Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Stonski dekanat

Napisao Objavljeno u Stonski dekanat

Stonski je dekanat reformiran 1847. g. Od župa bivšeg Slanskog dekanata i nekih župa iz Pelješkog dekanata formiran je Stonski dekanat. Danas okuplja župe u Primorju od Slanog do Topolog, na Pelješcu Ston Mali i Veliki i Ponikve, te tri župe na otoku Mljetu.

Otok Mljet je bio vezan dugogodišnjom brodskom vezom sa Stonom, te su mljetske župe bile u sastavu Stonskog dekanata. Iza gradnje magistralne ceste, ukinute su brodske veze, te je Mljet bio odsječen od središta svog dekanata. Ipak granice dekanata nisu promijenjene. Sada je opet otok Mljet naslonjen na Ston, jer su brodske veze otoka Mljeta preko Prapratna sa Stonom ponovno uspostavljene u travnju 2006. g.

Cijeli dekanat danas broji oko 5000 vjernika. Uglavnom su to katolici, tek se nađe poneki inovjerac.

Godine 2015. Stonskom dekanatu je priključena i župa Majkovi koja je dio općine Slano i poslužuje se iz franjevačkog samostana u Slanom.

 

Dekan Stonskog dekanata: don Miljenko Babaić, župnik u Stonu

adresa: Župa sv. Vlaha, Placa 17, 20230 Ston

telefon: 020/ 754-159

Pročitaj više...

Povijest župe

 

Župa sv. Jurja u Stravči potječe iz 1620. makar se u nekim dokumentima spominje vrijeme osnutka župe između 1636.-1639. g. Nekoć su sva sela Površi ili Konavoskih brda pripadala župi u Cavtatu. Ustanovom župe u Pridvorju, Duba, Stravča, Brotnice i Šilješci pripadoše novonastaloj Pridvorskoj župi, dok je selo Jasenice ostalo u sastavu župe u Cavtatu. Početkom 17. st. Republika obnavlja crkve u Konavoskim brdima i nastoji da u svakom selu bude crkva, što je uskoro rezultiralo ustanovom nove župe u Stravči. Novu župu čine sela: Duba, Stravča, Brotnice i Šilješci, te selo Jasenice, koje je izdvojeno iz župe Cavtat. Kasnije nastaje naselje u Veljem Dolu.

Konavoska su brda početkom 20. st. bila preko Vojskog Dola povezana željeznicom s ostalim svijetom. No kad je probijen kolski put za sela u brdima čime su sela međusobno povezana, željeznica je 28. lipnja 1968. ukinuta. Danas su sela povezana dnevnom autobusnom vezom s Cavtatom.

Početkom 20. st. u župi je živjelo oko 690 duša. Po popisu 1971. u svim selima župe Stravča živi 360 osoba u 80 obitelji. Popis 2001. nalazi samo 57 obitelji sa 212 duša.

Kako su sela međusobno udaljena, svako selo ima svoje groblje i svoju crkvu.

Školu u Stravči pohađaju djeca prva tri godišta. Ostali pohađaju centralnu školu u Cavtatu, a srednjoškolci u Dubrovniku.

 

 

 stravca01

 

Župna crkva

 

Župna crkva sv. Jurja (Đurđa) mučenika na Stravči vuče porijeklo iz 16. st. Kad je 1620. obnovljena, postala je župnom crkvom. Ta je stara trošna i premalena crkva srušena 1860., te je sagrađena nova 1872. g. Oko stare župne crkve bili su grobovi, te je sve skupa postalo pretijesno. Odlučeno je da se groblje dislocira, te učini uz crkvu sv. Spasa, a da se na mjestu stare crkve sv. Jurja sagradi nova i veća crkva.

 

stravca02

 

Druge crkve i kapele

 

- sv. Spas na Stravči danas služi kao grobna kapelica. Potječe iz 17. st. Kako je 1806. crkva s 9 mještana u njoj spaljena od crnogorsko-ruskih horda, preuređena je 1880. g. Obnovljena je 2004. g. Tom je prilikom stara (bezvrijedna - u žbuci) spomen ploča na dugogodišnjeg župnika Frana Seka zamijenjena novom granitnom. Uvedena je i elektrika.

- sv. Stjepan u Dubi (groblje) je više puta pregrađivana crkva iz 15. st. Uz crkvu nalazimo srednjovjekovnu nekropolu. Spominje se da je crkva sv. Stjepana građena na temeljima crkve sv. Tome, ali se još uvijek u narodu čuva uspomena na «Tominu crkvu» dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve sv. Stjepana. Krov je crkve obnovljen 1997., a par godina potom i unutrašnjost crkve i potrijemak. Od 2006. u crkvi ima i elektrika.

- sv. Luka u Brotnicama potječe iz 16. st., ali je preuređena u 19. st. Pročelje je obnovljeno pred Domovinski rat. Uz nju je jedna od najstarijih nekropola iz 14. st. sa 32 stećka.

- sv. Nikola u Šilješcima je iz 17. st. Sagrađena je na hridi, a u temeljima se vide ostaci zida starije crkve. Tijekom 19. st. crkva je proširena i učinjen je potrijem. Crkva je temeljito obnovljena 1998. g. Novi je oltar posvećen, a crkva blagoslovljena 5. prosinca 1998. g.

- sv. Spas u Jasenicama je iz 17. st. s potrijemkom iz 19. st. Nakon višekratnih obnova, posljednja još nije sasvim okončana. Od sredine 2007. ima i elektriku.

Svako selo brižno skrbi o svojoj crkvi.

Nije u uporabi:

- sv. Đurađ u Brotnicama sagrađena je ili pregrađena u 18. st. Privatna je kapela obitelji Vragolov, čiji se i grob iz 1903. nalazi pred njom.

 

*****

 

 

Iz kronike župe Stravča

 

Površ ili Konavoska brda na sjeveru Konavala (preko brda) čini najizloženije područje Dubrovačke biskupije. Mještani su bili izloženi stalnoj opasnosti od razbojnika, pljačkaša, ali i od epidemija (npr. 1867. je kolera u mjesec dana pokosila 37 osoba).

Povijest nam svjedoči kako nikada nije bilo dobrosusjedskog života sa susjedima preko granice. U selu su bili najviše cijenjeni oni koji su imali dobro oružje i koji bi uspjeli obraniti selo i ubiti pljačkaša, piše tijekom 19. st u kronici mještanin Ivo Matković.

