Dubrovačka Biskupija

Biskup Uzinić na Nedjelju Božjeg milosrđa u situaciji pandemije Covid-19: Moramo voditi računa o najslabijima među nama

Biskup Uzinić na Nedjelju Božjeg milosrđa u situaciji pandemije Covid-19: Moramo voditi računa o najslabijima među nama

Na Bijelu nedjelju koja se slavi i kao Nedjelja Božjeg milosrđa 19. travnja dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predslavio je euharistijsko slavlje bez fizičkog sudjelovanja vjernika u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku. Vjernici su u svojim kućnim, obiteljskim Crkvama sudjelovali u slavlju putem online ili televizijskog prijenosa te su na taj način, u okolnostima mjera poduzetih zbog sprječavanja širenja pandemije Covid-19, imali prigodu bar za duhovnu pričest. Na početku mise biskup je čestitao Uskrs pravoslavnim vjernicima koji ove nedjelje slave.

 

O novom pogledu koji bi htio da vjernici danas usvoje, biskup Uzinić je govorio u propovijedi.

 

Nismo li skloni traženju nevjernog Tome?

 

Polazeći od pročitanog evanđeoskog ulomka biskup je kazao kako smo skloni primijetiti jednog od apostola, Tomu zvanog Blizanac, a kojeg se obično zove nevjerni Toma upravo zbog ovoga što je opisano u tekstu, iako to nije samo njegova karakteristika. „U cijelom bogatstvu poruka koje možemo susresti skloni smo izdvojiti samo njega, skoncentrirati se na njega i njega primijetiti. To ne bi po sebi bilo toliko loše da nam se to događa dok čitamo ovaj evanđeoski ulomak no to nam se događa u puno drugih slučajeva. U našoj životnoj svakodnevici uvijek ponovno tražimo nevjerne Tome misleći da je to što smo, eto, mi vjerni, a to što je on i što su drugi nevjerni, plod naše zasluge. Ali se duboko varamo. Nije to plod onog što smo mi zaslužili. To je plod i dar, dar Božjeg milosrđa, koji je nas dotaknuo a onog drugog nije. Zašto? Ne znamo. Ali znamo jedno, a to je da nemamo pravo osuditi, poprijeko gledati. I osobito da uvijek ponovno, gledajući perspektivu uskrslog Gospodina, tražimo putove da bismo došli i do takvih braće i sestara. U pročitanom evanđelju čujemo kako se već dogodila Crkva i kako se dogodilo poslanje Crkve: ići braći i sestrama, uključujući i nevjerne Tome.“

 

Traženje nevjernog Tome ne događa se samo na planu vjeru nego i u svakodnevici koju živimo, primijetio je biskup Uzinić te je uz pomoć te evanđeoske slike nastavio govoriti o tome: „ Što je drugo negoli traženje nevjernog Tome propitivanje i s nekakvom sumnjom i osudom gledanje na one koji su se zarazili koronavirusom u odnosu na nas koji još nismo. Kao da su se oni koji su se zarazili htjeli zaraziti! Što je drugo negoli traženje nevjernog Tome u cijeloj onoj situaciji oko toga kako je virus prodro u staračke domove tražiti nekog žrtvenog jarca umjesto da se skoncentriramo na bit problema i pokušamo vidjeti kako u toj situaciji, bez obzira na to što se dogodilo, pronaći način da pomognemo onima koji su najslabiji. Kao da je netko namjerno htio donijeti virus u domove! Što je drugo negoli traženje nevjernog Tome kad se u nedjelju svi skoncentriraju na jedan slučaj i kroz taj slučaj promatraju Uskrs, a ne vide se više od tisuća drugih koji sa strpljenjem i ljubavlju prihvaćaju ovu situaciju takva kakva jest. I bez obzira na sve čega se moraju odreći s ljubavlju to čine.“

 

Biskup se spomenuo i svog razgovora koji je na uskrsni ponedjeljak ujutro dao za Hrvatski radio pa se iz cijelog sadržaja koji je rekao, pa čak i iz svega onoga što je o ovoj situaciji ovih dana govorio, izdvojila u javnosti jedna rečenica koja se izvadila iz konteksta i protumačila na svoj način, govoreći čak da on više cijeni salatu nego živoga Krista. „Što li je to drugo nego pokušaj da se u ovoj teškoj situaciji koju svi mi proživljavamo koja je teška meni kao biskupu, kao i svećenicima, kao i vama vjernicima, pronađe jednog nevjernog Tomu i da ga se onda stavi u središte pozornosti?“

 

Nadalje je biskup spomenuo i kako se takve stvari nastavljaju i s papom Franjom „kojega se tako olako proglašava heretikom i to od strane onih koji se, zanimljivo, smatraju velikim katolicima“. „Ali bez povezanosti s papom, bez povezanosti s apostolskim naukom kojemu je on garancija i svjedok, nije moguće biti katolik“, dodao je biskup Uzinić.

