Dubrovačka Biskupija

Proslava Bezgrešnog Začeća u Male braće i oproštaj biskupa Uzinića: „Evo službenice, evo službenika Božjega, neka mi bude po riječi Tvojoj!“

Proslava Bezgrešnog Začeća u Male braće i oproštaj biskupa Uzinića: „Evo službenice, evo službenika Božjega, neka mi bude po riječi Tvojoj!“

 

Na svečanoj proslavi svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – “Imakulate” u crkvi Male braće u Dubrovniku u utorak, 8. prosinca, predvoditelj slavlja dubrovački biskup i imenovani riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić oprostio se od vjernika Dubrovačke biskupije prije odlaska prema Rijeci i preuzimanja službe riječkog nadbiskupa koadjutora.

 

„Ovo je posljednje svečano misno slavlje koje slavim kao dubrovački biskup. Možda je to i prigodno   da i u predvečerje odlaska iz Dubrovnika slavim u ovoj crkvi jer smo se i u predvečerje moga biskupskog ređenja također okupili u ovoj crkvi u klanjanju pred Presvetim. Sada smo u zajedništvu s njegovom majkom,“ kazao je mons. Uzinić.

 

Ovo misno slavlje biskup Uzinić je slavio kao zahvalno misno slavlje za služenje Dubrovačkoj biskupiji, te kao i misno slavlje za biskupiju i svakog njezinog pojedinog vjernika, redovnike i redovnice, svećenike kao i budućeg dubrovačkog biskupa.

 

Pozivajući na pokajanje na početku mise biskup Uzinić je zapitao oproštenje i od vjernika i od Gospodina za sve ono što je on loše učinio mišlju, riječju, djelom i propustom u službi dubrovačkog biskupa.

 

U propovijedi je biskup govorio o tome što zapravo znači bezgrešnost, poručivši da to u prvom redu ne znači biti bez grijeha nego usklađivati, poput Marije, svoju volju s Božjom.

 

Usklađivanje Marijine volje s Božjom voljom

 

Podsjetio je kako na jednom mjestu u Starom zavjetu Bog preko proroka Samuela kaže Šaulu da je Gospodinu poslušnost puno draža od svih žrtava koje može prinijeti. Gospodin traži poslušnost, a i mi bismo ponekad mogli malo više biti poslušni, kao Marija u evanđeoskom ulomku koja je slušala Božji glas a onda je sebe i svoj život prilagodila Gospodinu. Za razliku od onih prvih ljudi koji su zbog neposluha izgubili milost, Marija je u posluhu zaslužila milost za sebe i svih nas.

 

Na ovaj blagdan slavimo početak, Marijino začeće, a na Veliku Gospu slavimo dovršenje Marijinog poslanja i konačnu nagradu koju je dobila u Bogu, u zajedništvu s njim dušom i tijelom, kazao je biskup te potom ispričao kako ga je jedna osoba nakon slavlja na Veliku Gospu upitala zašto se na taj dan čitao evanđeoski ulomak u kojem se nigdje ne spominje Marijino uznesenje.

 

Biskup je objasnio kako u Svetom pismu nemamo izravnu potvrdu za to, ali iz otajstva Marijinog života, tekstova Svetog pisma onda i vjere Crkve, Crkva je otkrila tu istinu. Pomalo zatečen tim pitanjem ponudio je odgovor u smislu da se postoje neke poveznice u tada pročitanom evanđelju koje opisuje kako Marija uzlazi u gorje, Marija koja u sebi nosi Boga, koja je u zajedništvu s njime, ali ide ususret bližnjem i njegovoj potrebi te je i to na neki način otajstvo Marijinog uznesenja, koja je uznesena i u zajedništvu s Bogom, ali nas ljude, svoju braću i sestre gleda na drugačiji način i može nam biti pomoćnica i zagovornica.

 

Kao što se tada postavilo pitanje nad onim evanđeoskim ulomkom, zacijelo se slično pitanje može postaviti i nad današnjim evanđeljem, nastavio je biskup. U pročitanom evanđeoskom ulomku se govori o jednom drugom začeću, začeću njezinog sina, našega otkupitelja Isusa Krista, a nije riječ o Marijinom začeću nego o Kristovom. Zapravo, u onom trenutku na kraju evanđelja kada Marija kaže: Evo, službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi, se dogodilo začeće. Bog je imao svoju odluku, svoj pristanak: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Tražio se Marijin odgovor. U tom trenutku kad se Božja volja spojila s čovjekovom voljom voljom Marijinom, dogodilo se Isusovo utjelovljenje, Isusovo začeće, ustvrdio je biskup Uzinić.

