Dubrovačka Biskupija

Biskup Bogdan na misi proslave Dana HRM-a u Dubrovniku: Samo pogled vjere daje stvarnu sliku

U sklopu proslave 28. Dana Hrvatske ratne mornarice u četvrtak, 19. rujna u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike misu za poginule i umrle hrvatske branitelje služio je vojni ordinarij mons. Jure Bogdan. Suslavili su dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, generalni vikar don Hrvoje Katušić te vojni kapelani.

 

Ljubav i poštovanje prema poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima, povodom dvadeset i osme obljetnice obilježavanja ustanovljenja Hrvatske ratne mornarice, okupili su nas u katedralnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u gradu svetoga Vlaha Dubrovniku, kazao je u propovijedi vojni biskup. Molitveni spomen na poginule i preminule hrvatske branitelje u prigodni raznih obljetnica zauzima istaknuto mjesto. „Pohod njihovim grobovima, spomen obilježja po našim selima i gradovima, paljenje svijeća i polaganje cvijeća, molitve, cvijeće na moru, rijekama i jezerima diljem Lijepe naše, znak su naše duboke povezanosti s onima koji su prošli 'vrata smrti, koji su prešli na drugu stranu, na drugu obalu…. Slavlje euharistijske žrtve - svete mise za njihove duše u katedralama, svetištima i župnim crkvama, znak su našeg duhovnog zajedništva i povezanosti s njima….“, nastavio je biskup Bogdan.

 

Spomenuo se i idealizma devedesetih godina koji je prožimao Hrvatsku u obrani vlastite slobode i neovisnosti, kao i međusobne solidarnosti, povezanosti, složnosti… „Velikodušnost, požrtvovnost, časno izvršavanje vlastite zadaće i pod cijenu vlastitoga života trajne su vrijednosti koje crpimo i spomena na ljude i događaje prije 28. godina! Na tome smo im zahvalni“, kazao je biskup i dodao: „Ovaj grad i kraj su platili visoku cijenu slobode.“

 

Potom je vojni ordinarij protumačio pročitani evanđeoski ulomak o neobičnoj zgodi sa svečanog objeda u kući farizeja Šimuna. Farizej Šimun je, uz ostale ugledne ljude, pozvao u goste Isusa koji je bio dobro poznat u cijelome kraju i za njim je hrlilo mnoštvo. U dvorani se neočekivano pojavila i žena koja je zaplakana Isusu počela suzama prati noge. Sustolnici i domaćin su znali da je ona javna grešnica, a to što je Isus nije otjerao za njih je bio znak da on nije prorok. Nastala je vrlo delikatna situacija. Žena i Isus znaju istinu dok domaćin Šimun procjenjuje izvanjski i o ženi i o Isusu.

 

„On zapravo ne zna tko je Isus, jer on i njega procjenjuje i potcjenjuje svodeći ga na svoju vlastitu viziju proroka. On zapravo u svom srcu misli da on to zapravo uopće i nije, jer, eto, ne čini ono za što on misli da bi svaki prorok trebao znati i činiti. Gostoljubivost ovog farizeja se tako očituje neiskrenom, vođena je nekom računicom, pukom znatiželjom i bez iskrenog poštovanja koje bi trebao ukazati gostu - Isusu.“

 

Farizeju izmiče Božje djelovanje koje uvijek prethodi ljudskom djelovanju, Božji darovi koji uvijek prethode čovjekovoj spoznaji o onomu tko je on i o onomu što mu je darovano. Farizej je uvjeren da on nešto daruje Isusu i da od Isusa nema što primiti jer mu ništa ne duguje. A žena grešnica je svjesna da je od Isusa primila mnogo, jer je njezin dug bio golem. Ona je spoznala da je to što može darovati Isusu tako malo i tako skromno u odnosu na ono što je zadobila i što joj je Isus darovao. A to što je zadobila i što joj je bilo darovano jest oproštenje grijeha, kazao je propovjednik. To je Isus sam potvrdio: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.“ Isus je u ovoj ženi vidio ženu grešnicu kojoj je oprošteno.

 

„Ženi grešnici su oprošteni grijesi mnogi, jer je mnogo ljubila“, istaknuo je biskup. „Njezine geste ljubavi izviru iz spoznaje u vjeri da joj je oprošteno. Oproštenje koje joj je Isus darovao urodilo je ovim njezinim postupcima. Svijest o tomu da joj je Isus milosrdno oprostio dovela ju je do Isusovih nogu. Nisu njezini postupci bile uzrokom Isusova oproštenja, nego je oproštenje uzrokovalo njezine ovakve postupke. A takva je spoznaja kod ove žene bila moguće jer je vjerovala u Isusa.“ Farizeju Šimunu je nedostajala vjera, pogled vjere na Isusa, na ženu grešnicu i, u konačnici, na sebe samoga. Na svoju sadašnjost, prošlost i budućnost. „Bez pogleda vjere sve zaista ostaje samo na površini. Sve ostaje uskim, ograničenim ljudskim prosuđivanjem. To je poruka današnjeg Evanđelja: samo pogled vjere daje istinitu, izoštrenu, stvarnu sliku o onomu tko smo i što smo, odakle dolazimo i kamo idemo. I kao pojedinci, i kao zajednica. I to je pravi pogled! Samo pogled na neizmjernu ljubav Božju koja nam oprašta i koja nas opravdava, čini da se iz našeg srca izdigne odgovor ljubavi koja Bogu daje ono najbolje i najdragocjenije što može dati. Inače nam prijeti opasnost da i mi poput farizeja mislimo da smo mi oni koji Bogu nešto darujemo svojim znatiželjnim pozivom da svrati u našu kuću, te da tako zapravo potvrdimo da ljubimo same sebe a da Boga zapravo uopće ne ljubimo“, rekao je biskup Bogdan. Skrenuo je pozornost kako možemo zadovoljiti svu formu kršćanskog života, ali da u svemu tome izostane istinska duboka povezanost s osobom Isusa Krista, da nema one vjere koju je Isus prepoznao u srcu žene grešnice. Poželio je svakoga prožima takva vjera.

 

Na misnom slavlju uz vjernike Dubrovnika sudjelovao je i gradonačelnik Mato Franković sa suradnicima, časnici i dočasnici HRM-a, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice komodor Ivo Raffanelli te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Mirko Šundov. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa HRM-a „Sveti Juraj“.

 

Angelina Tadić

Dan HRM 01

Dan HRM 02

Dan HRM 03

Dan HRM 04

Dan HRM 05

Dan HRM 06

Dan HRM 07

Dan HRM 08

Dan HRM 09

Dan HRM 10

Dan HRM 11

Dan HRM 12

Dan HRM 13