Dubrovačka Biskupija

Nedjeljna misa iz katedrale: Traži se životna povezanost s Isusom da bismo gledali svijet Božjim očima

Misu četvrte korizmene nedjelje 22. ožujka iz dubrovačke katedrale Gospe Velike pratili su brojni vjernici putem interneta u direktnom prijenosu, a pontifikalno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

 

Iako liturgijski ova nedjelja poziva na radost mi nažalost danas živimo situaciju koja je sve više nego vesela ne samo zbog prazne crkve i razloga zbog kojeg je to tako, nego i zbog jutrošnjeg potresa u našem glavnom gradu, gdje su srušene zgrade, krovovi crkava i što je najgore ugrožen je jedan mladi života za kojeg se liječnici bore, kazao je u uvodu u misu biskup Uzinić.

 

Sve to nas na neki način udaljava od poziva „Veseli se, Jeruzaleme!“ iz uvodne liturgijske pjesme, ali i taj poziv je povijesno bio upućen u situaciji koja je možda bila i gora od ove naše. Zato je posebno važno da u ovakvim situacijama čujemo taj poziv, da u otvorimo srce, ali da nas on usmjeri prema pravom veselju, prema radosti koju samo Bog može dati, nastavio je biskup.

 

Biskup je potom pozvao sve da učine savršeno kajanje te da u svoje molitve na misi ugrade molitvu za čovječanstvo, Crkvu, za sve pogođene virusom, njihove obitelji, sve koji se za njih brinu te molitvu za hrvatski glavni grad i sve koji su potresom pogođeni. S potresom imamo i dodatnu problematiku jer oni koji su trebali ostati u svojim domovima sad su morali izići vani, primijetio je biskup te pozvao sve da i dalje pokušaju paziti na socijalne kontakte. „Ova situacija s potresom jest teška, ali može postati još gora ako se ne budemo trudili držati socijalnu distancu jednih od drugih“, upozorio je dubrovački biskup vjernike i sve koji su ga mogli čuti putem medija.

 

Ozdravljenje slijepca od rođenja

 

Evanđelje četvrte korizmene nedjelje ove godine donijelo je ulomak o tome kako je Isus ozdravio slijepca od rođenja te je biskup u propovijedi skrenuo pozornost na neke detalje tog ulomka.

 

Samo jedan od više slijepaca je ozdravio, a ostali su ostali slijepi. Što je bilo potrebno ovom slijepcu da ozdravi?, upitao se biskup te istaknuo: „Bilo je potrebno da dijeli život s Isusom.“ Protumačio je da to što je Isus u blato umiješao vlastitu slinu te time premazao oči slijepcu govori da mu je Isus dao dio svog života, svoj pogled na život, na druge ljude i stvari te zaključio: „Taj slijepac od rođenja je ozdravio jer je počeo gledati svijet Isusovim očima.“

 

„Želio bih da danas i mi svi počnemo svijet gledati Isusovim očima, da Isusovim očima gledamo situaciju koju prolazimo, ovaj potres koji se dogodio, primijetimo i vidimo braću i sestre u potrebi, sebe i svoju odgovornost u odnosu na svoju braću i sestre… Potrebno je da danas svatko od nas dopusti Isusu da nas susretne, da nam priopći sebe, da nam preda sebe, da nas uključi u svoj život i sebe uključi u naše živote kako bismo mogli gledati njegovim očima. To je potrebno mnogima“, proučio je dubrovački biskup.

 

Otvorimo i mi svi oči za ovu situaciju i uozbiljimo se

 

U nastavku propovijedi biskup je izdvojio neke skupine za koje smatra da se trebaju približiti Isusu i dopusti mu da im otvori oči te im uputio poruke.

 

Tu je skupina onih koji još uvijek ne shvaćaju ozbiljno situaciju u kojoj se nalazimo. „Situacija i vrijeme u kojem živimo su doista ozbiljni. Ovo neće tako brzo proći kako mi mislimo. Ovo nas neće mimoići i dogoditi se nekom drugom. Ovo se događa nama i trajat će, između ostalog ovisno i o tom koliko smo mi otvorenih očiju za stvarnost koja se događa. Molim vas sve koji ste neozbiljni i koji ne želite vidjeti stvarnost onakvu kakva jest, a o tom nam govore oni koji su puno stručniji od mene i koji znaju svoju odgovornost i posao, pokušajmo ih poslušati. Otvorimo oči. I onda se pokušajmo s tim uskladiti i poštivati pravila. Ne budemo li poštivali pravila, situacija će biti još gora i puno će kasnije završiti.“ Biskup je ovom pozivu dodao i činjenicu da ovo što se u Italiji događa je uzrokovano i time što se 60% ljudi u Italiji neodgovorno ponašalo i nije poštivalo pravila.

