Dubrovačka Biskupija

Misa u katedrali na 5. korizmenu nedjelju: Isus ne spašava od patnje, ali je u patnji blizu čovjeku

Misa u katedrali na 5. korizmenu nedjelju: Isus ne spašava od patnje, ali je u patnji blizu čovjeku

Pontifikalno misno slavlje na petu korizmenu nedjelju, 29. ožujka u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a misa se mogla pratiti u online direktnom prijenosu i putem Libertas televizije. Uz biskupa su koncelebrirali generalni vikar don Hrvoje Katušić, kancelar i katedralni vikar don David Marjanović, katedralni župnik don Marin Lučić, a sudjelovao je i đakon don Tomislav Sikavica. Liturgijsko pjevanje predvodila je Maja Marušić, voditeljica katedralnih zborova.

 

Dubrovačka Crkva okupljena u katedrali oko biskupa pozdravlja osobito kućne Crkve u obiteljskom zajedništvu, pozdravio je sve vjernike na početku mise u izravnom prijenosu dubrovački biskup.

 

Nedjeljni evanđeoski ulomak govorio je o uskrsnuću Lazara (Iv 11, 1-45), ostala misna čitanja o primatu duha nad tijelom, dok je iz Knjige psalama čitan Psalam 130 „Iz dubine vapijem tebi, Gospodine“.

 

„Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni“, riječi su pape Franje kojima je on u petak na Trgu sv. Petra u Vatikanu opisao osjećaje ljudi, a biskup Uzinić je njima započeo nedjeljnu propovijed. Papa je tada s apostolima uputio molitvu Gospodinu: Gospodine, zar ne mariš što ginemo?

 

Taj opis i molitvu biskup je poveza sa situacijom Isusove prijateljske obitelji u Betaniji opisane u nedjeljnom evanđelju, kojima je, zbog bolesti i kasnije smrti brata noć ušla u život obitelji. Podsjetio je i kako su oni zvali Isusa da dođe, a on iako je čuo za to nije odmah došao. „Zašto Isus nije čuo? Zašto, kako se nama čini, ne čuje naše molitve i pozive? Zašto odlaže?“, upitao se biskup te naveo kako se u evanđelju poručuje kako u slučaju Lazarove obitelji ta bolest nije bila na smrt nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.

 

U toj situaciji biskup je prepoznao i sadašnju situaciju rekavši kako ta Isusova prijateljska obitelj iz Betanije danas je Crkva, kršćanska zajednica, kršćanske obitelji koje su na svoju svadbu bile pozvale Krista… „Zašto nije došao njima, zašto nije došao nama?“, upitao se.

 

Isusovo poslanje nije ukloniti patnju, bolest i smrt iz svijeta

 

U pokušaju odgovora na ta pitanja biskup Uzinić je kazao da je prvi razlog to što „Isus ne želi da mi pomislimo kako je on nekakav guru koji će nam pomoći lakše se suočavati s ovozemaljskim izazovima i rješavati ih“. „Evo, zazovimo njega i sve je riješeno. Bojim se, gledajući kako neki reagiraju na ovu situaciju, da toga ponekad ima u našem odnosu s Isusom kao što je toga vjerojatno bilo i u onom odnosu koji su Marta i Marija imale prema Isusu, kao što je toga bilo i u odnosu one kršćanske zajednice kojoj se Ivan svojim evanđeljem, kad ga je pisao, obraćao“, ustvrdio je biskup.

 

Da je Isus odmah došao i ozdravio Lazara, nastavio je, mi ga ne bismo razumjeli, ne bismo razumjeli njegovo poslanje. „A njegovo poslanje nikad nije bilo iz ovog svijeta ukloniti patnju, bolest, fizičku smrt. Ili još manje, samo svoje prijatelje zaštititi od toga. On, uostalom kaže, ja idem nositi križ, tko hoće za mnom neka uzme svoj križ i ide za mnom“, objasnio je dubrovački biskup te istaknuo: „Za njim se bez križa ne može. Patnja, bolest i smrt pripadaju ovom svijetu. Naše prijateljstvo s njim ih ne može izbjeći. Nismo mi kršćani oni koji će on staviti pod nekakvo stakleno zvono u ovoj situaciji s Covidom-19 i zaštiti nas, a svima drugima neka im bude kako već treba biti. Mi kršćani nismo oni koji će živjeti dok drugi umiru, oni koje će zaobići Covid-19 a sve druge pokositi.“

 

To razmišljanje biskup je potkrijepio i primjerom prošlonedjeljnog potresa u Zagrebu u kojem su jednako oštećene i crkve, čak možda i više, kao i druge povijesne zgrade. „I bez krova nad glavom je ostao kardinal, biskupi, mnogi svećenici, redovnice, redovnici, vjernici kao što se to dogodilo i nevjernicima ili onima koji vjeruju drukčije nego mi. Oštećena je i katedrala i mnoge druge crkve, pa i pravoslavni hram. Jer smo svi mi isti!“ poručio je biskup Uzinić dodavši i kako su sve naše zgrade otprilike na jednak način građene.

