Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Blagdan krštenja Gospodinova nam poručuje da Božje utjelovljenje u našu povijest nije završeno onim što se dogodilo u Božiću, nego da se njegovo utjelovljenje nastavilo u prostoru i vremenu. Krštenje na Jordanu početak je jedne nove dionice na Isusovom životnom putu. To je trenutak u kojemu ga Bog javno očituje izabranom narodu i kojim on započinje u djelo provoditi plan spasenje zbog kojeg se utjelovio. Osim ovog uključivanja javnosti u događaj utjelovljenja i započinjanja Isusovog javnog djelovanja, krštenjem na Jordanu…
Pročitaj više...

Mate Uzinić rođen je 17. rujna 1967. godine u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U Dubravi je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Nakon obavezne vojne službe u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na poluotoku Prevlaka, na Teološkom fakultetu u Splitu završava studij filozofije i teologije te postiže akademski stupanj bakalaureat 1993. godine. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 27. lipnja 1993. godine.

 

Tijekom tri godine obnašao je pastoralnu službu u župama Omić i Otrić-Struge. Godine 1996. nastavio je studij u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu, postigavši 2000. godine licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Po povratku u Split od 2000. do 2002. obnaša službu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu i ujedno pastoralnog suradnika u župi Strožanac-Podstrana. Od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. godine član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije a od 2004. Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja.

 

Dubrovačkim biskupom imenovan je na blagdan sv. Franje Saleškog 24. siječnja 2011. godine, a za biskupa je zaređen u dubrovačkoj katedrali na blagdan sv. Josipa 19. ožujka iste godine.

 

Službe u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji:

• Predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (20.10. 2011. - 13.10. 2016.)
• Član Biskupske komisije HBK za odnose s državom (23.1.2012. - 12.11. 2015.)
• Predsjednik Pravne komisije HBK (31.3.2011. - 15.11.2012.)
• Član Pravne komisije HBK (15.11. 2012. - 13.10. 2016.)
• Član mješovite komisije HBK-a i HKVRP-a - od 15.11.2012. 
• Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj - od 10.11.2015.

 

Osim hrvatskoga jezika govori i piše na talijanskom jeziku, a poznaje i engleski.

Pročitaj više...
Liturgija današnjeg dana, prvog u novoj godini, pred nas stavlja tri teme. Prva teme ovog dana je Svetkovina sv. Marije Bogorodice. Ta svetkovina je jedna od tri Gospine svetkovine u liturgijskoj godini. Uz ovu svetkovinu to su nedavno proslavljena Svetkovina bezgrešnog začeća blažene djevice Marije i svetkovina koju slavimo pod nazivom Velika Gospa, a riječ je o Svetkovini uznesenja blažene djevice Marije na nebo. Bez obzira o kojoj je Marijinoj svetkovini ili blagdanu riječ, mi kršćani smo pozvani u Mariji…
Pročitaj više...
Događaj pogubljenja nevine betlehemske djece samo je jedan u nizu tragičnih događaja u kojima je na djelu ljudsko nasilje koje ne štedi nikoga, pa ni djecu, nego je štoviše, kao u ovom slučaju, upravo i usmjereno protiv njih. Oni koji su sposobni za učiniti ovo tuđoj djeci, nisu se sposobni drugačije ponašati ni prema vlastitoj djeci. Nalogodavac ovog stravičnog pokolja, Herod Veliki, dao je pobiti ne samo betlehemsku djecu, nego i svoju vlastitu. Učinio to u strahu za kraljevsko prijestolje…
Pročitaj više...
U mnoštvu riječi, poruka i čestitki ova mi se čini najsadržajnijom, jer najbolje ocrtava otajstvo Božića. Zato  nju želim podijeliti s vama. "Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana ... A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!" (K. Rahner) Dragi moji facebook prijatelji postanite svjesni ove istine da vas, da nas, Bog ljubi.  Neka vam je, a s…
Pročitaj više...
Pročitaj više...

Župa sv. Josipa u Veloj Luci je najmlađa župa na otoku. Korčulanski biskup Koserić 1789. uočava da u Veloj Luci živi već više od 200 duša, te određuje da se u Blatu imenuje stalni kapelan koji će skrbiti za stanovnike u Veloj Luci. Kad se potom broj stanovnika udvostručio, Vela Luka postaje (1819.) kapelanija. Za liturgiju se koristila crkva sv. Vinka Fererskog. No, broj žitelja ubrzano raste, stoga biskup Giuriceo 1831. inicira gradnju novog pastoralnog centra. Nova je crkva sagrađena 1849. i posvećena sv. Josipu, te Vela Luka postaje samostalnom župom.