 

U svemu ovome biskup je potaknuo vjernike da vide nešto dobro što nisu primjećivali dok ih ova situacija nije dovela do toga. Istaknuo je kako zna da je teško uopće govoriti o dobru u situaciji u kojoj su crkve prazne, ljudi ne rade, moramo se čuvati jedni od drugih… Zato je pošao od svog primjera opisavši kako se tu dogodila promjena. Kazao je kako nema problema s dnevnim rasporedom te da je prije njegov život bio trka iz obveze iz obvezu. „Najednom imam vremena za sebe, imam vremena za nazvati drugoga, imam vremena i za razgovarati sa svojim ukućanima, za otkriti ih na nov način, za čuti ih…“, podijelio je biskup utjecaj ove nove situacije na njegov život.

 

Unutar svojih obitelji ponovo otkrijmo jedni druge

 

Zato je pozvao vjernike da slično i oni otkriju u svom životu i unutar vlastitih obitelji ponovo otkriju jedni duge, „da ti, mužu, otkriješ svoju ženu, ponovo; da ti, ženo, ponovo otkriješ svoga muža; da vi roditelji otkrijete kroz razgovor ponovo svoju djecu, sad imate za njih vremena a prije ga niste imali; da, vi djeco, otkrijete svoje roditelje; da ponovno otkrijemo, po mogućnosti bez socijalnog kontakta, svoje djedove i bake, da im dozvolimo da osjete nas, da nas vide i ponovo u sebi otkriju nadu…“.

 

Biskup Uzinić je potom podijelio i dva primjera koja pokazuju da ova situacija može osloboditi neke od sljepila i pomoći im da svijet vide na nov način. Prvo je iskustvo osobe koja redovito ide na mise, ali uglavnom ne čuje ono što se na misi govori, te je poslala biskupu poruku da je nakon prijenosa mise na sv. Josipa, čula misu na nov način. Drugi je primjer djeteta koje je za vrijeme prijenosa mise doma sam uzeo zvonce i zvonio kad je trebalo za vrijeme mise kao da je ministrant. „Evo, sve ovo neka nam postaje prilika za vidjeti jedni druge na nov način. I osobito da nam ovo postane prilika za produbiti onu duboku čežnju za Gospodinom i njegovom blizinom.“

 

Zatim je tu i skupinu koju je biskup u propovijedi izdvojio i povezao je sa skupinom Isusovih učenika koji su, prema evanđeoskom ulomku, pokazali jedan tipičan oblik sljepila „često svojstven nama vjernicima“. Biskup ga je spomenuo zato što se ovih dana dosta širi društvenim mrežama, pa čak i iz usta pojedinih svećenika. To je tip sljepila koji u ovome što nam se događa želi vidjeti nekog Boga – ne znam čiji je to Bog, jer to nije Bog Isusa Krista - koji nas želi kazniti, istrijebiti… Tko je sagriješio? Je li on ili njegovi roditelji?, pitanje je učenika iz evanđeoskog ulomka, a ono je očit znak sljepila ondašnjih, ali i današnjih Isusovih učenika, koji od Isusa očito nisu ništa naučili. „Oni ga i dalje gledaju i vide, a kroz njega gledaju i vide Boga drugačijeg negoli to Bog doista jeste“, kazao je biskup. Nastavio je kako se u tim učenicima mogu prepoznati i drugi, može i Crkva. Isusove učenike evanđelje često i ne prikazuje lijepo, ne prikazuje ih baš kao slijepce, ali ih prikazuje kao one koji ne vide dobro jer gledaju zaslijepljeni predrasudama, ne gledaju Isusovim očima, „ali to nije ništa čudno jer su oni u procesu sazrijevanja u vjeri“.

 

Kako to Bog gleda ljude i svijet?

 

„Kako Isus gleda? Kako Bog gleda? Kaže nam prvo čitanje da Bog ne gleda kao što to čovjek gleda, da Bog gleda što je u ljudskom srcu, a ne vanjštinu. Evo to je, zapravo, problem ondašnjih Isusovih učenika. Ali i današnjih Isusovih učenika, ovih o kojima govorimo, pa možda i naš problem. Mislimo da Bog bira velike i snažne, da Bog neće dozvoliti svojima da im se potres dogodi, da ih zahvati bolest. A kako Bog bira? Bog bira slabe. Malenost i beznačajnost je Božji kriterij u izboru ljudi da budu dionici njegovog spasenja“, objasnio je biskup i nastavio da će se na kraju u Isusu i njegovoj malenosti pronaći i temeljni kriterij spasenja.

