• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

34. nedjelja kroz godinu (A), Krist Kralj

34. nedjelja kroz godinu (A), Krist Kralj

 

Isus želi da siromahe, obespravljene, prognane, bolesne..., pretvorimo u svoje kraljeve, one kojima smo spremni dati sve što jesmo i imamo, one kojima smo spremni služiti, ako je potrebno i vlastitim životom.

 

34. nedjelja kroz godinu (A) – Krist Kralj

 

Neki se šale da je najtužnija rečenica u Svetom pismu: „Vina nemaju!“ Ali, ostavimo li šalu na stranu, u evanđeljima ćemo doista pronaći tužnih rečenica. U takve tužne rečenice ubraja se i rečenica: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!“ Teške su ovo riječi. I neshvatljive kao poruka evanđelja, koje znači radosnu vijest. Ovo nije radosna vijest. Dapače! A opet i to je evanđelje. I nitko to nema pravo osporiti. Ipak, ako je tumačimo u svjetlu cjelokupne svetopisamske poruke, shvaćamo da je i ona radosna vijest. To nam pokazuju i liturgijska čitanja ove nedjelje.

 

U prvom čitanju prorok Ezekiel svoj narod u izgnanstvu promatra kao raspršeno stado bez pastira. On mu navješćuje spasenje. Posebnost ovog navještaja je to što Bog sam dolazi da Izraelu bude pastir, da potraži izgubljenu, dovede natrag zalutalu, povije ranjenu i okrijepi nemoćnu, bdije nad pretilom i jakom i pase ih pravedno, ali i sudi u korist slabih i potlačenih. Nama koji ispovijedamo da je Bog u Isusu Kristu postao pastir, ovo osvjetljava našu tužnu i tešku rečenicu. U njoj više ne primjećujemo Isusovu osudu na vječnu kaznu. U njoj prepoznajemo njegovu pastirsku pouku, njegov način da izvrši svoje poslanje našeg pastira. 

 

U drugom čitanju sv. Pavao s nama dijeli uvjerenje da će Krist ponovo doći i da će kad dođe uništiti svoje neprijatelje. Tko su njegovi neprijatelji? To nisu ljudi. Ljudi su njegovo poslanje. Kristovi su neprijatelji sile zla od kojih se čovjek dao zarobiti u prvom Adamu i od kojih nas je on  oslobodio u sebi kao drugom Adamu. Njegovi su neprijatelji i posljedice koje ljudi zbog toga trpe: bolest, glad, neznanje, ropstvo, strah, mržnja, egoizam, grijeh i smrt. Kad ove negativne stvarnosti potpuno nestanu, a mi živimo u svijetu u kojem se to još nije dogodilo, nastupit će Božje kraljevstvo. Ali, iako se nije konačno dogodilo, Božje kraljevstvo je već prisutno u onima koji svojim djelovanjem u svijetu i vremenu trude boriti protiv ovih negativnih posljedica sila zla ili nastoje barem umanjiti njihov utjecaj na ljudsko društvo. Svi oni su graditelji Božjeg kraljevstva i, premda možda i nesvjesno, Isusovi suradnici u otkupljenju čovjeka. 

 

