Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Župa Gospe od Ružarija - Lisac

Župa Gospe od Ružarija - Lisac (1)

Povijest župe

Župa Gospe od Ružarija u Liscu potječe «od davnine». U povijesti se spominje godina 1390. koja bi označavala početak organizirane župne zajednice.

Područje današnje župe u Liscu, poslije Ilirskog i Rimskog vremena, pripadalo je oblasti ili kneževini Zahumlja. U 12. st. sastavni je dio županije Jabsko ili Josle (u Ošljem), a time vjerojatno i župe Josle. Krajem 14. st. spominje se župa u Liscu.

Župa obuhvaća naselja: Lisac, Kotezi, Točionik, Trnovica, Čepikuće, Podgora, Podimoč i Smokvina. Do uspostave župe u Banićima, 1771. u sastavu župe bila su i sela Mravinca i Trnova. Župa graniči s Hercegovinom, a Trnovica, koju su Turci (s Imoticom) dali Dubrovniku kao naknadu za izlaz na more u Sutorini i Kleku (1599.), duboko je u području koje je prije toga bilo okupirano od Osmanlija.

Konstantne nevolje pratile su ovo područje uvjetujući brojna iseljenja. Do pravog egzodusa dolazi u zadnjih tridesetak godina. Župa je 1916. brojila 1150 stanovnika, dok popis iz 1971. nalazi 135 obitelji sa 690 duša. Po popisu 2001. našlo se tek 65 obitelji sa 269 članova.

Škole, koje su nekoć radile u Liscu, Čepikućima i u Trnovici, već desetljećima ne rade.

 

lisac02

 

O župnoj crkvi

Župna crkva je posvećena Gospi od Ružarija.

Starija crkva Svih Svetih, pored župne crkve, zbog trošnosti i malih dimenzija nije udovoljavala potrebama župe, te je sagrađena nova 1611. g. Tijekom ova četiri stoljeća crkva je više puta obnavljana, ali nije poznato da je mijenjala svoj vanjski izgled, osim naknadno dograđenog potrijemka u 19. st. Posljednja obnova crkve, teško oštećene u četničkog agresiji 1991., učinjena je 1998/99. g. Na Blagovijest 1999. crkva je blagoslovljena, a novi oltar posvećen.

 

Druge crkve i kapele

- Duh Sveti u Kotezima je iz 17. st.

- sv. Ana u Podimoču je iz 13/14. st. Spominje se prvi put u 16. st. Ima matrikulu iz 1778. g. Stradala je u četničkoj invaziji 1991. te je obnovljena 2001. g. U obnovi je uklonjen potrijem koji je bio naknadno ugrađen u produženje crkve.

- sv. Kuzma i Damjan u Točioniku je iz 15. st.

- sv. Martin u Čepikućima je kasnoantička (dijelom starohrvatska) crkva s kasnijim intervencijama, a već godinama je u obnovi. Uokolo nalazimo 34 srednjovjekovna stećka.

- sv. Roko u Čepikućima potječe iz 1617. g. Obnavljana je 1929. i 1998. g.

- sv. Nikola u Trnovici je kasnosrednjovjekovna crkva, a kasnije barokizirana. Obnovljena je i blagoslovljena 2004. g.

- sv. Križ u Podgori je sagrađena 1835. u jednoj od arheoloških zona. Obnovljena je 2003. g.

- sv. Ivan Glavosjek u Smokvini je kasnosrednjovjekovna crkvica s intervencijama baroka.

- Svi Sveti u Liscu je srednjovjekovna crkva s portalom iz 20. st. Obnovljena je kako bi se zaštitila od propadanja, ali nije u funkciji.

- sv. Ilija na vrhu Libobulje u Čepikućima je kasnosrednjovjekovno zdanje.

- sv. Ivan u Trnovici spominje se pod kraj 17. st. Danas je u trošnom stanju.

 

lisac03

 

Crtice iz povijesti župe

Dubrovačka je Republika kupila Primorje 1399. g. Prvotnom kupnjom selo Čepikuće nije ušlo u sastav Republike. Tek novom nagodbom sa zahumskim vojvodom Radićem Stankovićem Dubrovčani ulaze u posjed i ovog sela. No, seljaci, kao slobodni nomadi, nisu skloni prihvatiti restriktivnu vlast Republike, te su se priklonili ˝bosancima˝ koji su željeli povratiti svoje posjede. Okupivši protivnike vlastele i ponižavajućeg režima Republike iz više primorskih sela, došlo je do prve ˝seljačke pobune˝ u Čepikućima (na Dobrštaku). Ishod je žalostan, jer vlastela uspostavlja 'krvavi mir'.

Blizina granice s Otomanskim područjem uvjetovala je razne zbjegove onih koji su tražili zaštitu na drugoj strani. Neko su vrijeme i biskupi Trebinja nalazili zaštitu u Čepikućima. Nažalost, među došljacima tijekom stoljeća bilo je i razbojnika. Kronika bilježi mnoge pljačke, te da je župnik Benedikt Baldoni 1810. zaklan u župnoj kući od nekih razbojnika.

Za vrijeme bune u Hercegovini (1875.) oko 50 hercegovačkih obitelji doseljava na područje župe.

 

lisac01

Pročitaj više...