• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Razmišljanje uz Tijelovo, 2012.

Isusov euharistiijski dar sebe samoga, njegovo postati jestiv za druge, da bi po tom daru, toj jestivosti, drugi bili spašeni, nije samo dar, nego je i poslanje koji u svakoj misi označava onaj latinski: "Ite, missa est" koji je u hrvatskom jeziku preveden kao: "Idite u miru", ali koji u svom izvornom značenju znači ne znači odlazak u miru, nego poslanje da i sami postanemo euharistija koju smo blagovali za druge. Poslanje je to koje od nas traži da ovom svijetu koji je duhovno gladan i ispražnjen ponudimo duhovnu hranu, ali i da mu pružimo fizičku pomoć, jer se taj poziv u ovim kriznim vremenima kad ljudi ne gladuju samo duhovnu nego i fizičku hranu, ne može ograničiti na duhovnu dimenziju, nego treba biti i karitativno usmjeren. Drugim riječima, nije dovoljno da jednom godišnje iznesemo Isusa iz naših crkava na naše ulice i trgove, nego je potrebno da ga svaki dan u sebi nosimo i životom svjedočimo svima koje susrećemo, postajući i sami euharistija, razlomljeni kruh koji se daje obliven krvlju ljubavi. Crkva nije socijalna ustanova i njezino djelovanje ne može i ne smije biti svedeno na tu dimenziju, ali ako želi biti autentična sljedbenica Isusa Krista koji se je brinuo za otkupljenje čitavog čovjeka, ta dimenzija njezinog biti Crkva i našeg biti kršćani ne može, a niti smije, biti isključena. U situaciji u kojoj ljudi trpe zbog nepravde jer su ugrožena njihova osnovna ljudska prava, u kojoj ljudi žive ispod svakog dostojanstva, umiru od gladi i žeđi, Crkva i pojedini kršćani nemaju pravo na uobičajen odgovor da je to posao nekog drugog, da se to njih ne tiče. Trebamo biti oni koja će dizati svoj glas i činiti sve ono što je u njihovoj moći da se ukloni ili bar smanji nepravda. Možda je malo to što mi možemo učiniti. Nije važno, jer Isusu će i to malo, jer njemu je bio i ostaje dovoljan tek komadić kruha i malo vina, biti dovoljno da nam i u toj promjeni kruha u svoje tijelo i vina u svoju krv ostavi sebe i svoju trajnu prisutnost po kojoj mu možemo postati slični, a onda i jednom s njim živjeti u vječnosti jer je, kako molimo u popričesnoj molitvi, „pričest … dragocjenog tijela i krvi predokus … buduće slave“.

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)