O nemogućnosti suživota ili bilo kakvog dogovora s ˝rišćanima˝ zorno pokazuje primjer: U vrijeme crnogorsko-ruske pljačke 1806. g. domaćini su se u Stravči, zbog opasnosti i pljačke, paleža i ubojstva, nagodili s pljačkašima ˝platiti otkupninu˝ . Bili su naime spremni na veliku žrtvu dobara, kako bi barem sačuvali život i kuće. Pljačkaši su prihvatili nagodbu na svoj način. Uzeli su zatražena dobra, a potom su svih devet posrednika zatvorili u crkvu sv. Spasa i zapalili zajedno s crkvom. Drugi primjer dogodio se krajem 19. st., kad je u vrijeme austro-turskih ratova župa Stravča dala dostojno utočište za više stotina hercegovačkih pravoslavnih izbjeglica. Pravoslavni parok, koji je bratski ugošćen i "liturđijao" u kući Baletina u Stravči, optužuje carskom dvoru župnika Stravče za "prekrštavanje". Bio je, naime, zavidan što im je Austrija dijelila pomoć posredovanjem župnika.

I dok se još nisu preboljele rane II. svjetskog rata i poraća, koje je pokosilo trideset mladih života ili 7% pučanstva, teške su nevolje iz okupacije 1991/92. Povijest će pisati da je u srpsko-crnogorskoj agresiji 1991. polovica pučanstva ove brdske župe (od 220 duša) primorano bježati u progonstvo. Dvadeset je mještana odvedeno u Bilećke, a pet u crnogorske (Morinj) kazamate. Trinaestorica su našla utočište u škripima Snježnice, gdje su se morali skrivati do kraja okupacije u listopadu 1992. g. Tri su osobe na smrt zgažene i ubijene, a 15 ih je umrlo te godine. Ako ih godišnje u prosjeku umire 4-5, onda se može pretpostaviti kakve su posljedice okupacije. Teško je izreći što su sve pretrpjeli oni koji su ostali na okupiranom području i kakve posljedice još nose.

Pročitaj više...

Povijest župe

Nakon Cavtata, Pločica i Grude, Pridvorje je četvrta konavoska župa. Ustanovljena je 1584. preraspodjelom područja postojećih župa. Za osnivanje ove župe posebno se zauzeo dubrovački vlastelin Marin Gradić, koji je već bio sagradio crkvicu sv. Srđa u Pridvorju, te daruje zemljište za "udobnu" kuću za svećenika, da bi svaki dan slavio misu. Svećenik će imati prihod od Gradićeva imanja u Konavlima i Župi dubrovačkoj, a sam Gradić navodi: "ovo činim, jer vidim, da se u području Konavala veoma trpi u duhovnim stvarima zbog pomanjkanja svećenika". Gradić ujedno moli dubrovačku vlastelu da se ovom svećeniku povjeri skrb nad Mihanićima, Površi (Konavoska brda), Dubom, oko Dvora (Pridvorje), te u Lovornom i Ljutoj. Iza kako je Gradićeva oporuka objavljena, 28. srpnja 1584., nadbiskup Rafael Bonelius, pozivajući se na istu oporuku, osniva župu s crkvom svetih Srđa i Baha, te imenuje Petra Markova iz Dubrovnika za prvog župnika.

Nakon što su Konavle u 15. st. ušle u sastav Dubrovačke republike, Pridvorje postaje sjedište konavoskog kneza, a Republika gradi franjevački samostan kako bi se očuvala čistoća katoličkog nauka od utjecaja bogumila i sve agresivnijeg svetosavlja.

Dijelom Pridvorske župe prolazila je željeznica, koja je (1901.-1968.) povezivala Konavle sa svijetom (Čapljina-Dubrovnik-Zelenika). Željeznice danas nema, ali je nadomješta višekratna dnevna autobusna veza. U blizini je i zračna luka.

Škola je u župi započela radom u Franjevačkom samostanu. Kad je bila otvorena seoska škola 1867., franjevci su opet učitelji. Danas pučka škola ima samo niže razrede, viši idu na Grudu, a srednjoškolci u Dubrovnik.

Župa obuhvaća sela Pridvorje, Lovorno, Ljuta, Mihanići, Drvenik i Kuna. U Pridvorju su dva grobišta, kao i u Lovornom, gdje je još jedno napušteno, te po jedno groblje u Ljutoj, Mihanićima i Kuni. Selo Drvenik ima zajedničko groblje u Gabrilima, koje pripada župi Čilipi.

Početkom 20. st. u župi je živjelo oko 1650 stanovnika, a po popisu iz 1971. župa ima 238 domaćinstava sa 1134 stanara, dok 2001. domaćinstava je 186 sa 813 duša.

 

pridvorje04

 

O župnoj crkvi

Župna crkva svetih mučenika Srđa i Baha sagrađena je na inicijativu vlastelina Marina Gradi(ća) 1584. g. Prvotna je crkva produžena prema zapadu 1719. g. Potom, nakon višekratnih obnova, posvećena je 17. lipnja 1835. g. Imala je potrijem. Preuređivana je i proširivana također 1924. i 1958. g. U crkvu se ulagalo i poslije pustošenja u okupaciji 1991/1992. g. Krov je izmijenjen 2005. g.

 

pridvorje02

 

Druge crkve i kapele

- Presv. Trojstvo iz 16. st. nalazi se u blizini samostana uz Marmontov put. Srušena je 1806. i ostaje u ruševinama do obnove 1899. g.

- Sv. Lovro u Rudežu sagradio ju je vlastelin Resti u 17. st.

- Sv. Ana u Lovornoj iz 16/17. st. u groblju. Nedavno je obnovljena.

- Sv. Ilija u Gornjem Lovornom je iz 15. st.

- Velika Gospa u Lovornom (s grobljem) je građena 1900. na mjestu starije. Starija je tada srušena, a kopajući temelje za novu crkvu, pronašao se jedan rimski epitaf iz 2. st. Epitaf je izložen na zidu u crkvi.

- Glavosijek sv. Ivana Krstitelja u Ljutoj je grobna kapela iz 17. st. Kako je stradala u potresu 1979., uz nju je sagrađena, po nacrtu Stijepa Butijera, nova 1990. g.

- Sv. Mihovil je crkva u srednjovjekovnoj nekropoli, te danas grobna crkva u Mihanićima. Crkva je sagrađena u baroknom stilu, ali na temeljima crkve iz 12. ili 13. st. Naime, selo je po crkvi dobilo ime, a ime se Mihanići spominje već 1549. g. Crkva je pod kraj 20. st. obnovljena.

- sv. Toma na Kunoj na groblju potječe iz 17. st. Današnji oblik crkva je dobila pregradnjom 1911. g. Unutrašnjost je obnovljena je 2007. g. Oltarna slika na kamenu datira iz 1778. g. Rastaurirana je 2006. g.

