Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Primorje

Napisao Objavljeno u Primorje

Primorjem nazivamo područje od Rijeke Dubrovačke prema sjeverozapadnom kraju biskupije. Na tom području imamo 13 župa, od kojih šest pripada Dubrovačkom dekanatu (Osojnik, Zaton, Orašac, Kliševo, Trsteno i Majkovi), a sedam ih je u Stonskom dekanatu (Slano, Banići, Lisac, Zaton-Doli, Smokovljani, Ošlje i Topolo).

Područje od Cavtata do Poljica (tj. istočni dio Orašca) kao ´Astarea´ od 11. st. je u posjedu Dubrovačke republike. Područje u zaleđu, od Petrova sela preko Osojnika i od Orašca prema sjeverozapadu, pripada kneževini Zahumlje, koje do sredine 12. st. uživa relativan mir. Iza pojave raških knezova, započinju nevolje. Dok su Nemanjići širili istočni obred u Zahumlju, Tatari su 1241. opustošili Primorje. Iza Tatara u Primorju se susreću samo sezonski stočari-nomadi iz unutrašnjosti. No, tijekom 14. st. naselja ponovno oživljuju.

Dubrovnik je stalno nastojao proširiti svoje posjede i spojiti one u Stonu i Ratu s Gradom. Nakon mnogih pokušaja, uspjelo je Republici 1399. kupiti Primorje od bosanskog kralja Stjepana Ostoje za 2000 perpera. Od tada Republika skrbi za vjerski život i čistoću katoličkog nauka na ovom području, zvanom "Terae novae", osniva župe i gradi crkve. U Slanom se gradi franjevački samostan.

Republika od Primorja stvara posebnu kneževinu, postavlja kneza i uvodi vrlo restriktivne zakone za ˝Terrae novae˝. Dok su u svojoj staroj kneževini seljaci bili slobodni, sada su postali kmetovi vlastele. Nisu smjeli imati mlin za žito, ni stupe za tkaninu. Zabranjena su bila solila, a kuće nisu smjeli graditi u vapnu, niti pokrivati kupom. Mogli su graditi samo prizemnice pokrivene kamenim pločama. Seljak nije smio saditi lozu, tek je mogao imati malo odrine pred kućom. Ako je imao nešto posađene loze, morao ju je povaditi. Nije, stoga, čudno da su se primorci više puta bunili protiv vlastele. No, neposluh je bio rigorozno kažnjavan. Po legendi prvi je pučki ustanak Republika krvavo ugušila 1404. na Dobrštaku kod Čepikuća, a drugi 1434. g. Pobune su ipak prisilile vlastelu da barem ublaži zakon o gradnji kuća.

Ipak represalijama nikad kraja. Pojavom Otomanskog carstva dolaze nove nevolje.

Dušmanski odnos susjeda sa sjevero-istoka prati Dubrovačko Primorje do danas. Bezbrojne su galije gusara napadali naselja uz more, a kopneni pljačkaši sela u zaleđu. Župne kronike spominju mnoge pljačke po selima, a osobito je teška bila ona iz 1806. kad su Crnogorci s Rusima opljačkali Konavle, Župu, Rijeku, Gruž i cijelo Primorje.

Jedanko tako teška invazija dogodila se i nedavne 1991/92., kad su četnici spalili, porobili i opljačkali opet isto područje.

Pročitaj više...

Župa Velike Gospe u Rožatu je najstarija crkvena zajednica Rijeke dubrovačke. Početke joj možemo datirati u vrijeme između 1295. i 1321. g. Naime, u Rožatu djeluje bratovština sv. Marije i posjeduje jednu od starijih matrikula u Hrvata iz 1321. g. To nam govori o postojanju organizirane crkvene zajednice.

Benediktinci su, dok su bili u Rožatu (1119.-1295.), pastorizirali naselja na čitavom području od Brgata, te duž rijeke Omble prema Primorju. Iza njihova prelaska na Lokrum, Rijeka je dubrovačka ostala bez svećenika, Republika određuje svećenika, koji će okupljati vjernike u crkvama sv. Stjepana u Sustjepanu i u Gospinoj crkvi u Rožatu.

U 18 st. naselje se na ušću Omble povećalo, te je došlo do odvajanja zapadnog dijela župe (Mokošica) od župe u Rožatu. Tako su od 1769. u Rijeci dvije župe.

Gradnjom naselja između Rožata i Mokošice, tj. Nove Mokošice (iza 1970.), župa se višestruko povećala i bilo je potrebno ustanoviti i treći pastoralni centar, koji je povjeren salezijancima 1997. g.

Od tri župe uz Omblu prostorno je najveća župa u Rožatu. Pripadaju joj naselja: novo naselje «Naš Dom», te staro naselje Dračevo selo, zatim Prijevor, Čajkovići, Komolac, Čajkovica, Šumet i Knežica. Župa danas broji oko 800 domaćinstava sa blizu 3000 duša, od kojih je oko 85 % katoličke vjere.

Škola je na području župe sv. Obitelji u Novoj Mokošici, dok dio đaka ide u grušku školu. Srednje su škole u Dubrovniku.

U župi postoje groblje uz župnu crkvu u Rožatu, te uz crkvu Duha Svetoga u Komolcu i u Knežici uz crkvu sv. Kuzme i Damjana.

