Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Povijest župe

Župa za naselja Smokovljani i Visočani ustanovljena je 1692. odvajanjem spomenutih sela od župe Ošlje. Matičnom crkvom je postala crkva svetih mučenika Vida, Modesta i Krescencije, stoga je i župa posvećena istim mučenicima (skraćeno: sv. Vidu). Od 1850. župa je bila svedena na ekspozituru, a ponovno je uzdignuta na neovisnu župu 1951. g.

Brdsko područje s malo obradive zemlje i bez izvora voda nije bilo ugodno obitavalište. Pučanstvo je drugovalo sa siromaštvom i oskudicom, radeći posjede dubrovačke vlastele, te baveći se stočarstvom i tražeći način preživljavanja.

Kad se potkraj 20. st. ponadalo da će ovo područje izići iz pasivnosti, otvaranjem pogona za preradu kamena, u srpsko-crnogorskoj okupaciji od listopada 1991. do kraja svibnja 1992. naselja su potpuno uništena, kao i pogon za preradu kamena.

 

Vjernička zajednica

Početkom 20. st. u župi živi oko 600 stanovnika. Po popisu iz 1971. župa broji 87 domaćinstava s 381 članom, a 2001. u 60 obitelji živi 236 duša. Inovjeraca nema.

U župi nalazimo vidljive ostatke srednjovjekovne nekropole, dok su danas u funkciji jedno groblje u Smokovljanima uz župnu crkvu iz 1902., te drugo u Visočanima, uz crkvu sv. Ivana, iz prve polovice 19. st.

U Smokovljanima je centralna pučka škola za polaznike iz triju župa: Smokovljani, Ošlje i Topolo.

Pošta je za ovo područje u Dolima, a sela su u sastavu općine Dubrovačko Primorje u Slanom.

 

smokovljani01

 

O župnoj crkvi

Župna crkva sv. Vida se spominje 1671., ali zacijelo potječe iz 15. st. Podignuta je uz dvorac dubrovačke plemićke obitelji Sorgo. Kako je bila mala, doživjela je više pregradnji, proširenja i obnova. Posljednja obnova je učinjena 1999. g. Tada su zidovi crkve izvana fugirani, obnovljeno je krovište, zamijenjena elektroinstalacija, nanovo uređena unutrašnjost. Iste godine, na blagdan sv. Vida crkva je blagoslovljena, te je posvećen novi liturgijski oltar.

 

Osim župne crkve sv. Vida u župi nalazimo samo još jednu crkvu u Visočanima:

- sv. Ivan Krstitelj u Visočanima je srednjovjekovna crkva u groblju. Uz crkvu nalazimo i stećke, a crkva se spominje 1671. kao ona koja je u potresu 1667. stradala. Obnovljena je u baroknom stilu. Osim ˝zuba vremena˝ crkva je oštećena u Domovinskom ratu, a potom u potresu 1996. g. Obnovljena je 2007. g..

 

smokovljani02


Pročitaj više...

Povijest župe

Župa Gospe od Ružarija u Liscu potječe «od davnine». U povijesti se spominje godina 1390. koja bi označavala početak organizirane župne zajednice.

Područje današnje župe u Liscu, poslije Ilirskog i Rimskog vremena, pripadalo je oblasti ili kneževini Zahumlja. U 12. st. sastavni je dio županije Jabsko ili Josle (u Ošljem), a time vjerojatno i župe Josle. Krajem 14. st. spominje se župa u Liscu.

Župa obuhvaća naselja: Lisac, Kotezi, Točionik, Trnovica, Čepikuće, Podgora, Podimoč i Smokvina. Do uspostave župe u Banićima, 1771. u sastavu župe bila su i sela Mravinca i Trnova. Župa graniči s Hercegovinom, a Trnovica, koju su Turci (s Imoticom) dali Dubrovniku kao naknadu za izlaz na more u Sutorini i Kleku (1599.), duboko je u području koje je prije toga bilo okupirano od Osmanlija.

Konstantne nevolje pratile su ovo područje uvjetujući brojna iseljenja. Do pravog egzodusa dolazi u zadnjih tridesetak godina. Župa je 1916. brojila 1150 stanovnika, dok popis iz 1971. nalazi 135 obitelji sa 690 duša. Po popisu 2001. našlo se tek 65 obitelji sa 269 članova.

Škole, koje su nekoć radile u Liscu, Čepikućima i u Trnovici, već desetljećima ne rade.

 

lisac02

 

O župnoj crkvi

Župna crkva je posvećena Gospi od Ružarija.

Starija crkva Svih Svetih, pored župne crkve, zbog trošnosti i malih dimenzija nije udovoljavala potrebama župe, te je sagrađena nova 1611. g. Tijekom ova četiri stoljeća crkva je više puta obnavljana, ali nije poznato da je mijenjala svoj vanjski izgled, osim naknadno dograđenog potrijemka u 19. st. Posljednja obnova crkve, teško oštećene u četničkog agresiji 1991., učinjena je 1998/99. g. Na Blagovijest 1999. crkva je blagoslovljena, a novi oltar posvećen.

 

Druge crkve i kapele

- Duh Sveti u Kotezima je iz 17. st.

