Dubrovačka Biskupija

Biskup na Dušni dan: Činimo djela milosrđa jer ćemo u onaj dan biti pitani o ljubavi, a drugo ime za ljubav je milosrđe

arhivska fotografija arhivska fotografija

 

Na Dušni dan – Spomen svih vjernih mrtvih 2. studenog dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodio je misu za pokojne biskupe, svećenike, posvećene osobe i vjernike Dubrovačke biskupije.

 

U propovijedi je kazao kako se dan ranije slavilo svete, a na ovaj dan se moli za pokojne. „Iako se na prvu čini da je između onog jučer i ovoga danas velika razlika, to nije tako. Ovo je jedinstveno slavlje svetih, naravno svetih na drugačiji način, koje uključuje i nas. To je ono što u Apostolskom vjerovanju ispovijedamo kad kažemo: 'Vjerujem (u) svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni'“, rekao je biskup.

 

Objasnio je kako je „općinstvo svetih“ o kojem se radi u ovim slavljima svetih i molitvama za pokojne, tehnički izraz kojim se želi izraziti „duhovna povezanost kršćana, nas koji smo još na zemlji, onih na nebu koje smo slavili jučer kao svece i svetice i onih u čistilištu kojih se spominjemo i za koje molimo danas“. Istaknuo je kako smo svi mi dio jednog "mističnog tijela", s Kristom kao glavom, u kojem svaki član pridonosi za svoju dobrobit i dobrobit svih. To otajstveno zajedništvo usporedio je s lađom, Petrovom lađom, kojoj je kapetan Isus Krist i pogonska snaga Duh Sveti, na kojoj su svi krštenici dobili svoje mjesto sakramentom krštenja. „Kad netko od nas posluša Gospodina i 'zavesla na pučinu', a svi smo pozvani to činiti na nama svojstven način, svi od toga imaju koristi. Jednako tako, valja i to priznati, kad netko od nas čini nešto loše, dozvoljavajući da lađa Crkve, kako je govorio papa Benedikt XVI., 'pušta na sve strane', svi smo u opasnost. Naravno, to je lađa koja ne može biti potopljena, ali može, koristeći se pjesnikovim izrazima, biti slomljena, prignuta, na pijesku…, a zadaća joj je ploviti“, ustvrdio je biskup Uzinić.  

 

Kazao je i kako upravo to da je moguće svojim životom dovesti u opasnost druge, bilo da mislimo, govorimo i činimo zlo, bilo da propuštamo misliti, govoriti i činiti dobro – naši su grijesi „mišlju, riječju, djelom i propustom“ – razlog je što neki od nas, članovi našeg „općinstva svetih“ nakon svoje smrti ne mogu biti pridruženi našoj svetoj braći i sestrama, odnosno zašto postoji ono stanje nakon smrti koje mi katolici nazivamo čistilište i zašto se svojih pokojnika trebamo spominjati, za njih slaviti mise i za njih se moliti u zajedništvo s našom svetom braćom i sestrama.

 

Tumačeći pročitano evanđelje iz 25. poglavlja Matejevog evanđelja o posljednjem sudu, a koje je evanđelist u svoje evanđelje stavio neposredno pred Isusov ulazak u Jeruzalem u kojemu će Isus pokazati dosege Božje ljubavi prema nama, biskup je naglasio da nas ono želi upozoriti da je u „općinstvu svetih“ najvažnija krepost od svih kreposti, krepost ljubavi. „Na kraju, uostalom, sve prolazi, a samo ljubav ostaje. Bit ćemo pitani o ljubavi. I ovisno o tome jesmo li je imali za Isusa, odnosno jedni za druge i osobito za one najpotrebnije među nama, ovisi i to hoćemo li biti spremni biti dionici Božje vječnosti“, kazao je dubrovački biskup te skrenuo pozornost na to da su nekima vrata ostala zatvorena, iako su Isusa poznavali, s njim se družili, razgovarali, blagovali… Ta vrata su ostala zatvorena „jer nisu imali dovoljno ljubavi“, a bez nje se ne može biti dionik raja.

 

Bez ljubavi bi i raj postao pakao, kazao je biskup te se upitao jesu li oni konačno izgubljeni. Podsjetio je kako je katolički odgovor na to pitanje da nisu. „Bog ima za njih drugačiji plan spasenja koji mi nazivamo čistilištem. To je vrijeme u kojemu trebaju probuditi i pročistiti svoju ljubav“, nastavio je te objasnio da im vjernici u tome mogu pomoći tako da se mole njima i potiču ih da svojim zagovorom dopune ono što nisu uspjeli učiniti za život. Također i da mole za njih Gospodina, ali svetu braću i sestre, da ih svojom ljubavlju i svojim zaslugama pročiste. Podsjetio je i na mogućnost dobivanja potpunog oprosta, što je jedan od načina na koji se može pomoći svojim pokojnima, osobito ovih dana kad ih se spominjemo na poseban način. Dodao je kako se možda „potpuni oprosti“ mogu razumjeti baš na ovaj način povezanosti u „općinstvu svetih“ u kojemu sveti i proslavljeni zbog svoje ljubav, uz naše posredovanje i našu ljubav, mogu pomoći našoj pokojnoj braći i sestrama biti pročišćeni u ljubavi.

 

„Drugo ime za ljubav je milosrđe. Milosrđe, kako često govori papa Franjo, nije suprotstavljeno pravdi. Milosrđe je njezino ispunjenje. Božja pravda je milosrđe! Možda nam je to teško prihvatiti suočavajući se sa zlom drugih. I to znači da nismo spremni za raj. Ali, pokušajmo o tome razmišljati kao da smo mi ti koji su zlo počinili. Ili, još bolje, kao da je to netko koga volimo iskreno i duboko, bez obzira na sve. A Bog nas, svakog od nas, svakog čovjeka, tako voli“, potaknuo je biskup okupljene svećenike i vjernike na dublje promišljanje.

 

Istaknuo je kako je Isus, nakon što nas je pozvao da ljubimo svoje neprijatelje, prema drugom evanđelisti, rekao: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan" (Lk 6, 36). Nastavljajući razmišljanje o tome kako to vjernici mogu biti biskup je upozorio na tjelesna i duhovna djela milosrđa. U pročitanom evanđelju se navode ta tjelesna djela milosrđa. Ona su gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati. „Njima je katolička tradicija, duboko biblijski utemeljena, dodala i mrtva pokopati. Ovih dana se to blaženstvo ostvaruje i u pohodu našim grobljima, njihovom uređivanju, cvijeću, svijećama…“ O duhovnim djelima milosrđa biskup Uzinić je kazao kako njih kao kršćani i katolici ne smijemo isključiti jer su i ona dio naše zadaće ljubavi. Podsjetio je kako su duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve se Boga moliti, te zaključio kako je sve to „put prema onom biti milosrdan kao Otac“.

 

Biti milosrdan kao Otac zapravo znači biti svet. Put prema tome je pomagati i drugima da budu sveti, te propovijed završio poticajnim riječima: „Danas su to osobito naša pokojna braća, naši mrtvi, kojima iskazujemo svoju ljubav i milosrđe molitvom. Molitva za mrtve je ono djelo milosrđa koje im možemo iskazati. Pa molimo se zato za njih. Zapravo još bolje, molimo se s njima. I sa svetima. Molimo se da nas Bog sve dotakne svojom ljubavlju i milosrđem. I učini milosrdnima, svetima, u 'općinstvu svetih' u različitim stupnjevima i konačno u vječnom zajedništvu svetih na nebesima.“

 

A.T.