ulomak iz Knjige proroka Izaije, korištene su da bi približile svojstvo odnosa između Boga i njegovog naroda i naroda i njegovog Boga. Često te slike sa sobom nose istu onu poruku koja je prisutna i u današnjem evanđelju. To je poruka da ni oni koje je Bog izabrao da bi s njima sklopio posebni savez „vina nemaju“, a nemaju ga jer su se odali bludu, napustivši Boga koji uvijek vjeran ostaje, da bi služili drugim bogovima. Izrael, Božji ljubljeni narod, nije bio na visini zadatka koji je pred njega postavio Bog. Jedinstvo između njega i Boga nije se uspjelo ostvariti, jer je savez od strane naroda bio više puta prekršen.

 

Bog svejedno ne odustaje od svoga naroda. Zato se konstatacija o nevjerni, koja je znak onog da članovi njihovog naroda „vina nemaju“, kod proroka pretvara u navještaj jednog drugog saveza, odnosno jedne druge svadbe. Već spomenuti ulomak iz Knjige proroka Izaije ogledni je primjer tog navještaja, koji nije drugo nego navještaj spasenja. Bog sa svojim narodom ima plan. Njegov plan je plan spasenja. Unatoč odbijanju, Bog ne odustaje, nego obećava novi savez, savez kojemu nije dovoljna voda ljudskih aktivnosti, nego mu je potrebno i vino njegove božanske milosti, vino novog i vječnog Saveza koji će biti sklopljen u krvi Isusa Krista. Isus, koji je u današnjem evanđeoskom ulomku prisutan na jednoj ljudskoj svadbi, proslavit će istinsku svadbu između Boga i ljudi i dati izobilje vina, puno boljeg od onog koje se pilo do tada, da nova svadba i novi savez nikad više ne bi bili prekinuti. Ta nova pretvorba neće samo promijeniti vodu u vino, nego će kruh i vino pretvoriti u otajstvo njegovog tijela i krvi, ali i omogućiti da se stari pali čovjek pretvori u novoga otkupljenog čovjeka. Ta će pretvorba omogućiti i one duhovske darove u različitim službama o kojima je progovorio ulomak iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima koji nam je danas ponuđen kao drugo čitanje, one darove koji će nam pomoći da usprkos našoj ljudskoj slabosti ostanemo vjerni tom novom savezu, međusobno se nadopunjujući i izgrađujući, svatko ondje gdje ga Duh šalje i s onim za što ga Duh nadahnjuje.

 

Valja primijetiti da je u svemu ovom otajstvu bila prisutna Isusova majka Marija, koju ćemo u Ivanovom evanđelju ponovo susreti tek na Kalvariji, događaju kojim je, kako će sam Isus kazati, dovršeno ono što je počelo u Kani i čemu je čudo u Kani bilo znamenje. Na početku svog sudjelovanja u djelu otkupljenja Marija je, stavljajući se svojim služenjem Bogu na raspolaganje i dozvoljavajući mu da je osjeni Duhom Svetim za njezino jedinstveno poslanje u povijesti spasenja, rekla svoj „da“ savezu između Boga i ljudi: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38). I ovdje u Kani je prisutna kao službenica Gospodnja, ali i kao ona koja po darovima koje joj je dao Duh Sveti druge, sve nas, potiče da se i sami stavimo Bogu na raspolaganje, da i sami poput nje postanemo službenici Gospodnji: „Sve što vam rekne učinite.“ Ona će ovo još više postati u onom trenutku kad joj u ljubljenom učeniku svi mi budemo povjereni kao njezini sinovi i kćeri i kad nam ona svima bude povjerena kao majka: „Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: 'Ženo! Evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!'“ (Iv 19, 26).

 

Otajstvo koje se dogodilo u Kani Galilejskoj nije tek čudo. Ono je znamenje koje želi i u nama, kao i u apostolima, potaknuti vjeru u Isusa kao Krista. U ozračju Molitvene osmine za jedinstvo kršćana možemo ovom znamenju pripisati i još jedan cilj, a on je međusobno približavanje nas kršćana različitih tradicija koji ispovijedamo istu vjeru u Isusa kao Krista, kako bismo ponovo "imali vina", bili jedna Crkva, Kristova ljubljena Zaručnica. Svi smo, na neki način, u dvanaestorici Isusovih apostola prisutni na toj svadbi u Kani Galilejskoj, a to što smo tamo prisutni razjedinjeni, najbolji je znak da nama u Crkvi, jednoj i jedinoj Kristovoj Zaručnici, koja je u sebi razdijeljena, nedostaje vina, vina ljubavi i zajedništva. To je veliko zlo koje Crkvi prijeti katastrofom. Ali Kana Galilejska sa svojim znamenjem nas želi utješiti. Ona nudi rješenje. Rješenje je Isus Krist, naš Gospodin i Zaručnik Crkve. On uvijek može i želi učiniti svoje znamenje i pretvarati vodu u vino. Potrebno je samo da učinimo što on želi, a on želi da svi mi koji ga ispovijedamo kao Krista i Gospodina, budemo jedno. Zato, u ozračju jedne druge svadbe, svadbe svoje posljednje večere kad će kruh pretvoriti u svoje tijelo, a vino u svoju krv, moli: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi“ (Iv 17, 11). No da bi se to dogodilo, da bismo doista postali jedno, čini se da nam je prije toga potrebno još nešto. Potrebno nam se približiti Isusovoj i našoj majci Mariji. Ona je jedna od nas, ali i izdvojena da nas prati i zagovara. Kao što je pratila mladi par iz Kane na početku njihovog bračnog života i svoga sina Isusa u svim trenucima njegovog života, od kojih Kana Galilejska ima važno značenje kao početak i svojevrsno „guranje“ Isusa da se očituje, tako ona i nas želi pratiti na našim životnim putovima, pa i na ovom važnom putu prema jedinstvu Kristove Crkve, uvijek i ponovo nam svima ponavljajući ono što je najvažnije, ma zapravo neophodno da bi se voda mogla pretvarati u vino: „Sve što vam rekne učinite.“

 

Za one koji žele više:

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=1204

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=3783

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)