• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

26. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

26. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

Recimo da Bogu ne samo riječima nego i srcem i životom.

 

26. nedjelja kroz godinu (A) „Pretekoše vas…“

 

Prošle smo nedjelje otkrili da biti zaposlen u Božjem vinogradu znači s Bogom dijeliti osjećaje i njegovu logiku. I da onaj tko to ne čini, glumi da je radnik u Božjem vinogradu, da pripada Crkvi i dijeli njezino poslanje. Takvoga bismo, u skladu s ovom današnjom parabolom, mogli prepoznati u onom drugom sinu koji kaže da, ali ne čini ili, ako i čini, čini to površno. U stvarnosti je njegov da, zapravo ne i srcem i životom. U tom je slučaju, a to je slučaj svih onih koji nisu sigurni u istinsko značenje svoga da, bolje reći ne i dobro promisliti, kako bi se onda to ne doista moglo pretvoriti u da na Božji način, dijeleći njegove osjećaje i logiku, čineći ono što Bog želi da činimo. U ulomku iz Poslanice Filipljanima koji nam je prenio i poznati himan o Kristovom poniženju i uzvišenju, na ovo nas potiče i sv. Pavao kad nam kaže: „Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.“ Himan nam donosi tumačenje što to znači, a to znači da se i mi trebamo poput Krista „oplijeniti“, kako bismo uzeli „lik sluge“. Nije to lako. Ako dobro razmislimo, najradije bismo rekli ne. I kažemo ga puno puta. Ali važno je da to ne nije konačno. I da, uz Božju pomoć i milost, može postati da, ako ga iskoristimo kao vrijeme razmišljanja i postane nam prilika da se obratimo. O mogućnosti ove promjene progovara Bog po proroku Ezekielu. Ta poruka nam je danas ponuđena kao prvo čitanje. Bog po Ezekielu govori i o mogućnosti da se grešnik spasi, ali i o mogućnosti da pravednik propadne. Grešnik će se spasiti zato što je počeo činiti dobro. Pravednik će propasti jer je počeo činiti zlo. Ali ima i onih koji misle da su pravednici. Oni možda ne čine zlo, ali ne čine ni dobro. Možda bismo baš ove mogli prepoznati u drugom sinu kojega je zavelo ono da koje je izgovorio ocu. Misli da je svojim da ispunio sve što se od njega traži, da je već to što govori znak da živi s Bogom i za Boga, da je postigao što je trebao postići. Nije ni svjestan da je njegov način razmišljanja i djelovanja daleko od Kristovog. Za razliku od da koje nas umrtvljuje i zavarava, naše ne Bogu nas nikad nas ne ostavlja u miru. Ne uvijek u sebi sadrži određenu želju da ga promijenimo. Zato ne često nije konačno ne. I zato uvijek postoji mogućnost da se promijenimo, da ne u našem srcu i životu postane da.

 

S ovim promišljanjem možemo ući i u analizu parabole koju smo danas čuli počinjući od konteksta u kojemu je ispričana. Isus je u međuvremenu stigao u Jeruzalem i nalazi se u hramu iz kojega je nešto ranije istjerao trgovce i mjenjače novca i izazvao burnu raspravu koja je pokazala podijeljenost u svezi s njim i njegovim poslanjem. Na jednoj su strani obični ljudi, među kojima su i mnogi carinici i bludnice, oni koji su ga u Jeruzalemu dočekali sa slavljem, a na drugoj strani religiozna i društvena elita njegovoga vremena. I upravo ovim posljednjima Isus se obraća ovom parabolom. Čini to nakon rasprave o Ivanu Krstitelju i njegovom poslanju koje oni također nisu prihvatili, ali to ne žele priznati. Slika koju koristi uzeta je iz svakodnevnog obiteljskog života i slušači su se lako mogli i sami prepoznati u različitim likovima iz prispodobe. Svima im se dogodilo da su im sinovi (i kćeri) rekli jedno, a učinili drugo. A i sami su nekad bili sinovi. Isus parabolu započinje i završava pitanjima. Ova su pitanja važna jer slušače potiču da sami donesu zaključke. Isusovi slušači su veoma lako mogli zaključiti da otac predstavlja Boga, ali su vjerojatno bili veoma iznenađeni što on ima dva sina jer je Izrael sebe smatrao jedinim Božjim sinom. No slijedi i veća provokacija do koje će doći suočavajući se s Isusovim pitanjima. Isus ih tjera da se sami prepoznaju u sinu koji govori da, a ne čini. I istovremeno ih ta provokacija tjera da one obične ljude, carinike i bludnice s kojima se Isus druži, koje preziru jer su neuki i daleko od Boga, prepoznaju u onima koji su, istina, rekli ne, ali su ga s vremenom pretvorili u da srcem i životom. Da bi bili sigurno da doista upravo na to misli Isus im je to i izravno rekao, poručujući im da su ih carinici i bludnice pretekli u kraljevstvu Božjem i da se ni nakon što su to vidjeli nisu predomislili i počeli živjeti drugačije.

 

Ne smijemo se zaustaviti na ovoj razini tumačenja nego moramo i sebe otkriti među onima koje Isus ovom parabolom i pitanjima koja postavlja provocira s namjerom da se iskreno ispitamo kojemu smo od ove dvojice sinova slični. Možda nam u pronalaženju sebe među Isusovim slušačima, ali i u prepoznavanju tko smo u njegovoj paraboli - naravno sve to kao poticaj da se promijenimo i svoj odlazak u očev vinograd pretvorimo u da srcem i životom, usvojivši „isto mišljenje kao u Kristu Isusu“ - može pomoći jedan komentar koji sam uzeo iz komentara današnjeg evanđelja: Parabola dei due figli, a cura dei Carmelitani, https://www.qumran2.net/parolenuove/commenti.php?mostra_id=1478. Ne usuđujem se ovako nešto osobno napisati, ali se s ovim komentarom potpuno slažem jer držim da vrlo dobro aktualizira parabolu i da nas sve tjera da dobro propitamo vlastitu savjest. Promatrajući vjersku situaciju kod nas tek primjećujem da mi se čini kako bi ovaj komentar možda mogao biti primijenjen ne samo na nas, vjersku hijerarhiju nego i puno i šire:

 

„Svatko tko danas želi primijeniti ovu prispodobu vjerojatno bi izazvao isti bijes koji je Isus izazvao svojim zaključkom. Isto se događa i danas. Prostitutke, grešnici, siromašni, neuki, žene, djeca, laici, laikinje, radnici, Indijanci, crnci, zatvorenici, homoseksualci, HIV pozitivne osobe, pijanci, ovisnici o drogama, razvedeni, oženjeni svećenici, heretici, ateisti, radnici, samohrane majke, nezaposleni, nepismeni, bolesni ljudi, to jest sve kategorije ljudi koji su obično marginalizirani, kao i koji ne pripadaju vjerskom krugu, ti ljudi mnogo puta imaju pozorniji pogled kako bi opazili put pravde od nas koji cijeli dan živimo u crkvi i dio smo vjerske hijerarhije. Sama činjenice da neka osoba pripada vjerskoj hijerarhiji ne znači da zato ima i pročišćen pogled koji joj omogućuje da u životu razumije Božje stvari.“

 

Za one koji žele više:

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2666

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=5377

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)