 

Dodavši kako je ovaj ulomak prigodan za blagdan Navještenja Gospodina, te da možda na prvu ne odražava otajstvo današnjeg blagdana, biskup je kazao kako se ipak i u ovom evanđeoskom ulomku može otkriti ne samo otajstvo Božjeg utjelovljenja u naš svijet nego i otajstvo Marijinog bezgrešnog začeća. Skrenuo je pozornost kako se anđeo Mariji obraća sa: Zdravo, milosti puna. „To je ono što mi danas zapravo slavimo“, kazao je. „Marija je ona koja je puna milosti, ona s kojom je Gospodin“. I onda joj anđeo kaže: Gospodin s tobom. Što se dogodilo prvom čovjeku nakon grijeha?, postavio je pitanje te odgovorio: Više nije bio u Božjoj milosti, nije više bio s Gospodinom, morao je izići iz raja u kojemu je živio zajedništvo s Bogom.

 

Mi u ovoj rečenici otkrivamo da je Marija milosti puna, da je ona u tom zajedništvu koje je prvi čovjek izgubio sa svojim Bogom, nastavio je biskup te ustvrdio: Nemamo izravan govor, ali neizravno možemo otkriti to otajstvo u kojem je Marija zbog svog izabranja očuvana od baštinjenog grijeha kako bi mogla biti sudionica Božjeg plana spasenja s nama ljudima.

 

Bezgrešnost nije tek moralna neporočnost i očuvanje od svakog grijeha

 

Biskup je zatim naglasio kako ni to što je Bog u Marijinom začeću napravio nije dovoljno da bi se mogla na potpun način mogla dogoditi ta njezina uključenost. „Ta njezina bezgrešnost, na neki način se može reći, ne označava samo to da je Marija sačuvana od ljage grijeha koju kao sinovi i kćeri Adamovi nasljeđujemo, nego se u Mariji događa još nešto više, o čemu govori evanđeoski ulomak. Bezgrešnost, o kojoj mi danas govorimo, nije tek moralna neporočnost, očuvanost od bilo kakvog grijeha, nego je puno više: usklađenost s Bogom, potpuno stavljanje na raspolaganje Bogu i njegovom planu sa sobom, s čovjekom i čovječanstvom.“

 

To je ono što je prvi čovjek izgubio i što svi mi baštinimo od njega po svojoj grešnosti. Ta naša nesposobnost, ne nesagriještiti nego se potpuno uskladiti s Bogom i njegovim planom. Marija u ovom evanđeoskom ulomku upravo to čini, stavlja se potpuno na raspolaganje Bogu i njegovoj volji. Ne samo da je očuvana od grijeha i da osobni grijeh nije počinila, to je uključeno u ovo, nego je ona cijela, cijelim životom, cijelim svojim bićem pripada Bogu, ona je cijele Božja. I to je ona bezgrešnost koju mi danas slavimo i koju nam Marija svojim primjerom pokazuje po onom svome: Evo, službenice Gospodnje neka mi bude po riječi tvojoj.

 

Biskup je zatim naveo i neke misli pape u miru Benedikt XVI.: Živjeti u milosti isto je što i biti u ljubavi. Milost je Duh Sveti, milost je ljubav. Ona je otvaranje duše prema svojem pravom cilju, Božjoj ljubavi. Živjeti u milosti znači živjeti prema izvornom naumu za naše postojanje. Onda je to živjeti u skladu s istinom o nama. To je ujediniti naše 'da' s Božjim 'da' upućenim nama, sjedinjujući tako naš život s Božjim životom.

 

Taj naum je prvi čovjek poremetio, Marija je svojim 'da', živeći po tom naumu, omogućila da se to obnovi, objasnio je biskup.

 

Korigirati sebe u odnosu na Božju riječ iz dana u dan

 

„Marija je ona koja je bezgrešna prije svega zato što je svoje 'da' ujedinila s Božjim 'da', sjedinjujući se potpuno s Gospodinom. U tom nam ona danas svijetli svojim primjerom“, poručio je mons. Uzinić. Dodao je kako mi nismo potpuno očuvani od grijeha, rodili smo se baštineći istočni grijeh, a s time i onu svoju nesposobnost potpuno se predati Gospodinu i biti potpuno usklađeni s njegovom voljom.

