Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

U mnoštvu riječi, poruka i čestitki ova mi se čini najsadržajnijom, jer najbolje ocrtava otajstvo Božića. Zato  nju želim podijeliti s vama. "Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana ... A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!" (K. Rahner) Dragi moji facebook prijatelji postanite svjesni ove istine da vas, da nas, Bog ljubi.  Neka vam je, a s…
Pročitaj više...
Pročitaj više...

Župa sv. Josipa u Veloj Luci je najmlađa župa na otoku. Korčulanski biskup Koserić 1789. uočava da u Veloj Luci živi već više od 200 duša, te određuje da se u Blatu imenuje stalni kapelan koji će skrbiti za stanovnike u Veloj Luci. Kad se potom broj stanovnika udvostručio, Vela Luka postaje (1819.) kapelanija. Za liturgiju se koristila crkva sv. Vinka Fererskog. No, broj žitelja ubrzano raste, stoga biskup Giuriceo 1831. inicira gradnju novog pastoralnog centra. Nova je crkva sagrađena 1849. i posvećena sv. Josipu, te Vela Luka postaje samostalnom župom.

 

velaluka02

 

Vela Luka se od nastanka ubrzano povećava zahvaljujući razvoju pomorstva i zdravstvenog turizma. Početkom 20. st. ima već preko 3000 žitelja. Po popisu iz 1971. u župi nalazimo 1358 obitelji i 4191 stanovnika. Popis iz 2001. donosi broj od 1220 domaćinstava i 4380 duša, od kojih je 3950 katolika po krštenju.

U župi od 1928. djeluju sestre dominikanke u samostanu sv. Josipa Radnika, a bile su za kratko nazočne i sestre Kćeri Milosrđa iz Blata (1961.).

U vrijeme ustanove župe započela je djelovati i pučka škola. Danas uz pučku školu radi gimnazija i ekonomska škola.

Istodobno sa župom zasnovano je i groblje, na kojem se gradi kapela sv. Roka. Osniva se i bratovština.

Župna crkva sv. Josipa je ponos mjesta. Građena je na inicijativu dubrovačkog biskupa Antuna Giuricea, a sagrađena je u vrijeme njegova nasljednika za samo dvije godine (1846.-1848.), dok je posvećena 1898. g. Zvonik je sagrađen 1871., a zvona su postavljena 1876. g.

Za 150. obljetnicu gradnje i 100. obljetnicu posvete, crkva je obnovljena, a uređen je pločnik oko crkve.

 

velaluka03

 

Druge crkve i kapele:

- sv. Ivan Krstitelj na Gradini, opatija, obitavalište je eremita. Potječe iz 9/10. st. Dokumenti je spominju 1415. g.

- sv. Vinko Fererski građena je 1589. kao vlasništvo obitelji Ismaelli, potom Joković.

- Gospa od Zdravlja na Badu je iz 1886. g.

- sv. Rok na groblju građena 1849. bila je 1940. srušena i podignuta nova.

- Bezgriješno začeće u Kalima je sagradio Tabain 1885. g. Obnovljena je 1959. g.

- sv. Nikola na Zloj punti je iz 1951. g.

- Gospa od Milosrđa iz 1903. vlasništvo je obitelji Franulović-Repak.

- Gospa od Karmela iz 1888. u Poplatu vlasništvo je obitelji Petković-Kovač.

- Gospa Lurdska je špilja iz 1909. u Knežinskim Lazima.

- sv. Josip u Polju iz 1998. g.

- sv. Venceslav u Loziću.

Izvan uporabe su:

- sv. Liberan u Zdračevu iz 1866. g. Bila je vlasništvo obitelji Tabain-Šantić, ali je darovana župi 1983. g.

- sv. Vincenca povrh Prapratna (18. st.?) pokrivena je kamenom.

*****

Iz prošlosti župe

Današnje se naselje u Veloj Luci pojavljuje 1490. gradnjom prvog ljetnikovca obitelji Ismaelli. Prvu crkvu na području današnje župe gradi 1589. Vicko Ismaelli na čast sv. Vinka Fererskog. U 17. st. ribari iz Blata grade i prve kuće, stvarajući novo naselje.