 

Umjesto traženja nevjernog Tome otkrivati milosrdnog Boga

 

Što bismo trebali napraviti danas, a da ne bismo nastavili tim smjerom?, upitao se biskup te nastavio: „Trebali bismo, prije svega u ovom evanđeoskom ulomku, pokušati otkriti milosrdnog i dobrog Boga koji nam prilazi u osobi uskrslog Gospodina, koji ne želi provocirati, koji ne želi nikome ništa oduzeti, koji, kako je govorio sv. Ivan Pavao II. 'ništa ne oduzima a sve daje'. Njegove rane ne provociraju, one su vidljive. Ali one nisu rane koje spočitavaju nekome što je napravio nego koje uvijek i trajno pokazuju da je to milosrdni Bog, Bog koji nas ljubi, da nas ljubi u svojim ranama iz kojih izlazi Božja ljubav.“

 

Biskup je podsjetio i na sliku Milosrdnog Isusa prema viđenju sv. Faustine Kowalske koja prikazuje kako iz Isusovog srca izviru dvije zrake, voda i krv, Božja ljubav koja se uvijek na ljude izlijeva po krštenju i euharistiji.

 

Gdje sve danas možemo prepoznati Božje milosrđe?

 

Biskup Uzinić je nadalje istaknuo kako „nije dovoljno da se samo tu zaustavimo i tu primijetimo Krista uskrslog, Boga i njegovo milosrđe“. Nabrojao je razne druge situacije danas u kojima se može prepoznati Božje milosrđe. „To Božje milosrđe možemo prepoznati u onima koji se trude oko onih koji su bolesni, liječnicima i medicinskom osoblju, u onima koji su odgovorni i koji donose pravila i žele spasiti što više ljudi, u onima koji se trude, iako im je teško bez euharistije, prihvatiti to odricanje kao euharistiju, kao žrtvu. Možemo to prepoznati u svemu onom drugom što je dobrom, a puno je više dobrog nego lošeg, a sve je to znak Božje ljubavi, Božjeg milosrđa i u svemu tome je prisutan naš uskrsli Gospodin.“

 

Spominjući zatim one blažene o kojima govori Isus nakon što je Toma povjerovao u njega, biskup Uzinić je podsjetio i na neka druga mjesta gdje Isus govori o tome tko su to oni koji su blaženi dodavši i kako sam Isus njima sada dodaje da su blaženi oni koji ne vidješe a vjeruju. Izrazivši nadu da će se i današnji vjernici pridružiti tim blaženima koji govore „Gospodin moj i Bog moj“, spomenuo je i Petrove riječi iz homilije novokrštenicima, to je bila druga, treća generacija kršćana, a u tome se mogu pronaći i današnji kršćani.

 

„Evo u toj vjeri moguće je i situacije koje mi prolazimo, ovu situaciju koja ima različite dimenzije, promatrati ne kao kaznu nego kao priliku da postanemo još bolji, još savršeniji i ljudi i kršćani. To je prilika ne samo za nas kršćane. Ovo je vrijeme prilika za čitavo čovječanstvo. Išli smo jednom, krivom smjeru, kao što jednom rekoh, a sad možda pronađemo snagu da krenemo u novom smjeru, smjeru povezanosti, bratstva, zajedništva, ljubavi, žrtvovanja jednih za druge, ne gledanja samo na sebe.“

 

Razmišljajući u nastavku propovijedi o tome koliki je „naš kršćanski doprinos svemu tome“, a s ovim traženjem nevjernog Tome tome se ne doprinosi, biskup Uzinić je podsjetio i kratko protumačio četiri važna temelja Katoličke Crkve, o čemu se govori u Djelima apostolskim: postojanost u apostolskom nauku, zajedništvo, euharistija – lomljenje kruha i molitva.