 

„Isus ne štiti na taj način“, kazao je biskup Uzinić te skrenuo pozornost na ono na što Isus usmjeruje vjernike. „On jest temelj. Ali on čini nešto drugo. On ovim strpljenjem, nedolaženjem odmah, nereakcijom nam pokazuje da trebamo biti strpljivi. I pokazuje nam još nešto. Pokazuje nam, a to ćemo vidjeti u ovom drugom dijelu, da je on, iako nije fizički s nama, blizu nama i kad trpimo. I uči nas kako dijeliti trpljenje i kako trpljenje prihvaćati a da se ne damo zarobiti pesimizmom ili još gore beznađem.“

 

Isus usmjerava naš pogled iznad patnje, boli, smrti kako bismo shvatili pravi smisao života

 

Objašnjavajući razlog zašto Isus nije došao dok je Lazar bio bolestan nego nakon njegove smrti, i to četvrti dan što je prema tadašnjim računanjima značilo da je osoba definitivno umrla, jer se vjerovali da se do četiri dana duša zadržavala negdje blizu tijela a nakon četiri dana je čovjek definitivno mrtav, biskup Uzinić je istaknuo kako je time pokazan pravi razlog zašto je Isus uopće došao, kako za nas tako i za druge ljude.

 

„Nije došao da nas spasi od ovozemaljske patnje, od fizičke smrti ali je došao da nam preko svega toga usmjeri pogled s onu stranu smrti i time zapravo objavi pravi smisao života. Na Lazarovom grobu Isus nam se objavljuje kao Bog koji će nas spasiti, ne od ovozemaljske patnje, nego od vječne smrti.“

 

U ovom evanđeoskom ulomku također je zanimljivo primijetiti, a to je odgovor onima koji Boga smatraju nekim dalekim, bezosjećajnim Bogom da je Isus Bog koji nam je u patnji blizu, Bog koji s nama suosjeća. Opisano je kako Isus plače, a Židovi primjećuju kako taj plač i govore: Vidite kako ga je ljubio. Zar mu ni on nije mogao pomoći, nego sada plače?

 

Biskup je istaknuo kako je Isusov plač drugačiji od plača Marije i Marte, od plača Židova. „Isusov plač je plač koji je ispunjen nadom, ljubavlju, plač koji nas želi otvoriti novoj perspektivi jer za Isusa smrt nije definitivni kraj života. Za Isusa ništa nije završio onim navaljenim kamenom na grobna vrata. Za njega je bolest, a s njom i fizička smrt, pa i ova situacija koju mi prolazimo, tek jedna životna epizoda, istina teška i tužna, ali nakon toga život počinje u punini. Zato Isus ne nudi neki lijek ili neko olakšanje da bi se život malo produžio. On sam postaje lijek i liječnik omogućujući nama koji u njega vjerujemo ne da izbjegnemo ovozemaljske poteškoće i probleme nego da nakon njih vječno živimo. Ali i da s tom vjerom da ćemo vječno živjeti drukčije gledamo ovo što nam se događa. Ja sam uskrsnuće i život.“

 

Govoreći o toma kako je Isus naložio da se ukloni kamen i zapovjedio Lazaru da iziđe van biskup je kazao da mu je to rekao ne da bi se Lazar vratio u ovozemaljski život nego da ga puste da ode. Dodao je, povezujući to sa situacijom svakog čovjeka, da je to zato „kako bismo se mi mogli prignuti nad čovjekom pokraj sebe i početi živjeti na nov način, kvalitetnije živjeti ovozemaljski život“.