Međutim za ovu prirodnu i sigurnu pomorsku luku na zapadnom dijelu otoka može se reći da je ljudsko stanište od kamenog doba. Arheološka otkrića u ˝Veloj špilji˝ svjedoče o životu u prapovijesti. Priobalna naselja tijekom povijesti nastaju i nestaju češće nego ona udaljenija od mora.

 

velaluka01

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa Svih Svetih u Blatu je ˝od davnine˝. Kršćanstvo se u Dalmaciji (tako i na otocima) propovijeda već od apostolskih vremena, a od cara Konstantina nastaju i prve crkvene zajednice. Ipak, o strukturi i životu crkvenih zajednica u antičko i ranosrednjovjekovno doba malo pouzdanog možemo što reći. No, ipak može se ustvrditi da je u Blatu već od antičkog vremena razvijena i crkvena zajednica, u kojoj se novi duh i snažni zamah zapaža uspostavom biskupskog sijela na otoku. Od 14. st. grade se, ili obnavljaju, brojna crkvena zdanja, a vjernički se život sve bolje organizira. Potkraj 16. st. u Blatu su praktično dvije zajednice, ili dvije župe. No, kad su 1769. mještani od biskupa M. Trialia ishodili patronatsko pravo, zajednica je objedinjena u plebaniju.

Sve do sredine 20. st. župa je bila neobično bogata duhovnim zvanjima. Godine 1920. u Blatu nastaje redovnička družba sestara Kćeri Milosrđa, koju je utemeljila mještanka, bl. Marija Propetog Petković. Redovnice od tada djeluju u više mjesta.

 

blato04

 

Vjernička zajednica

Statistički podaci iz 1916. navode da Blato ima blizu 8000 žitelja. Nevolje, koje je 20. st. donijelo, odagnali su mnoge otočane, a tako i Blaćane u ˝bijeli svijet˝. Po popisu 1971. u Blatu je 1574 domaćinstva sa 5941 stanovnikom. Popis 2001. nalazi 910 obitelji i 3680 duša, od kojih je oko 200 inovjeraca.

Kad je staro mjesno groblje oko srednjovjekovne crkve sv. Križa ušlo u sklop naselja, to se 1905. gradi novo na lokaciji ˝Tišji humac˝.

Tijekom prošlih stoljeća brojni su svećenici/mještani držali privatne škole. No, prva građanska škola započela je 1921. g. Danas, uz pučku, rade gimnazija i srednja strukovna škola.

 

blato01

 

O župnoj crkvi

Župna crkva Svih Svetih spominje se 1350. g. Vjerojatno je daje graditi prvi biskup na Korčuli. Crkva je tijekom stoljeća doživjela mnoge dogradnje. Nadograđene su dvije pobočne lađe, a 1664. nadodan je zapadni dio crkve. Kapela sv. Vincence nadograđena je 1814. i u njoj se čuvaju relikvije svetice.

Uz druge dogradnje i obnove učinjen je novi pločnik 1972., a prezbiterij 1982., dok je plokata obnovljena 1986. g. Zvonik je sagrađen u 18. st. Današnja zvona su iz 1929., a elektrificirana su 1984. g.

 

Druge crkve i kapele

- sv. Martin u Krtinji spominje se 1346. g. Obnovljena je 1828. g,

- sv. Križ (staro groblje) crkva građena u 14. st.

- sv. Vid na Vrhu Velog Učijaka je iz 1650. g. Tu je pokopan 1888. splitski biskup Marko Kalogjera. Iza crkve se vide temelji starohrvatske crkve.

- Presv. Trojstvo - sv. Lucija - crkvu gradi svećenik J. Mirošević 1687. na mjestu starije crkve. Ima jedan od ljepših drvenih oltara i antipendija u Dalmaciji.

- sv. Jeronim je crkva iz 1445., u početku privatna crkva Bogdana Radičevića.

- Gospa od Zdravlja na Malom Učijaku je zavjetna crkva, a sagrađena je poslije haranja kuge na otoku 1871. g. Oltar je iz 17. st. prenesen je iz župne crkve. Crkva je obnovljena 1986. g,

- Gospa u Poju je vjerojatno prva župna crkva, a spominje se 1338. g. Nalazi se uz zaobilaznicu za Vela Luka. Gradnjom zaobilaznice otkriveni su temelji rimske villae rusticae. Tu je bilo staro groblje.