- sv. Ana u Podimoču je iz 13/14. st. Spominje se prvi put u 16. st. Ima matrikulu iz 1778. g. Stradala je u četničkoj invaziji 1991. te je obnovljena 2001. g. U obnovi je uklonjen potrijem koji je bio naknadno ugrađen u produženje crkve.

- sv. Kuzma i Damjan u Točioniku je iz 15. st.

- sv. Martin u Čepikućima je kasnoantička (dijelom starohrvatska) crkva s kasnijim intervencijama, a već godinama je u obnovi. Uokolo nalazimo 34 srednjovjekovna stećka.

- sv. Roko u Čepikućima potječe iz 1617. g. Obnavljana je 1929. i 1998. g.

- sv. Nikola u Trnovici je kasnosrednjovjekovna crkva, a kasnije barokizirana. Obnovljena je i blagoslovljena 2004. g.

- sv. Križ u Podgori je sagrađena 1835. u jednoj od arheoloških zona. Obnovljena je 2003. g.

- sv. Ivan Glavosjek u Smokvini je kasnosrednjovjekovna crkvica s intervencijama baroka.

- Svi Sveti u Liscu je srednjovjekovna crkva s portalom iz 20. st. Obnovljena je kako bi se zaštitila od propadanja, ali nije u funkciji.

- sv. Ilija na vrhu Libobulje u Čepikućima je kasnosrednjovjekovno zdanje.

- sv. Ivan u Trnovici spominje se pod kraj 17. st. Danas je u trošnom stanju.

 

lisac03

 

Crtice iz povijesti župe

Dubrovačka je Republika kupila Primorje 1399. g. Prvotnom kupnjom selo Čepikuće nije ušlo u sastav Republike. Tek novom nagodbom sa zahumskim vojvodom Radićem Stankovićem Dubrovčani ulaze u posjed i ovog sela. No, seljaci, kao slobodni nomadi, nisu skloni prihvatiti restriktivnu vlast Republike, te su se priklonili ˝bosancima˝ koji su željeli povratiti svoje posjede. Okupivši protivnike vlastele i ponižavajućeg režima Republike iz više primorskih sela, došlo je do prve ˝seljačke pobune˝ u Čepikućima (na Dobrštaku). Ishod je žalostan, jer vlastela uspostavlja 'krvavi mir'.

Blizina granice s Otomanskim područjem uvjetovala je razne zbjegove onih koji su tražili zaštitu na drugoj strani. Neko su vrijeme i biskupi Trebinja nalazili zaštitu u Čepikućima. Nažalost, među došljacima tijekom stoljeća bilo je i razbojnika. Kronika bilježi mnoge pljačke, te da je župnik Benedikt Baldoni 1810. zaklan u župnoj kući od nekih razbojnika.

Za vrijeme bune u Hercegovini (1875.) oko 50 hercegovačkih obitelji doseljava na područje župe.

 

lisac01

Pročitaj više...

Povijest župe

Župa svetih Petra i Pavla u Zaton-Dolima potječe ˝od starine˝. Već sredinom 15. st. Veliko vijeće Republike zamolilo je nadbiskupa da pošalje svećenika u crkvu sv. Petra i Pavla u Zaton-Dolima.

Župa se prostire na kopnenom prijevoju između ˝malog˝ i ˝velikog˝ mora, uz današnju jadransku magistralu. Obuhvaća sela: Doli, Zaton-Doli, Zamaslina i Konštare. Par kuća na Malom Vozu odijeljeno je od župe 1905. i pridodano župi Mali Ston.

Na terenu župne zajednice 1916. živi 726 stanovnika. Skoro isti broj donosi i popis iz 1971. kad nalazi u župi 764 stanovnika u 195 domaćinstava. Popis pak iz 2001. nalazi tek 365 prijavljenih osoba u 92 obitelji. Pučanstvo je katoličke vjere.

U župi su tri grobišta: uz župnu crkvu u Zaton-Dolima, u Dolima uz crkvu Gospe Velike, i u Zamaslini.

U Dolima radi škola s tri niža razreda, dok starija godišta pohađaju školu u Stonu. Srednjoškolci moraju u Dubrovnik, ili negdje drugamo.

Župno područje pripada dvjema općinama. Dok su Zaton, Zamaslina i Konštari u sastavu općine Ston, Doli su u sastavu općine Dubrovačko Primorje (Slano).

Župna crkva je posvećena apostolima Petru i Pavlu. Sagrađena je u sredini područja koje obuhvaća župa, u predjelu Zatona, na osami, ali je vidljiva sa svih strana i skladno se doimlje. Nije poznato vrijeme gradnje, ali zacijelo je prvotna crkva građena u početku 15. st. Crkva je tijekom vremena doživjela preinake, te se od male i tijesne crkve proširenjem i dogradnjom 1886. došlo do današnje barokizirane crkve u obliku križa. Crkva je i poslije obnavljana, tako: 1923., 1930., 1983., a posljednja je obnova izvršena 1999. obnovom krova, instalacija i žbuke.

 

zatondoli03

 

Druge crkve i kapele

- Gospa Velika u Dolima spominje se 1671. g. Obnavljana je 1880., 1986. i 1997. g.