 

velaluka02

 

Vela Luka se od nastanka ubrzano povećava zahvaljujući razvoju pomorstva i zdravstvenog turizma. Početkom 20. st. ima već preko 3000 žitelja. Po popisu iz 1971. u župi nalazimo 1358 obitelji i 4191 stanovnika. Popis iz 2001. donosi broj od 1220 domaćinstava i 4380 duša, od kojih je 3950 katolika po krštenju.

U župi od 1928. djeluju sestre dominikanke u samostanu sv. Josipa Radnika, a bile su za kratko nazočne i sestre Kćeri Milosrđa iz Blata (1961.).

U vrijeme ustanove župe započela je djelovati i pučka škola. Danas uz pučku školu radi gimnazija i ekonomska škola.

Istodobno sa župom zasnovano je i groblje, na kojem se gradi kapela sv. Roka. Osniva se i bratovština.

Župna crkva sv. Josipa je ponos mjesta. Građena je na inicijativu dubrovačkog biskupa Antuna Giuricea, a sagrađena je u vrijeme njegova nasljednika za samo dvije godine (1846.-1848.), dok je posvećena 1898. g. Zvonik je sagrađen 1871., a zvona su postavljena 1876. g.

Za 150. obljetnicu gradnje i 100. obljetnicu posvete, crkva je obnovljena, a uređen je pločnik oko crkve.

 

velaluka03

 

Druge crkve i kapele:

- sv. Ivan Krstitelj na Gradini, opatija, obitavalište je eremita. Potječe iz 9/10. st. Dokumenti je spominju 1415. g.

- sv. Vinko Fererski građena je 1589. kao vlasništvo obitelji Ismaelli, potom Joković.

- Gospa od Zdravlja na Badu je iz 1886. g.

- sv. Rok na groblju građena 1849. bila je 1940. srušena i podignuta nova.

- Bezgriješno začeće u Kalima je sagradio Tabain 1885. g. Obnovljena je 1959. g.

- sv. Nikola na Zloj punti je iz 1951. g.

- Gospa od Milosrđa iz 1903. vlasništvo je obitelji Franulović-Repak.

- Gospa od Karmela iz 1888. u Poplatu vlasništvo je obitelji Petković-Kovač.

- Gospa Lurdska je špilja iz 1909. u Knežinskim Lazima.

- sv. Josip u Polju iz 1998. g.

- sv. Venceslav u Loziću.

Izvan uporabe su:

- sv. Liberan u Zdračevu iz 1866. g. Bila je vlasništvo obitelji Tabain-Šantić, ali je darovana župi 1983. g.

- sv. Vincenca povrh Prapratna (18. st.?) pokrivena je kamenom.

*****

Iz prošlosti župe

Današnje se naselje u Veloj Luci pojavljuje 1490. gradnjom prvog ljetnikovca obitelji Ismaelli. Prvu crkvu na području današnje župe gradi 1589. Vicko Ismaelli na čast sv. Vinka Fererskog. U 17. st. ribari iz Blata grade i prve kuće, stvarajući novo naselje.

Međutim za ovu prirodnu i sigurnu pomorsku luku na zapadnom dijelu otoka može se reći da je ljudsko stanište od kamenog doba. Arheološka otkrića u ˝Veloj špilji˝ svjedoče o životu u prapovijesti. Priobalna naselja tijekom povijesti nastaju i nestaju češće nego ona udaljenija od mora.

 

velaluka01

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa Svih Svetih u Blatu je ˝od davnine˝. Kršćanstvo se u Dalmaciji (tako i na otocima) propovijeda već od apostolskih vremena, a od cara Konstantina nastaju i prve crkvene zajednice. Ipak, o strukturi i životu crkvenih zajednica u antičko i ranosrednjovjekovno doba malo pouzdanog možemo što reći. No, ipak može se ustvrditi da je u Blatu već od antičkog vremena razvijena i crkvena zajednica, u kojoj se novi duh i snažni zamah zapaža uspostavom biskupskog sijela na otoku. Od 14. st. grade se, ili obnavljaju, brojna crkvena zdanja, a vjernički se život sve bolje organizira. Potkraj 16. st. u Blatu su praktično dvije zajednice, ili dvije župe. No, kad su 1769. mještani od biskupa M. Trialia ishodili patronatsko pravo, zajednica je objedinjena u plebaniju.