- sv. Barbara, spominje se u 17. st., a dao ju je sagraditi Franko Mirošević iza kako se oslobodio turskog zarobljeništva. Crkva je obnovljena 1734. g.

- sv. Antun Pustinjak u Lovu spominje se 1395. g. Uokolo su stari grobovi.

- sv. Ivan, ev. u Veloj strani spominje se u 14. st. Obnovljena je u 19. st. izgradnjom oltara i slikom nad oltarom.

- sv. Petar u Trolučju/Triportima je iz 18. st. - s natkrivenom lođom.

- Navještenje B.D.M. sagradio je kao zavjet pomorac Šimun Nalešić 1650. g. Prilikom gradnje puta 1947. crkva je dislocirana 50 m dalje.

- sv. Kuzma i Damjan u Zablaću je prva crkva, a potječe iz 13. st. Sagrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike iz 6. st. Oko nje su pronađeni starohrvatski grobovi.

- sv. Marko iznad polja Morkan sagrađena je vjerojatno na starom ilirskom lokalitetu, a obnovljena je 1765. g., te ponovno 1874. g.

- sv. Juraj na brdu iznad Potirne spominje se 1411. g.

- sv. Vinko Fererski u Prigradici je iz 1965. g. Crkva iz 16. st. je bila na rivi, a nova je sagrađena (prenijeta) iznad naselja.

- sv. Križ - crkva na novom groblju sagrađena je iz 1904. g. Zvona su stavljena 1929., te je obnovljena 1989. g,

- sv. Mihovil u Dugom Podu je romanička crkva, a spominje se 1346. g. Smatra se najstarijom, a vjerojatno je građena na ilirskoj gradini.

- sv. Liberan iz 17. st. nalazi se uz put prema Prigradici.

- Gospe Karmelske u Bristvi, prvi put se spominje 1909. g., da bi 1975. g. bila premještena na obližnje brdo. Obnovljena je 2016. g.

Postoje još tri kućne kapelice:

- sv. Rok u sklopu doma staraca,

- Gospa od Milosti u samostanu sestara Kćeri Milosrđa u Prižbi i

- Krist Kralj u samostanu sestara Kćeri Milosrđa u Blatu, a obnovljena 2005. g.

 

 

blato02

 

 

Crtice iz prošlosti župe

Blato (oppidum Blattae ili Blatta) je drevno naselje, unatoč što prvi spomen Blata imamo kod Paulinija 1386. g..

S obzirom na društvene prilike, blatskim distriktom, kao i cijelim otokom, od 13. st. upravlja knez iz Korčule, a upravu provode mjesni dužnosnici po Statutu i ˝rezolucijama˝. Najvažnija dužnost uprave jest sigurnost ljudi i dobara, te i Blato, poput drugih naselja, ima svoju stražu za obranu, zvanu ˝kumpan(j)ija˝.

Mjesna uprava 1823. dobiva novi oblik kad Austrija uspostavlja općinsku vlast, ali opet ovisnu o onoj u Korčuli. Tek od 1865. Blato je samostalna općina. Nominalno je u Blatu općinska struktura vlasti i u vrijeme komunizma do 1962., iza kako se na otoku uspostavlja jedinstvena općina. Nakon pada komunizma, Blato je ponovno 1993. postalo općinsko mjesto s urbanim sadržajima.

Pored brojnih crkvi, njihovih titulara i zaštitnika, u župi se najviše štuje sv.Vincenca, mučenica. Blaćani su željeli imati relikvije moćnog nebeskog zaštitnika / mučenika. Posljednji korčulanski biskup, Koserić, ishodio je od pape Pija VI. relikvije (s ampulicom krvi) sv.Vincence iz Poncijanskih katakombi u Rimu. Relikvije su 1792. prenesene u Korčulu, a potom 7. travnja 1795. u Blato. Za smještaj tog dragocjenog dara, tj. sarkofaga s relikvijama mučenice, probijen je zid župne crkve, te učinjena kapela i oltar (1814.) u kasnobaroknom stilu. Sv. Vincenca je postala simbol Blata.