- sv. Šimun u Komštarima je iz 16. st. Nakoć je titular ovoj kapeli bio sv. Juraj. Obnavljana je više puta, tako i 1984. i 1999. g.

- sv. Mihovil u Zamaslini je iz 15. st. I ova je crkvica mijenjala titulare: sv. Juraj, sv. Ana, potom sv. Mihovil. Posljednja je obnova izvršena 1998. g.


Iz nedavne prošlosti

U vrijeme nedavne invazije Srba i Crnogoraca (1991.) ova se župa našla u cijelosti pod okupacijom. Na rubovima župe bila je i crta razgraničenja. Četnici su bili zaustavljeni u Zamaslini i na Bistrini. Kako je puk prognan iz župe, četnici se, zbog nemogućnosti daljnjeg prodora, nisu mogli iskaljivati na ljudima, pa su dio obiteljskih kuća ne samo spalili, već i zidove rušili. Po povratku neki su prognanici svoje kuće morali ponovno graditi od temelja.

 

zatondoli02

Pročitaj više...

Povijest župe

Župa u Banićima ustanovljena je odlukom senata Dubrovačke Republike 21. svibnja 1766. pod nazivom 'Župa Kručica i Banići', potpomognuta zakladom don Marka Vlajkija iz obitelji gospodara ovog decena. Župi su 1770. pridodana sela Mravinca i Trnova, koje su izdvojene iz župe Lisac. Danas, dakle, župu sačinjavaju sela: Banići, Kručica, Mravinca i Trnova.

Žitelj ovih naselja jesu podanici dubrovačke vlastele Vlajki. Restriktivni zakoni Republike, pasivnost cijelog područja, česte epidemije i potresi, nisu ovom puku dopuštali nikad nešto više od preživljavanja.

Župa je 1916. brojila 613 stanovnika u 96 domaćinstava, a po popisu 1971. u župi živi 380 duša u 91 obitelji. Popis pak 2001. nalazi samo 67 obitelji sa 267 članova.

Stanovništvo je u cijelosti katoličke vjere.

Svako selo ima crkvu i groblje, dok je župna crkva u Banićima.

Škola je u Slanom, te pošta, matični ured i ambulanta za ova sela.

 

Banici01

 

 

O župnoj crkvi

Župna crkva je posvećena sv. Mariji Magdaleni. Na mjestu današnje župne crkve bila je crkva oko 1600. g. Ta je crkva zacijelo doživjela više preinaka i pregradnji, a u 19. st. dobila je današnji oblik.

Crkva je u vrijeme okupacije 1991. teško urušena. Tek što je donekle zaštićena, potres ju je 1996. ponovno srušio. Nastojanjem mještana crkva je 1997. obnovljena, a 1998. blagoslovljena.

 

Druge crkve i kapele

- Mala Gospa u Mravinci (17. st.) je potpuno stradala u ratu i potresu 1996. g. Obnovljena je i blagoslovljena na Malu Gospu 2001. g.

- sv. Ivan Krstitelj u Trnovi je kasnosrednjovjekovna crkva (14. st). Crkva je proširena (u baroku) u 18. st. Stradala je u agresiji 1991. g. Obnovljena je 1997. g.

- Svi Sveti u Kručici je iz 17. st.

Iznad sela Trnove nalaze se ostaci starije crkvice sv. Vida, koja se spominje 1670. g.


Pročitaj više...

Povijest župe

Župa sv. Vlaha u Slanom ustanovljena je 1407. g. Tek što je Republika ušla u posjed Primorja (˝Terae novae˝), prioritet daje crkvenoj organizaciji te osniva ili obnavlja župe na novostečenom području.

Slano je povezano s putnim pravcima od Salone-Narone prema Epidauru i Draču, kao i prema unutrašnjosti preko Zavale do Asama (Trebinja ?), te morem prema otocima. Rimljani ga u drugom stoljeću prije Krista otimaju Ilirima i donose novu kulturu i vjeru. Kako se potom kršćanstvo širilo među Rimljanima, tako Evanđelje dolazi i u ove krajeve, gdje su vidljivi tragovi kršćanstva već iz 5. st. Nekropola, sarkofazi i neki natpisi svjedoče da je u Slanom u 5. st. postojala brojna kršćanska zajednica. Ispred današnjeg franjevačkog samostana leži još uvijek nedovoljno istražen lokalitet ostataka iz tog vremena.

Diobom rimskog carstva (395.) Slano s Primorjem dolazi u sklop Zapadnog Rimskog carstva, makar još uvijek Bizant zadržava političko pokroviteljstvo nad ovim područjem. Nakon uspostave biskupije u Sarsenterumu, Slano je kao dio Humske zemlje pripalo toj biskupiji. Nestankom Sarsenteruma biskup ovog područja je u Stonu.

Doseljenjem Hrvata u Ilirik dolazi do preustroja Zahumlja. Seoske su općine bile organizirane u ˝župe˝ kojih je u Zahumlju, po Dukljaninu, bilo devet: Stantanija (Ston), Papava (Popovo), Jabsko (Ošlje), Luka (Ploče), Velika (oko Ljubuškog), Gromita (Imotsko polje), Večenika (oko Mostara), Dubrava (na lijevoj strani Neretve) i Debre (Dabarsko polje). Slano je pripadalo župi Jabsko (Ošlje), gdje prvotno stoluje župan.

