Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Župa sv. Mihovila u Kliševu ustanovljena je 1620. za šest sela u brdovitom zaleđu Orašca i Trstenog, tj. za naselja: Ljubač, Gromača, Kliševo, Mrčevo, Mravinjac i Riđica. Svako je selo savijeno oko manjeg kraškog polja. Najveće je mjesto Gromača, dok je u Riđici danas svega desetak duša. Sva sela zajedno čine župnu zajednicu sa sjedištem u crkvi sv. Mihovila u središnjem naselju Kliševu.

Naselja su sa svih strana zaštićena strmim brdima, što je davalo sigurnost života mještanima. No, unatoč toga sela nisu pošteđena pljačkaških pohoda tijekom zadnjih pet stoljeća. Osobito je bila brutalna pljačkaška posjeta Crnogorca i Rusa 1806., te Srba i Crnogoraca 1991. g.

Kako je područje župe pasivni ruralni kraj, mlađi naraštaji sve više napuštaju rodnu župu. U popisu 1971. župa ima 171 domaćinstvo i 760 duša, a 2001. samo je još 114 obitelji sa 470 duša.

U župi je osim župnog središta pet filijala. Svako naselje ima svoje groblje i crkvu. Liturgija se slavi redovito samo u župnoj crkvi u Kliševu, dok filijale imaju svoje povremene «rednje».

Naselja danas povezuje kolni put iz pravca Majkovi – Orašac. Zadnjih godina učinjen je put iz Gromače preko Ljubča do Orašca, kao i od Kliševa preko baština do Orašca, te obnovljena i proširena cesta iz Gromače do Orašca. Počinje gradnja i autoceste koja će prolaziti između sela ove župe.

Pučka škola je u Orašcu, a srednjoškolci pohađaju škole u Dubrovniku.

Župna crkva je posvećena sv. Mihovilu, a sagrađena je za župnikovanja Antuna Vekarića 1845. na mjestu starije crkve sv. Mihovila iz 15. st. Posvećena je iza temeljite obnove, za župnikovanja don Nika Zlovečere, 17. travnja 1898. g. Prostranošću je jedna od većih u biskupiji. Stanje crkve zahtjeva uvijek nova ulaganja, kako bi dolično služila svrsi. Nedavno je završena obnova krova na crkvi.

Zvonik je građen kroz deset godina župnikovanja Vicka Lisičara 1919.-1929., a zvona su kupljena u siječnju 1936. g. Najveće je zvono od 365 kg, dva srednja zajedno teže 283, a malo 52. kg. Blagoslov zvona je obavljen 29. svinbnja 1936. g. Danas su elektrificirana.

Druge crkve i kapele:

- Našašće sv. Križa (i sv. Đurađ) u Ljubču je iz 15. st., a obnovljena je 1885. g.

- Mala Gospa u Gromači je nanovo građena 1909. na temeljima stare crkve.

- sv. Šimun i Juda Tadej u Mrčevu je barokna crkva, ali zacijelo na mjestu starije.

- Glavosjek sv. Ivana Krstitelja u Mravinjcu potječe iz 17. st.

- sv. Stjepan u Riđici je novijeg vremena.

- sv. Nikola u Mravinjcu je vjerojatno najstarija crkva ove župe, koja je preuređena u 19. st., ali je za istu potrebna nova znatna obnova.

*****

Župa sv. Mihovila - Kliševo

adresa: Župa Kliševo, 20235 Zaton Veliki

telefon: 020 /881-248

župnik: Miho Litić

Pročitaj više...

Župa u Orašcu (Vallis nucis /Valdinoce) počinje djelovati 1601. sa sjedištem u crkvi Pohođenja Marijina. Župa je ustanovljena za naselje Orašac, koje je bilo u župnoj zajednici Trsteno, te za naselje Poljica u sastavu župe Zatona (Malphum).