Župna crkva je na brijegu iznad naselja Rožat. Prvi put je spomenuta 1123., a Sabino Gundulić je dariva benediktincima. Prvotno zdanje je proširivano i obnavljano do velikog potresa 1667., kada je sasvim propalo. Iza potresa gradi se nova crkva. Zvonik je sagrađen 1894. g. Četiri zvona, ukupne težine od 615 kg, nabavljena su, postavljena i blagoslovljena 1923. g. Crkva je ponovno 1930. temeljito obnovljena. Makar se u crkvu stalno ulagalo, zbog potresa, zbog granata u invaziji 1991, ali i zbog ˝zuba vremena˝, crkvu je trebalo ponovno obnoviti. Obnovljena je i uređena, te su i zvona elektrificirana 2004. g.

Druge crkve i kapele:

- crkva Pohođenja Marijina je samostanska crkva iz 16. st.

- sv. Nikola, biskup u Dračevu Selu je iz 16. st. s kasnije nadozidanim trijemom.

- Sveti Duh iz 11. st. u Komolcu s grobljem.

- Presv. Trojstvo u Šumetu (nekoć kapelanija), obnovljena.

- sv. Kuzma i Damjan iz 1365. u Knežici.

 

Napuštene crkvice i kapele:

- sv. Petar u Čajkovićima.

- sv. Mihovil povrh Čajkovice, prije 1366. g.

- sv. Tripun u Ogarićima iz 16. st. ali se starija spominje 1272. g.

- Male Gospe u Komolcu.

- Navještenja B.D.M. na izvoru Omble.

*****

Župa Velike Gospe – Rožat

adresa: Župa Rožat, Na Rivi 1, 20236 Mokošica

telefon: 020 / 453-249, fax: 020 / 456-022

župnik: fra Josip Sopta, OFM

župni vikar: fra Drago Ljevar, OFM

Pročitaj više...

Župa sv. Obitelji u Novoj Mokošica ustanovljena je 17. listopada 1997. g.

Pred četrdesetak godina započela je izgradnja stambenog naselja između Mokošice i Rožata, nazvano Nova Mokošica. Do danas je izgrađeno 1600 stanova, koji udomljuju blizu 6000 duša. Mnoge mlađe radničke obitelji, koje su poradi zaposlenja i škole iz napuštenih sela pribjegle bliže Gradu, našle su u Novoj Mokošici svoj dom.

Novu Mokošicu čine dvije cjeline nastambi. Jednu čini sklop zgrada visoke gradnje, a druga se zove ˝Naš dom˝, tj. zgrade niske gradnje na istočnoj strani novog naselja. Dok je ˝Naš dom˝ u sastavu župe Rožat, blok nastambi visokogradnje čini župu sv. Obitelji. Župa je u osnutku povjerena Hrvatskoj salezijanskoj provinciji, koja je za smještaj dušobrižnika kupila jedan stan u samom naselju, a za privremeni liturgijski prostor unajmila, a potom kupila, skladište jedne trgovine. Gradnja Nove Mokošice započeta je u komunističkom režimu, te nije predviđena ni jedna lokacija sakralnog objekta. U traganju za terenom gdje bi se gradio novi pastoralni centar, ispriječile su se mnoge prepreke, te još uvijek nema nekog boljeg rješenja.

Za novo naselje nije predviđena ni lokacija za groblje, a kako su još uglavnom svi stanovnici doseljenici, umrli se pokopavaju po grobljima svojih bivših župa.

U župi je centralna škola za sva naselja desne obale Omble i Osojnik. Srednjoškolci pohađaju škole u Dubrovniku.

Župna crkva, kao i kuća još su privremena rješenja, a na području župe nema ni jedne druge crkve ili kapele. Župna se zajednica okuplja u privremenom bogoslužnom prostoru, u nadi da će se uskoro doći do boljeg rješenja.

*****

 

Župa sv. Obitelji – Nova Mokošica

adresa: Bartola Kašića 8, 20236 MOKOŠICA

telefon: 020 / 453-431; 452-248

župnik: Ivo Zečević, SDB

župni vikar: Ante Guberac, SDB

Pročitaj više...

Povijest i područje župe

Župa sv. Spasa u Mokošici ustanovljena je 1769. za naselja na ušću rijeke Omble, Mokošicu i Sustjepan, te za naselja u Podbriježju i Petrovu Selu. Bila su to relativno mala naselja nastala oko vlastelinskih ljetnikovaca. No, kako su bili udaljeni od sjedišta župe u Rožatu, to se pokazala potreba za drugim župnim centrom u Rijeci dubrovačkoj. Sjedište je nove župe bila crkva sv. Spasa, koja je bila podignuta na mjestu gdje stoji današnja župna crkva u Mokošici, a sagrađena je ubrzo iza kako je Dubrovnik otkupio ˝Terae novae˝.

Župa ima dvije filijale: Sustjepan na lijevoj obali rijeke Omble i Pobriježje - Petrovo Selo. U Batahovini (filijala Sustjepan) Bernardo Kaboga je 1856. ustanovio nadarje (beneficij) s crkvom sv. Bernarda i patronatskim pravom obitelji Kaboga. Nadarje je iza 1916. bez nadarbenika, a potom je nestalo.

 

Župa danas

Župa se zadnjih desetljeća višestruko povećala. Po popisu 1971. brojila je 134 obitelji sa 445 stanovnika, a po popisu 2001. na istom području obitava 1930 duša u 448 obitelji. Žitelji su uglavnom katoličke vjere.