U Zahumlju se mijenjaju gospodari. U početku su to domaći knezovi, potom gospodari Duklje, pa makedonski Samuilo (992.), Bizant, Raški knezovi i Nemanjići, bosanski vladari, te napokon 1399. Dubrovačka Republika. No, kroz sve to vrijeme Primorje zadržava svoje osobitosti, a s Dubrovnikom ima trajnu vezu.

U Slanom je prva župa koju dubrovačka vlast podiže na novostečenim posjedima do Stona. Mjesto je za Republiku važna točka, te je župa posvećena državnom patronu, sv. Vlahu. Župu čine područja današnjih župa Slano i Majkovi, te sela Banići i Kručica.

U isto vrijeme Dubrovčani pozivaju misionare-franjevce iz Bosne u Slano, da bi iskorijenili moguće bogumilstvo koje se raširilo u Zahumlju. Franjevci grade samostan sv. Jeronima u kojem i danas djeluju.

Iz župe Slano izdvojena su 1771. sela Banići i Kručica, koja su s Mravinicom i Trnovom ušla u sastav nove župe Banići, a od 1857. naselja Gornji i Donji Majkovi te Grbljava tvore novu zajednicu u Majkovima. Današnje područje župe Slano obuhvaća slansku uvalu: od naselja Grgurići do Banje, te selo Slađenovići zapadno od Slanog.

Suho riječno korito, koje je omogućavalo putovanja i prijevoz robe iz Slanog prema unutrašnjosti, nažalost omogućavalo je i upad pljačkaša iz unutrašnjosti. Slano je tako, uz mnoge gusarske pljačke s mora, više puta napadano i s kopna, a barem dvaput sasvim uništeno. Spomenuti je pogrom Crnogoraca i Rusa 1806. i srpsko-crnogorsko-četničku okupaciju 1991. g.

Kroz čitavo 20. st. župa je na istom broju življa. Slano 1916. ima cca 500 stanovnika, dok 1971. broji 465 duša u 146 domaćinstava, a 2001. po popisu se našlo 552 člana u 141 obitelji.

Slano je od 1997. sjedište općine ˝Dubrovačko Primorje˝. U mjestu je pučka škola koju pohađaju i đaci iz župa Majkovi i Banići.

Zbog pomanjkanja dijecezanskog klera, župu od 1962. vode redovnici iz samostana sv. Jeronima u Slanom.

 

slano01

 

O župnoj crkvi

Župna crkva sv. Vlaha građena je u vrijeme ustanovljenja župe 1407. g. No današnja župna crkva, posvećena istom titularu i podignuta na mjestu prvotne crkve, sagrađena je 1758. g. Povezana je sa župnom kućom, a cijelo je zdanje obnovljeno 1934. g. Međutim, što zub vremena, što ratna pustošenja i potresi uništili su i crkvu i kuću. Nastojanjem Zavoda za obnovu sanirana je zidna konstrukcija crkve, te je potom crkva uređena 2008. g.

Od vremena kad su župu preuzeli redovnici, samostanska crkva uglavnom zamjenjuje župnu u svagdašnjoj liturgiji.

 

slano02

 

Druge crkvice i kapele

- Anuncijata u Banji je sagrađena u 16. st. Preuređena je 1927. g.

- sv. Roko u Grgurićima je iz 1650. g. Posljednja obnova zbila se 1995. g.

- sv. Ivan u Slađenovićima građena je 1555.-1594. g. Zadnja obnova je bila 1995. g.

- Gospa Karmelska je kapela na mjesnom groblju iz 1885. g. Obnovljena 2010. g.

Izvan uporabe su:

- sv. Petar ˝stariji˝ iznad magistrale u Banji, mala trošna kapela.

- sv. Petar ˝novi˝ u naselju Banja izvana obnovljen i

- sv. Ursula u Koceljevićima, koja je već cijelo stoljeće izvan upotrebe.

Spominje se još kapela sv. Roka (Vrača) na Vrelu u Grgurićima.

 

slano03

Pročitaj više...

Stonski dekanat

Napisao Objavljeno u Stonski dekanat

Stonski je dekanat reformiran 1847. g. Od župa bivšeg Slanskog dekanata i nekih župa iz Pelješkog dekanata formiran je Stonski dekanat. Danas okuplja župe u Primorju od Slanog do Topolog, na Pelješcu Ston Mali i Veliki i Ponikve, te tri župe na otoku Mljetu.

Otok Mljet je bio vezan dugogodišnjom brodskom vezom sa Stonom, te su mljetske župe bile u sastavu Stonskog dekanata. Iza gradnje magistralne ceste, ukinute su brodske veze, te je Mljet bio odsječen od središta svog dekanata. Ipak granice dekanata nisu promijenjene. Sada je opet otok Mljet naslonjen na Ston, jer su brodske veze otoka Mljeta preko Prapratna sa Stonom ponovno uspostavljene u travnju 2006. g.