 

Suodgovornost u kršćanskom zajedništvu danas

 

O zajedništvu je biskup Uzinić više progovorio: „Kršćanska vjera, draga moja braćo i sestre, ne može biti življena bez zajedništva. Ne mora to biti, i sada nažalost nije moguće, fizičko zajedništvo. Ono je jedan način na koji se to zajedništvo najbolje očituje. Ali zajedništvo i kad nismo zajedno mora postojati među nama želimo li pripadati Katoličkoj Crkvi… I Crkva nije zajednica u kojoj svaki pojedinac može uzeti ono što se njemu sviđa, osobito to nije zajednica u kojoj svaki pojedinac ima pravo pretendirati na ono što je važno za njegovo osobno spasenje ne vodeći računa o drugima i o njihovom spasenju. Nekad se govorilo 'spasi dušu svoju', danas to više nije dovoljno. Mi shvaćamo da smo poslani unutar zajednice, da je Crkva zajednica i da moje spasenje nije moguće ako nisam zainteresiran za spasenje braće i sestara.“

 

Kršćani čine jednu obitelj, obitelj je Crkva, ali i Crkva treba biti obitelj, trebaju biti međusobno solidarni i na neki način osjećati za sve ono što se događa njihovoj braći i sestrama, ustvrdio je zatim biskup te nastavio: „Razumijete li o čemu govorim? Razumijete li kako se ovaj pogled na euharistiju u ovim okolnostima najednom potpuno mijenja i kako to više nije isti pogled. Jer nitko ovo (misu bez naroda) ne čini zato što netko nekog želi uskratiti od onog najboljeg i najvećeg što mi katolici smatramo da imamo u euharistijskoj prisutnosti, nego se mi slobodno odričemo toga. Nadamo se da će to što prije prestati i da će kad budu mijenjane mjere te mjere uključiti i povratak u crkvu, naravno u skladu s pravilima i da se ne potiče širenje bolesti. Mi se tome nadamo. Ali dok god se to ne dogodi moramo voditi računa o onim najslabijima među nama.“

 

To je biskup Uzinić potkrijepio ulomkom iz enciklike „Bog je ljubav“ pape Benedikta XVI., objasnivši kako neki papu Franju ne vole smatrajući da je u diskontinuitetu: „Crkva je Božja obitelj u svijetu. U toj obitelji nikomu ne smije nedostajati ono što je  nužno za život. Istodobno ipak caritas-agape nadilazi granice Crkve. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu ostaje kao neko mjerilo koje nalaže univerzalnu ljubav prema svakom potrebitom čovjeku kojega 'slučajno' susretnemo (usp. Lk 10,31), tko god on bio. Ni na koji način ne osporavajući tu univerzalnu dimenziju ljubavi, Crkva ima također jednu specifičnu odgovornost: u Crkvi, kao obitelji, niti jedan njezin član ne smije trpjeti oskudicu.“

 

Zatim je naglasio:„Niti jedan njezin član zbog mog prava na euharistiju ne smije biti ugrožen u svom pravu na život. To je ono što je bitno, i to moramo zapamtiti.“

 

Biskup je na kraju propovijedi pročitao jedan zanimljiv kreativni uradak koji je dobio ovih dana, Isusovu to-do listu koja govori o tome što je Isus imao u planu za protekli tjedan, nakon uskrsnuća. To-do lista završava pozivom Ivanu da obvezno na susret pozove Tomu blizanca. „ Budući da je Toma blizanac, onda je on i predstavnik svih nas. Svi smo mi na neki način nevjerni, svi smo mi njegovi blizanci“, zaključio je biskup propovijed.

 

Na pontifikalnom slavlju koncelebrirali su generalni vikar don Hrvoje Katušić, katedralni župnik don Marin Lučić te katedralni vikar i kancelar don David Marjanović, a asistirao je đakon don Tomislav Sikavica. Liturgijsko pjevanje predvodili su Maja Marušić, voditeljica Mješovitog katedralnog zbora, i Zvonimir Cetinić, solist zbora. Na kraju mise svi u katedrali su izmolili Molitva za sinodu Dubrovačke biskupije, a kako je tekst molitve bio emitiran i na ekranu u ovoj molitvi su mogli sudjelovati i vjernici iz svojih domova.

 

Uz online prijenos putem YouTube kanala Dubrovačke biskupije i drugih mjesta na internetu misno slavlje na Mali Uskrs prenosili su i Libertas televizija i DuTv kako bi što širi krug vjernika mogao bar nedjeljom imati liturgijsko slavlje dok se tijekom cijelog tjedna u katedrali u online prijenosu emitiraju večernje molitve.

 

Biskup je potaknuo obitelji da se na Nedjelju Božjeg milosrđa u 15 sati okupe na molitvi i izmole krunicu Božjeg milosrđa.

 

A.T.

Bijela nedjelja 01

Bijela nedjelja 02

Bijela nedjelja 02a

Bijela nedjelja 03

Bijela nedjelja 04

Bijela nedjelja 05

Bijela nedjelja 06

Bijela nedjelja 07