U župi je jedna redovnička kuća sestara milosrdnica sv.Vinka Paulskog od 1988. g.

Groblje u Mokošici je osnovano 1897., a filijale u Sustjepanu i Petrovu Selu imaju vlastita groblja.

Pučka se škola danas nalazi na području mlađe župe sv. Obitelji u Novoj Mokošici, dok djeca iz Sustjepana pohađaju školu Ivana Gundulića u Gružu. Srednjoškolci idu u Dubrovnik.

 

Spas zupa 

Župna crkva

Župna crkva je posvećena Uzašašću Gospodinovu (sv. Spas), a sagrađena je 1954. i posvećena 1963. g. Današnja je crkva sagrađena na mjestu stare, sasvim male crkve sv. Spasa iz 15. st., koja je srušena u ratnom granatiranju 1944. g. Zvonik je podignut milodarima dobročinitelja 1882. g.

I crkva i zvonik su oštećeni za vrijeme Domovinskog rata, a najveću štetu neprijatelj je nanio granatiranjem 4. kolovoza 1995. g. Tada je srušen potrijem i pročelni zid župne crkve, kao i dio zvonika. U obnovi 1997. crkva je produžena za dužinu potrijemka. Danas je stoga malo duža, ali bez potrijemka koji je stajao prije obnove.

 

Druge crkve i kapele

- sv. Stjepan u Sustjepanu je najstarija crkvica u Rijeci dubrovačkoj. Drži se da je to i prva matična crkva za cijelu Rijeku. Sagrađena je, stari kroničari navode, darom hrvatskog kralja Stjepana Miroslava, koji je 948. g. sa svojom ženom Margaritom pohodio Dubrovnik. Gradnju ove crkvice treba svakako datirati u 10. st. Današnja crkvica je nešto viša od izvorne, jer je izvorna crkva stradala u požaru na blagdan sv. Stjepana 1869. g. Kako je u požaru uništena sva unutrašnjost, crkva je u obnovi povišena, te je sagrađena sakristija.

- sv. Antun je zavjetna kapela u Sustjepanu. Podignuta je darovima mještana 1906., ali je ista srušena u vrijeme gradnje magistralne ceste, te ponovno izgrađena na drugoj lokaciji 1965. g.

- sv. Nikola, zavjetna crkva na groblju u Sustjepanu sagrađena je 2002. na spomen poginulim braniteljima.

- sv. Križ na groblju u Mokošici (novogradnja iz 2009.).

- Gospa od Zdravlja u Petrovu Selu sagrađena je i svečano blagoslovljena 1902. g. U požaru 1989., koji je zahvatio okolne čemprese, teško je oštećena, ali je obnovljena 1998. g.

- sv. Bernard u Batahovini izvan uporabe.

 

Župa sv. Spasa - Mokošica

adresa: Malo selo 3, 20236 MOKOŠICA

telefon 020 / 452-999

župnik: Ivica Pervan, dekan dekanata Dubrovnik II

 

 

Pročitaj više...

Rijeka Dubrovačka

Napisao Objavljeno u Rijeka Dubrovačka

 

Rijekom dubrovačkom nazivamo područje uz rijeku Omblu, te naselja Knežicu i Šumet. Kako je ovo područje, koje je sredinom 10. st. ušlo u posjed Dubrovnika, oskudijevalo većim površinama obradivog tla, nisu se razvila veća naselja. Relativni mir uživa dubrovačka vlastela u brojnim ljetnikovcima. Nešto življe bilo je u blizini izvora Omble i samostana benediktinaca, kasnije franjevaca u Rožatu, te na bivšem području 'Juncetum', tj. u Šumetu.

U Rožatu je Sabino Gundulić podigao 1115. prvu crkvu, koju je s očinskom baštinom darovao benediktincima iz Monte Cassina. Kad je potom sagrađen i samostan 1197., samostan i crkva pripojeni su samostanu na Lokrumu, da bi 1239. pravo nad benediktinskim dobrima na Lokrumu i Rožatu prešlo ponovno na samostan Monte Cassino. Međutim, već krajem 13. st. samostan propada, a benediktinci se iz Rožata povlače.

Po odlasku benediktinaca osniva se prva župa 1321. za cijelo područje Rijeke s crkvama  sv. Stjepana/Sustjepan i Velike Gospe u Rožatu.

Potkraj 14. st. franjevački vikarijat iz Bosne gradi u Rožatu kuću za oporavak bolesne braće. Započinje nazočnost franjevaca od kojih će stizati pomoć u pastorizaciji područja Rijeke, ali i šire. Kako se vremenom župno središte učvrstilo u Rožatu,  to se za naselja oko ušća rijeke Omble osniva druga župa 1769. g.

 U drugoj polovici 20. st. ubrzano se grade naselja na desnoj obali Omble, a  time je u župi broj stanovnika bio višestruko uvećan. Po popisu iz 1961. na području čitave Rijeke živi oko 1500  duša, dok ih je 2001. već 9700  u 2400 obitelji.

Blizina grada uvjetovala je razvoj ovih prigradskih naselja. Nekada su tu živjeli samo sluge uz vlastelinske ljetnikovce, a danas živalj koji je došao iz pasivnih sela bliže gradu tražeći posao u  trgovini, ugostiteljstvu, gradskim tvrtkama ili službama. 