Cijeli dekanat danas broji oko 5000 vjernika. Uglavnom su to katolici, tek se nađe poneki inovjerac.

Godine 2015. Stonskom dekanatu je priključena i župa Majkovi koja je dio općine Slano i poslužuje se iz franjevačkog samostana u Slanom.

 

Dekan Stonskog dekanata: don Miljenko Babaić, župnik u Stonu

adresa: Župa sv. Vlaha, Placa 17, 20230 Ston

telefon: 020/ 754-159

Pročitaj više...

Povijest župe

 

Župa sv. Jurja u Stravči potječe iz 1620. makar se u nekim dokumentima spominje vrijeme osnutka župe između 1636.-1639. g. Nekoć su sva sela Površi ili Konavoskih brda pripadala župi u Cavtatu. Ustanovom župe u Pridvorju, Duba, Stravča, Brotnice i Šilješci pripadoše novonastaloj Pridvorskoj župi, dok je selo Jasenice ostalo u sastavu župe u Cavtatu. Početkom 17. st. Republika obnavlja crkve u Konavoskim brdima i nastoji da u svakom selu bude crkva, što je uskoro rezultiralo ustanovom nove župe u Stravči. Novu župu čine sela: Duba, Stravča, Brotnice i Šilješci, te selo Jasenice, koje je izdvojeno iz župe Cavtat. Kasnije nastaje naselje u Veljem Dolu.

Konavoska su brda početkom 20. st. bila preko Vojskog Dola povezana željeznicom s ostalim svijetom. No kad je probijen kolski put za sela u brdima čime su sela međusobno povezana, željeznica je 28. lipnja 1968. ukinuta. Danas su sela povezana dnevnom autobusnom vezom s Cavtatom.

Početkom 20. st. u župi je živjelo oko 690 duša. Po popisu 1971. u svim selima župe Stravča živi 360 osoba u 80 obitelji. Popis 2001. nalazi samo 57 obitelji sa 212 duša.

Kako su sela međusobno udaljena, svako selo ima svoje groblje i svoju crkvu.

Školu u Stravči pohađaju djeca prva tri godišta. Ostali pohađaju centralnu školu u Cavtatu, a srednjoškolci u Dubrovniku.

 

 

 stravca01

 

Župna crkva

 

Župna crkva sv. Jurja (Đurđa) mučenika na Stravči vuče porijeklo iz 16. st. Kad je 1620. obnovljena, postala je župnom crkvom. Ta je stara trošna i premalena crkva srušena 1860., te je sagrađena nova 1872. g. Oko stare župne crkve bili su grobovi, te je sve skupa postalo pretijesno. Odlučeno je da se groblje dislocira, te učini uz crkvu sv. Spasa, a da se na mjestu stare crkve sv. Jurja sagradi nova i veća crkva.

 

stravca02

 

Druge crkve i kapele

 

- sv. Spas na Stravči danas služi kao grobna kapelica. Potječe iz 17. st. Kako je 1806. crkva s 9 mještana u njoj spaljena od crnogorsko-ruskih horda, preuređena je 1880. g. Obnovljena je 2004. g. Tom je prilikom stara (bezvrijedna - u žbuci) spomen ploča na dugogodišnjeg župnika Frana Seka zamijenjena novom granitnom. Uvedena je i elektrika.

- sv. Stjepan u Dubi (groblje) je više puta pregrađivana crkva iz 15. st. Uz crkvu nalazimo srednjovjekovnu nekropolu. Spominje se da je crkva sv. Stjepana građena na temeljima crkve sv. Tome, ali se još uvijek u narodu čuva uspomena na «Tominu crkvu» dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve sv. Stjepana. Krov je crkve obnovljen 1997., a par godina potom i unutrašnjost crkve i potrijemak. Od 2006. u crkvi ima i elektrika.

- sv. Luka u Brotnicama potječe iz 16. st., ali je preuređena u 19. st. Pročelje je obnovljeno pred Domovinski rat. Uz nju je jedna od najstarijih nekropola iz 14. st. sa 32 stećka.

- sv. Nikola u Šilješcima je iz 17. st. Sagrađena je na hridi, a u temeljima se vide ostaci zida starije crkve. Tijekom 19. st. crkva je proširena i učinjen je potrijem. Crkva je temeljito obnovljena 1998. g. Novi je oltar posvećen, a crkva blagoslovljena 5. prosinca 1998. g.

- sv. Spas u Jasenicama je iz 17. st. s potrijemkom iz 19. st. Nakon višekratnih obnova, posljednja još nije sasvim okončana. Od sredine 2007. ima i elektriku.

Svako selo brižno skrbi o svojoj crkvi.

Nije u uporabi:

- sv. Đurađ u Brotnicama sagrađena je ili pregrađena u 18. st. Privatna je kapela obitelji Vragolov, čiji se i grob iz 1903. nalazi pred njom.

 

*****

 

 

Iz kronike župe Stravča

 

Površ ili Konavoska brda na sjeveru Konavala (preko brda) čini najizloženije područje Dubrovačke biskupije. Mještani su bili izloženi stalnoj opasnosti od razbojnika, pljačkaša, ali i od epidemija (npr. 1867. je kolera u mjesec dana pokosila 37 osoba).

