• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

21. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

21. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

 

Krenimo u promjenu svijeta od sebe i svog malog svijeta pretvarajući moć vladanja u moć služenja.

 

21. nedjelja kroz godinu (A) Vlast je i kušnja

 

O Isusu su kružile različite priče. On ih je želio čuti. I još više je želio čuti što o njemu misle njegovi učenici. U ime svih, kao što to i inače čini, progovara Petar. I kaže mu: „Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Uslijedila je Isusova pohvala Petru. I obećanje: „Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ Uz obećanje ide i moć koju će dobiti Petar, a s Petrom i Crkva koja je na njemu utemeljena: „Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ Ovdje se, uz prijetnju da to ne govore, prekida današnji evanđeoski ulomak. Ali mi znamo da se razgovor nastavlja. O tome ćemo čuti sljedeće nedjelje. Za sada nam, kao i učenicima, preostaju tek pitanja s kojima se trebamo suočiti. Ono o tome što o Isus govore drugi? I ono što o Isusu mislimo mi, koji je naš stav? Dozvolimo da nas ta pitanja osobno provociraju. I pokušajmo osobno pronaći odgovor. Ja ću se u ovom današnjem pitanju zaustaviti na jednom drugom pitanju, a to je pitanje zašto je Isus učenicima zabranio govoriti tome da je on Krist, a Petar Stijena na kojemu će biti sagrađena Crkva i kojemu će biti povjerena vlast otključavanja i zaključavanja. Da bismo pronašli odgovor, zavirit ćemo i u druga dva čitanja današnje liturgije.

 

Za prvo čitanje izabran je ulomak iz Knjige proroka Izaije u kojemu čujemo jedno proročanstvo koje je veoma slično obećanju danom Petru. Gospodin po Izaiji obećava da će skinuti jednog upravitelja kraljevog dvora i izabrati drugoga kojemu će „metnuti … na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.“ Novoizabrani je dobar čovjek. Bog ga zove svojim slugom. Kaže da je on klin koji će biti zabijen „na tvrdu mjestu i postat … prijesto slave domu oca svoga.“ Ulomak se s proročanstvom tu zaustavlja. Ali ne Knjiga proroka Izaije. I ona, kao i današnje evanđelje, ima nastavak. Taj nam nastavak prenosi da je vlast koju je dobio novoizabrani upravitelj i za njega postala zamka. Vlast koju je dobio promijenila ga je i uništila. Izaija nam slikovito otkiva kako će se o taj klin vješati obitelj i rodbina i iskorištavati njegovu moć, odnosno da će privatni interes prevagnuti nad interesom za općim dobrom. „I izvući će se klin zabijen na tvrdom mjestu, slomiti i pasti.“ Vlast nije samo prilika da učinimo nešto dobro za druge. Ona je i kušnja. I padnemo li u toj kušnji, u opasnosti smo da uništimo i sebe i one koji su nam povjereni. Evo zašto učenici trebaju šutjeti o tome tko je Isus. Oni znaju tko je on, ali to još ne razumiju. I znanje bez razumijevanja može uništiti. I zašto trebaju šutjeti o tome što je Isus obećao Petru, a s Petrom i njima. Jer ih to može upropastiti ako prije toga ne nauče da je vlast i kušnja. I da vlast nije moć, nego prilika služenja. Oni su još bili daleko od toga da to mogu razumjeti. A kad se to ne razumije klin ispada iz svoga ležišta. I stijena se, bila velika i čvrsta kao stijena Petrove vjere na kojoj je Isus sagradio Crkvu, može poljuljati.

 

Drugo čitanje je nastavak prošlonedjeljnog ulomka iz Poslanice Rimljanima sv. Pavla. Prošle smo nedjelje vidjeli da je nevjera Izraela imala pozitivan učinak na činjenicu da se kršćanstvo počelo širiti među poganima. Djela apostolska će nam veoma zorno pokazati kako su prvi progoni koje je podnosila kršćanska zajednica, a riječ je bila osobito o progonu kršćana koji su bili pripadnici helenske kulture, pogodovati širenju kršćanstva. Zbog ovoga sv. Pavao, koji je u početku i sam bio progonitelj kršćana, izražava čuđenje nad tom čudesnom dubinom bogatstva mudrosti i spoznanja Božjega, nad tom neistraživosti i nedokučivosti njegovih sudova. On je začuđen i istovremeno zadivljen činjenicom da Bog uspijeva i kroz ono što je loše, a nevjerovanje njegovog naroda je nešto loše, učiniti da nastane nešto dobro. Slično se događa i u današnjem evanđelju. Nakon što je Isus u evanđelju čuo što ljudi misle o njemu, a s tim i shvatio da njegovo poslanje ne ide u dobrom smjeru i da će biti odbačen, i on to loše preokreće u dobro, u skladu s istom čudesnom dubinom i bogatstvom Božje mudrosti koja naše odbijanje pretvara u milosnu ponudu za druge. Obećava na Petru i njegovoj vjeri sagraditi novi narod, Crkvu koju ni vrata paklena ne mogu nadvladati. I onu moć koju je imao izabrani narod koji ga nije prihvatio, povjeriti novom narodu koji ga prihvaća i koji mu vjeruje. Vrijeme za to još uvijek nije došlo i zato o tome treba još uvijek šutjeti.

 

Petru je, spoznajemo to i iz ovoga ulomka, u Crkvi povjerena posebna uloga. To isto potvrđuju i drugi ulomci iz kojih saznajemo da je među dvanaestoricom Petar uvijek imao prvi riječ i posebno mjesto. Nažalost Crkva koju je Isus sagradio na Petrovoj vjeri danas nije jedinstvena i zbog pogleda na tu činjenicu. Puno je razloga zašto je to tako. Mnogi od njih nemaju veze s Crkvom. Ali jedan ima. Odnosi se na način na koji se ljudi u Crkvi vrše vlast koja im je povjerena, bez obzira je li riječ o Petru i njegovim nasljednicima ili o onima koji u Crkvi i Crkvama vrše neke druge odgovorne službe, odnosno o tome vide li svoju posebnu ulogu kao moć i vlast na drugima ili priliku služenje. No nemojmo misliti da se to odnosi samo na visoke službe u Crkvi. Problem pogrešnog odnosa prema vršenju vlasti koju shvaćamo kao moć, a ne kao priliku služenja, nešto je s čim je Crkva uvijek imala, a i ima problema. I ne samo Crkva. Želimo li da se to promjeni svatko od nas treba krenuti od sebe i svoga malog svijeta u kojemu ima vlast. Trebamo najprije taj svoj mali svijet učini svijetom u kojemu se moć vladanja pretvara u moć služenja. To, međutim, nije moguće bez onoga odreći se sebe samoga, sebi umrijeti, i krenuti za Isusom i njegovim križem. O tome ćemo više čuti sljedeće nedjelje.

 

Za one koji žele više:

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2581

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=5284

 

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)