Pripravljeni ovim liturgijskim čitanjima možemo se okrenuti i današnjem evanđelju koje je proročanski opis posljednjeg suda. Tad će se dogoditi da će Sin čovječji oko sebe okupiti sve ljude svijeta da ih razluči na dobre i zle. I jedni će biti smješteni s desna kao dobri, odlučeni za nagradu, a drugi s lijeva kao zli odlučeni za propast. Ono što ih razlikuje nije pripadnost Crkvi. Nije to ni moralna čistoća, ni obredna praksa. Ono što ih razlikuje je to jesu li se ili nisu stavili u službu milosrđa i već sada i ovdje bili graditelji Božjeg kraljevstva. Isus nas, važno je to shvatiti, ne želi informirati o onom što će se dogoditi na kraju vremena. Zato ovo nije prijetnja. On nas želi poučiti pravim vrijednostima i potaknuti na drugačije življenje svoje sadašnjosti. Čini to nabrajajući djela milosrđa koja smo učinili ili nismo učinili svojim bližnjima. Ona koja je Isus upotrijebio su najobičnija i svakodnevna djela milosrđa, a ne dovršen popis djela milosrđa. Nije moguće u cijelosti nabrojiti sva moguća djela milosrđa i reći to je to, iako je to Crkva pokušala napraviti. Prema tom crkvenom popisu ima četrnaest djela milosrđa. Sedam je tjelesnih, a sedam duhovnih. Ako smo se željeli krizmati, sve smo ih morali naučiti napamet. Bojim se da se malo inzistiralo na tome da ih je, želimo li doista biti kršćani, potrebno živjeti.  Više se insistiralo, a i insistira, na obrednim praksama i moralnoj čistoći. A upravo je to ono što Isus ovim opisom posljednjeg suda stavlja u sasvim drugi plan. I naglašava važnost djela milosrđa kojim, kad ih činimo ili ne činimo, to činimo ili ne činimo njemu samome. Isus se poistovjetio sa svima onima koji su potrebni. I kojima smo prišli i pomogli u njihovoj potrebi ili nismo. Ovo je, zapravo, istinska novost ovog evanđeoskog ulomka. I možemo s pravom zaključiti da Isusu ne služimo kad idemo na misu, kad slavimo druge sakramente, kad se trudimo čisto živjeti i sl., nego kad smo nahranili gladne, napojili žedne, primili strance, zaogrnuli gole, pohodili bolesne… i učinili bilo koje drugo djelo duhovnog ili tjelesnog milosrđa. Onim prvim, misom, sakramentima i sl., služimo samima sebi, jer sve je to za naše dobro. Ali Isus od nas želi više. Želi da mu služimo služeći svojoj braći i sestrama, osobito onim najpotrebnijima. 

 

Zanimljivo je da ovu usporedbu čitamo baš danas, na svetkovinu Krista Kralja. U Kristu vidimo čast, slavu i moć. Prepoznajemo ga kao Sina Čovječjega koji će ponovo doći kao sudac. A Isus ne želi da vidimo to. To nije poruka ovog evanđelja. Naglasak nije na sucu. Naglasak je na onima koji su potrebni da im iskažemo ljubav, dademo komad kruha, čašu vode, odjeću, malo prisutnosti, a zapravo svoju ljubav. Isus želi da siromahe, obespravljene, prognane, bolesne..., pretvorimo u svoje kraljeve, one kojima smo spremni dati sve što jesmo i imamo, one kojima smo spremni služiti, ako je potrebno i vlastitim životom. I to ne zato što će nam uzvratiti, nego zato što je onaj tko je potreban naš brat i sestra, a u njima zapravo sam Isus, naš kralj, koji nas treba. A kralju koji nas treba se ne okreću leđa. Pokraj njega se ne može i ne smije proći i ništa ne učiniti ili barem ništa ne pokušati učiniti.

 

 A što je s osudom onih koji to nisu učinili? Bogu nije cilj da nas kazni nego da nas spasi. I zasigurno će naći način da spasi i one s lijeva. To će biti konačna pobjeda nad silama zla, čak i onim posljednjim neprijateljem. Ne mislimo da to nije pravedno. Božja pravda je drugačija od naše. Njemu pravda nije kazna i odmazda. On pravdu ne shvaća kao osudu i uništenje. On je shvaća, a i nama objavljuje, kao pobjedu nad silama zla i posljedicama njihovog djelovanja. Božja je pravda spasenje jer, kako kaže papa Franjo, Božja je pravda milosrđe.  

 

Za one koji žele više:

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2840

 

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=5522

 

 

 

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)