Povijest nam svjedoči kako nikada nije bilo dobrosusjedskog života sa susjedima preko granice. U selu su bili najviše cijenjeni oni koji su imali dobro oružje i koji bi uspjeli obraniti selo i ubiti pljačkaša, piše tijekom 19. st u kronici mještanin Ivo Matković.

O nemogućnosti suživota ili bilo kakvog dogovora s ˝rišćanima˝ zorno pokazuje primjer: U vrijeme crnogorsko-ruske pljačke 1806. g. domaćini su se u Stravči, zbog opasnosti i pljačke, paleža i ubojstva, nagodili s pljačkašima ˝platiti otkupninu˝ . Bili su naime spremni na veliku žrtvu dobara, kako bi barem sačuvali život i kuće. Pljačkaši su prihvatili nagodbu na svoj način. Uzeli su zatražena dobra, a potom su svih devet posrednika zatvorili u crkvu sv. Spasa i zapalili zajedno s crkvom. Drugi primjer dogodio se krajem 19. st., kad je u vrijeme austro-turskih ratova župa Stravča dala dostojno utočište za više stotina hercegovačkih pravoslavnih izbjeglica. Pravoslavni parok, koji je bratski ugošćen i "liturđijao" u kući Baletina u Stravči, optužuje carskom dvoru župnika Stravče za "prekrštavanje". Bio je, naime, zavidan što im je Austrija dijelila pomoć posredovanjem župnika.

I dok se još nisu preboljele rane II. svjetskog rata i poraća, koje je pokosilo trideset mladih života ili 7% pučanstva, teške su nevolje iz okupacije 1991/92. Povijest će pisati da je u srpsko-crnogorskoj agresiji 1991. polovica pučanstva ove brdske župe (od 220 duša) primorano bježati u progonstvo. Dvadeset je mještana odvedeno u Bilećke, a pet u crnogorske (Morinj) kazamate. Trinaestorica su našla utočište u škripima Snježnice, gdje su se morali skrivati do kraja okupacije u listopadu 1992. g. Tri su osobe na smrt zgažene i ubijene, a 15 ih je umrlo te godine. Ako ih godišnje u prosjeku umire 4-5, onda se može pretpostaviti kakve su posljedice okupacije. Teško je izreći što su sve pretrpjeli oni koji su ostali na okupiranom području i kakve posljedice još nose.

Pročitaj više...

Povijest župe

Nakon Cavtata, Pločica i Grude, Pridvorje je četvrta konavoska župa. Ustanovljena je 1584. preraspodjelom područja postojećih župa. Za osnivanje ove župe posebno se zauzeo dubrovački vlastelin Marin Gradić, koji je već bio sagradio crkvicu sv. Srđa u Pridvorju, te daruje zemljište za "udobnu" kuću za svećenika, da bi svaki dan slavio misu. Svećenik će imati prihod od Gradićeva imanja u Konavlima i Župi dubrovačkoj, a sam Gradić navodi: "ovo činim, jer vidim, da se u području Konavala veoma trpi u duhovnim stvarima zbog pomanjkanja svećenika". Gradić ujedno moli dubrovačku vlastelu da se ovom svećeniku povjeri skrb nad Mihanićima, Površi (Konavoska brda), Dubom, oko Dvora (Pridvorje), te u Lovornom i Ljutoj. Iza kako je Gradićeva oporuka objavljena, 28. srpnja 1584., nadbiskup Rafael Bonelius, pozivajući se na istu oporuku, osniva župu s crkvom svetih Srđa i Baha, te imenuje Petra Markova iz Dubrovnika za prvog župnika.

Nakon što su Konavle u 15. st. ušle u sastav Dubrovačke republike, Pridvorje postaje sjedište konavoskog kneza, a Republika gradi franjevački samostan kako bi se očuvala čistoća katoličkog nauka od utjecaja bogumila i sve agresivnijeg svetosavlja.

Dijelom Pridvorske župe prolazila je željeznica, koja je (1901.-1968.) povezivala Konavle sa svijetom (Čapljina-Dubrovnik-Zelenika). Željeznice danas nema, ali je nadomješta višekratna dnevna autobusna veza. U blizini je i zračna luka.

Škola je u župi započela radom u Franjevačkom samostanu. Kad je bila otvorena seoska škola 1867., franjevci su opet učitelji. Danas pučka škola ima samo niže razrede, viši idu na Grudu, a srednjoškolci u Dubrovnik.

Župa obuhvaća sela Pridvorje, Lovorno, Ljuta, Mihanići, Drvenik i Kuna. U Pridvorju su dva grobišta, kao i u Lovornom, gdje je još jedno napušteno, te po jedno groblje u Ljutoj, Mihanićima i Kuni. Selo Drvenik ima zajedničko groblje u Gabrilima, koje pripada župi Čilipi.

Početkom 20. st. u župi je živjelo oko 1650 stanovnika, a po popisu iz 1971. župa ima 238 domaćinstava sa 1134 stanara, dok 2001. domaćinstava je 186 sa 813 duša.