Novu značajku župi u Blatu daje proglašenje blaženom Marije Propetog Petković. Blaženica je utemeljila Družbu sestara Kćeri Milosrđa koja djeluje u župi od 1920. g. Kako je od 21. studenog 1998. i grob blaženice u kapelici samostana u Blatu, to je Blato postalo i hodočasničko mjesto.

 

blato06

 

 

Pročitaj više...

Župa u Smokvici postoji ˝od davnine˝. Povijesni tragovi svjedoče da je u srednjem vijeku ovo potpuno kršćanska sredina. Zacijelo je kršćanska zajednica u Smokvici zaživjela već u vrijeme Rimljana, a okuplja se oko središnje crkve sv. Ciprijana, koju se naziva ˝prastara˝. Dokumenti, koji u 15. st. spominju crkvu sv. Ciprijana i pripadajuće zemlje, govore kako ˝zajednica Smokvice˝ ima patronatsko pravo nad crkvama sv. Marije, koja je ˝krštenska i župna˝, te sv. Ciprijana. Patronatsko pravo znači da crkvom i crkvenim dobrima upravlja autonomno puk, koji ujedno bira župnika, a biskupu samo predlaže da ga potvrdi.

Od 1610. u Smokvici se naziru današnje strukture župne zajednice. Započinje vođenje župnih matica i stvaranje arhiva. Župnici uživaju velik ugled, te neki od njih zamjenjuju korčulanske biskupe na hodočašćima ˝ad limina˝ (Petar Donjerković – 1638. i Nikola Tomašić – 1678.), a neki su ˝vikari biskupa˝ umjesto onih u Blatu.

Od 1993. Smokvica s Brnom čini zasebnu općinu. U župi je konstantan broj žitelja, kako na početku, tako i na kraju 20. st. Popis iz 2001. nalazi u župi 269 obitelji i 1012 duša. Pučanstvo je skoro u cijelosti katoličke vjere.

 

smokvica02

 

Svaka župa ima svoja bratstva, a u Smokvici se spominju: Bratovština Očišćenja Marijina, Bratovština Gospe od Zdravlja i Bratovština Srca Isusova.

U župi je i jedno groblje, sjeverozapadno od naselja. Izgradnjom današnjeg kolnog puta, uništen je dio starog groblja.

Od 1925. u župi su nazočne i časne sestre družbe Kćeri Milosrđa.

Župna crkva u Smokvici, crkva Očišćenja Marijina (Prikazanje Gospodinovo u hramu) jedna je od najvećih u biskupiji. Nalazi se usred naselja i doimlje se kao majka-čuvarica. Gradnja je crkve započeta 1902., a crkva je posvećena 10. listopada 1920. g. Sagrađena je sjevernije od starije crkve istog titulara, koja je ˝od pamtivijeka˝ i koja je u više navrata nadograđivana, produžavana i obnavljana, napose 1666. g. Nova je crkva građena uz državnu pomoć i vlastitim obveznicama jer je imala dosta zemlje. Prilikom gradnje pokrivena je eternit-pločama, a zvonik je ostao nedovršen. Zvonik je naknadno, uz pomoć države, završen 1936., a novi krov je crkva dobila tek u obnovi 1996. g.

Druge crkve i kapele:

- sv. Mihovil se spominje 1372. g. Dominira nad mjestom i svim putovima. Možda je sagrađena na temeljima starije crkve.

- sv. Andrija u Dračevici spominje se 1346. g. Sagrađena je iznad puta prema Čari.

- sv. Petar iz 14. st. nalazi se iznad puta preko Lova za Blato, uz koju je ˝Gogov grob˝, a zdanje je kasnosrednjovjekovno s intervencijama baroka.

- sv. Ivan Krstitelj se spominje 1391. g. Nalazi se poviše lokava na Siknici kao zaštitnik voda.

- sv. Vid iznad Marča Vrha na Siknici spominje se 1420. g. - starohrvatski lokalitet.

- sv. Ana u Prapatni je iz 16. st. Podignuta je na temeljima starije crkve sv. Izidora zaštitnika ratara.

- sv. Ciprijan je grobišna crkva u klancu prema lokvama iz 1896. g. Podignuta je na prastarim temeljima ranije crkve istog titulara, možda čak iz 5/6. st. Vjerojatno je to bila prva župna crkva Smokvice.