 Nevolje tijekom stoljeća, koje su pratile Republiku, nisu mimoilazile ni Rijeku Dubrovačku. Jedino je franjevački samostan mimoišla pljačka crnogorsko-ruske vojske 1806. g. Tada je, naime, franjevački brat laik iz samostana u Rožatu, Luka Marketi, posjetio vladiku Petra I. P. Njegoša u dvorcu Sorkočević (Komolac) i molio milost za stanovnike Rijeke. Pošteđen je samostan.

U agresiji Srba i Crnogoraca 1991. naselja su Rijeke pretrpjela teška razaranja. Pučanstvo je bilo prognano. Okupacija je trajala od početka listopada 1991., kad su pale i prve žrtve, do kraja svibnja 1992. g. Osim obiteljskih i gospodarskih objekata, opljačkana je i Marina koja je na vezu imala na tisuće plovila. Ono što se nije moglo opljačkati, spaljeno je. S Golubova Kamena poviše izvora Omble četnici su stražarili nad ovim područjem i prolazom kroz Rijeku sve do srpnja 1992. g.

Sustjepan je bio na granici razdvajanja. Četnici ga doduše nisu osvojili, ali je tu bilo poprište neprestanih borbi. U  svakodnevnim pokušajima proboja obrane, ništa nije ostalo  pošteđeno.

 Rijeku je u zadnje vrijeme sve više ugrožavao rastući promet uskim prometnicama, pa je rijeka Ombla premoštena u ušću  visećim mostom 2001.   g. 

Pročitaj više...

 

Župa u Postranju je ustanovljena 5. kolovoza 1997. g. Dugogodišnje želje žitelja Gornje Župe, tj. naselja u Postranju, da bi dobili samostalnu župu, djelomično su se ostvarile 1. prosinca 1956. g. Postranje se doduše naziva kapelanijom župe u Mandaljeni od 1850. ali trebalo je proći više od stotinu godina da postane samostalnom. Kapelanijom su doduše i dalje upravljali župnici iz Mandaljene, da bi od 1970. kapelanija Postranje i župa Brgat dobile zasebnog upravitelja.

 

Župa obuhvaća naselja: Grbavac, Martinovići, Makoše, Buići, Benčina, Radovina i Ljevakovina.

Kako se cijela župa pruža uz granicu s Hercegovinom, to su ova naselja bila nerijetko metom pljačkaša sa sjevera. Nažalost se povijest ponovila i 1991. g

 

Broj stanovnika u župi Postranje niti opada, niti raste. Po zadnjem popisu navodi se broj od 632 stanovnika na području župe, koji obitavaju u 148 domaćinstava. U cijelosti su pripadnici  katoličke vjere.

 

Na području župe djeluje pučka škola nižih razreda, dok đaci viših razreda pohađaju centralnu školu u župi Mandaljena.

 

Uz župnu crkvu nalazimo i groblje za cijelu župu.

Župna crkva Velike Gospe je u naselju Martinovići. Najveća je crkva u župskoj vali. Sagrađena je 1888. na temeljima manje i trošne crkve iz 13. st. Ispred crkve je 1970. sagrađen zvonik s novim zvonima, uz svesrdnu pomoć braće Antuna, Miha i Luka Miloslavića.

Crkva je u potresu 1979. oštećena, ali je uz pomoć međunarodnog Caritasa obnovljena i učvršćena.

Ponovno je u okupaciji 1991. granatirana. Pola godine je propadala bez krovišta i  bez vrata, ali začudo sačuvani su vitraji Iva Dulčića (šest) i Marijana Premerla (sv. Josip). Crkva je nakon okupacije ponovno obnovljena, a obnovljeni su i vitraji  2008. g.

Druge crkve i kapele:

 

-          sv. Nedjelja u Buićima  potječe iz 1913. g.

-          sv. Antun u Makošima  i

-          sv. Ivan u Martinovićima.

 

Na području ove župe nalazimo ostatke negdašnjih crkvica iz 13. i 14. st., kao:

 

-          sv. Nedjelja u Buićima iz 1362. g. (predana obitelji Kristić u zamjenu za teren za današnju crkvu sv. Nedjelje),

-          sv. Josip u ˝Jozepu˝,

-          sv. Petar u Radovini,

-          sv. Ruža Limska u Sabovini, zvana ˝sveta Rusa u Sabovini˝,

-          sv. Lazar na Grbavcu iz 1362., vide se ruševine,

-          sv. Pavao na potoku Pijavičini, spominje se 1366., poznato crkvište,

-          Gospa Sopolčica, prije 1296., sada ruševine,

-          te nepoznata crkvišta na Gracu ispod Grbavca i u Ljevakovini.

 

*****

Župa Velike Gospe - Postranje

adresa:  Župa Postranje, 20207 MLINI

telefon:    020 / 485-148

župnik: Robert Ćibarić

Pročitaj više...