- Duh Sveti na Sniježnici (najviši vrh Konavala) na visini od 1234 m, sagrađena je u 16. st. Danas je pod bivšom srušenom kapelom mala kapelica iz 1927. g. Naime, na inicijativu pridvorskog župnika Nika Kusalića kapelica je ugrađena u brdu. Samo je pročelje od klesanog kamena, dok je krovište od gomile kamena stare kapele. Župljani župa Dubravka, Pridvorje i Stravča hodočaste na Sniježnicu jednom godišnje.

- sv. Nikola na Kunoj je iz 17. st. Obnovljena je pred Domovinski rat, ali nije u funkciji.

- Mala Gospa u zaseoku Nosanovići/Mihanići potječe iz 17. st. Dio je vlastelinskog dvorca obitelji Pozza. Obnovljena je 1933., te krajem prošlog stoljeća. Vlasništvo je obitelji Bagović.

Ispod Ljute je stajala kapela sv. Ćirila i Metoda do 1806. g. Srušena je u pohodu rusko-crnogorskih pljačkaša.

 

pridvorje01

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa sv. Nikole, biskupa u Dubravci (nekoć župa Mrcine) ustanovljena je 1731. preraspodjelom područja Grudske i Pločičke župe. Obuhvaća sela/filijale: Mrcine, Vataje, Pičete, Butkovinu i Dunave. Od 1959. umjesto starog naziva 'župa Mrcine' naziva se 'župa Dubravka'.

Župa obuhvaća sjeveroistočni dio Konavala, na granici s Crnom Gorom i BiH, odnosno novostvorenim entitetom ˝Republikom Srpskom˝ u Hercegovini.

Sela župe Dubravka nisu bila povezana konavoskom željeznicom, koja je prošla 1901. kroz Konavle, ali je kroz Dubravku već 1893. izgrađena cesta. Danas je župa povezana višekratnom dnevnom autobusnom vezom s ostalim mjestima.

Prva škola je u župi otvorena 1894. g. Danas radi trogodišnja pučka škola u Butkovini, dok viši razredi pučke škle pohađaju centralnu školu u Grudi.

Župljani danas koriste šest grobišta. Selo Vataje koristi dijelom grobište uz kapelu sv. Ivana Krstitelja, dok veći dio sela ima grobove uz kapelu sv. Vida u Vodovađi, što je na području župe Pločice. Napušteno je grobište kod sv. Barbare, gdje se posljednji ukop zbio 1966. godine.

Po popisu iz 1971. u župi je bilo 150 obitelji sa 643 člana. Popis iz 2001. navodi da na području župe živi 105 obitelji s 438 duša. Nakon povratka svih prognanika, danas brojimo u župi 140 obitelji sa 490 stanovnika. Stanovništvo je uglavnom katoličke vjere, tek je neznatan broj inovjeraca.

 

dubravka01

O župnoj crkvi

Župna crkva sv. Nikole, biskupa u Dubravci (Mrcine) građena je od 1935. na mjestu gdje su i prije bile župne crkve. Starija je bila sagrađena 1600., a druga 1731. g. Kako postojeću crkvu nije bilo svrsishodno više popravljati, 1935. započelo se s gradnjom nove (treće). Makar je gradnja dovršena 1941., crkva je posvećena tek 11. srpnja 1990. g.

U prezbiteriju nove crkve dominira kameni oltar, a svod je oslikan. Crkva je teško oštećena u agresiji (1991/92.), te je prilikom obnove 1993. ostavljen pod oltarom ˝za uspomenu˝ dio kamena, koji je uletio kroz krov crkve prilikom četničkog granatiranja.

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Mihovil je kapela na groblju u Gornjoj Dubravci. Spominje se u 15. st. Obnovljena je 1995. g. Pored crkve sagrađena je mrtvica.

- Sv. Križ – kapela na groblju u Pičetima potječe iz 16. st. Spominje se doduše crkva istog titulara i u 15. st. Današnja crkva je građena početkom 20. st. Potrebna je nova obnova ili pregradnja.

- Sv. Ivan Krstitelj - kapela u Vatajima potječe iz 15. st. U 18. st. kapela je pregrađena i barokizirana. Neposredno ispod crkve prolazi trasa antičkog vodovoda.

- Sv. Barbara na Varinom Brdu je iz 1896. g. Uz kapelicu nalazimo srednjovjekovnu nekropolu, stećke iz 14-16. st. Groblje se ne koristi od 1966. g.

- Mala Gospa je na ostacima vrlo stare crkve u Dunavama. Stara je crkva srušena 1885. te sagrađena nova 1904. g. No, i ta je, narušena vremenom a poglavito potresom 1979., morala biti uklonjena. Današnja je građena od 1982. do 1990. g.

- Sv. Antun – kapela na groblju u Butkovini datira iz 1958. g. Uređena je 1993. g.

- Sv. Dmitar u Pičetima je kapela iz 18. st., ali na mjestu antičke crkve.

 

dubravka02

 

Iz kronike župe

Turbulentnost ovog područja uz granicu s 'istočnom/bizantskom' kulturom oslikava kula "Sokol" na nepristupačnoj klisuri iznad sela Dunave. Kula je služila za obranu u Rimsko doba, a korištena je i u doba Republike do velikog potresa 1667. g. Nažalost od kraja 17. st. ova su sela bez zaštite. Kronike pišu o čestim upadima pljačkaša, među kojima se isticao izvjesni Grujica Vuković (1790.), a onda crnogorsko-ruska horda 1806., koja je skoro iskorijenila neke obitelji (Demović). Ponovno Crnogorci 9. kolovoza 1914. poharaše ovu župu. Što je puk ovog kraja mislio o istočnim susjedima piše u kronici župnik Vice Vodopić, prigodom objave uspostave državne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca, 2. studenog 1918.: «Po Konavlima narod priljubljen Austriji većinom je žalio taj događaj (tj. uspostavu nove tvorevine). Vrijeme će ako Bog da doprinijeti da upozna se što je ropstvo, a što sloboda države». Župnik Vodopić je dobro predvidio razvoj situacije tijekom 20. st.

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa u Vitaljini bilježi svoje začetke 1620. g. Za dosta udaljeni jugoistočni dio župe Pločice, ustanovljena je 1620. kapelanija sv. Spasa. Kapelanija postaje samostalnom 7. rujna 1748., a od 1862. preimenovana je u ekspozituru (izloženu kapelaniju). Status župe dobiva 12. studenog 1951. godine.

Župa je u svojih pet sela: Mitrovići, Brezboge, Donji kraj, Gornji kraj i Misletići, početkom 20. st. imala oko 500 stanovnika. Popis iz 1971. navodi broj domaćinstava 94 sa 339 duša, a 2001. ima 59 obitelji i 242 stanovnika.

Župljani su uglavnom katoličke vjere, a okupljaju se u crkvi sv. Spasa, oko koje je i župno groblje.

Škola je u Vitaljini otvorena 1905. te još uvijek radi, makar ima malo polaznika u nižim razredima pučke škole.