 

„Nije to bez razloga. Samo oni koji su maleni, mogu dozvoliti Bogu da zahvati u njihov život i svojom ljubavlju dotakne i pokrene njihovo srce. Evo, pokušajmo ovo što se tiče učenika primijeniti ne samo na one koji u ovom vide situaciju nekakve Božje kazne, nego i na nas koji to ne vidimo, ali ponekad nema dovoljno veselja u nama. Nema u nama neke sigurnosti. Pokušajmo mi to primijeniti na ovu našu korizmu i na ovu korizmenu nedjelju, koja je kako rekoh Nedjelja Laetare - Radujte se. A ova naša korizma i današnja nedjelja je daleko od veselja. Ona nam je više pustinja, kušnja, više negoli ijedna korizma do sada. No to, ako dozvolimo Isusu da nas ozdravi, ne može i ne bi trebalo biti posve loše, zbog svega ovoga o čemu sam govorio.“

 

Prilika za poniznost i odbacivanje svih diskriminacija

 

Nastavljajući se na to razmišljanje biskup je na kraju spomenuo i još dvije stvari.

 

Prvo je da sve ovo ne treba biti samo loše - jer virus koji je sve blokirao, pa i potres koji je pogodio naš glavni grad, i time, nažalost, ljude izloživši ih još većoj pogibelji – nego može biti prilika „da prestanemo gledati sebe i druge očima onih koji su svemoćni te da postanemo maleni, ponizni a time i prikladni partneri Božjem djelu spasenja“.

 

Drugo je povezano s tim da ni virus pa niti potres ne biraju. Virus se ne događa jednoj skupini osoba a da bi drugu potpuno izbjegavao nego njega privlači živo ljudsko biće svih boja, klasa, svih spolova i rodova, on dolazi svima, ne diskriminira. To je nama prilika da „i mi odbacimo svaku diskriminaciju, da odbacimo sve predrasude, da sa se prestanemo međusobno dijeliti”.

 

Papa je u jednom od intervjua ovih dana rekao da se je jedino zajedno kao čovječanstvo možemo suočiti s ovom pandemijom. Pokušajmo biti zajedno i vidjet se međusobno kao ljudi, onako kako nas Bog vidi i gleda, pozvao je biskup Uzinić. „A Bog ne gleda tko je tko po našem, njega ne može fascinirati naša vanjština, auto kojeg vozimo ili naš račun na banci. Vidimo danas da je i s virusom tako, bez diskriminacije. Bog gleda ono što je u srcu. I u srcu svakog čovjeka vidi čovjeka potrebnog ljubavi. Usvojimo od Boga ovaj pogled, ozdravimo od svojeg sljepila. I prepoznajmo jedni u drugima ljude potrebne, ali i dostojne naše ljubavi.“

 

Papina molitva uz duhovnu pričest

 

Uz duhovnu pričest vjernika koji su putem interneta i televizije pratili misu biskup je izmolio papinu molitvu za duhovnu pričest: „Pred tvojim nogama, Isuse moj, klanjam se i dajem Ti svoje skrušeno srce koje se kaje i spušta u svojoj ništavnosti i u tvojoj svetoj prisutnosti. Klanjam Ti se u sakramentu tvoje ljubavi, želim Te primiti u siromašnom prebivalištu koje Ti daje moje srce. Iščekujući sreću sakramentalnog zajedništva, želim Te posjedovati u duhu. Isuse dođi k meni, daj da ja dođem k Tebi. Neka Tvoja ljubav zapali cijelo moje biće na život i smrt. Vjerujem u Te, nadam se u Tebi, ljubim Te. Tako neka bude! Amen."

 

Dubrovački biskup također je zahvalio Libertas televiziji koja je prenosila misu na televiziji i tako omogućila sudjelovanje starijim osobama koje se ne služe internetom.

 

S biskupom su koncelebrirali generalni vikar don Hrvoje Katušić, katedralni župnik don Marina Lučić, služio je i trajni đakon don Tomislav Sikavica. Liturgijsko pjevanje animirala je Maja Marušić, voditeljica katedralnih zborova.

 

Sljedeći prijenos putem interneta bit će prijenos večernje molitve iz dubrovačke katedrale večeras u 20 sati.

 

A.T.

Screenshot misa 2203 01

Screenshot misa 2203 02

Screenshot misa 2203 03

Screenshot misa 2203 04

Screenshot misa 2203 05

Screenshot misa 2203 06

Screenshot misa 2203 07