Dubrovačka Biskupija

Homilija mons. Giorgia Lingue na misi proslave 10. obljetnice biskupstva mons. Mate Uzinića

Homilija mons. Giorgia Lingue na misi proslave 10. obljetnice biskupstva mons. Mate Uzinića

 

 

Blagdan Sv. Josipa - 2021.

Katedrala u Dubrovniku

Homilija Apostolskog nuncija

(Mt 1,16.18-21.24a)

 

Preuzvišeni,

 

Prije svega želim javno čestitati Vašoj Ekscelenciji godišnjicu biskupskog ređenja i obećajem Vam svoje molitve.

 

Sveti Josip je prije 150 godina proglašen zaštitnikom Crkve, a prije više od 300 godina i zaštitnikom Hrvatske. Ovdje u Dubrovniku slavimo i petstotu obljetnicu odluke Dubrovačke Republike da se svetog Josipa slavi kao državni blagdan. U ovoj njemu posvećenoj godini neka Vas On uvijek štiti, prati i čuva.

 

Godina obitelji

 

Prije 5 godina papa Franjo je objavio apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia o ljepoti i radosti obiteljske ljubavi, a danas će proglasiti godinu „Obitelj Amoris Laetitia“ - „Obitelj radost ljubavi” koja će završiti 26. lipnja 2022. godine prilikom X. Svjetskog susreta obitelji zajedno sa Svetim Ocem u Rimu.

 

Iskustvo pandemije istaknulo je središnju ulogu obitelji kao kućne Crkve i važnost povezanosti u zajednici između obitelji koje od Crkve tvore jednu „obitelj od mnogih obitelji“, kako kaže apostolska pobudnica „Amoris Laetitia“ (AL 87) .

 

Kao što znate, glavni ciljevi ove godine posvećene obitelji su sljedeći:

 

Prvi. Širiti sadržaj pobudnice „Amoris Laetitiae“- „Radost ljubavi”, „kako bi ljudi iskusili da je Evanđelje obitelji radost koja ispunjava srce i čitav život“ (AL 200).

 

Drugi. Navjestiti da je sakrament ženidbe dar i, prema tome, poziv.

 

Treći. Promicati kršćanske obitelji da budu aktivni subjekt obiteljskog pastorala.

 

Četvrti. Oblikovati kod mladih ljudi, po inicijativama posvećenima njima, svijest o važnosti formacije o ljubavi i darivanju samih sebe.

 

Peti. Uključiti, konačno, sve članove obitelji: supružnike, djecu, mlade, starije osobe u izgradnju obitelji koja bi bila uistinu svjetlo ovome svijetu (AL 66).

 

Draga braćo i sestre,

zamolimo svetog Josipa, ponizna Marijina zaručnika, Isusova poočima, da nam pomogne u postizanju ovih ciljeva.

 

Sveti Ivan Pavao II. označio ga je kao „Čuvara Otkupitelja“. Josip zna što znači čuvati obitelj i život, od početka do kraja. Njemu povjeravamo proslave koje će se održati tijekom ove godine.

 

Sveti Josip

 

Pobožnost svetom Josipu vrlo je snažna i raširena u Crkvi. Dovoljno je sjetiti se koliko redovničkih zajednica nosi njegovo ime ili se njime nadahnjuju. I sam se mogu pohvaliti da među svojim „zaštitnicima“ imam u raju dvije tete, očeve sestre, koje su pripadale zajednici „Sestara svetog Josipa“. Lik svetog Josipa susrećemo u mnogim crkvama i u mnogim domovima. Svi ga dobro znaju, štuju i vole. Međutim, smatram da, možda, nismo uvijek svjesni duboke drame koju je on proživljavao.

 

Ne znam, razmišljamo li dovoljno o onom trenutku – riječ je o satima, danima, ne zna se koliko je to trajalo – dakle o vremenu otkada je s velikim iznenađenjem saznao da Marija očekuje dijete, do sna u kojem mu se objavio anđeo kako bi ga umirio riječima: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“ (Mt 1,20). Iako je to kratko trajalo, za Josipa je to morao biti strašan trenutak: Josip je u prvi tren pomislio da ga je Marija iznevjerila!

 

Današnje nas Evanđelje poziva na razmišljanje upravo o toj drami. Želio bih istaknuti tri aspekta u toj drami svetog Josipa koji su prisutni u odlomku koji smo čuli: Josip izdan, Josip pravednik, Josip sanjar.