 

Župna crkva

Župna crkva sv. Spasa u Vitaljini dominira na brijegu i čini ugodan dojam onima koji u župu dolaze. Sagrađena je 1911. u neposrednoj blizini bivše župne crkve, premalene i trošne. Posvećena je 30. rujna 1911. g. Zvonik je sagrađen 1966. g.

U srpko-crnogorskoj agresiji 1991/92. crkva je teško oštećena granatama, tako je par godina bila bez krova izložena propadanju. Obnovljena je nastojanjem općinske vlasti i župljana. Nakon obnove zidova i krova, preuređen je i prezbiterij, postavljen je novi liturgijski kameni oltar, koji je posvećen 18. travnja 1999. g. Donacijama iseljenika elektrificirana su zvona 2006. godine.

 

vitaljina01

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Nikola u Mitrovićima je srednjovjekovna crkva iz 15. st. Prvi put se spominje doduše tek 1687. g. Kako ima baroknih elemenata, vjerojatno je to godina obnove.

- Sv. Spas u Vitaljini spominje se 1427. g. Služila je kao župna crkva, te su joj u 17. st. nadodane tri bočne kapele. Danas je izvan uporabe.


Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa u Pločicama je poslije Cavtata najstarija župa Konavala, stoga je tijekom povijesti više puta mijenjala granice. U početku je obuhvaćala dvije trećine Konavala. Sredinom 15. st. ustanovljena je župa u Grudi, a potom redom: Pridvorje (1584.), pa kapelanija u Vitaljini (1620.), te župa Mrcine/Dubravka (1731.), kojima je pripadao po dio područja stare župe u Pločicama. U 16. st. spominje se župa sa sjedištem u sv. Petru – Karasovići, što je, vjerujemo, sinonim za istu župu.

Danas župna zajednica u Pločicama obuhvaća sela: Poljice, Mikulići, Molunat, Đurinići, Višnjići, Pločice, Karasovići, Pavlje Brdo, Gunjina, Bani i Vodovađa (nekoć kapelanija).

Župa je bila posvećena sv. Lazaru Uskrslom (bolje reći ˝uskrišenom˝), a slavio se u subotu pred Cvjetnicu. Kako je glavna župna festa bio blagdan Gospe Karmelske, to su župnik i župljani ishodili da se titular župe zamijeni. Tako je od 2000. župa posvećena Gospi, pod nazivom "župa Gospe Karmelske". Sv. Lazar je drugotni zaštitnik.

 

plocice02

O župnoj zajednici

Početkom ovog stoljeća na području župe živi oko 1600 duša, a popis stanovništva iz 1971. navodi da je u župi 255 obitelji sa 1140 žitelja. Popis pak iz 2001. donosi broj od 228 obitelji sa 970 članova na istom području.

Župa okuplja jedanaest sela i ima jedanaest grobišta. Uz župnu crkvu postoji groblje sa 18 grobova iz 1892., koje se više ne koristi.

Krajem 19. i početkom 20. st. po selima su otvarane pučke škole, koje su u zadnje vrijeme jedna za drugom zatvarane zbog malog broja polaznika. Danas još rade pučke škole nižih razreda u Vodovađi i Moluntu, dok ostali pohađaju školu u Grudi.

 

plocice03

 

Župna crkva

Župna crkva sv. Lazara Uskrišenoga u Pločicama potječe s kraja 15. st. Crkva je 1869. proširena, a posvećena je tek 16. srpnja 1903. g. Glavni oltar je učinjen i posvećen 2. srpnja 1907. g. U obnovi 1996. elektrificirana su zvona, učinjene nove klupe, promijenjeni otvori, obnovljeni kipovi. U nevremenu 2003. stradao je krov na crkvi, te je potom i krov obnovljen.

Zanimljivost je da se nedovršeni zvonik nalazi uz župnu kuću, a ne uz crkvu.

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Rok u Pločicama/Račevo polje je prvotna crkvica sv. Kuzme i Damjana iz 15. st. Sv. Kuzma i Damjan su bili liječnici ˙(vrači), te je po njima lokalitet dobio ime – Račevo Polje. Obnovljena crkvica je iza kuge 1793. dobila novog titulara sv. Roka. U potresu je 1979. toliko stradala, da je nanovo zgrađena i blagoslovljena 1986. g.

- Sv. Ilija na brdu Čista Gora iznad Poljica je iz 15. st. Obnovljena je i blagoslovljena 1994. g.

- Sv. Ana na Poljicu je grobna crkva u sastavu srednjovjekovne nekropole. Preuređivana je 1890. i 1946. g. Od 2001. dobila je elektriku, te od 2004. i seosku vodu.

- Sv. Juraj u Mikulićima (na groblju) je srednjovjekovna crkva. Obnavljana je 1892. i 1907. g. Uokolo je srednjovjekovna nekropola.

- Sv. Križ u Đurinićima potječe iz 17. st. Spaljena je 1806. g. Bila je obnovljena, ali ju je vijavica poharala 1897. g. Poslije toga obnavljana je 1898. i 1997. g.

- Mala Gospa u Višnjićima (na groblju), zvana ˝Gospa od Crnoga˝ potječe iz 17. st. Obnavljana je početkom 19. st. Slijede obnove 1907., 1966., 1981., te kako je granatirana 1991., ponovno je obnovljena 1999. g.

- Sv. Ivan Krstitelj u Moluntu je građena 1889. g. Proširena je i uređena 2000. g.

- Sv. Vid u Vodovađi (na groblju) datira iz 16. st. No, kako je srušena u potresu 1979., nanovo je zgrađena i blagoslovljena 1984. g. Uz crkvu su grobovi mještana sela Vodovađe, ali i većeg dijela obitelji sela Vataja, koje pripada župi Dubravka.

- Sv. Petar u Karasovićima spominje se u 16. st. Nalazi se u podnožju Ilijina brda, uz južni rub Konavoskog polja i nekada je bila matica župe Pločice. Sagrađena je na mjestu gdje je nekoć stajala starokršćanska crkva, a obnovljena je 1982. g.

- Sv. Pavao u Pavljem brdu (na groblju) potječe iz 17. st. Crkva je sagrađena na ostacima srednjovjekovne crkvice od koje je ostala tranzena s ljiljanom i četverolatičnom rozetom na pročelju. Obnovljena je 1907. nakon udara groma, te ponovno 2003. kada je i blagoslovljena.

- Sv. Andrija apostol u Banima (na groblju) je crkva usred srednjovjekovne nekropole. Crkva, koja je srušena u potresu 1979., sagrađena je u 18. st. Današnja je sagrađena i blagoslovljena 1987. g.

