Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Župa sv. Antuna, opata - Maranovići

Župa sv. Antuna, opata - Maranovići (1)

Povijest župe

Župa sv. Antuna, pustinjaka u Maranovićima potječe od stare crkvene zajednice u antičkoj Žari koja se okupljala oko crkve mučenika Nereja i Achileja. Ta zajednica vjernika kontinuirano živi na istočnom dijelu otoka Mljeta do danas. Iz antičke Žare središte zajednice je bilo prešlo na Vrhmljeća, potom u Okuklju, onda u Korita, dok je od 1769. župna crkva u Maranovićima.

Župa Maranovići (od 1850. do 1951. kapelanija) ima dvije filijale: Korita i Prožura. Svako selo ima svoje crkve i groblje. Zadnjih desetljeća nastala su (oživjela) i tri nova naselja uz more: Prožurski Porat, Okuklja i Saplunara.

Početkom 20. st. župa je u 96 obitelji imala blizu 800 duša: Prožura 260, Maranovići 350 i Korita 180. Maranovići su bili drugo selo na otoku po broju duša i po broju kuća.

Po popisu 1971. u župi je bilo 127 domaćinstava i 454 stanovnika, a 2001. samo 66 obitelji sa 250 duša. Stanovništvo je u cijelosti katoličke vjere, makar je u vrijeme kraljevine Jugoslavije bilo "političkih" prijelaza na pravoslavlje, koje je promjenom režima nestalo.

Škola je u Maranovićima započela radom 1895. g. U prve četiri godine nastava se održava u župnoj kući, a potom je otvorena seoska škola. Tijekom 20. st. radile su i područne škole u Prožuri i Koritima, a od 1983. zbog malog broja polaznika, sva djeca pohađaju centralnu školu u Babinom Polju.

U Maranovićima je pošta za cijelu župu, a svakodnevna brodska veza s Dubrovnikom i Stonom ide iz Zaglavca/Sobre.

 

Župna crkva

Župna crkva sv. Antuna opata ili pustinjaka sagrađena je oko 1870. na mjestu manje i ruševne crkve istog titulara. Stara crkva sv. Antuna iz 15/16. st. bila je razorena od gusara 1725. g. No ista je obnovljena 1769. kad je postala župnom crkvom. Današnja je crkva građena 1860.-1872., a posvećena je 1888. g. Nakon manjih obnova, promjene krova 1977., te uređenja interijera 1990., crkva je u dobrom stanju.

 

Druge crkve i kapele

- sv. Nikola u Okuklji građena je 1626.-1667. g. Gusari su crkvu zapalili 1693., ostali su dijelom zidovi. Nakon skoro tri stoljeća, nastojanjem župnika i mještana crkva je obnovljena, blagoslovljena i oltar posvećen 29. srpnja 1990. g.

- sv. Vid u Koritima se spominje 1488. g. Crkva je građena je u gotičko-renesansnom stilu, dok je u 19 st. znatno proširena, izrađeni su novi prozori i preslica, te potrijem, koji natkriva stare grobove. Oko crkve nalazimo novo grobište.

Crkva sv. Vida bila je župna crkva od 1694. do 1769. g. Drveni barokni oltar donirao je don Vicko Čumbelić 1677. g.

- sv. Ilija u Koritima je mala crkvica na glavici zapadno od sela. Potječe iz 16. st., a obnovljena je 1992. g.

- Gospa na Brijegu u Koritima (zavjetna) nalazi se iznad sela na putu prema Maranovićima. Crkva je renesansnog porijekla, a obnavljana je u baroku.

- Presv. Trojstvo u Prožuri je iz 15. st. Mljetski kancelar i kapelan, don Luka Korčulanin, oporučno ostavlja lokrumskim benediktincima 1477. crkvu i posjed. Tako lokrumski benediktinci, koji su izgubili crkvu sv. Pankracija u Babinom Polju, ponovno dolaze na Mljet i u prožurskom samostanu žive do 1797. g. Danas postoje samo zidovi samostana, a crkva služi selu. Posjeduje znamenito romaničko Prožursko raspelo iz 12. st., koje su benediktinci donijeli s Lokruma.