Sve do sredine 20. st. župa je bila neobično bogata duhovnim zvanjima. Godine 1920. u Blatu nastaje redovnička družba sestara Kćeri Milosrđa, koju je utemeljila mještanka, bl. Marija Propetog Petković. Redovnice od tada djeluju u više mjesta.

 

blato04

 

Vjernička zajednica

Statistički podaci iz 1916. navode da Blato ima blizu 8000 žitelja. Nevolje, koje je 20. st. donijelo, odagnali su mnoge otočane, a tako i Blaćane u ˝bijeli svijet˝. Po popisu 1971. u Blatu je 1574 domaćinstva sa 5941 stanovnikom. Popis 2001. nalazi 910 obitelji i 3680 duša, od kojih je oko 200 inovjeraca.

Kad je staro mjesno groblje oko srednjovjekovne crkve sv. Križa ušlo u sklop naselja, to se 1905. gradi novo na lokaciji ˝Tišji humac˝.

Tijekom prošlih stoljeća brojni su svećenici/mještani držali privatne škole. No, prva građanska škola započela je 1921. g. Danas, uz pučku, rade gimnazija i srednja strukovna škola.

 

blato01

 

O župnoj crkvi

Župna crkva Svih Svetih spominje se 1350. g. Vjerojatno je daje graditi prvi biskup na Korčuli. Crkva je tijekom stoljeća doživjela mnoge dogradnje. Nadograđene su dvije pobočne lađe, a 1664. nadodan je zapadni dio crkve. Kapela sv. Vincence nadograđena je 1814. i u njoj se čuvaju relikvije svetice.

Uz druge dogradnje i obnove učinjen je novi pločnik 1972., a prezbiterij 1982., dok je plokata obnovljena 1986. g. Zvonik je sagrađen u 18. st. Današnja zvona su iz 1929., a elektrificirana su 1984. g.

 

Druge crkve i kapele

- sv. Martin u Krtinji spominje se 1346. g. Obnovljena je 1828. g,

- sv. Križ (staro groblje) crkva građena u 14. st.

- sv. Vid na Vrhu Velog Učijaka je iz 1650. g. Tu je pokopan 1888. splitski biskup Marko Kalogjera. Iza crkve se vide temelji starohrvatske crkve.

- Presv. Trojstvo - sv. Lucija - crkvu gradi svećenik J. Mirošević 1687. na mjestu starije crkve. Ima jedan od ljepših drvenih oltara i antipendija u Dalmaciji.

- sv. Jeronim je crkva iz 1445., u početku privatna crkva Bogdana Radičevića.

- Gospa od Zdravlja na Malom Učijaku je zavjetna crkva, a sagrađena je poslije haranja kuge na otoku 1871. g. Oltar je iz 17. st. prenesen je iz župne crkve. Crkva je obnovljena 1986. g,

- Gospa u Poju je vjerojatno prva župna crkva, a spominje se 1338. g. Nalazi se uz zaobilaznicu za Vela Luka. Gradnjom zaobilaznice otkriveni su temelji rimske villae rusticae. Tu je bilo staro groblje.

- sv. Barbara, spominje se u 17. st., a dao ju je sagraditi Franko Mirošević iza kako se oslobodio turskog zarobljeništva. Crkva je obnovljena 1734. g.

- sv. Antun Pustinjak u Lovu spominje se 1395. g. Uokolo su stari grobovi.

- sv. Ivan, ev. u Veloj strani spominje se u 14. st. Obnovljena je u 19. st. izgradnjom oltara i slikom nad oltarom.

- sv. Petar u Trolučju/Triportima je iz 18. st. - s natkrivenom lođom.

- Navještenje B.D.M. sagradio je kao zavjet pomorac Šimun Nalešić 1650. g. Prilikom gradnje puta 1947. crkva je dislocirana 50 m dalje.

- sv. Kuzma i Damjan u Zablaću je prva crkva, a potječe iz 13. st. Sagrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike iz 6. st. Oko nje su pronađeni starohrvatski grobovi.