- Sv. Ivan Krstitelj u Gunjini (na groblju) spominje se u 15. st. Godine 1806. poslužila je za tabor Crnogorcima i Rusima u invaziji na Konavle. Nakon više obnova posljednja je izvršena 1998. g.

- Sv. Josip Radnik je grobljanska kapela u Pločicama, a sagrađena je 1989. na groblju koje je započeto 1943. g.

- Sv. Joakim (Aćim) u Višnjićima, crkva srušena 1806. i više nije obnovljena. Uz nju je bilo groblje iz 1692. g.

N.B. Na području Vodovađe su dosta jaki izvori vode. Tu su bile učinjene i tri male hidrocentrale, koje su davale struju mještanima sela: Bani, Vodovađa i Vataje (župa Dubravka) desetak godina prije nego je provedena elektrifikacija Konavala.

 

plocice01

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa Presveto Trojstva na Grudi postoji ˝od starine˝. Ustanovljena je oko 1450. g. Do tog vremena u Konavlima su postojale samo župe u Cavtatu i Pločicama. U početku Grudska župa obuhvaća veći dio današnje župe Dubravka/Mrcine, čitavu današnju župu Pridvorje i dio župe Čilipi. Iza uspostave svih danas postojećih župa u Konavlima, župa Gruda obuhvaća sela: Bačevdo, Tušići, Radovčići, Vinogradci, Zastolje, Crnjegovina, Dobruša, Popovići (nekada kapelanija, koja je od 1637.-1737. pripadala župi Pridvorje), te Kokoti.

Gruda je središnje mjesto Konavala. Leži na jadranskoj magistrali, 12 km udaljeno od Dubrovačke zračne luke. Kroz mjesto je prolazila željeznica (1901.-1968.), kao jedina poveznica sa svijetom. Sada je sve usmjereno na cestovni i obližnji zračni promet.

 

gruda03

 

O vjerničkoj zajednici

Na području župe po popisu iz 1971. bilo je 384 domaćinstva sa 1600 članova. Popis 2001. nabraja 321 obitelj s 1370 duša, od kojih je tridesetak inovjeraca.

Osam je grobišta u župi: u Grudi uz župnu crkvu te uz crkvu sv. Ivana kod vinarije. Treće je u Radovčićima Gornjim, četvrto u Radovčićima - srednje selo, peto u Vinogracima, šesto u Popovićima na Đurđevu brdu (s mrtvačnicom), sedmo u Zastolju/Brajkovići i osmo je u Zastolju/Dobruša.

Na području župe rade tri pučke škole, i to: osmogodišnja u Grudi, koju pohađaju djeca iz župa Gruda, Pločice, Vitaljina, Dubravka i Pridvorje, te trogodišnje u Radovčićima i Popovićima.

 

gruda02

 

Župna crkva

Župna crkva presv. Trojstva na Grudi građena je u 15. st. Preuređena je 1831. i potom posvećena 8. lipnja 1835. g. Crkva je nanovo preuređena i nanovo posvećena 25. studenog 1894. g. Nakon udara groma, 1. rujna 1993., izbio je požar i zapalio crkvu. Odmah je 1994. obnovljena, ali je nakon par godina novi krov skliznuo, te je ponovno obnavljana 2005. g.

 

gruda01

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Ivan Krsitelj u Bačevdolu (u groblju) datira iz 15. st. Okružuje je srednjovjekovna nekropola. Preuređena je od mještana Bačevdola 1857. g. Tom je zgodom učinjen i potrijem. Godine 1964. potrijem je ugrađen u crkvu. Posljednja obnova zbila se 1998. g.

- Sv. Luka u Radovčićima Gornjim je kasnobarokna grobna crkva. Obnovljena je 1998. g.

- Mala Gospa u Radovčićima Gornjim je barokno zdanje iz 17. st. Srušena je 1806. i obnovljena tek 1919. g. Bila je kapela dvorca vlastelina Cerve, a danas je privatno vlasništvo.

- Sv. Nikola u Radovčićima Srednjim je iz 15. st. Obnovljena je 1805. i 1988. g.

- Navještenje BDM u Tušićima je građena 1974.-1979. g. Na svetkovinu Navještenja 1979. posvećen je novi kameni oltar i crkva blagoslovljena od biskupa Severina Perneka.

- Sv. Toma ap. u Vinogracima (Radovčići Donji) je grobna crkva. Temeljito je obnovljena 1998. g.

- Velika Gospa u Zastolju (iz 15. st.) zbog trošnosti bila je 1998. srušena te na istom mjestu podignuta nova ali veća i prikladnija crkva za funkcije.

- Sv. Nikola u Zastolju iz 19. st. oštećena je u potresu 1979. g. Obnovljena je 1998. g.

- Mala Gospa u Barama/Crnjegovini je iz 17. st. Baroknog je stila, a obnovljena je 1998. g.

- Sv. Toma u Dobruši s grobljem spaljena je 1806. g. No, odmah je bila obnovljena, a obnovljena je ponovno i u posljednjem desetljeću.

- Sv. Rok u Dobruši vlasništvo je obitelji Car.

- Sv. Spas na Grudi nalazi se blizu stare osnovne škole, a potječe iz 15. st. Iza rušenja obnovljena je 1887. g. Ponovno je uređena 1960. donacijom negdašnjeg župnika Dušana Mičića. U njoj nalazimo oltarnu palu Uzašašća, djelo svećenika Antuna Žegure. Crkvica je u ratu oštećena, ali još više je razdrmana tijekom miniranja okoliša 1997. kada se zdanje negdašnje škole prepravljalo u motel.

- Gospa od zdravlja u Popovićima, na brdašcu Kosovijenac ustanovio je kap. Luka Klaić, a temeljni kamen je 6. travnja 1818. blagoslovio župnik Petar Medini. Vlasnici (ob. Klaić) skrbe o crkvi, te je u dobrom stanju. Do 1965. u ovoj se crkvi krštavalo, vjenčavalo i pripremalo djecu za sakramente ispovijedi i pričesti, kao i u župnoj crkvi, iz razloga što je u Popovićima bila dugogodišnja kapelanija.

- Sv. Juraj u Popovićima/Đurđevo brdo je crkva koja potječe iz 13/14. st. Današnji oblik je dobila u 18. st., dok je potrijem sagrađen u 19. st. Crkva je u groblju.

- Pohođenje Marijino u Popovićima (Gospa od Zaluga) barokna je crkva iz 17. st. Obnovljena je 1829. g. Uprava za zaštitu kulturne baštine iz Dubrovnika odstranila je 1998. svu nadogradnju novijih vremena.

- Sv. Petar u Radovčićima jesu ostaci crkve iz 15/16. st. Spominje se 1658. g.

