Izbornik

 

Ured za pastoral braka i obitelji i za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih

 

pročelnica: mr. sc. Vikica Vujica 

 

Broj telefona: 020 / 324 920

Broj fax-a: 020 / 324 912

 

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Adresa:

Poljana Paska Miličevića 4, pp. 85

HR – 20001 DUBROVNIK

 

Uredovno vrijeme: svakim radnim danom od 8.00 do16.00 sati. Rad sa strankama po dogovoru. 

 

O Uredu

 

Gotovo svi crkveni dokumenti, kada dotiču temu braka i obitelji, i napose pastoralnoga rada s njima, pokazuju kako se radi o vrlo važnom području crkvenog djelovanja, koje bi trebalo predstavljati jedno od prioritetnih područja sveukupnoga crkveno-pastoralnog djelovanja. Ta svijest o važnosti pastorala braka i obitelji, i napose pastorala mladog braka i obitelji vodila je i našeg oca biskupa, mons. Matu Uzinića, koji je nakon savjetovanja sa svećenicima u Svećeničkom vijeću osnovao, 1. prosinca 2016. godine, Ured za pastoral braka i obitelji i za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih.

 

Svrha Ureda je da, surađujući s Vijećem za život i obitelj kao i sa župnicima i dekanima dubrovačkih dekanata, koordinira aktivnostima obiteljskog pastorala te promiče što življi obiteljski pastoral na području naše biskupije. Također, potaknuti brigom opće Crkve, a posebice pape Franje, o nužnosti skrbljenja Crkve o svim njezinim članovima, a ponajviše o onim „ranjenim“ Ured vodi brigu, pastoralno skrbi, i o rastavljanim obiteljima kako se ne bi osjetili isključeni iz Crkve.

 

„Vjerni Kristovu učenju promatramo stvarnosti obitelji u svoj njezinoj složenosti, s njezinim svjetlima i njezinim sjenama. Pred očima su nam roditelji, bake i djedovi, braća i sestre, bliža i daljnja rodbina, i povezanost dviju obitelji koju uspostavlja svaka ženidba. Antropološko-kulturna promjena utječe danas na sve aspekte života i zahtijeva analitički i raznolik pristup. Treba istaknuti prije svega pozitivne aspekte: veću slobodu izražavanja i bolje priznavanje pravâ ženâ i djece, bar u nekim krajevima. Ali, s druge strane, treba isto tako uzeti u obzir sve veću opasnost pretjeranog individualizma koji izobličuje obiteljske veze i u konačnici promatra svakog člana obitelji kao jedan otok, što ima za posljedicu da, u određenim slučajevima, prevladava poimanje pojedinca kao osobe koja izgrađuje samu sebe prema vlastitim željama koje se shvaća kao neku apsolutnost. Tome se pridodaje također kriza vjere koja je pogodila mnoge katolike i koja je često uzrokom krizâ braka i obitelji“. (Relatio Synodi, br. 5)