 

Josip, izdan

 

Znamo da Marija ni na koji način nije iznevjerila Josipa. Međutim, on je i te kako iskusio što znači biti iznevjeren. Neko vrijeme, sve dok mu se anđeo nije pojavio u snu, imao je osjećaj da je prevaren, i to ne od bilo koga, već da ga je prevarila osoba koja mu je najdraža, koju poštuje i voli više od svih koje je ikada upoznao. Josip je imao osjećaj da ga je prevarila upravo Marija, djevojka koju je smatrao najsvetijom, najčistijom, najvjernijom djevojkom u Izraelu.

 

Ne znamo kako je saznao da Marija očekuje dijete. Vjerojatno mu je to Marija sama rekla, ispričavši mu da joj se ukazao anđeo. Ali kako je Josip mogao vjerovati u ukazanje anđela? Prije nego što se anđeo i njemu objavio u snu, mislio je da je prevaren, tako da je „naumio da je potajice otpusti“ (Mt 1,19).

 

Zakon je u ovakvim slučajevima, dozvoljavao muškarcu da prijavi svoju zaručnicu ili suprugu te je tako ponizi u javnosti. Čak je dopuštao i da je se kamenuje.

 

Ali Evanđelje kaže: „Josip, muž njezin pravedan, naumi da je potajice otpusti” (Mt 1,19).

 

Kakva suluda ideja! Možete li zamisliti što bi se dogodilo da ju je potajno otpustio?

 

Marija bi i dalje bila trudna, rodila bi, ali što bi ljudi mislili? Nazaret je bio malo mjesto, svi su se poznavali. Svi su znali da je Josip bio jedini mladić koji se približio Mariji. Njihove zaruke su bile javne. Ljudi bi dakle mislili, ako je nije javno prijavio, već potajno otpustio, da je to učinio nakon što je s njime ostala trudna!

 

Ali Josip, unatoč tome što je iskusio bol izdaje i mislio da je prevaren - zasigurno nije mogao pomisliti na intervenciju Duha Svetoga - nije želio nauditi Mariji. Bio je spreman na sebe preuzeti sramotu i da ga svi smatraju odgovornim za napuštanje zaručnice bez prihvaćanja odgovornosti očinstva.

 

On, koji se osjećao prevarenim, bio je spreman postati izdajnikom, neodgovornim čovjekom, samo da ne bi optužio Mariju!

 

Bilo mu je dovoljno znati da je „pravedan“ pred Bogom, nije se brinuo o tome što bi ljudi mogli misliti!

 

Prošle godine, za vrijeme duhovnih vježbi, upoznao sam jednog biskupa koji mi je rekao da je kod svećeničkog ređenja donio odluku kako se nikada neće braniti od kritika. Nije važno ono što ljudi misle, rekao je. Bog sve vidi u tajnosti i on će nam suditi. Kakav primjer!

 

Josip je znao da je pravedan pred Bogom, njegova mu savjest nije ništa predbacivala i nije se bojao suočiti s kritikama ljudi. Kakva pouka za nas koji se više brinemo o onome što ljudi govore, dobrom glasu, nego o onome što Bog misli o nama, kakvi uistinu jesmo.

 

Josip, pravednik

 

Evanđelist opisuje Josipa kao pravednog: „Josip muž njezin pravedan“ (Mt 1,19). Ovo nas potiče na razmišljanje. Zašto je pravedan? Da je bio pravedan, morao je primijeniti odredbe zakona, odnosno prijaviti Mariju. No, Josipova pravednost nije birokratska, zakonska. Ona nije jednostavno obdržavanje zakona, poštivanje pravila. Njegova je pravednost uvjetovana milosrđem.

 

Pravednost, ako nije prožeta milosrđem, može postati osveta i stvoriti novu mržnju. S druge strane, milosrđe, ako nije praćeno pravdom, može postati slobodnjaštvo koje dovodi do anarhije, do kaosa.

 

Nedavno sam pročitao da ako pravda nije praćena milosrđem ona može poštivati ​​jednakost, ali ne i bratstvo. To mi se svidjelo.

 

Josip je bio pravedan jer nije htio nikoga povrijediti, pa niti onu koja ga je - prema onome što je mogao znati – dovela u tešku situaciju.