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa sv. Nikole, biskupa, u Čilipima je po nastanku najmlađa od konavoskih župa. Ustanovljena je 1746. odvajanjem konavoskih naselja od župe Cavtat, te naselja Vignji od župe Pridvorje. Obuhvaća sela: Čilipi, Močići, Vignji i Komaji s južne strane konavoskog polja, te naselja Gabrile i Uskopje sa sjeverne strane, te dio Zvekovice. Osnovana je ˝poradi velikog broja duša˝, te se od početka dva veća sela, Močići i Gabrile, nazivaju kapelanijama. Nije doduše poznato da je ikada imenovan koji kapelan za ove kapelanije, stoga naziv kapelanija nestaje.

 

cilipi01

 

Vjernička zajednica

Početkom dvadesetog stoljeća župa Čilipi ima 304 domaćinstva i oko 2500 stanovnika. Po popisu 1971. u župi živi 1900 duša u 430 obitelji, a 2001. popis navodi 1910 duša u 450 obitelji. Stanovništvo je skoro u cijelosti katoličke vjere.

Istočno od župne crkve (1 km) nalazi se groblje za mjesto Čilipi. Obnovljeno je i prošireno 1902. g. Zasebna groblja imaju i sela Komaji, Močići, Uskoplje, a u Gabrilima su čak dva, uz crkvu sv. Dimitrija i uz crkvu sv. Martina, gdje su grobovi mještana sela Gabrile i sela Drvenik iz Pridvorske župe. Dva starija grobišta, sv. Ivan u Čilipima i sv. Petar na Zvekovici nisu u funkciji.

Pučka škola u Čilipima radi od 1857., u Močićima od 1902., a u Uskoplju od 1903. g. Danas u župi rade trogodišnje škole u Komajima, u Močićima i Gabrilima, a u Čilipima četverogodišnja. Đaci viših razreda pohađaju centralnu školu u Cavtatu.

 

cilipi02

 

O župnoj crkvi

Župna crkva sv. Nikole sagrađena je na mjestu starije renesansne crkve sv. Antuna Padovanskog, manjih dimenzija ali s velikim potrijemkom. Crkva je bila premalena za župne potrebe, te se 1840. pristupilo gradnji nove trobrodne crkve sv. Nikole. Sagrađen je tako jedan od većih (35 x 23 m) bogoštovnih objekata u biskupiji. Gradnja je trajala 13 godina, a crkva je posvećena 23. lipnja 1858. g. Zvonik je nadograđen pored crkve 1898. g.

Iza Domovinskog rata crkva je obnovljena, te je učinjen prezbiterij s novim liturgijskim oltarom. Tijekom 2000. godine učinjene su nove klupe i dvije ispovjedaonice, te dvije nove oltarne pale.

 

cilipi03

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Ivan Krstitelj u Čilipima/Masješe (na brdu) je iz 18. st. Građena je na ruševinama starije crkve. Obnovljena je, ali je ostala bez oltarne slike, koja je spaljena 13. siječnja 1992. g. Oko crkve je staro napušteno groblje.

- Sv. Frano u Čilipima je kapela iz ladanjskog kompleksa dvorca Caboga, a potječe iz 15/16. st. Stara je kapela spaljena 1806. g. Današnja je crkva građena u 19. st.

- Navještenje B.D.M. u Čilipima je kapela ladanjskog kompleksa Pozza iz 16. st.

- Sv. Nedjelja (presv. Trojstvo) u Masješima je kapela na groblju s kraja 19. st. Obnovljena je 1998. g.

- Sv. Ivan Krstitelj u Vignjima je kapela ladanjskog kompleksa Ranjina iz 17. st.

- Sv. Luka u Komajima je grobna crkva iz 18. st., oko koje se nalazi i srednjovjekovna nekropola.

- Mala Gospa u Grušićima je kapela ladanjskog kompleksa Bosdari iz 16. st. Kapela je obnovljena 1910. g.

- Sv. Dmitar (Mitar-Dimitrije) u Gabrilima je starohrvatska predromanička crkva. Potječe iz 11. st. Naknadno je dobila potrijem. Obnovljena je na prijelazu drugog u treće tisućljeće. Uz crkvu je nekropola sa stećcima, kao i današnje seosko groblje.

- Sv. Martin u Gabrilima (grobna crkva) sagrađena je na ruševinama starije crkve iz 15. st. Uz nju se nalazi nekropola koja spada u starohrvatsku – ranosrednjovjekovnu epohu. Crkva, kao grobna, služi i mještanima Drvenika (župa Pridvorje). Obnovljena je 1998. g.

- Sv. Ilija u Uskoplju je crkva gotičkog stila iz 15/16. st. Oko nje je srednjovjekovna nekropola, ali i današnje groblje sela. Ista je pregrađena, te joj je dodan potrijem u 19. st.

- Sv. Petar u polju sagrađena je na starokršćanskom lokalitetu, uz antički put na Zvekovici. Romaničko zdanje crkve je iz 12/13. st. No, crkva je nanovo pregrađena 1890. g. Pred njom je staro groblje, koje se sada ne koristi.

- Sv. Juraj (Đurađ) u Močićima je crkva s potrijemom u mjesnom groblju iz 18. st. Sagrađena je na ruševinama starije crkve. Oštećena je u vrijeme okupacije 1991.-1992. kad su spaljene i oltarne pale. Obnovljena je tijekom 2001.-2002. g.

- Mala Gospa u Močićima je kapelica obitelji Kocelj, a potječe iz 15/16. st.

- Gospa od Ružarija u Masješima trenutno je neuporabiva, a nalazi se u kompleksu «Diklićeve tarace». Potječe iz 16/17. st.

- Prikazanje BDM u Uskoplju je kapelica obitelji Rajčević.

 

Iz župne povijesti

Područje župe prate nevolje kao i cijelo područje Konavala. U pljačkaškom pohodu 1806. Rusi i Crnogorci opljačkaše svaku kuću, a svaku desetu su spalili. U tri mjeseca ubili su 44 mještanina. Žrtve u ratovima 20. st., te žrtve i sve stradalnike komunizma još nije moguće prebrojiti, kao što nije moguće još uvijek procijeniti sve nevolje okupacije iz 1991/92. g.

Srbi i Crnogorci su u listopadu 1991. okupirali čitavo Konavle. Stanovništvo je prognano dijelom u Cavtat, dijelom u Dubrovnik, a dijelom u "bijeli svijet". U Čilipima skoro nitko nije ostao u svom domu. Četnici su nesmetano odvoziti materijalna dobra koja su se po kućama i selima našla, a potom je od 430 obiteljskih kuća spaljeno 206.

Međunarodno priznanje samostalnosti Hrvatske 13. siječnja 1992. bilo je povod četnicima za posebno orgijanje u župnoj crkvi. Tog su dana zapalili sakristiju i župnu kuću, a narugali se s kipovima svetaca u crkvi, kopajući im oči ili odsijecajući glave, te paleći oltarne slike.