- sv. Marko iznad polja Morkan sagrađena je vjerojatno na starom ilirskom lokalitetu, a obnovljena je 1765. g., te ponovno 1874. g.

- sv. Juraj na brdu iznad Potirne spominje se 1411. g.

- sv. Vinko Fererski u Prigradici je iz 1965. g. Crkva iz 16. st. je bila na rivi, a nova je sagrađena (prenijeta) iznad naselja.

- sv. Križ - crkva na novom groblju sagrađena je iz 1904. g. Zvona su stavljena 1929., te je obnovljena 1989. g,

- sv. Mihovil u Dugom Podu je romanička crkva, a spominje se 1346. g. Smatra se najstarijom, a vjerojatno je građena na ilirskoj gradini.

- sv. Liberan iz 17. st. nalazi se uz put prema Prigradici.

- Gospe Karmelske u Bristvi, prvi put se spominje 1909. g., da bi 1975. g. bila premještena na obližnje brdo. Obnovljena je 2016. g.

Postoje još tri kućne kapelice:

- sv. Rok u sklopu doma staraca,

- Gospa od Milosti u samostanu sestara Kćeri Milosrđa u Prižbi i

- Krist Kralj u samostanu sestara Kćeri Milosrđa u Blatu, a obnovljena 2005. g.

 

 

blato02

 

 

Crtice iz prošlosti župe

Blato (oppidum Blattae ili Blatta) je drevno naselje, unatoč što prvi spomen Blata imamo kod Paulinija 1386. g..

S obzirom na društvene prilike, blatskim distriktom, kao i cijelim otokom, od 13. st. upravlja knez iz Korčule, a upravu provode mjesni dužnosnici po Statutu i ˝rezolucijama˝. Najvažnija dužnost uprave jest sigurnost ljudi i dobara, te i Blato, poput drugih naselja, ima svoju stražu za obranu, zvanu ˝kumpan(j)ija˝.

Mjesna uprava 1823. dobiva novi oblik kad Austrija uspostavlja općinsku vlast, ali opet ovisnu o onoj u Korčuli. Tek od 1865. Blato je samostalna općina. Nominalno je u Blatu općinska struktura vlasti i u vrijeme komunizma do 1962., iza kako se na otoku uspostavlja jedinstvena općina. Nakon pada komunizma, Blato je ponovno 1993. postalo općinsko mjesto s urbanim sadržajima.

Pored brojnih crkvi, njihovih titulara i zaštitnika, u župi se najviše štuje sv.Vincenca, mučenica. Blaćani su željeli imati relikvije moćnog nebeskog zaštitnika / mučenika. Posljednji korčulanski biskup, Koserić, ishodio je od pape Pija VI. relikvije (s ampulicom krvi) sv.Vincence iz Poncijanskih katakombi u Rimu. Relikvije su 1792. prenesene u Korčulu, a potom 7. travnja 1795. u Blato. Za smještaj tog dragocjenog dara, tj. sarkofaga s relikvijama mučenice, probijen je zid župne crkve, te učinjena kapela i oltar (1814.) u kasnobaroknom stilu. Sv. Vincenca je postala simbol Blata.

Novu značajku župi u Blatu daje proglašenje blaženom Marije Propetog Petković. Blaženica je utemeljila Družbu sestara Kćeri Milosrđa koja djeluje u župi od 1920. g. Kako je od 21. studenog 1998. i grob blaženice u kapelici samostana u Blatu, to je Blato postalo i hodočasničko mjesto.

 

blato06

 

 

Pročitaj više...

Župa u Smokvici postoji ˝od davnine˝. Povijesni tragovi svjedoče da je u srednjem vijeku ovo potpuno kršćanska sredina. Zacijelo je kršćanska zajednica u Smokvici zaživjela već u vrijeme Rimljana, a okuplja se oko središnje crkve sv. Ciprijana, koju se naziva ˝prastara˝. Dokumenti, koji u 15. st. spominju crkvu sv. Ciprijana i pripadajuće zemlje, govore kako ˝zajednica Smokvice˝ ima patronatsko pravo nad crkvama sv. Marije, koja je ˝krštenska i župna˝, te sv. Ciprijana. Patronatsko pravo znači da crkvom i crkvenim dobrima upravlja autonomno puk, koji ujedno bira župnika, a biskupu samo predlaže da ga potvrdi.