 

Župa na Brgatu (Vergatum), posvećena je sv. Ani, a započinje kao kapelanija župe Mandaljena 1850. g. Do tada su naselja uz ˝Željeznu ploču˝, kako se nazivalo područje Brgata, sa Šumetom i dijelom Komolca, te naseljem Bosanka, tvorili vojnu kapelaniju kao pogranično područje prema Otomanskim zemljama. Ukidanjem vojne kapelanije Šumet i Komolac su ponovno vraćeni u sastav župe Rožat, a Bosanka kapelaniji sv. Andrije na Pilama. Godine 1860. izdvojena su naselja Donji i Gornji Brgat iz župe Mandaljena, te uspostavljena ekspozitura, koja dobiva kapelana i započinje voditi matične knjige. U studenom 1951. ekspozitura je uzdignuta na čast neovisne župe.

 

Brgatska naselja su nastala poradi obrane granica Republike, a povijesti im je do danas namjenila istu ulogu. Kako su se nekada slijevale pljačkaške horde sa sjevera, tako je i nedavna pošast četničke okupacije došla iz istog pravca. U Domovinskom ratu naselja su opustošena, razorena i spaljena. Po izagnanstvu agresora trebalo je punih petnaest godina obnove da se život na Brgatu normalizira. Kako su se prilike i način življenja promijenili, ljudi doduše još traže način korisnijeg gospodarenja. No, kuće su obnovljene, te ponovno radi i područna škola za niže razrede  koja je radila od 1885. do agresije 1991. g

 

Područje Brgata je imalo već 1818. godine 399 duša. Moglo bi se reći da je kroz 200 godina broj žitelja jednak. Popis iz 2001. navodi da je u župi 345 duša u 87 obitelji, koliko ih je bilo i 1971. g. Skoro svo pučanstvo je katoličke vjere.

 

U župi je jedno groblje između stare i sadašnje župne crkve.

 

Župna crkva sv. Ane je građena od 1912. g. Dovršena je i posvećena 1914. g.

Prije gradnje ove župne crkve, matična je crkva bila ˝stara sv. Ana˝, nekoć crkva sv. Petke, uz koju se formiralo župno groblje. Stara matica je postala premalena i trošna, stoga se gradila nova crkva, koja je podnijela strahovit bijes četnika 1991/92. g. 'Bijela brgatska golubica' bila je teško ranjena. Župnom crkvom je ponovno za pet godina bila stara crkva sv. Ane, dok je 1997. nova ponovno zasjala u svoj svojoj ljepoti.

 

Druge crkve i kapele

 

-          sv. Ana ˝stara˝, kao crkva sv. Petke potječe iz 1348. g. Prvi put se spominje 1366., a tijekom stoljeća bila je ˝duhovno napajalište˝ župskih branitelja. Ima matrikulu iz 1611. g. Mještani vode doličnu skrb za crkvu, koja se danas više koristi kao grobljanska kapela. 

 

U župi se spominju još lokacije nekoliko crkvica iz 14. st., kao

 

-          sv. Barbara  iz 1328. po kojoj je brdo Barbara dobilo ime, ne postoji više.

-          sv. Đurađ  zvan Klić, a nalazi se između Brgata i Žarkovice.

-          sv. Ivan Krstitelj iz 13/14. st. u Rajčevici, negdašnja ranogotička crkvica je dobro očuvana, ali pretvorena u gospodarski objekt.

-          sv. Petar  crkvica stajala do 1952. blizu kapelanske kuće, a tad je ondašnja vlast kamenom iz zidova crkvice namirila neke ˝dugove˝.

 

 

Župa  sv. Ane - Brgat

adresa:   Župa Brgat,  20207  MLINI

župni upravitelj: Nikola Berišić

 

Iz povijesti Brgata

 

Dubrovčani su 1441. na području Gornjeg Brgata naselili 25 obitelji, koji će činiti stražu prema posjedima Republike, jer je to mjesto uz samu granicu. Tijekom stoljeća nerijetko su stizale nepoželjne posjete pljačkaša sa sjevera. Bilo je potrebno uz granicu postaviti branitelje, stražare.  I  upravo od tih graničara nastaje naselje u Gornjem Brgatu.

Tu istu namjenu Brgat je časno pokušavao izvršiti kroz sva prošla stoljeća i kobne 1806. makar bezuspješno, ali i za vrijeme srpsko-crnogorske agresije 1991.-1992. g. U nemoći protiv jačeg agresora, ljeta 1991., dok je još bilo sila i snage za obranu uspjelo je braniteljima na Brgatu učiniti odstupnicu tek toliko da puk napusti ovo poprište neprestanog granatiranja i sačuva živote. Potom je selo potpuno poharano, porušeno i spaljeno, ali ipak nije nestalo. 

Pročitaj više...

 

Župa u Mlinima, ili Donja Župa, odvojena je od matične župe u Mandaljeni  20. kolovoza 1449. g. Do tada je u župi bilo 215 kuća, te Veliko vijeće Dubrovačke republike određuje da se u župi postavi ˝i drugi svećenik˝, jer jedan ne može doskočiti potrebama. Taj ˝drugi˝  svećenik ima skrbiti za kaznačine Biela i Chernari, a to su današnji Plat i Kupari. Isti ima dužnost stolovati uz crkvu sv. Ilara.

 

Župa Mlini obuhvaća područje od Kupara do Oboda, a danas su tu naselja: Gorica, Blato, Kupari, Srebreno, Kantule, Brašina, Klokurići, Krstac, Mlini, Vrelo, Zavrelje, Kostur, Soline, Smokovijenac i Plat.

ilar mlini najava

 

Pučanstvo se u župi sv. Ilara konstantno povećava, ali uglavnom doseljenicima iz pasivnih sela. Tako je 1971. u župi bilo 1465 duša u 484 obitelji, a 2001. popis donosi broj od 3036  stanovnika u 756 domaćinstava.  Od nazočnog puka  85 %  je po krštenju katoličke vjere.