- sv. Stjepan u Brni podignuta je 1974. iz zavjeta Stipa i Žuve Oreb, r. Didović.

- sv. Stjepan (ruševina) na granici između Čare i Smokvice.

Postojale su i crkve: sv. Barbara na Sutvari, sv. Ilija (prastara) na Sutuliji, sv. Juraj na Sućurskoj glavi, te sv. Sofija u Stofiji.

 

*****

Iz prošlosti župe

Smokvica je jedno od četiri (ili pet) starijih naselja na otoku, gdje ljudi borave kontinuirano od prapovijesti. Leži na najširem i reljefno najraznovrsnijem dijelu otoka. Dominira iznad rodnog polja i gleda na otvoreno more prema Lastovu. Tu su se u antičko doba razvile izvrsne međumjesne komunikacije, pa i one koje su išle prema drugim otocima (Mljet, Lastovo). Tu su i ponajbolja polja na otoku. Smokvica je uz Čaru, jer su bogata a malena sela, bila česta meta gusarskih pustošenja. Gusari su mogli bez velikog rizika doći do bogatog plijena. Stoga je i Smokvica, poput ostalih otočkih naselja, imala svoju stražu i kumpan(j)iju.

 

smokvica01

 

Pročitaj više...

Župa u Čari (Czarra, Kzarra) postoji ˝od davnina. Prvi pisani spomen datira iz 1329., što daje pretpostaviti da tada već postoji crkvena zajednica u Čari. No, kako je zajednica malena i nije u mogućnosti uzdržavati vlastitog župnika (plebana), te poradi blizine župe u Smokvici, Čara je nerijetko filijala susjedne župe u Smokvici. Čarani su pak stalno nastojali obraniti prastari naslov svoje župne ustanove, u čemu su s vremena na vrijeme i uspijevali. Ponekad se dušobrižnici Čare nazivaju kapelanima, pa se i Čara ponekad naziva kapelanijom ili podžupom. Čara je od 1850. formalno ekspozitura, da bi 1904. ponovno, uz velike molbe i žrtve mještana, bila ustanovljena neovisna župa. Od 1976. u župi nema stalnog župnika, već se župom upravlja iz Smokvice.

Na otoku su brojne bratovštine, tj. udruženja vjernika s ciljem promicanja vjerskog života. U Čari se potkraj 16. st. javlja bratovština Krvi Kristove, a tijekom 19. st. ustanovljene su još tri bratovštine: Srca Isusova, sv. Roka i Gospe od Ružarija.

Početkom 20. st. Čara bilježi najveći broj stanovnika, oko 700. Po popisu 1971. u župi imamo 657 duša u 150 domaćinstava, a 2001. ima 161 obitelj sa 566 članova.

U župi je jedno groblje uz crkvu Gospe od Čarskog polja. Ova Gospina crkva je glavno proštenište na otoku, a dan slavlja je 25. srpnja.

Škola se odvija u privatnom obliku i na privatnim mjestima od 1848. g. Od 1903. radi javna škola u novosagrađenoj zgradi. U pučkoj školi danas rade samo niži razredi, dok viši razredi pučke škole pohađaju školu u Smokvici.

Župna crkva se nalazi u samom središtu mjesta. Posvećena je sv. Petru, a prvi put se spominje 1415. g. Crkva je 1728. pregrađena, te pored nekoliko obnova tijekom 19. st., posljednje se proširenje zbilo 1939. g.

Prije crkve sv. Petra, župnom se crkvom naziva crkva Gospe od Čarskog Polja. No za obje se crkve navodi da im je temeljni kamen blagoslovio prvi korčulanski biskup. Zvonik, koji je 1939. ostao nedovršen, dograđen je i blagoslovljen 1990. g.

Druge crkve i kapele:

- Gospa Čarskog Polja – svetište spominje se 1329. g. Uz nju je groblje.

- Gospa u Čavića Luci (podignuta 1923. na spomen navodnog ukazanja Gospe 1686.).

- sv. Stjepan iznad samog mjesta spominje se 1412., ali se datira u 11/12. st. Danas se vide samo temelji.

