• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

27. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

27. nedjelja kroz godinu (A), 2020.

 

Bez ljudskih vrlina sve naše religiozne prakse, naše molitve, milostinje i postovi, mise i obredi, procesije i slavlja, su zapravo ništa, obična vinjaga. S ljudskim vrlinama postaju grožđe Božjega kraljevstva.

 

27. nedjelja kroz godinu (A) Grožđe Božjeg kraljevstva

 

Matej nam je prenio dosta Isusovih parabola koje se služe slikom vinograda. I ove nam je nedjelje ponuđena jedna. Nije Isus prvi koji koristi ovu sliku. Koristili su je i starozavjetni pisci. Tu sliku koristi i prorok Izaija. U njegovoj prekrasnoj pjesmi o Bogu i njegovom vinogradu Izraelu Bog se o svom vinogradu brine ljubavničkom strašću. Ali Izrael mu nije uzvratio očekivanim plodovima. Umjesto društvene pravde, zaštite onih koji su najslabiji i vjernosti savezu, urodio je društvenom nepravdom, iskorištavanjem slabih i kršenjem saveza. Posljedice su odustajanje Boga od brige za svoj vinograd koji će, kao i svaki drugi vinograd kojemu se to dogodi, postati pustoš i plijen krovova i divljih životinja.

 

O odnosu Boga i njegovog vinograda progovara i psalmist u današnjem psalmu. Bog je onaj koji je Izraela presadio iz Egipta. Psalam je molitva čovjeka, ali i jednog naroda koji je svjestan posljedica počinjene nevjere. On obećava da će se promijeniti, ali istovremeno i zna da ništa više ne ovisi o njemu, nego da sve ovisi o Bogu. I zato iz dubine svoje duše i potrebe upućuje Bogu vapaj pitajući ga zašto. Ovo zašto je zašto koje psalmist postavlja ne zato što ne zna da je Izrael izdao savez, nego zašto koje pokazuje da mu je teško razumjeti Boga koji bi bio suglasan s ovakvim posljedicama te nevjere i ništa ne bi poduzeo da se to zaustavi. Zato se psalmistovo zašto pretvara u molitvu Bogu da se ponovo vrati svom vinogradu, da ga zakrili. Ovo je, na neki način, odgovor u molitvi starozavjetnog čovjeka na onu stvarnost koju je Izaija opisao i posljedice koje su ih zbog toga stigle. On ih, međutim, ne razumje kao Božju kaznu jer zna da je on Bog koji oprašta, koji ljubi. Zato se on ni ne uzda u svoju moć da se popravi, nego u Božju dobrotu i njegovu želju da spasi svoj narod. Psalmistov Bog je, kao i Izaijin Bog, Bog zaljubljen u svoj vinograd, narod koji je izabrao. I on će naći će načina da ga ponovo obiđe i zakrili, zaštiti i ogradi.

 

Odgovor na ovu psalmistovu molitvu je Isus Krist. U njemu Bog dolazi da spasi, zakrili i zaštiti. Naš je sv. Leopold govorio da je on i liječnik i lijek. U ovoj je paraboli pokazao da je i dobar dijagnostičar. Parabola koju smo čuli najbolja je dijagnoza problema Božjeg vinograda. To što ne daje očekivane plodove nije krivnja vinograda u cjelini. Isus svodi odgovornost s cijelog naroda na njegove vođe, one koji su se smjestili u „kuli“, koji su odbili dati urod slugama koje je gospodar slao, jedne su istukli druge ubili, a na kraju će ubiti i gospodareva sina misleći da će njima pripasti vinograd. U Isusovo vrijeme to su bili oni s kojima se Isus našao u raspravi, svećenički glavari i starješine narodni. Isus je u ovoj paraboli ukratko sažeo povijest Izraela koja je svim njegovim slušateljima bila dobro poznata, a u nju je proročanski unio i svoju vlastitu sudbinu, odnosno da će i on biti ubijen i izbačen iz vinograda. Odgovarajući na Isusovo pitanje slušatelji, a to su bili upravo oni o kojima Isus govori u paraboli, su osudili sami sebe. Osudili su sami sebe jer Isus nije došao zato da osudi nego da spasi. Zato će, jer želi spasiti, Božji vinograd, biti oduzet onima koji ne daju plodove, odnosno onima koji svoj rad u vinogradu Božjemu iskoristili za svoje interese, pod krinkom da su to i Božji interesi.

 

Ovo je nešto nad čim se nisu trebali zamisliti samo oni koji su „čuli te njegove prispodobe i razumjeli da se on njima govori“, a onda i počeli razmišljati kako da ih ispune, nego i svi mi kojima je danas Bog povjerio svoj vinograd. Bog i od nas traži grožđe, a ne vinjagu, odnosno da donosimo plodove pravde i pravičnosti, a ne nepravde i vapaja. Nažalost i nama se znade dogoditi da svoj interes pretpostavimo Božjem interesu. A posljedice su uvijek iste jer sebičnost, i s njom povezane nepravda, korupcija, klijentelizam, nasilje, popuštanje strastima, ovisnosti i sl., sama po sebi djeluje destruktivno i za pojedinca i za zajednicu kojoj pripada. Ipak, ne smijemo generalizirati. To je ono što nas Isus danas uči kad za smrt proroka i uskraćivanje Bogu očekivanih plodova, ali i za vlastitu smrt, ne optužuje cijeli narod, nego samo odgovorne pojedince. I vinograd, a s njim i novu priliku, iznajmljuje novim vinogradarima.

 

Tko su ti novi vinogradari? Važno je odgovarajući na to pitanje znati da to možemo biti svi mi kao kršćani i članovi Crkve. Svakome je od nas povjerena briga za druge, a tim i za Božji vinograd. No da bismo doista i mogli na pravi način ispuniti tu svoju kršćansku zadaću potrebno je voditi računa o dvije stvari. Prva je da sebi nikad ne smijemo dozvolit prekid kontakta s Gospodarem vinograda. O važnosti tog kontakta, kojemu su plodovi istinski mir i srca i misli u Kristu Isusu, progovara i sv. Pavao u prvom dijelu današnjeg drugog čitanja iz Poslanice Filipljanima potičući nas da ne budemo zabrinuti ni za što, nego da u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujemo svoje molbe Bogu. Druga je da se trudimo u svojim društvenim i crkvenim odnosima živjeti osnovne ljudske vrijednosti. Piše također sv. Pavao Filipljanima stavljajući im samoga sebe kao primjer: „Što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! … To činite i Bog mira bit će s vama!“ Bez ovih ljudskih vrlina sve naše religiozne prakse, naše molitve, milostinje i postovi, mise i obredi, procesije i slavlja, su zapravo ništa, obična vinjaga. S ovim ljudskim vrlinama, koje su nadahnute i usmjerene onim molitvama koje Bogu upućujemo i osnažene našim religioznim praksama, sve to postaje ono grožđe Božjega kraljevstva kojega smo pozvani navješćivati i svojim kršćanskim životom izgrađivati.

 

Za one koji žele više:

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2692

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=5397

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)