 

Kakvu li nam samo lekciju daje Josip! On je živio ono što je govorio sveti papa Ivan Pavao II.: „Nema mira bez pravde, nema pravde bez oproštenja“.

 

Josip, sanjar

 

Konačno, kako bi se riješila drama koju je Josip u sebi proživljavao, pojavio se anđeo Gospodnji, u snu. Josip ponovno pronalazi unutarnji mir. Pronalazi mir jer „vjeruje“ anđelovim riječima. Nije imao opipljive dokaze, nije mogao napraviti test očinstva kako bi se utvrdilo tko je otac djeteta. Vjeruje anđelu i uzima k sebi Mariju. Kakvo li je olakšanje morao biti taj san za njega!

 

Bio je to izvanredan san. Sličniji ukazanju nego običnom snu. Josip nam govori da se ne moramo bojati snova, pa ni onih koje sanjamo otvorenih očiju!

 

Papa Franjo jako voli riječ „sanjati“ i često je upotrebljava.

 

Osobno sam bio prisutan kada je, spontano govoreći, s njemu svojstvenom snagom i žarom, pozvao mlade Kubance da sanjaju ovim riječima:

 

„Jedan latinoamerički pisac rekao je da mi ljudi imamo dva oka, jedno tjelesno i drugo stakleno. Tjelesnim okom vidimo ono što gledamo. Staklenim okom vidimo ono o čemu sanjamo. Lijepo, zar ne? (...) Mladić koji nije u stanju sanjati ograđen je i zatvoren u samoga sebe... (...) Sanjaj da svijet s tobom može biti drugačiji. Sanjaj da ako budeš dao sve od sebe, pomoći ćeš da ovaj svijet bude drugačiji. Ne zaboravite to, sanjajte. Ponekad se date zanijeti i sanjate previše, i život vam zapriječi put vaših snova Nije važno, sanjajte. I ispričajte svoje snove. Pričajte, govorite o velikim stvarima koje želite, jer što je veća vaša sposobnost sanjanja (...) to ste veći dio puta prošli. Stoga, prije svega sanjajte “ (Havana, 20. rujna 2015.).

 

Poželimo si takve snove, snove otvorenih očiju. Sanjati, često znači slušati onaj unutarnji glas koji se može usporediti sa snom, a koji nam govori da činimo dobro, da se ne zadovoljavamo malim stvarima. Sanjati velike stvari jer je s Bogom sve moguće!

 

Dragi monsinjore Mato, kada ste prije 10 godina bili posvećeni za biskupa ove biskupije, imali ste puno snova. Neki su se ostvarili, drugi su pak ostali u ladici i prepustili ste ih onima koji će doći na Vaše mjesto, a neke ste odnijeli sa sobom u   Rijeku. Želimo Vam da ih tamo djelotvorno ostvarite.

 

Ovom prilikom želim Vam zahvaliti na svemu što ste učinili ovdje u Dubrovniku, na mnogim suzama koje ste otrli, na mudrosti koju ste pokazali, na odnosima koje ste izgradili i to ne samo među katoličkim vjernicima, već i šire, kao Pastir na odlasku koji osjeća odgovornost da ostvari molitvu, ili bolje rečeno, Isusov san: Da svi budu jedno.

 

Neka Vam sveti Josip pomogne i neka pomogne svakome od nas, mladima, odraslima i starijima da pod njegovom zaštitom trajno sanjamo o boljem svijetu.

 

Svjedoci smo kako pobožnost svetom Josipu u Hrvatskoj sve više raste. To dokazuju sve brojnija hodočašća u njegovo središnje svetište u Karlovcu. Mislim da nije slučajno, što ste vi ovdje u Dubrovniku, prije dvije godine, kako mi je rečeno, započeli i nadalje nastavljate danonoćno klanjanje upravo u crkvi svetog Josipa blizu Straduna. Tako Vas uz Isusa u Sakramentu dočekuje i sveti Josip u svojoj starodrevnoj crkvi.

 

Da se poslužim riječima pape Franje: Ne dopustimo da nas svlada pesimizam, ne dopustimo da nam se oduzme nada.

 

I na kraju neka nam sv. Josip , zaštitnik Hrvatske, kojem je posvećena ova godina pomogne da s ljubavlju i otvorena srca kao dar od Boga primimo novoga Pastira ove Biskupije koji će doći kao Božji dar i s kojim ćemo nastaviti sanjati Božje snove.