Od 14. st. spominju se crkve kojih više nema: sv. Martin u Zavalatici, te sv. Todor, na mjestu današnje ambulante (Sutudar), sv. Nikola u Čari, dok je crkvica sv. Ivana iz 15. st. srušena poradi trase novog puta 1950. g, Obećanje da će biti ponovno podignuta nije ispunjeno.

 

cara01

 

*****

 

Iz prošlosti župe

Čara je jedan od četiri starija distrikta srednjovjekovne korčulanske komune. Smještena je po sredini otoka, između Pupnata i Smokvice. Jedno je od manjih otočkih naselja s plodnim poljem, uglavnom pod vinogradima, te je bilo odredište učestalih gusarskih pljački. Zbog toga je i Čara imala organiziranu stražu i ˝kumpan(j)iju˝ za obranu, kao i druga naselja, koju bi po potrebi ˝podizao˝ kapetan na znak kralja iz Pupnata, odakle se motrilo na uljeze.

Od 1823. Čara je pod upravom sindika u Blatu, potom je dio općine Blato, a od 1962. pripada općini Korčula. Danas je administrativno u sastavu grada Korčule.

Pročitaj više...

Župa Gospe od Sniga u Pupnatu ustanovljena je 1625. odvajanjem od župe Žrnovo. Zbog malog broja žitelja nerijetko župom upravljaju župnici iz Žrnova, a 1850. župa je svedena na izloženu kapelaniju (ekspozituru). No, potkraj 19. st. Pupnat je imao preko 700 duša, te mu je vraćen status župe 1896. g.

U Pupnatu je svoju povijesnu ulogu odigrala i Bratovština Gospe od Ružarija, kao i časne sestre Družbe Kćeri Milosrđa. Sestre su bile u župi 68 godina. Od 1940. nastanile su se bile u privatnoj kući, a potom im je župa saagradila kuću. Sestre su bile otvorile ambulantu, obilazile bolesnike, te vodile kućanstvo župnika i skrbile za crkvu. Početkom 2008., zbog smanjenog broja osoblja u Družbi, napustile se župu.

Pupnat je danas najmanja župa na otoku. Po popisu iz 1971. u župi je bilo 771 stanovnik, a 158 obitelji. Popis godine 2001. donosi za Pupnat i Kneže broj od 433 žitelja u 105 domaćinstava. Kako je naselje Kneže od 1970. u sastavu župe Račišće, to župa Pupnat ima oko 300 žitelja u 80 domaćinstava. Pučanstvo je katoličke vjere.

U mjesnoj četverogodišnjoj školi desetak je polaznika, dok viši razredi pučke škole pohađaju školu u Žrnovu.

 

pupnat03

 

Župna crkva ˝Gospe od Sniga˝ spominje se 1393. g. Nadogradnjom i proširenjem stare crkve (1600.-1620.) učinjena je današnja župna crkva.

Pregradnja je uvjetovana uspostavom neovisne župe u Pupnatu. Nakon prve pregradnje crkva je doživjela još dvije dok je dobila današnji oblik. Posvećena je od korčulanskog biskupa Miha Trialia 1772. g.

Crkva je obnovljena 1885., te ponovno 1999. g. Zvonik je građen u stilu crkve, ali je završen tek 1968. g.

Druge crkve i kapele:

- sv. Juraj je iz vremena prije 1393. (na groblju), a obnovljena 2000. g,

- sv. Roko je uz cestu na ulazu u mjesto iz 1905. - obnovljena.


Iz prošlosti župe

Pupnat je staro otočko naselje, u zaštićenom brdovitom gnijezdu, kuda je prolazilo iz Pelješkog kanala prema Čari i Smokvici. U vrijeme gusarskih pohoda, kad bi zaprijetila opasnost s mora u Pelješkom kanalu, promatrači su obavještavali ˝kralja˝ u Pupnatu. Kralj kumpan(j)ije, koji je stolovao na brdu sjeveroistočno od današnjeg naselja, odakle se vidjelo more i uočavala opasnost, davao je nalog i ovlasti za obranu kapetanima Pupnata, Čare i dr.

 

pupnat02

Pročitaj više...

Župa sv. Nikole, biskupa u ribarskom naselju Račišće ustanovljena je 1722. g. U izvješću biskupa Španića iz 1697. stoji da je već tada bio stavljen kapelan, te da se u Račišću čuva Presveto u svetohraništu i da je postavljena krstionica.

