Dubrovačka Biskupija

Edukacija o emocionalnoj inteligenciji za djelatnike crkvenih savjetovališta

 

Edukacijsko-formacijski susret djelatnika crkvenih bračnih i obiteljskih savjetovališta iz cijele Hrvatske održan je u Učeničkom domu Paola di Rosa u Dubrovniku od petka, 8. veljače do nedjelje, 10. veljače. Središnje događanje susreta bila je edukacija o emocionalnom opismenjavanju djece i mladih.

 

Okupljene djelatnike crkvenih savjetovališta pozdravili su i poželjeli im dobrodošlici dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, pročelnik Vijeća za život i obitelj Dubrovačke biskupije mr. don Marinko Šljivić i voditeljica Obiteljskog savjetovališta Silvia Sokal Gojavić.

 

Predavanje “Emocionalna inteligencija: psihološke teorije, mjerenje i važnost emocionalne inteligencije u svakodnevnom životu“ održao je prof. dr. sc. Vladimir Takšić, dok je doc. dr. sc. Dario Vučenović govorio će o razvoju emocionalne inteligencije djeteta u obiteljskom okruženju od najranije dobi, emocionalnoj inteligenciji kao zaštitnom faktoru u promicanju zdravog razvoja djece i mladih i prevenciji problema u ponašanju i problema s mentalnim zdravljem te je dao prikaz programa za poticanje razvoja emocionalne inteligencije djece i mladih.

 

Svi koji su se prijavili i sudjelovali na edukaciji prošli su i određene radionice te su dobili Certifikat o završenoj edukaciji za voditelje radionica Emocionalnog opismenjavanja.

 

Posljednjeg dana boravka u Dubrovniku sudionici skupa su obišli Grad i njegove znamenitosti a po povratku u Učenički dom sudjelovali su na misi koji je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

 

Poziv i poslanje djelatnika u savjetovalištima

 

Nastavljajući promišljati o pročitanom evanđelju biskup se u propovijedi obratio sudionicima susreta rekavši da i njih, kao i osobe iz liturgijskih čitanja, Gospodin poziva i šalje da žive svoje poslanje a nakon ovog susreta u Dubrovniku na jedan još zauzetiji način u svom poslu savjetovanja.

 

Biblijske osobe su se često osjećale nedostojne pred pozivom, kazao je biskup i naveo primjere Izaije, Pavla i Petra, Jeremije, Mojsija… Znali su da nisu savršeni ljudi, nisu eksperti, niti da su svi osobe s izrazitim kvocijentom inteligencije, ali se oni nisu u to niti uzdali. Smatrali su se nedostojni poziva kojeg imaju no to ih nije obeshrabrilo jer su znali da dosta mogu nadoknaditi radom. Danas je to studiranje, cjeloživotno obrazovanje, a također iskustvo i dijeljenje iskustva. Oni kao da su u sebi prepoznali potencijal, mogućnost da milost Božja proradi u njima uz ono što će oni dati sa svoje strane. Osjećali su da svoje emocionalne kompentencije, upotrijebio je biskup izraz koji se spominjao na skupu dan ranije, mogu najbolje steći u odnosu s Bogom i prihvaćanjem u svoj život, bez obzira na ono što oni žele, onog plana koji Bog ima sa svakim od njih i s čovječanstvom kao cjelinom, a to je zajedništvo s njim i njegovim djelom spasenja.

 

Biskup je spomenuo i termin numinozan, koji se također spominjao u predavanjima a kojim su Rimljani označavali božanstvo. Mi se ne možemo složiti s tim pojmom, mi ne možemo misliti da je netko božanstven, ali ako smo usmjereni prema Bogu i osluškujemo njegov plan s ljudima možemo učiniti da mi sebe pobožanstvenimo i da drugima pomognemo na tom putu biti božanstven.

 

Iskren odnos s Bogom nam na najbolji, najrealniji način pokazuje naše stvarno stanje, ustvrdio je biskup Uzinić. Samo kad imamo taj pravi odnos prema Bogu mi sebe prepoznajemo kao nedostojne i slabe. Oni koji nemaju takav odnos s Bogom često znaju u pogledu na sebe pretjerivati smatrajući se većima ili se ponekad podcjenjivati. A Bog i taj naš odnos s njim nam pomažu stvarati realan odnos prema sebi i prema drugima. Tada druge nećemo gledati kao da su protiv nas ili za nas, nego će nam bez obzira na sve biti braća i sestre.

 

Činiti ono što se vjeruje

 

To su potvrdili biblijski ljudi, njihov život je dokaz za to, nastavio je biskup. „Ono što su vjerovali to su uspijevali živjeti. Njihov život je bio promijenjen time što su vjerovali. I kad se govori o uskrsnuću najbolji dokaz za to je upravo ta promjena koja je vjera u uskrsnuće učinila u ljudima koji su to uskrsnuće ispovijedali. Stoga se nama, današnjim kršćanima, može postaviti ozbiljno pitanje: je li mi uopće vjerujemo?“

 

Isus je propovijedao u svim prilikama, podsjetio je biskup. Ne propovijeda samo u crkvi nego i životom. Poslanje propovijedanja nije svojstveno samo nekima i na nekim mjestima nego svima i u svim prilikama. To je i poslanje Crkve. Biskup je spomenuo sliku Petrove lađe s učenicima i Isusom, te kazao kako u pozadini čudesnog ulova riba ne leži ljudsko umijeće i sposobnost nego vjera u Isusa i sposobnost onih koji vjeruju da čine ono što vjeruju.

 

Biskup savjetnicima: Pomažite ljudima živjeti

 

Središnji dio nedjeljnog evanđeoskog ulomka je trenutak kada je, nakon što su na Isusovu riječ apostoli izvukli mnoštvo riba, Petar prišao Isusu i rekao mu da ide od njega jer je on grešan čovjek. Tada Petar dobiva poslanje: Ne boj se, od sad ćeš loviti ljude. To poslanje loviti ljude biskup je istaknuo kako poslanje Crkve u cjelini kao i svih kršćana, ali posebice je to povezao s poslanjem savjetnika u obiteljskim savjetovalištima.

 

Pozvao se opet na jedan detalj s predavanja koji kaže da ribe nisu sposobne živjeti na stablima. Kad se riba uhvati ona ne može ostati živjeti izvan vode, to nije njezin prirodni ambijent. Čovjek ne može živjeti u moru, to nije njegov prirodni ambijent. Za biblijskog čovjeka more predstavlja tamu, sile zna, ono nepoznato, a u psihološkom smislu mogla bi to biti naša podsvijest. U tom kontekstu kad Isus kaže „loviti ljude“ zapravo znači da ih Isus ih šalje da spašavaju ljude od zla, da im omogući živjeti punim plućima.

 

Zato u ovome vidim i vaše poslanje, kazao je savjetnicima, a ono se sastoji u tome da izvlačite ljude iz mora njihovih briga, da ih izvlačite iz njihovih teških situacija i da im pomažete živjeti.

 

Sredstva apostolskog ulova su mreže, citirao je biskup sv. Ambrozija na kraju, jer one ne ubijaju ono što su uhvatile nego to čuvaju za život. Izvlače iz bezdana na svijetlo, iz dubina na površinu one koji su bili zarobljeni u tom prostoru.

 

Angelina Tadić