Od 1610. u Smokvici se naziru današnje strukture župne zajednice. Započinje vođenje župnih matica i stvaranje arhiva. Župnici uživaju velik ugled, te neki od njih zamjenjuju korčulanske biskupe na hodočašćima ˝ad limina˝ (Petar Donjerković – 1638. i Nikola Tomašić – 1678.), a neki su ˝vikari biskupa˝ umjesto onih u Blatu.

Od 1993. Smokvica s Brnom čini zasebnu općinu. U župi je konstantan broj žitelja, kako na početku, tako i na kraju 20. st. Popis iz 2001. nalazi u župi 269 obitelji i 1012 duša. Pučanstvo je skoro u cijelosti katoličke vjere.

 

smokvica02

 

Svaka župa ima svoja bratstva, a u Smokvici se spominju: Bratovština Očišćenja Marijina, Bratovština Gospe od Zdravlja i Bratovština Srca Isusova.

U župi je i jedno groblje, sjeverozapadno od naselja. Izgradnjom današnjeg kolnog puta, uništen je dio starog groblja.

Od 1925. u župi su nazočne i časne sestre družbe Kćeri Milosrđa.

Župna crkva u Smokvici, crkva Očišćenja Marijina (Prikazanje Gospodinovo u hramu) jedna je od najvećih u biskupiji. Nalazi se usred naselja i doimlje se kao majka-čuvarica. Gradnja je crkve započeta 1902., a crkva je posvećena 10. listopada 1920. g. Sagrađena je sjevernije od starije crkve istog titulara, koja je ˝od pamtivijeka˝ i koja je u više navrata nadograđivana, produžavana i obnavljana, napose 1666. g. Nova je crkva građena uz državnu pomoć i vlastitim obveznicama jer je imala dosta zemlje. Prilikom gradnje pokrivena je eternit-pločama, a zvonik je ostao nedovršen. Zvonik je naknadno, uz pomoć države, završen 1936., a novi krov je crkva dobila tek u obnovi 1996. g.

Druge crkve i kapele:

- sv. Mihovil se spominje 1372. g. Dominira nad mjestom i svim putovima. Možda je sagrađena na temeljima starije crkve.

- sv. Andrija u Dračevici spominje se 1346. g. Sagrađena je iznad puta prema Čari.

- sv. Petar iz 14. st. nalazi se iznad puta preko Lova za Blato, uz koju je ˝Gogov grob˝, a zdanje je kasnosrednjovjekovno s intervencijama baroka.

- sv. Ivan Krstitelj se spominje 1391. g. Nalazi se poviše lokava na Siknici kao zaštitnik voda.

- sv. Vid iznad Marča Vrha na Siknici spominje se 1420. g. - starohrvatski lokalitet.

- sv. Ana u Prapatni je iz 16. st. Podignuta je na temeljima starije crkve sv. Izidora zaštitnika ratara.

- sv. Ciprijan je grobišna crkva u klancu prema lokvama iz 1896. g. Podignuta je na prastarim temeljima ranije crkve istog titulara, možda čak iz 5/6. st. Vjerojatno je to bila prva župna crkva Smokvice.

- sv. Stjepan u Brni podignuta je 1974. iz zavjeta Stipa i Žuve Oreb, r. Didović.

- sv. Stjepan (ruševina) na granici između Čare i Smokvice.

Postojale su i crkve: sv. Barbara na Sutvari, sv. Ilija (prastara) na Sutuliji, sv. Juraj na Sućurskoj glavi, te sv. Sofija u Stofiji.

 

*****

Iz prošlosti župe

Smokvica je jedno od četiri (ili pet) starijih naselja na otoku, gdje ljudi borave kontinuirano od prapovijesti. Leži na najširem i reljefno najraznovrsnijem dijelu otoka. Dominira iznad rodnog polja i gleda na otvoreno more prema Lastovu. Tu su se u antičko doba razvile izvrsne međumjesne komunikacije, pa i one koje su išle prema drugim otocima (Mljet, Lastovo). Tu su i ponajbolja polja na otoku. Smokvica je uz Čaru, jer su bogata a malena sela, bila česta meta gusarskih pustošenja. Gusari su mogli bez velikog rizika doći do bogatog plijena. Stoga je i Smokvica, poput ostalih otočkih naselja, imala svoju stražu i kumpan(j)iju.

 

smokvica01

 

Pročitaj više...