• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

 

Župna se zajednica na Koločepu spominje u 12. st., ali se za početak sadašnjeg tipa župe uzima 1641. g.

 

Koločep ili Kalamota (Calaphodium) je jedan od sedam «jelenskih/elafitskih» otoka, kako Plinije naziva otoke Dubrovačkog priobalja. Od tri naseljena otoka Koločep je najbliži Gradu. Površine je nešto iznad 3 km2. Ima dva naselja: Donje i Gornje Čelo.

 

Kako po cijelom otoku nailazimo na ostatke starih crkvica i kapela od starokršćanskih vremena, zaključiti je da je otok kristijaniziran u doba Rimljana. Hrvati već pokršteni doseljavaju u 8. st. Od 11. st. Elafiti su u posjedu Dubrovačke republike, te gospodarski napreduju razvijajući pomorstvo i trgovinu. U 16. st. Koločep je na demografskom i gospodarskom vrhuncu, a duhovnu skrb na otoku vode franjevci iz samostana na Daksi. U 17. st. spominju se i dvije kuće redovnica: presv. Otkupitelja i sv. Vida. No, ubrzo je napredovanje života na otoku prestalo.

 

Godine 1916. Koločep broji 284 stanovnika, 1971. ih je 207 u 67 obitelji, a po popisu 2001. tek 174 u 47 obitelji. Pučanstvo je skoro u cijelosti katoličke vjere.

 

U župi je jedno aktivno groblje, smješteno uz crkvu sv. Nikole, posred otoka između dva naselja, dok napuštena grobišta nalazimo pred župnom crkvom, te pred crkvom sv. Antuna u Gornjem Čelu, kao i na lokalitetu sv. Mihovila.

 

Javna škola je na otoku započela radom 1856. g. Danas postoje samo niži razredi pučke škole, dok viši pohađaju školu u Dubrovniku.

 

Župna crkva je posvećena Velikoj Gospi. Na mjestu današnje crkve, koja je sagrađena u drugoj polovici 15. st., stajala je starija manja crkva posvećena također Uznesenju Gospinu, kako nam svjedoči i reljef nad ulaznim vratima današnje crkve. Od prijašnje crkve ostao je dio zida s južne strane, a crkva je bila duga oko 8 metara, dok je današnja duga 14,60 metara, bez prezbiterija i sakristije. Prilike su, naime, tražile da se produži i proširi. Crkva je jednobrodna i stilski jednostavna, a imala je i kupolu. Kupola je s vremenom nestala, da li u velikom potresu ili prilikom koje obnove krova, nije poznato. Zvonik je na matici građen 1493./94. i stajao je nepunih 300 godina, dok nije zamijenjen novim 1788. g. Zid oko crkve podignut je 1520. g.

Župnik Vicko Medini je početkom 20. st. sakupio po otoku dosta fragmenata starohrvatske ornamentike i dao ih 1904. ugraditi u fasadu župne crkve. Želio ih je tako sačuvati. Fragmenti su 1973. iz zidova izvađeni, te su sada izloženi u župnom lapidariju.

 

Druge crkve i kapele

 

-         sv. Antun, opat – crkva se nalazi u Kaštilu, a potječe iz 14. st. Oltar je u njoj iz 1770., a na oltaru je poliptih Ivana Ugrinovića iz 1434. g. Od 17. st. uz ime titulara crkve sv. Antuna dodaje se oznaka ˝opata˝.

-         sv. Nikola na groblju je izvorno starohrvatska crkva iz 9. st. Do 19. st. nosi ime titulara sv. Vida, a puk ju je poradi izgleda nazivao ˝grčkom˝. Kad je u 19. st. preuređena i dograđen potrijemak, dobila je ime novog titulara. Potrijemak su mještani gradili kamenom srušene obližnje crkve sv. Mihajla, također crkve iz 9. st. Crkva je obnovljena 1997/98. i vraćena u izvorni oblik s kupolom, bez potrijemka.

-         sv. Antun Padovanski je danas titular starokršćanske crkve sv. Jurja u Gornjem Čelu. Crkva je od puka nazivana ˝grčkom˝, kao i ona sv. Nikole prije obnove, poradi starohrvatskog stila nepoznata u doba Republike. To je gotički survival predromaničkog modela južnodalmatinskog kupolnog tipa. Nakon obnove u 17. st. dobila je novog titulara - sv. Antuna Padovanskog. U crkvi je jedna velika grobna ploča, a ispred više grobova.

-         Presv. Trojstvo je crkva iz 15. st. u Donjem Čelu. Bila je vlasništvo dominikanaca iz Dubrovnika, koji su tu imali kuću i baštinu.

 

Crkve kojima danas tek vidimo ostatke ili znamo lokaciju:

 

-         na Racu postoji predjel koji se zove «na Vićencovu», gdje je bila crkvica sv. Vinka Fererskog,

-         na Spasovu brdu (visoko 97 m) ostaci su crkve sv. Spasa iz 18. st.,

-         na «Petrovu» bila je crkva sv. Petra, prije 1283. kojom je upravljao i don Marin Držić,

-         na Ivanjem Brdu vide se ostaci crkvice sv. Ivana, iz vremena prije 1326., te srušena u 17. st.,

-         sv. Vlaho na Lamprićevu putu iz 1467. g.,

-         sv. Srđ u Bigama iz 11. st. (starohrvatski profinjeniji stil),

-         sv. Mihajlo (Mihovil) starohrvatska crkvica, koja se spominje od početka 14. st. Srušena je oko 1870., a među kamenjem srušene crkve našlo se dosta fragmenata antičke i ranoromaničke ornamentike (zabat, oltarna pregrada..). Župnik, don Vice Medini, dao je te ulomke početkom 20. st. ugraditi u zidove župne crkve i tako su se sačuvali. Danas se nalaze u lapidariju župe. Zidovi su crkvice zaštićeni, a unutar nje vide se grobne ploče.

-         U blizini crkve sv. Nikole nalazimo lokalitet zvan «Dumino», gdje je u 15. i 16. st. bio samostan dumana (sv.Vida) kojega se ostaci još naziru.

 

 

          

Informacije

  • Župnik: p. Jerko Šimić, DI (iz isusovačke rezidencije u Dubrovniku)
  • Adresa: 20221 Koločep, Donje Čelo 28
  • Telefon: 020 / 757-046