Naselje u Račišću nastaje tijekom 17. i 18. st., a od polovice 19. st. ubrzano raste. Početkom 20. st. Račišće je imalo preko tisuću duša. Popis iz 1971. nalazi u Račišću 166 domaćinstava i 606 duša bez sela Kneže, a 2001. u 108 obitelji živi 468 stanovnika. Kad se ovom broju nadoda dvadesetak obitelji sa stotinu duša sela Kneže, koje je odvojeno od župe Pupnat i pripojeno Račišću 1970., možemo reći da župa broji oko 570 duša. Stanovništvo je po krštenju (skoro u cijelosti) katoličko.

Račišće pripada upravnom području grada Korčule. U mjestu radi pučka škola i pošta.

Župna crkva sv. Nikole je sagrađena po nacrtu Ćirila Ivekovića 1907. g. Na istom mjestu je već prije stajala manja crkvica iz 1794. g. Nova je crkva posvećena 1. rujna 1907., a obnovljena je 1992. kada su i zvona elektrificirana.

Župni dvor je sagrađen 1820. g. Kada je župnik od komunističkog režima protjeran iz Račišća (1945.), kuća je bila zaposjednuta. Mjesna vlast je u župnoj kući smjestila svoje urede, mjesnu poštu i još k tome neke stanare. Kroz 20 godina kuća je toliko uništena da djelomična obnova s vremena na vrijeme nije dovoljna.

U župi postoji i stara ˝bratimska kuća˝ (presv. Sakramenta), u kojoj je nekoć župnik držao školu. Sagrađena je 1775., te obnovljena 1887. i predana u zakup.

 

racisce01

Druge crkve i kapele:

- sv. Vlaho je grobišna crkvica iz 1886. g. Obnovljena je 1997. g.

- sv. Terezija Malog Isusa je u predjelu Kneže. Gradnja crkve je započeta 1936. i prekinuta. Nastavljena je 1997., te je dovršena i blagoslovljena 1. listopada 2003. g.

- Marija Pomoćnica Kršćana je iz 1682. – sada u trošnom stanju i neuporabiva.

U Knežama je u 15. st. postojala crkvica sv. Dionizija (Dožnija) koje više nema.

*****

Iz prošlosti župe

Opadanjem moći turskog imperija, osobito na moru, te napose poslije Kandijskog i Morejskog rata, gusarenje je iščezavalo. Krajem 17. st. život uz more postaje sigurniji. te nastaju priobalna ribarska naselja, ili se revitaliziraju napuštena. Jedno od takvih, koje nastaje od pridošlica nasuprot pelješkoj župi u Vignju, osam milja zapadno od grada Korčule, nedaleko od starog ribarskog naselja Kneže, jest Račišće.

Doseljenici odmah u mjestu grade crkvu Marije Pomoćnice, a nedugo potom korčulanski biskup Marin Drago ustanovljuje župu sv. Nikole, zaštitnika ribara, mornara i putnika.

Naselje je relativno novo i nema naglašene tradicije karakteristične za starija naselja na otoku. S tog razloga je u 20. st. bilo pogodnije tlo od drugih mjesta za provođenje komunističkih iluzija. Komunisti su dolaskom na vlast (1944.) započeli ˝čišćenje od svega neprijateljskoga˝. Zaposjeli su crkvena dobra i prognali župnika, koji se nije mogao vratiti u župu do 1966. g.

Pročitaj više...

Župa sv. Martina u Žrnovu potječe ˝od davnine˝. Žrnovo je staro naselje, nevidljivo s morske pučine, a tako blizu mora. Kako je Korčula bila rimski posjed, pretpostavljamo da se kršćanstvo na području Žrnova pojavljuje već u prvim stoljećima kršćanstva. Dolaskom Hrvata na otok pojačava se struktura otočkog stanovništva. Stanovnici otoka primaju nove ljude, a doseljenici primaju vjeru starosjedilaca. Ipak, o organiziranoj župnoj zajednici možemo govoriti tek od uspostave biskupije u Korčuli i spomena crkve sv. Martina (1329.).