 

cilipi04

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa u Epidauru/Cavtatu potječe «od starine». Početke crkvene zajednice možemo tražiti u vrijeme propovijedanja sv. Ilara. Unatoč nestanku Epidaura i pustošenju Cavtata, te progonstvima, vjernička zajednica u Cavtatu ima kontinuitet od početka 5. st.

Do Avarskog pustošenja Epidaur je jedina poznata vjernička zajednica od Risna do Stona. Nestankom biskupskog sijela u Epidauru zacijelo nije nestala i crkvena zajednica. No, povijest ne spominje instituciju župe prije 12. st.

U 15. st. imamo uz Cavtat i drugu župu u Konavlima, a sjedište joj je u Pločicama. Početkom 16. st. preraspodjelom postojećih dviju župa u Cavtatu i Pločicama nastaje župa Gruda. Potom je 1584. ustanovljena župa u Pridvorju, kojoj je također pripao dio dotadašnje cavtatske župe. Kad je ustanovljena župa Stravča (1620.), selo Jasenice je izdvojeno iz cavtatske župe i ušlo u sastav župe Stravča. Napokon 1746. konavosko područje cavtatske župe biva dodijeljeno novoj župi u Čilipima.

Danas župa obuhvaća naselja: Cavtat, Mećajac, Tiha, Obod, Poluganje i Zvekovica.

U župi je franjevački samostan s crkvom iz 15. st. U mjestu je djelovala i ženska redovnička zajednica sestara Kćeri Milosrđa, upravljajući dobrotvornom zakladom ˝Barlović˝ od 1943.-2000. g. Nakon obnove sestre su ponovno početkom 2007. otvorile kuću za dnevni boravak starijih i nemoćnih osoba «Marijin Dom». Od 2014. godine prostor koristi Vrtići Konavle.

U župi je jedno groblje, na glavici sv. Roka. Na mjestu stare grobne crkve Meštrović je 1918. sagradio mauzolej za obitelj Račić. Uz crkvu sv. Jurja (Đurđa) na Mećajcu nalazi se staro groblje, koje je nekoć služilo za ukop inovjeraca. Uz crkvu sv. Ane na Obodu danas imamo napušteno groblje.

 

cavtat01

 

Vjernička zajednica

Broj stanovnika u Cavtatu danomice raste uglavnom doseljenicima iz okolnih seoskih sredina. Po popisu 1971. Cavtat je imao 1200 stanovnika u 457 obitelji, dok ih je po popisu 2001. u 578 obitelji 2292 člana. Katolika je cca 85 %.

U Cavtatu je centralna pučka škola za župe Cavtat, Čilipe i Stravču.

 

cavtat02

 

O župnoj crkvi i pinakoteci

Župna crkva sv. Nikole biskupa u Cavtatu potječe iz 1484. g. Nadograđena je 1737. g. Tada je sagrađen i zvonik. Posvećena je 1. lipnja 1835. g. Ponovno je preuređena i proširena u obnovi 1996/97. g.

Pinakoteka je župna zbirka umjetnina. Dvorana je za izložbu eksponata sagrađena uz župnu kuću i otvorena zalaganjem župnika Iva Dagoniga i prof. Cvita Fiskovića 1952. g. Inventar pinakoteke uključuje 70 jedinica visoke kulturno-povijesne vrijednosti, kao: alabasterni reljef glave sv. Ivana iz 15. st., ikona sv. Nikole iz 15. st., procesionalno raspelo i kadionica iz 16. st., veliki broj slika i umjetnina od metala iz 17. i 18. st., slike Carmella Reggia iz 18/19. st., te djela autora 20. st. odnosno djela Vlaha Bukovca, Nika Miljana, Olge Solovjeve. Pojedinih dobara ima po više primjeraka. Vlasništvo je župe, a predstavlja kulturno dobro nacionalnog značaja.

 

cavtat03

 

Druge crkve i kapele

- Sv. Josip iz 17. st. privatna je kapela obitelji Narsete (Brailo). Nekada je pripadala obitelji Gianluca Casilari iz Cavtata. Utočište su u njoj tražili stolari i izbjeglice.

- Presveto Trojstvo u Cavtatu (na Prijekom) potječe iz 16. st.

- Sv. Đurađ/Juraj u Cavtatu je iz 15. st. u gotičkom stilu. Starija crkva sv. Jurja na ovom mjestu spominje se već 1253. u ugovoru sa bugarskim carem Mihajlom, kao granica s Astarejom . Uz crkvu je groblje gdje su se od starine ukapali inovjerci.

- Gospa od Pompeja u uvali Tiha u Cavtatu sagrađena je 1902. g.

- Gospa Loretska iz 17. st. s kamenim voltom i četiri barokna prozora.

- Sv. Ana na Obodu sagrađena je na ruševinama crkve sv. Petke iz 13. st. Današnja je crkva u baroknom stilu, a potječe s kraja 17. st.

- Sv. Ivan Krstitelj na Malom Obodu je iz 1968. g. Vlasništvo je obitelj Saulović, ali, kao javna bogomolja, blagoslovljena je 22. lipnja 1969. g.

- Sv. Roko - mauzolej obitelji Iva Račića građen je od 1918-1922. g. na mjestu negdašnje crkvice sv. Roka iz 17. st., koja je 1918. dozvolom Ordinarijata srušena. Mauzolej je kameno zdanje, djelo Ivana Meštrovića. Na glavnom oltaru prikazana je u kamenu Gospa s Isusom na koljenima, a sa strana su oltari sv. Roka i Raspetog Isusa. Crkva je blagoslovljena 14. listopada 1922., a danas služi kao grobna kapela.

Valja spomenuti i :

Sv. Antun je kapelica u sastavu obiteljske kuće Prce.

Sv. Ilija u Gornjem Obodu jesu ostaci crkve iz 15. st.

Sv. Stjepan, ruševine crkvice iz 12. st. nalaze se na mjestu današnjeg hotela Croatia, dok je

Sv. Barbara u Suvarevini samo jedan toponim.

Pročitaj više...

Konavoski dekanat

Napisao Objavljeno u Konavoski dekanat

Povijest Konavala je neodvojiva od povijesti Cavtata/Epidaura i obratno, makar Cavtat nije na području Konavala.

Sjeveroistočno od današnjeg Cavtata (Civitas nova, Civitate, Ragusa vecchia), u predjelu Oboda, stajao je nekoć slavni grad Epidaurus. Stoljećima prije Krista to su područje nastavali Iliri, a od 167. Epidaur postaje rimska kolonija, makar se kao grad i luka spominje tek 47. prije Krista u srazu Cezara i Pompeja.