 

pridvorje04

 

O župnoj crkvi

Župna crkva svetih mučenika Srđa i Baha sagrađena je na inicijativu vlastelina Marina Gradi(ća) 1584. g. Prvotna je crkva produžena prema zapadu 1719. g. Potom, nakon višekratnih obnova, posvećena je 17. lipnja 1835. g. Imala je potrijem. Preuređivana je i proširivana također 1924. i 1958. g. U crkvu se ulagalo i poslije pustošenja u okupaciji 1991/1992. g. Krov je izmijenjen 2005. g.

 

pridvorje02

 

Druge crkve i kapele

- Presv. Trojstvo iz 16. st. nalazi se u blizini samostana uz Marmontov put. Srušena je 1806. i ostaje u ruševinama do obnove 1899. g.

- Sv. Lovro u Rudežu sagradio ju je vlastelin Resti u 17. st.

- Sv. Ana u Lovornoj iz 16/17. st. u groblju. Nedavno je obnovljena.

- Sv. Ilija u Gornjem Lovornom je iz 15. st.

- Velika Gospa u Lovornom (s grobljem) je građena 1900. na mjestu starije. Starija je tada srušena, a kopajući temelje za novu crkvu, pronašao se jedan rimski epitaf iz 2. st. Epitaf je izložen na zidu u crkvi.

- Glavosijek sv. Ivana Krstitelja u Ljutoj je grobna kapela iz 17. st. Kako je stradala u potresu 1979., uz nju je sagrađena, po nacrtu Stijepa Butijera, nova 1990. g.

- Sv. Mihovil je crkva u srednjovjekovnoj nekropoli, te danas grobna crkva u Mihanićima. Crkva je sagrađena u baroknom stilu, ali na temeljima crkve iz 12. ili 13. st. Naime, selo je po crkvi dobilo ime, a ime se Mihanići spominje već 1549. g. Crkva je pod kraj 20. st. obnovljena.

- sv. Toma na Kunoj na groblju potječe iz 17. st. Današnji oblik crkva je dobila pregradnjom 1911. g. Unutrašnjost je obnovljena je 2007. g. Oltarna slika na kamenu datira iz 1778. g. Rastaurirana je 2006. g.

- Duh Sveti na Sniježnici (najviši vrh Konavala) na visini od 1234 m, sagrađena je u 16. st. Danas je pod bivšom srušenom kapelom mala kapelica iz 1927. g. Naime, na inicijativu pridvorskog župnika Nika Kusalića kapelica je ugrađena u brdu. Samo je pročelje od klesanog kamena, dok je krovište od gomile kamena stare kapele. Župljani župa Dubravka, Pridvorje i Stravča hodočaste na Sniježnicu jednom godišnje.

- sv. Nikola na Kunoj je iz 17. st. Obnovljena je pred Domovinski rat, ali nije u funkciji.

- Mala Gospa u zaseoku Nosanovići/Mihanići potječe iz 17. st. Dio je vlastelinskog dvorca obitelji Pozza. Obnovljena je 1933., te krajem prošlog stoljeća. Vlasništvo je obitelji Bagović.

Ispod Ljute je stajala kapela sv. Ćirila i Metoda do 1806. g. Srušena je u pohodu rusko-crnogorskih pljačkaša.

 

pridvorje01

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa sv. Nikole, biskupa u Dubravci (nekoć župa Mrcine) ustanovljena je 1731. preraspodjelom područja Grudske i Pločičke župe. Obuhvaća sela/filijale: Mrcine, Vataje, Pičete, Butkovinu i Dunave. Od 1959. umjesto starog naziva 'župa Mrcine' naziva se 'župa Dubravka'.

Župa obuhvaća sjeveroistočni dio Konavala, na granici s Crnom Gorom i BiH, odnosno novostvorenim entitetom ˝Republikom Srpskom˝ u Hercegovini.

Sela župe Dubravka nisu bila povezana konavoskom željeznicom, koja je prošla 1901. kroz Konavle, ali je kroz Dubravku već 1893. izgrađena cesta. Danas je župa povezana višekratnom dnevnom autobusnom vezom s ostalim mjestima.

Prva škola je u župi otvorena 1894. g. Danas radi trogodišnja pučka škola u Butkovini, dok viši razredi pučke škle pohađaju centralnu školu u Grudi.

Župljani danas koriste šest grobišta. Selo Vataje koristi dijelom grobište uz kapelu sv. Ivana Krstitelja, dok veći dio sela ima grobove uz kapelu sv. Vida u Vodovađi, što je na području župe Pločice. Napušteno je grobište kod sv. Barbare, gdje se posljednji ukop zbio 1966. godine.

Po popisu iz 1971. u župi je bilo 150 obitelji sa 643 člana. Popis iz 2001. navodi da na području župe živi 105 obitelji s 438 duša. Nakon povratka svih prognanika, danas brojimo u župi 140 obitelji sa 490 stanovnika. Stanovništvo je uglavnom katoličke vjere, tek je neznatan broj inovjeraca.

 

dubravka01

O župnoj crkvi

Župna crkva sv. Nikole, biskupa u Dubravci (Mrcine) građena je od 1935. na mjestu gdje su i prije bile župne crkve. Starija je bila sagrađena 1600., a druga 1731. g. Kako postojeću crkvu nije bilo svrsishodno više popravljati, 1935. započelo se s gradnjom nove (treće). Makar je gradnja dovršena 1941., crkva je posvećena tek 11. srpnja 1990. g.