- sv. Martin u Prožuri je najstarija postojeća crkvica u župi. Makar se prvi put spominje 1434. građena je u 13/14. st., jer nosi značajke srednjovjekovne gradnje. U njoj je bilo sjedište bratovštine sv. Martina, tj. straže za obranu mjesta, pa je služila i kao kula za izviđanje. Crkva je obnovljena. 1998. g.

- sv. Rok u Prožuri je zavjetna crkva (18. st.), bez liturgijskog inventara i u slabom stanju. Služi samo za obrede na blagdan titulara.


 

Crtice iz povijesti župe Maranovići

Već tijekom 1. st. na istočnom dijelu otoka Mljeta, u Žari, postoji rimska kolonija. Na području "Miri" i "Crkvine" Neretljani su zatekli starokršćansku baziliku iz 5. st., vjerojatno posvećenu sv. Pavlu. Ta je crkva u međuvremenu srušena, a novopridošlice podižu crkvu svetih Nereja i Achileja unutar bivše srušene crkve, i od materijala koji se tu našao.

Žara je tijekom 14. st. sasvim opustjeti zbog upada s mora i pljački, a stanovnici se iz Žare raseljavaju na područja Vrhmljeća. U 15. st. crkveno središte za nova naselja i sve Žarane je crkva sv. Marije na Brdu. Ova je crkva građena u 14. st., a prvi put se spominje 1419. g.

Potkraj 16. st. opustjet će sva naselja Vrhmljeća zbog brdovitosti i škrtosti tla, a ponajviše zbog opake bolesti kuge. Dio žitelja naseljava luku Okuklju, dio ide u Korita, a bratstvo Marina Pribojevića stvara naselje na južnim obroncima Glogovca, s pogledom na otvoreno more, nazvano Maranovići.

Ulaskom Mljeta u sastav Republike, dubrovačke ratne galije osiguravaju otoku relativan mir u priobalju od upada gusara. Ujedno se osjeća potreba za nekom sigurnom lukom, iz koje bi bilo moguć ukrcaj drva i vina. Stoga se u Okuklji formira lučko i ribarsko mjesto, a naselje raste. Od 1526. gradi se već i crkva sv. Nikole, uz koju se nastanjuje župnik. Okuklja postaje župno središte za istočna naselja otoka.

Vjernici sela Maranovići sve do 18. st. održavaju crkvu sv. Marije od Brda (na Glogovcu) i slave festu Male Gospe.

Tijekom 17. st., a osobito poslije Kandijskih ratova, gusari ponovno haraju Kanalom. Zbog učestalih gusarskih upada i pljačkanja sela su osiromašena, a napose Okuklja, iz koje je većina žitelja iselila. Kad su, nakon brojnih pljački po Okuklji, gusari iz Perasta i Novog 1693. zapalili crkvu i župnu kuću, župnik se (Kolendić) sklanja u Korita, a župnom crkvom postaje crkva sv. Vida. No, selo Korita nije u sredini područja ove župne zajednice, te se tražilo povoljnije rješenje župnog središta. Kad se odlučilo da središte župe bude u Maranovićima, Ali-Hodžini su gusari 1725. opustošili naselje u Maranovićima, uništili crkvicu sv. Antuna i odveli u ropstvo 11 mještana. No, Marani su ponovno obnovili crkvu sv. Antuna pustinjaka i župno sjedište prelazi 1769. iz Korita u Maranoviće.

Selo se u Koritima bilo lijepo razvilo, čak je i urbano izgledalo, pa u njem ostaje i dalje po koji svećenik/nadarbenik, koji se naziva "capelanus" ili "viceparochus". U 18. st. dubrovačke klarise imaju u Koritima samostan "sv. Marko".

Pročitaj više...