Župa sv. Martina okuplja puk u zaselcima: Brdo, Prvo selo (Žrnovo), Kampuš, Postrana, Banja s Vrbovicom i Medvinjak, a početkom 20 st. brojila je blizu 2000 stanovnika. U 20. st. velik je broj odseljenih u Ameriku, Australiju, Novi Zeland, a potom u Njemačku.

Po popisu iz 1971. župa ima 403 obitelji sa 1361 žiteljem, a 2001. nalazimo 343 domaćinstva i 1296 duša. Stanovnici su skoro u cijelosti katoličke vjere.

 

zrnovo01

 

Žrnovo je u upravnom području grada Korčule. U mjestu je pošta, a radi i pučka škola.

U župi djeluju i časne sestre dominikanke od 1942. do 1993. g. Sada sestre iz Korčule vode pjevanje u crkvi.

Od 1972. u župi djeluje i tamburaški zbor.

Groblje je jedno, a nalazi se na istočnoj strani naselja, uz crkvu sv. Vida.

Župna crkva je posvećena sv. Martinu, a prvi put se spominje 1329. g. Vjerojatno je sagrađena nakon ustanovljenja biskupije u Korčuli.

Prva (župna) crkva Žrnova bila je ona sv. Vida na groblju, ali kako nije bilo mogućnosti njezina proširenja, to je sagrađena crkva sv. Martina. Izvorna je crkva bila malena, te je tijekom stoljeća dograđivana i proširivana, što svjedoče zapisi godina iznad glavnih vrata: 1619., 1678. i 1911. Današnji oblik dobila je za biskupa Španića 1678., a posvećena je nakon još jedne obnove 26. svibnja 1913. g. Crkva je obnavljana i u zadnjem desetljeću.

Druge crkve i kapele:

- sv. Vid u groblju spominje se 1300. kao prva župna crkva. Tu je nađen predromanički kameni ulomak iz 12. st.

- sv. Mihovil u Prvom selu se spominje 1329. g. Obnavljana je u 16. st. i 1722. g.

- Mala Gospa u Prvom selu je sagrađena 1458. od obitelji Baničević na starim temeljima crkve iz 10/11. st.

- sv. Rok u Postrani iz 1874. sagrađena je na temeljima starije crkve iz 16. st.

- sv. Antun u Brdu je iz 1897. g.

- sv. Eustahije (Staš) na brdu iznad uvale Orlanduša ima na kropionici uklesanu godinu 1575.

- sv. Filip i Jakov u Dubrovi, između Žrnova i Pupnata, je iz 1515. g.

Izvan uporabe su:

- sv. Ilija na Humu, crkvca pokrivena kamenim pločama, a vjerojatno iz 15. st.

- sv. Lovrinac poviše Banje potječe vjerojatno iz 15. st.,

- sv. Križ na Humcu iz 15. st. ostala nedovršena, a sada je ruševina.

- sv. Nikola iz 14. st. na putu za Banju - ruševina.

 

*****

Župa sv. Martina - Žrnovo

adresa: Kampuš 7, 20275 ŽRNOVO

telefon: 020 /721-329

župnik: don Miroslav Karatović

 

*****

Iz prošlosti Žrnova

Makar se u pisanim dokumentima Žrnovo spominje tek 1307., sasvim je sigurno da život u njemu teče kontinuirano od prapovijesti. To je jedno od najstarijih naselja na otoku, koje je okružjem/distriktom pokrivalo cijeli istočni dio otoka. Naime, s visoravni ovog distrikta, sa uzvišice Stražice, motrilo se na prilaze otoku s istoka i sjevera, te razvijalo strategiju obrane od nepoželjnih pohoda. Žrnovo je raskrižje svih antičkih putova. Stoga je dugo imalo vodeću ulogu na otoku i na moru. U župi nalazimo bogatu crkvenu arhitekturu, tradiciju vlastitu ovom naselju i stare bratovštine.

Od 11. do 13. st. na području Žrnovskog distrikta izrasta grad Korčula, a od 14. st. revitalizira se nekoć iščezlo naselje u Lumbardi. Pojavom gradskog naselja, Žrnovo gubi upravnu ulogu istočnog distrikta, a neposredna blizina grada uvjetuje i novi način života mještana.

Pročitaj više...