 

Na području župne zajednice Mlini nalazimo tri grobišta: uz maticu, te uz crkvu sv. Stjepana u Kuparima i oko crkve Velike Gospe u Platu. Postoji i staro grobište uz crkvu sv. Ivana u Platu, ali se danas ne koristi.

 

Makar je u Mlinima 1856. otvorena prva škola za Župu dubrovačku, danas na području župe nema škola. Pučka škola od 1956. radi na području župe Mandaljena.

ilar mlini 02

 

Župna crkva sv. Ilara u Mlinima spominje se već 1272. g. Sv. Ilar, apostol ovih krajeva iz 3. st., bio je simbol slobode od začetnika zla. Stoga ga se od početka kršćanstva ovdje slavilo. Stara crkva je u potresu 1667. stradala, a na ruševinama je podignuta današnja crkva 1683. g. Sakristija je nadograđena polovicom prošlog stoljeća, a pobočna kapela 1874. g. Na crkvi je zvonik na preslicu sa tri zvona (od 1914. ostalo samo jedno), ali je 1934. sagrađen današnji zvonik sa tri nova zvona. Crkva je ponovno oštećena u potresu 1979. g. U obnovi je tom zgodom učinjen betonski balatur kao "učvršćenje", uz serklaž oko čitave glavne lađe. Pred rat je učinjen novi krov na crkvi, a pobočnu kapelu je oslikao slikar Bruno Grill.

Početkom 2008. rekonstruiran je zvonik sa novom električnom instalacijom zvona. 

 

Druge crkve i kapele:

 

-          sv. Rok u Mlinima na rivi zavjetna je crkvica bratstva iz Mlina i Zavrelja, a građena je u vrijeme kuge u 15. st.  Nadograđena je u 19. st. Obnovljena je 1999. g

-          sv. Spas na Krstacu je crkvica romaničkog stila iz 12. st. Sagrađena je na stijeni te i danas stoji. Obnovljena je, a u funkciji je za Uzašašće i  blagdan Našašća sv. Križa.

-          sv. Luka – crkvica na Brašini (Baletići) bila je spaljena 1806., te ostala u ruševinama do 1952. g. Obnovljena je i koristi se na blagdan titulara.

-          Srce Isusovo na Srebrnom potječe iz 1912. g. Djelo je svećenika Silva Miloslavića.

-          sv. Petar na Trapitu je iz 16. st. Zavjetna je crkva bratstva iz Blata  koje se spojilo s kuparskim. Kako je sagrađena na stijeni, izdržala je mnoge udare, oskvrnuća i pustošenja. Obnovljena je 1984. g. No, nije bila u funkciji do 1992. zbog "vojnog zabrana", a  sad se koristi na blagdan titulara.

-          sv. Stjepan na Gorici u Kuparima spominje se 1279. g., dok se ime mjesta Kupari spominje 1317. g. Stara je crkva propala, ali na istom mjestu je današnja crkva istog titulara. Kao filijalna crkva  često je u funkciji. Potrijem je dograđen 2004. g.

-          sv. Mihael – crkvica na Kosturu podignuta je u 17. st. nedaleko od starije crkvice sv. Mihaela, koja se spominje 1366. na imanju Savina Gundulića. Ostaci se te starije crkvice vide na ljutima poviše magistrale između Kostura i Zavrelja. Za nju se skrbi obitelj Burin. Obnovljena je i koristi se na blagdan zaštitnika.

-          Velika Gospa u Platu sagrađena je u 19. st. na temeljima starije crkve. Uz nju je mjesno groblje. Obnovljena je i produžena 1998. g. U funkciji je često kao filijala.

-          sv. Duh u Platu spomenik je gotike i renesanse iz 16. st.. Nekada je imala i potrijem, a dvorište je ograđeno. U funkciji je samo na  duhovski ponedjeljak.

-          sv. Ivan u Platu spominje se 1366. g. Srednjovjekovnom je zdanju dozidan u 18. st. novi brod, te je postala najveća crkva u Župi. Uz nju je staro groblje. U ruševnom je stanju, a koristi se samo za blagdan titulara.

-          sv. Nikola u Solinama nosi pečat dvaju vremena. Dio crkve podsjeća na 14/15., a drugi s potrijemkom na 18/19. st. Temeljito je obnovljena 1998. i u funkciji je  četiri/pet puta godišnje.

-          sv. Kuzma i Damjan na Klokurićima podignuta je nastojanjem obitelji Handabaka 2006. na uspomenu negdašnje crkve iz 6. st., koja je postojala do 1806. g.

 

Crkve i kapele izvan upotrebe:

 

-          Velika Gospa u Toreti je iz 1743. g. Vlasništvo je obitelji Kolbe i Spužević. Dugo je bila izvan uporabe, tek se koristila na Veliku Gospu od 1978- 2002. g

-          Gospa od Ružarija u Mlinima iz 16. st. srušena u potresu 1979. obnovljena je od  obitelji Duper.

-          Navještenje BDM na Gorici iz 16. st. nalazi se u sklopu ljetnikovca Bizzaro, a vlasništvo je obitelji Grbić.