 

Ali je i kazao kao je sve nas Bog, o čemu je govorilo drugo čitanje, kao i Mariju, nju na njezin način, nas na naš, izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim, da i mi budemo ljudi milosti, da živimo milost, da Bog bude u nama i da mi budemo s Bogom.

 

Spomenuo se biskup opet pape u miru Benedikta: „Riječ sveto odnosi se na božansku sferu, to je svojstvo božanskog bića. Biti svet primijenjeno na stvorenje znači da ono trajno živi u odnosu s božanskim bićem. Biti bezgrešan znači biti slobodan od svega što otuđuje, što je nespojivo s našim postojanjem bića koja su na sliku i priliku Božju.“

 

Biti svet i bezgrešan znači živjeti po riječi Gospodnjoj, protumačio je vjernicima biskup Uzinić, usklađivati sebe s onim planom koji Bog ima s nama. „Ne možemo biti potpuno neporočni, slabi smo, griješimo. Koliko god se kajemo, već ćemo se sutra trebati opet kajati. Bez obzira na tu našu grešnost, mi po krštenju imamo milost da možemo biti i da jesmo sveti, pa i bezgrešni, ali ne na način da nećemo počiniti grijeh nego da ćemo se truditi, svaki dan pomalo, sebe i svoj život korigirati u odnosu na Božju riječ. Božju riječ osluškivati i kao Marija, uvijek i ponovno u različitim situacijama života, pa makar bile teške kao što je ova situacija pandemije koju s cijelim svijetom prolazimo, govoriti: Evo službenice, evo službenika Gospodnjega, neka mi bude po tvojoj riječi. Neka nas Blažena Djevica Marija, bezgrešno začeta, nadahnjuje za takav odgovor Bogu kako bismo po njemu i mi rađali Isusa za ovaj svijet. Neka nam ona nastaviti biti i zagovornica.“

 

Zahvala gvardijana fra Veselka Grubišića

 

Gvardijan samostana fra Veselko Grubišić na kraju je izrekao riječi zahvale svima, čestitao Družbi sestara franjevki od Bezgrešnog začeća, te posebno zahvalio biskupu na tome što je brzo prihvatio predvoditi ovo slavlje dok se još nije znalo da će biti imenovan riječkim nadbiskupom. S par misli osvrnuo se na biskupovo djelovanje u Dubrovačkoj biskupiji istaknuvši njegovo zauzimanje za domaća svećenika zvanja, rad s mladima i karitativni život biskupije, dodavši kako ima još puno stvari koje bi se mogle nabrojiti. Zahvalio je također uime redovnika i redovnica jer je biskup uvijek za njih nalazio vremena te kazao: „Nadam se da ćete i u Rijeci na Vašem novom mjestu ovako nastaviti jer su i tamo velike potrebe… Bog vam je dao pomoć i zagovor u najvećoj ženi, u Mariji. I ovdje u Dubrovniku je to bilo u liku Gospe od Porata, a u Rijeci imate naš hrvatski Nazaret, Trsatsko svetište, a preko puta nadbiskupije je Gospa Lurdska. U takvom okrilju ne može biti nego dobro.“

 

Zahvaljujući na lijepim riječima biskup Uzinić je kazao: „A što bih ja bez vas. Ako smo štogod napravili zajedno smo napravili. Neka nas sve Bog blagoslovi. Neka Bog blagoslovi Dubrovnik i Dubrovačku biskupiju.“

 

Liturgijsko pjevanje animirao je voditelj zbora Emil Pešek.

 

Na samu svetkovinu u crkvi su, uz poštivanje epidemioloških mjera, prijepodne su slavljene tri mise. Dan uoči svetkovine u crkvi je bilo cjelodnevno euharistijsko klanjanje, a proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava.

 

A.T.

Imakulata MB 01

Imakulata MB 02

Imakulata MB 03

Imakulata MB 04

Imakulata MB 05

Imakulata MB 11

Imakulata MB 12

Imakulata MB 13

Imakulata MB 14

Imakulata MB 15

Imakulata MB 16

Imakulata MB 17

Imakulata MB 18