• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

23. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

23. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

Zajedništvo u molitvi braće i sestara, ako smo crkveno i razdvojeni, Bog sigurno čuje. A molitva omekšava i ljudska srca.

 

23. nedjelja kroz godinu (A) Bog ne želi da itko propadne

 

Starozavjetni čovjek je smatrao da se Bog raduje propasti grešnika i sreći pravednika. U Isusu iz Nazareta Bog je izmijenio ovaj pogled na sebe, objavivši nam da mu je stalo do svih ljudi, posebno do oni koji su posljednji, najslabiji, onih koje nitko ne cijeni i koji u očima svijeta ništa ne vrijede. U njih spadaju i grešnici.

 

Nije lako prihvatiti ovaj Božji stav. Prije nekoliko dana jedno mlado društvo je imalo raspravu o tome je li Bog zlom kažnjava ljude. Jedni su držali da jest, drugi da nije. Ne želim ulaziti u ovu raspravu, ali bih im želio prenijeti poruku prvog današnjeg čitanja. To je poruka da Bogu kazna nikad nije cilj. Ako nam se ponekad i čini da je ono što nas pogađa njegova kazna, on nas ne želi kazniti nego spasiti. Ova poruka o Bogu za nas je zadaća. I mi se tako trebamo ponašati u odnosu na braću i sestre. Bog podsjeća proroka Ezekiela na tu odgovornost. To je i naša kršćanska odgovornost. Prorok je odgovoran jer je prorok. A prorok“, piše na jednom mjestu papa Frano, „prima od Boga sposobnost proniknuti povijest u kojoj živi i tumačiti događaje: on je nalik straži koja bdije noću i zna kada će svanuti (usp. Iz 21, 11-12). Poznaje Boga i poznaje muškarce i žene, svoju braću i sestre. Sposoban je razlučivati kao i prokazivati zlo grijeha i nepravde, jer je slobodan, ne smije odgovarati drugim gospodarima osim Bogu, nema drugih interesa osim Božjih. Prorok je redovito na strani siromaha i nezaštićenih, jer zna da je sâm Bog na njihovoj strani.“ Mi smo odgovorni jer i mi smo, mi Crkva i mi kršćani, pozvani biti proroci u svom vremenu.

 

Ova se naša proročka odgovornost vrši prije svega načinom na koji živimo. O tom nam govori današnje drugo čitanje u kojemu sv. Pavao sve zapovijedi sažima u zapovijed ljubavi prema bližnjima kao sebi samima. Objašnjava da ljubav ne čini nikakvo zlo i da je ona stoga punina zakona i mjerilo svega. Tko se u ljubavi trudi oko dobra svojih bližnjih, on u skladu s mišlju sv. Augustina koji je govorio: „Ljubi i čini što hoćeš!“, vrši sve zapovijedi.

 

Ljubav je ono što nas mora nadahnjivati i u odnosu prema našoj grešnoj braći i sestrama. To je temeljna poruka današnjeg evanđelja u kojemu Isus, nadahnut ljubavlju za svakog pojedinog člana, ali i zabrinut za dobro cijele zajednice, progovara o odnosima unutar kršćanske zajednice, Crkve. Matej je u ovu Isusovu besjedu uklopio parabolu o izgubljenoj ovci koju završava s veoma snažnom porukom o Bogu koji ne želi da itko propadne nego želi spasenje sviju: „Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.“ To je kontekst današnjeg evanđeoskog ulomka koji poruku o Bogu koji ne želi da itko propadne nastavlja porukom o potrebi traženja brata koji se izgubio, odnosno o našoj odgovornosti za brata koji je sagriješio, ali i za cijelu Crkvenu zajednicu.

 

Današnje evanđelje daje konkretne smjernice kako izvršiti tu svoju odgovornost predlažući nam tri, odnosno četiri koraka. Prvi je korak osobni razgovor s bratom koji je sagriješio, drugi razgovor s bratom u prisutnosti dvoje vjerodostojnih svjedoka. Ako ni to nije dalo rezultata slijedi treći korak, a on je iznošenje problema crkvenoj zajednici koja, kao i Petar i dvanaestorica, ima ovlast svezivanja i odvezivanja ili otključavanja i zaključavanja, odnosno procjene što u pitanju vjere i morala pripada pologu vjere i tko po onom što govori i čini pripada ili ne pripada crkvenoj zajednici. Tek ako ni Crkvu ne želi poslušati slijedi četvrti korak ili isključenje iz crkvene zajednice. Cilj nije isključiti. Cilj je pronaći i ponovo vratiti, ali i sačuvati crkvenu zajednicu. Isus želi da se doista trudimo jedni oko drugih. On želi i da izbjegnemo ogovaranje jedni drugih. Iako je ogovaranje, za razliku od klevete, govorenje istine i ono je neprihvatljivo i grešno. Često se pozivamo na istinu i istinom pokušavamo opravdati ono što činimo. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da za nas kršćane vrhovna norma s kojom se trebamo uvijek usklađivati nije istina, nego ljubav. Istina bez ljubavi je veoma opasna. Ona je prve ljude nagnala na grijeh. Ona i danas ljude tjera u grijeh. Zato je i sama grijeh. Istina bez ljubavi može razrušiti brakove, obeshrabriti svećenike, uništiti prijateljstva, izazvati svađu, mržnju, neopraštanje. Istina bez ljubavi može uništiti čovjeka. Ona ponekad znade i ubiti. Istina bez ljubavlju je u svojoj biti laž. Ne može se svima govoriti sve što je istina i što se zna. Osobito se ona ne smije reći onima koji se njom žele okoristiti da bi počinili zlo. Ali, istina u ljubavi, ne smije zaboraviti ni vrhovni cilj svih crkvenih zakona i propisa, a on je spasenje duša. I ne smije nikako izgubiti iz vida Crkvu, dobro svakog njezinog člana i njezino poslanje u povijesti spasenja. I zato je potrebno napraviti i onaj drugi, i onaj treći, a ponekad i onaj četvrti korak da bi se spasilo braću i sestre, i Crkvu, a u konačnici i samoga brata ili sestru. Crkva se, kao i svaka druga majka, ne smije olako odricati svojih sinova i kćeri. Osobito to ne bi smjela činiti zato što su joj svojim ponašanjem postali teret. Istovremeno ona ima i odgovornost da to ponekad učini da bi spasila druge, ali cjelinu Crkve. Čineći to uvijek treba voditi računa o tome da joj glavna pokretačka snaga bude ljubav kojoj nikad nije cilj isključiti iz crkvenog zajedništva nego u njega vratiti.

 

Posljednja rečenica današnjeg evanđeoskog ulomka ističe važnost zajedništva i snagu molitve u zajedništvu. Molitva je i ono od čega nikad ne smijemo odustati. Ona nas treba nastaviti povezivati i s onima s kojima dijelimo zajedništvo i s onima s kojima ga više ne dijelimo. Ona može omogućiti i ono što nam se čini gotovo nemogućim, a to je ponovno jedinstvo svih koji u Krista vjeru. Zato je važna molitva. I kad nam ništa drugo ne preostaje, preostaje nam molitva i možemo moliti. Zajedništvo u molitvi braće i sestara, ako smo crkveno i razdvojeni, Bog sigurno čuje. A molitva omekšava i ljudska srca.

 

Za one koji žele više:

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2607

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=5305

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)