-          sv. Nikola (nekoć sv. Ruža Limska) u Srebrenom uz dvorac vlastelinske obitelji Bunića iz 16. st. Vlasništvo je obitelji Madeško. Obnovljena je 1976. g

Spomen na crkvene lokalitete:

-          sv. Pelegrin  u Kuparima iz 1352. g. Na lokalitetu sagrađen je hotel, 

-          crkvište na Klokurićima je od 1806. ruševina.  

 

Župa  sv. Ilara  -  Mlini

adresa:   Tupina 6,   20207  MLINI

telefon:    020 /486-031

župnik: Bernardo Pleše

 

 

Sestre Službenice milosrđa (Anćele)

adresa: Časne sestre, Tupina 8, 20207 MLINI

telefon: 020 / 485-523

 

Uz župnu kuću sagrađena je kuća za časne sestre družbe Službenica Milosrđa. (Pero Maslač je 1966. započeo, a Mirko Maslać 1977. završio). Sestre su od 1977. vodile dječji vrtić, koji je početkom Domovinskog rata prestao s radom. Sada rade u bolnici i skrbe oko uređenja crkve.

 

 

 

Iz povijesti župe

 

U matici krštenih se nalazi i prijepis dekreta Dubrovačkog Velikog Vijeća o osnivanju župe. 

 

Sjedište župe dobilo je ime po naselju gdje se našla župna crkva sv. Ilara, a gdje su donedavno postojale vodenice, tj. mlinice za žito.

Kako na području ove župe nema dovoljno obradivog tla, pučanstvo se bavilo različitim poslovima. Tako su Soline dobile ime jer se tamo skupljala sol, a Kupari, jer se u tom mjestu mijesila i pekla kupa za gradnju. Zavrelje i Vrelo dobivaju imena po izvoru, koja je mjestu omogućio gradnju male hidrocentrale (1955).

Danas je turizam glavna preokupacija mještana. Na području župe je, uz više privatnih ugostiteljskih objekata, sedam većih hotelskih kuća, od kojih još neke čekaju na obnovu od posljedica srpsko-crnogorskog razaranja 1991/1992. g.

Pročitaj više...

Župa sv. Marije Magdalene bilježi početak 10. svibnja 1285. g. To je prvi spomen crkve sv. Marije Magdalene. Ta je crkva bila glavna za čitavu Župsku valu ili kako se govorilo «Župu Žrnovicu». Ipak povijest crkvene zajednice počinje tek stotinu godinu kasnije, i to gradnjom kuće za slavenskog svećenika 1385. g. Svećenik, koji je tada namješten uz crkvu sv. Marije Magdalene, skrbio je za područje koje danas čine četiri župne zajednice.

 

Nakon ustanovljenja još tri župna središta, u sastavu župe Mandaljena ostadoše sela: Mandaljena, Čibača, Čelopeci, Petrača i Dubac.

 

Na području župe je dominikanski samostan sv. Vinka Fererskog, trenutno bez osoblja, te zavod ˝Josipovac˝, u kojem su sestre Služavke Malog Isusa skrbile o djeci s posebnim potrebama do izgradnje novog doma (2008.).

 

Župa brojem stanovnika raste uglavnom doseljenicima iz pasivnih krajeva, što se osobito ubrzalo iza Domovinskog rata. Po popisu stanovništva 1971. župa je brojila 619 stanovnika u 163 domaćinstva, a 2001. tu živi čak 2650 duša u 664 obitelji. Katolici čine 95 % sveukupnog življa.

 

Na području župe nalazimo napuštena grobišta: oko crkve matice, u samostanskoj crkvi sv. Vinka, ispred crkve sv. Đurđa na Dupcu i kužno groblje u Petrači. Tri su grobišta u funkciji: sv. Maćel (Matej), sv. Luka i presv. Trojstvo.

 

Tu nalazimo i centralnu pučku školu, koju pohađaju sva djeca Župe, osim polaznika nižih razreda s Brgata i Postranja.  

 

Župna crkva sv. Marije Magdalene postoji već prije 1285. g. Crkva je 1667. u velikom potresu srušena, te preuređena 1681. g. Proširena je potom 1754., a 1913. je dograđena pobočna kapela Bezgriješne, te par godina kasnije kapela Gospe Karmelske. Obnavljana je potom od 1970.-1982., a posljednja je obnova završena 2005. g. Ipak se sve više osjeća potreba za većim crkvenim prostorom.

 

 

Druge crkve i kapele:

 

-         sv. Vinko Fererski u Čelopecima sa samostanom potječe iz 1613. g. Samostan je sagrađen na zemljištu koje je Mare Gučetić darovala dominikancima, a dovršen je 1621. g. U crkvi su grobovi za redovnike i siromahe, koje su crnogorsko-ruski pljačkaši 1806. oskvrnuli u potrazi za zlatom. Francuzi su crkvu i samostan koristili za bolnicu zaraznih bolesti, a Austrija za vojarnu. Samostan je danas u obnovi.

-         Gospa od obrane na Dupcu sagrađena je 1965. g. Prva kapela ovog imena izgrađena je polovicom 18. st. u stijeni iznad Orsule, stotinjak metara zapadno od današnje crkve na Dubcu. U francuskoj okupaciji crkva je bila srušena poradi puta koji je tuda prolazio, ali je opet postavljena Gospina slika u kamenu udubinu. Gradnjom magistrale 1965. crkvica je dislocirana i sagrađena na Dupcu. U domovinskom ratu je zapaljena, ali je ponovno obnovljena.

