Dubrovačka Biskupija

Na 3. Svjetski dan siromašnih biskup Uzinić u svom domu ugostio korisnike Caritasa

 

Povodom Svjetskog dana siromašnih, 17. studenog u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike slavljeno je pontifikalno misno slavlje koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Na misi u katedrali sudjelovali su i djelatnici Caritasa Dubrovačke biskupije te tridesetak korisnika pomoći Caritasa. Nakon mise dubrovački biskup ih je ugostio u svom domu na večeri.

 

U svojoj propovijedi biskup Uzinić se na samom početku upitao je li siromaštvo ugrožena vrijednost ako ga promatramo kroz prvo blaženstvo: blago siromasima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko. To je vrijednost koja je sigurno ugrožena i mi je kršćani ne razumijemo na pravi način, istaknuo je biskup Uzinić. U ovom našem vremenu u kojem živimo i već dvije tisuće godina propovijedamo evanđelje Isusa Krista ugrožen je život i dostojanstvo onih koji su u stvarnom smislu siromašni. Zanimljivo je da riječi pape Franje u svojoj poruci za Svjetski dan siromašnih, koja polazi od jednog citata psalma devetog „Ufanje ubogih neće biti zaludu“, kao i ono o čemu piše psalmist nije nešto što se tiče njegovog vremena nego se tiče svih drugih vremena. Stanje bogatih i siromašnih ostaje nepromijenjeno kao da nas povijest nije ničemu naučila. Mi kršćani 21. stoljeća u jednom gradu za koji se ne može reći da je siromašan ali u kojem postoje siromasi, moramo gledati izvan naših okvira i prepoznati različite oblike siromaštva i trebamo nešto poduzeti.

 

Osobito trebamo poduzeti u svijetlu današnjih čitanja 33. Nedjelje kroz godinu koja su nam poručila da će sve ovo što gledamo, što su nam naši preci namijenili i što nam omogućuje da možemo itekako dobro živjeti, jednog dana nestati, neće ostat ni kamen na kamenu. Naše bogatstvo nam može omogućiti ugodan život, ali nam ne može omogućiti da živimo vječno. Ono će zbog ovog ili onog prije ili kasnije propasti.

 

Što nam je činiti? Nabrajajući različite oblike siromaštva Papa nas upozorava da je najgore od svega to što mi siromasima onemogućujemo da vide svjetlo na kraju tunela krajnje bijede u kojoj žive i što smo postavili zidove neprijateljstva kako bi se oslobodili njihove prisutnosti. Trebali bismo siromasima koji žive pokraj nas, nastavio je mons. Uzinić, u njihovu tamu svojom prisutnošću unijeti malo svjetla. Možda jednostavno svojim posjetom nekom starijem gosparu ili gospođi kojima ne treba nego čašica razgovora i čaša vode, možemo to učiniti. Ne smijemo podizati žice, niti graditi zidove nego omogućiti da i oni mogu participirati na onom što i mi imamo. Ne pokušavat se sačuvati misleći da su oni koji kucaju na naša vrata neprijatelji nego u njima prepoznati one kojima trebamo iskazati ljubav.

 

Nije dovoljno samo prikupiti milostinju za siromašne, puno puta to siromašne od nas i odbija jer to ponekad izgleda s visoka i bahato. Papa Franjo ističe da siromašne kada im dajemo milostinju trebamo gledati u oči, a to nije lako. Lakše je dati da te ne vide. Papa Franjo ističe kako siromašni trebaju naše ruke kako bi se podigli, trebaju naša srca kako bi ponovno osjetili toplinu ljubavi, trebaju našu prisutnost kako bi pobijedili samoću. Jednostavno potrebna im je ljubav. Imamo li tu ljubav? upitao se biskup Uzinić. Sjetimo se Pavlovog hvalospjeva ljubavi i riječi 'ako bih dao tijelo svoje da se sažeže a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne bi koristilo'.

 

Za ljubav prema siromašnima potrebna je promjena mentaliteta, potrebno je obraćenje, potrebno je da i mi kao u prvom blaženstvu postanemo siromasi, siromasi duhom, oni koji ne misle da će ih bilo što ovdje na zemlji spasiti i usrećiti, nego znajući da je siromasima duhom jedina nada i ufanje Bog, zaključio je dubrovački biskup.

 

Uz biskupa Uzinića na misi je koncelebrirao je generalni vikar Dubrovačke biskupije i predsjednik biskupijskog Caritasa don Hrvoje Katušić te đakon don Tomislav Sikavica.

 

Misno slavlje je pratio zbor molitvene zajednice Effata.  

 

Jelica Gjenero

Svjetski dan siromasnih 02

Svjetski dan siromasnih 03