Rimski municipij bio je zacijelo već od apostolskih vremena područje pod utjecajem kršćanstva. Sv. Jeronim piše o sv. Hilarionu (Ilaru) koji "ubija zmaja", tj. iskorjenjuje poganstvo iz Epidaura i okolice sredinom 4. st. To daje pretpostaviti da bi već u 5. st. Epidaurska crkvena zajednica bila organizirana, tj. pod vodstvom biskupa. Ipak, nije poznato vrijeme prvog biskupa. Prvi spomen epidaurskog biskupa Fabritianusa, kao sufragana Salone, imamo na saboru u Saloni 530. g.

Epidaur je po Dioklecijanovoj, a potom po Teodozijevoj administrativnoj reformi pripao Zapadnom rimskom carstvu. Nakon pada Zapadnog carstva 476., u Epidauru vladaju Istočni Goti. Bizantski car Justinijan šalje 537. u Epidaur vojskovođu Konstancijana. On protjeruje Gote i uspostavlja vlast Bizanta. Epidaur je u to vrijeme bogat i vitalan grad, ali ga iza 614. opkoljuju i razaraju Avari. Tada veći dio stanovništva napušta razoreni grad i sklanja se na susjedne otoke, te na Spilan i Burnum (danas Župa Dubrovačka). Dio se stanovništva doselio i podno Srđa, gdje uz kaštel na Lausu (Ragusium) izrasta novi grad. Kako je s pukom pošao i biskup, razoreni i opustošeni Epidaur ostaje napušten i bez biskupa. Ostaje tek „bivša biskupija", te je kao „naslovna" uvrštena u novi popis Naslovnih biskupija od pape Benedikta XVI. 2009. g.

Izbjeglice iz Epidaura prilagođuju se novim obitavalištima živeći sada s pridošlim Hrvatima. Na otočićima Mrkan, Bobara i Supetar nalazimo ostatke crkvenih zdanja iz vremena 8.-11. st. Na Mrkanu je benediktinska opatija, dok krajem 12. st. nedaleko od razorenog Epidaura izrasta ˝novi grad˝ Cavtat.

U Konavlima se, a tako i u Cavtatu, često smjenjuju gospodari. Od 10 st. Konavle su pod vlašću arhonta Travunje, pa potom Duklje. Cavtat je od nastanka „novog grada" pod Dubrovnikom, dok srpski kralj Uroš II. nije osvojio Travunju i Dubrovčanima 1302. oteo Cavtat. Konavle su tijekom 14. st. u posjedu bosanskih velikaša, a od 1377. priznaju vlast bosanskih kraljeva. Tek, iza kako je Dubrovnik ˝stekao˝ Konavle, 1426. Cavtat je ponovno čvrsti dio Dubrovačke Republike.

Pod Dubrovnikom za Konavle nastupa vrijeme razvoja i nade. Grade se crkve po svim selima, Franjevci grade dva samostana: u Cavtatu i u Pridvorju. Osnivaju se dvije nove župe. Konavle dobiva kneza, organizira se i uređuje život po selima.

No, ovo je područje na granici između tri kulture, tri civilizacije i tri vjere. Dok Dubrovnik želi obnoviti latinsku kulturu, zapadnu civilizaciju i katoličku vjeru, apetiti bizantinaca i pravoslavlja da ovlada ovim prostorom nisu prestajali. Uz to već od 15. st. sa sjevera prijete Osmanlije. Nastupa vrijeme pljačkaških hordi. Sve to prate i mnoge epidemije, pa potres 1667. g. Vrlo teški dani za Konavle i Cavtat dolaze 1806. kad rusko-crnogorske pljačkaške horde poharaše cijelo Konavle i Cavtat, a s njima i Župu, Gruž, te Primorje. Srušeno je, spaljeno i opljačkano skoro sve što se našlo pljačkašima na putu. Svako selo je oplakivalo brojne žrtve. U isto vrijeme Napoleon zadaje smrtni udarac Republici, te opet tuđin gospodari u Cavtatu i u opustošenim Konavlima.

Ipak, dolaskom Austrije nastaje doba uspona. Grade se putovi, željeznica, započinju radom škole, grade se nove i obnavljaju porušene crkve. Konavle je izrastalo u gospodarski napredno područje, a Cavtat je ponovno kulturni i prometni centar. Uz to Konavljani iskazuju i svoju kršćansku svijest. Makar su ih ˝rišćani˝ stoljećima pljačkali, Konavljani imaju snage i ljubavi udomiti na tisuće pravoslavnih izbjeglica iz Hercegovine, koji u konavoskim selima nađoše zaštitu u vrijeme hercegovačke bune protiv Turaka.

Nakon relativnog stogodišnjeg zatišja u životu Konavala i Cavtata, odlaskom Austrije nastaju ponovno krvava vremena. Redaju se nevolje: prvi svjetski rat, pa epidemija ˝španjolica˝ 1918.-1922., potom represija srpske diktature u staroj jugoslavenskoj zajednici, a onda drugi svjetski rat i krvava komunistička represija, te u posljednjem desetljeću 20. st. brutalna agresija Srba i Crnogoraca. Sve je to uništilo uvelike trud stoljeća.

U vrijeme trinaestomjesečne srpsko-crnogorske okupacije (od rujna 1991. do kraja listopada 1992.) spaljeno je više stotina obiteljskih kuća, opljačkana su sva konavoska domaćinstva, obeščašćene crkve, uništeno poljodjelstvo, stočna farma, te razorena, opljačkana i minirana zračna luka. Ipak, Cavtat nije opustošen. Pošteđen je poradi grupe kolaboracionista koji su ustanovili inicijalni odbor za obnovu Dubrovačke Republike (divide et impera). Drugi razlog poštede Cavtata je bio što je u trenutku okupacije 17. listopada 1991. bio na malom prostoru Cavtata velik broj prognanika iz konavoskih sela (preko 3000 osoba).

Nekoć je Konavle povezivala željeznica (1901.-1968.) i brodska veza iz Cavtata. Danas nema redovitih brodskih linija, niti željeznice. Od 1965. ovo je područje povezano sa svijetom magistralnom cestom i zračnom lukom.

Konavljani, donedavno napredni poljodjelci, danas se uglavnom poljodjelstvom bave kao dodatnim zanimanjem. Cavtat je isključivo turistička destinacija.

U dekanatu je, na oko 210 prostornih kilometara, 8 župa, dva franjevačka samostana, 8200 stanovnika u 1978 obitelji, s postotkom katolika od oko 95 %.

 

Dekan Konavoskog dekanata je don Mato Karamatić, župnik župe župe sv. Nikole Cavtat.

adresa: Ul. sv. Nikole 2, 20210 Cavtat

telefon: 020/ 478-249

Pročitaj više...