U prezbiteriju nove crkve dominira kameni oltar, a svod je oslikan. Crkva je teško oštećena u agresiji (1991/92.), te je prilikom obnove 1993. ostavljen pod oltarom ˝za uspomenu˝ dio kamena, koji je uletio kroz krov crkve prilikom četničkog granatiranja.

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Mihovil je kapela na groblju u Gornjoj Dubravci. Spominje se u 15. st. Obnovljena je 1995. g. Pored crkve sagrađena je mrtvica.

- Sv. Križ – kapela na groblju u Pičetima potječe iz 16. st. Spominje se doduše crkva istog titulara i u 15. st. Današnja crkva je građena početkom 20. st. Potrebna je nova obnova ili pregradnja.

- Sv. Ivan Krstitelj - kapela u Vatajima potječe iz 15. st. U 18. st. kapela je pregrađena i barokizirana. Neposredno ispod crkve prolazi trasa antičkog vodovoda.

- Sv. Barbara na Varinom Brdu je iz 1896. g. Uz kapelicu nalazimo srednjovjekovnu nekropolu, stećke iz 14-16. st. Groblje se ne koristi od 1966. g.

- Mala Gospa je na ostacima vrlo stare crkve u Dunavama. Stara je crkva srušena 1885. te sagrađena nova 1904. g. No, i ta je, narušena vremenom a poglavito potresom 1979., morala biti uklonjena. Današnja je građena od 1982. do 1990. g.

- Sv. Antun – kapela na groblju u Butkovini datira iz 1958. g. Uređena je 1993. g.

- Sv. Dmitar u Pičetima je kapela iz 18. st., ali na mjestu antičke crkve.

 

dubravka02

 

Iz kronike župe

Turbulentnost ovog područja uz granicu s 'istočnom/bizantskom' kulturom oslikava kula "Sokol" na nepristupačnoj klisuri iznad sela Dunave. Kula je služila za obranu u Rimsko doba, a korištena je i u doba Republike do velikog potresa 1667. g. Nažalost od kraja 17. st. ova su sela bez zaštite. Kronike pišu o čestim upadima pljačkaša, među kojima se isticao izvjesni Grujica Vuković (1790.), a onda crnogorsko-ruska horda 1806., koja je skoro iskorijenila neke obitelji (Demović). Ponovno Crnogorci 9. kolovoza 1914. poharaše ovu župu. Što je puk ovog kraja mislio o istočnim susjedima piše u kronici župnik Vice Vodopić, prigodom objave uspostave državne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca, 2. studenog 1918.: «Po Konavlima narod priljubljen Austriji većinom je žalio taj događaj (tj. uspostavu nove tvorevine). Vrijeme će ako Bog da doprinijeti da upozna se što je ropstvo, a što sloboda države». Župnik Vodopić je dobro predvidio razvoj situacije tijekom 20. st.

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa u Vitaljini bilježi svoje začetke 1620. g. Za dosta udaljeni jugoistočni dio župe Pločice, ustanovljena je 1620. kapelanija sv. Spasa. Kapelanija postaje samostalnom 7. rujna 1748., a od 1862. preimenovana je u ekspozituru (izloženu kapelaniju). Status župe dobiva 12. studenog 1951. godine.

Župa je u svojih pet sela: Mitrovići, Brezboge, Donji kraj, Gornji kraj i Misletići, početkom 20. st. imala oko 500 stanovnika. Popis iz 1971. navodi broj domaćinstava 94 sa 339 duša, a 2001. ima 59 obitelji i 242 stanovnika.

Župljani su uglavnom katoličke vjere, a okupljaju se u crkvi sv. Spasa, oko koje je i župno groblje.

Škola je u Vitaljini otvorena 1905. te još uvijek radi, makar ima malo polaznika u nižim razredima pučke škole.

 

Župna crkva

Župna crkva sv. Spasa u Vitaljini dominira na brijegu i čini ugodan dojam onima koji u župu dolaze. Sagrađena je 1911. u neposrednoj blizini bivše župne crkve, premalene i trošne. Posvećena je 30. rujna 1911. g. Zvonik je sagrađen 1966. g.

U srpko-crnogorskoj agresiji 1991/92. crkva je teško oštećena granatama, tako je par godina bila bez krova izložena propadanju. Obnovljena je nastojanjem općinske vlasti i župljana. Nakon obnove zidova i krova, preuređen je i prezbiterij, postavljen je novi liturgijski kameni oltar, koji je posvećen 18. travnja 1999. g. Donacijama iseljenika elektrificirana su zvona 2006. godine.

 

vitaljina01

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Nikola u Mitrovićima je srednjovjekovna crkva iz 15. st. Prvi put se spominje doduše tek 1687. g. Kako ima baroknih elemenata, vjerojatno je to godina obnove.

- Sv. Spas u Vitaljini spominje se 1427. g. Služila je kao župna crkva, te su joj u 17. st. nadodane tri bočne kapele. Danas je izvan uporabe.


Pročitaj više...