 

'Odvalimo kamen' s našeg groba

 

Potaknuo je vjernike da u Lazaru prepoznaju sami sebe. „Isus nama kaže, kaže meni i tebi, da skinemo kamen s groba, da se lišimo toliko toga što nas zatvara, što nas onesposobljuje, da u ovom tunelu koji se nekad čini kao tunel bez svjetla na kraju - kako često znaju uspoređivati ovu situaciju u Italiji nadajući se da su došli do toga da vide svjetlo na kraju tunela – da vidimo, odvaljujući kamen s tog našeg tunela, svjetlo, a to svjetlo je Isus Krist koji stoji pred našim grobovima.“

 

U tom kamenu koji smo navalili na vrata naših grobova i zatvorili se u grobove, koji su na neki način i uzrokovali i uzrokuju puno toga u svijetu što nije dobro, papa Franjo je, obraćajući se Bogu na praznom Trgu sv. Petra, prepoznao lažne i suvišne sigurnosti, naše planove, projekte, navike, prioritete, naše pohlepe i sebičnosti, ono što nas zatvara i dijeli od Boga i braće i sestara.

 

„Vjerujem da bismo i mi mogli, uz to kamenje koje je dio i našeg života - nemojmo upirati prstom u druge, i mi živimo zavaljeni iza tog kamena – mogli pronaći i neki svoj kamen, neku svoju stijenu, koja nas čini više ili manje mrtvima, koja nas udaljava od Boga i onih kojima bismo trebali biti blizu“, primijetio je dubrovački biskup.

 

Usmjerimo tijek našeg života prema Bogu i drugima

 

Ovo korizmeno vrijeme, koje je sada i vrijeme karantene pa je time i još više intenzivnije korizmeno, poziva vjernike da to promijene, i da, kako kaže papa Franjo, „tijek svojeg života ponovno usmjerimo prema Bogu i drugima“.

 

Kao odgovor na pitanje kako to napraviti biskup je naveo misao iz drugog čitanja. „Odgovor je 'duh Kristov, duh Božji, duh koji je ispunio apostole u kući posljednje večere, koji želi ispuniti nas ovdje u kući posljednje večere naše biskupijske zajednice, ali i koji želi ispuniti i vas u vašim kućnim Crkvama. Mi smo ga primili po krštenju i potvrdi, on već prebiva u nama“, kazao je biskup te citirao sv. Pavla: Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

 

„Ako je Duh u nama, a jest, možemo izići iz grobova, možemo biti živi“, poručio je biskup Uzinić. „Zato što kad je Duh u nama onda smrti, one vječne, više nema i ne može biti. Jer Duh je ljubav, ljubav Boga Oca i Boga Sina. Jer je ljubav kojom Bog također u Ocu i Sinu, u trećoj božanskoj osobi Duhu Svetome, ljubi nas, ne može umrijeti jer ljubav ne umire. Kad je taj Duh u nama, Duh Očeve ljubavi kojom je on ljubio Sina i po Sinu ljubi nas, onda u životu sve postaje drukčije. Pa i sama bolest i smrt, i ovo suočavanje s koronavirusom.“

 

Preporučujući vjernicama da ovih dana čitaju i Hvalospjev ljubavi sv. Pavla zaključio je: „Jer u ljubavi je, draga braćo i sestre, sve drukčije. Ona 'sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, ljubav nikad ne prestaje'.“

 

S obzirom na to da vjernici ne mogu fizički sudjelovati na misnim slavljima i nisu u mogućnosti pristupiti sakramentu ispovijedi biskup ih je potaknuo da učine savršeno kajanje na početku mise, a u trenutku pričesti da učine duhovnu pričest.

 

Biskup je na kraju najavio u 20 sati izravan večernji prijenos iz katedrale gdje će se moliti križni put, jer je ovo nedjelja na koju se tradicionalno išlo na križni put padinama Srđa, pa će se taj križni put 'preseliti' u katedrali zbog svih ovih posebnih okolnosti.

 

Za sljedeću nedjelju, Nedjelju Muke Gospodnje ili Cvjetnu nedjelju, budući da se neće moći fizički sudjelovati na misnim slavljima te tako sudjelovati u blagoslovu maslinovih i palminih grančica, biskup je zamolio vjernike da u svojim domovima pripreme grančice, ako ih mogu nabaviti ne izlažući sebe i ne ugrožavajući druge u ovoj situaciji, i malo vode kako bi ih onda oni u svojim domovima mogli blagosloviti tijekom izravnog prijenosa mise.

 

A.T.

Misa 5 kat 01

Misa 5 kat 02

Misa 5 kat 03

Misa 5 kat 04

Misa 5 kat 06

Misa 5 kat 07

Misa 5 kat 08