-         sv. Matej (Maćel) u Čibači jest grobna crkva, a spominje se već 1313. g. Crkva je u ratu 1991. izgorjela, te je potom obnovljena.

-         sv. Luka je grobna crkva u Čibači, a spominje se 1592. g. Spaljena je 1806. od crnogorko-ruskih hordi. Obnovljena je 1906. i blagoslovljena 1909. g. Potrijem je učinjen 1959. g.

-         sv. Nikola u Čibači potječe iz 19. st.

-         sv. Ilija se nalazi poviše Žitkovića, obnovljena je 1970. g. (priv. Beusan).

-         presv. Trojstvo u Petrači datira iz 15. st. Obnavljana je 1902. i 1983. g.

-         sv. Mihovil u Žitkovićima je iz 16/17. st., a obnovljena 1982. g. (priv. Beusan/Pinter).

-         sv. Martin u Čelopecima bila je vlastelinska crkvica do rušenja 1806. g. Poslije je u posjedu obitelji Lučić, koja ju je krajem 19. st. predala u vlasništvo župe. Crkvica je obnovljena i blagoslovljena 1906., a ponovno obnavljana 1982. i 1996. g.

-         sv. Đurađ na Suđurcu (Petrača) sagrađena je prije 1321.g. Više puta je renovirana, a 1976/77. trebalo je srušiti i nanovo sazidati.

 

-         sv. Frano pod Petračom trenutno je izvan funkcije.

Spomen na bivše kapele:

-         sv. Nedjelja u Čibači Gornjoj,

-         sv. Vlaho na Križu na Prenju, grobna crkvica okuženih, srušena 1806. g,

-         sv. Nikola u Zakuli,

-         sv. Stjepan crkvica iz 1336. na Dupcu, srušena pri gradnji puta u 19. st.,

-         sv. Spas je poviše sela Čibača Gornja.

Pročitaj više...

 

Područje istočno od Dubrovnika i Rijeke (dubrovačke), te južno od granice s Hercegovinom, a uz more do Oboda, zovemo Župa dubrovačka. Tijekom povijesti ime se župske vale mijenja (Astarea, Žrnovica...), ali prevladava ime Brenum.

 

Sv. Jeronim spominje sv. Ilara, koji je propovijedao Evanđelje u Epidauru i okolici, a povjesničari spominju da je pučanstvo prognano iz Epidaura u vrijeme Avarske provale (614.-628.), prvo utočište našlo u Župi. Stoga je Dubrovnik kao slijednik Epidaura smatrao Župu svojom “djedinom” ili starinom.

U srednjem vijeku Župa je na samoj granici koju Republika ima s posjedima drugih okolnih gospodara: Zahumlja, Konavala, Bosne, Duklje, Nemanjića... Kad je 1357. Uroš IV. darovao Dubrovniku sjeverne strane Župe, granica se Republike pomiče na Ivanicu i Malašticu.

Zahumski knezovi i bosanski kraljevi uglavnom prijateljuju s Dubrovnikom, ali u vrijeme kad su na sjevernu granicu došli Nemanjići, a potom Turci, plodna Župa je stalna meta pljačkaša. Republika 1441. stvara obrambeno naselje na Brgatu, no pljačke ne prestaju. Jedno od groznih pustošenja u Župi dogodilo se 1658. g. Senat je stoga 1662. primoran reorganizirati straže i obranu. No, unatoč oprezu, Župa je zajedno s Konavlima i Primorjem ponovno poharana u lipnju 1806. g. Tada su ruske i crnogorske horde pljačkaša opljačkale i spalile cijelo područje Republike, osim samog Grada u zidinama. Potom dolazi do okupacije Francuza (1806.-1813.), pa Engleza (1813.-1815.), a onda Austrija upravlja ovim područjem čitavo stoljeće.

Austrija nastoji gospodarski oporaviti opustošeni kraj. Ukazuju se nove perspektive, kako u poljodjelstvu, tako u trgovini i pomorstvu, a brojna mladost odlazi u Ameriku ili na more, kako bi zaradom otkupili posjede od vlastele i započeli bolji život.

Dvadeseto stoljeće ponovno donosi nevolje. Svjetski ratovi donesoše neimaštinu i krvave diktature.

Za ostvarenje stoljetnih snova srpske hegemonije, Župa je poslije II. svjetskog rata sustavno pripremana za stratešku (logističku) bazu. Na to se računalo i u velikosrpskoj invaziji 1991. g. Župa je bila okupirana sredinom listopada 1991., a na Trapitu se 24. listopada 1991. zavijorila srpska zastava. Ipak snovi o velikoj Srbiji nisu ostvareni. Okupacija je trajala sedam mjeseci, no, dovoljno dugo da se sve vrati u pustoš.

 

Naselja su u Župnoj vali od početka demokratske vlasti administrativno pripadala gradu Dubrovniku, a od 1997. Župa je zasebna općina. Sva naselja imaju zajedničku poštu, ambulantu i školu, a pripadaju četirima crkvenim župnim zajednicama:

 

MANDALJENA,   MLINI,   BRGAT   i   POSTRANJE.

Pročitaj više...