Orašac se spominje 1324. g. Kroničari navode da je smješten ˝na stijeni, nekih četiristo metara od mora˝. Tako se govorilo, dok se u Orašac moglo doći samo s morske strane. Poljica su istočni dio današnje župe, koju od Orašca dijeli voda i ˝Krst˝, tj. mjesto na kojem su Zahumljani označili granicu sa Dubrovnikom 1050., postavivši križ. Dubrovčani su sredinom 10. st. ušli u posjed Astareje, koja je uz more dopirala do granice između Poljica i Orašca, dok je Orašac pripadao Zahumlju.

Na području župe već u srednjem vijeku nalazimo više crkvenih objekata, među ostalim: crkvu sv. Kuzme i Damjana na Vračevu Brdu, crkvu sv. Tekle iz 1253., crkvu sv. Andrije na Obrovu iz 11. st., kao i sv. Pavla, pustinjaka. Navedene se crkve danas jedva mogu ubicirati. Tek samo crkve sv. Nikole i Jurja (Đurđa), koje potječu iz tog vremena, služe i danas.

Od 1690. u Orašcu su nazočni dominikanci. Sagradili su samostan i crkvu posvećenu sv. Ruži Limskoj. Dominikanci su otvorili pučku školu u Orašcu i povremeno upravljaju župom do 1777. g. Iza toga su napustili Orašac. Danas su, ta nekad samostanska kuća i crkva, privatno vlasništvo.

U župi je po popisu iz 1971. upisano 122 obitelji i 445 stanovnika, a 2001. broj domaćinstava je 137, a duša 546.

U Orašcu je pred tridesetak godina izgrađeno dosta veliko turističko naselje «Vrtovi sunca», u kojem su mnogi mještani našli zaposlenje. Hotelsko je naselje funkcioniralo do Domovinskog rata. Još uvijek traje obnova ratom opustošenog turističkog kompleksa, gdje je 2009. otvoren novi hotel.

Jedno je groblje u župi, a nalazi se na sjeverno-zapadnom kraju naselja, uz crkvu sv.Jurja (Đurđa).

U Orašcu je pučka škola koju pohađaju školarci iz župa: Orašac, Kliševo, Trsteno i Zaton. Polaznici srednjih škola ˝vozare˝ u Dubrovnik.

Od 1970. župom upravljaju franjevci Bosne Srebrne, ekskurirajući iz Zatona.

Župna crkva je posvećena Pohođenju Marijinu, a sagrađena je 1529. na inicijativu samca starca iz Orašca Miha Vukašinovića i župnika u Trstenom Luke Diodata. Oni su molili zaštitu Gospe u vrijeme haranja kuge, ali i u vrijeme gusarskih pljački. Legenda kaže da je Gospa uslišala njihove molbe, ali dala poruku da sagrade crkvu na Ločilu (pojilu) milodarima puka.

U crkvi se uvelike štuje čudotvorna slika Gospe od Orašca, za koju se drži da je doplutala do obale Orašca pod dvorcem izvjesnog firentinskog gonfalonijera Petra Soderrinia. Kod ustanovljenja župe crkva je postala župna, ali je stoga proširena. Kasnije je u više navrata obnavljana, a 1826. skoro nanovo pregrađena. Početkom 20. st. potrijem je prigradnjom postao dio crkve, koja je posvećena 8. travnja 1909. g.

Druge crkve i kapele:

- sv. Nikola na Obrovu/Čerjanu, kasnosrednjovjekovno zdanje iz 14. st. U 14. i u 19. st. tu su živjele dumne trećoretkinje. Obnovljena je u 18. st.

- sv. Đurađ na groblju, kasnogotičkog stila (15. st.), a spominje se 1671. g.

- kapela Rozalija iz 1690. u bivšem dominikanskom samostanu (kupljena od obitelji Đanović ).

- Gospa snježna u Poljicu, sagrađena od pijarista 1825. g. (privatna).

- sv. Rok na Pržini iz 1777. g. (privatna).

Izvan upoarabe su:

- sv. Ivan Krstitelj iz 16. st. (vl. obitelji Ljubice Buć, Antunove, koja ju je darovala župi 25. ožujka 1965.).

- Mala Gospa kod Vlajki (privatna).

*****

 

 

Iz župne kronike

Od 1527. u Orašcu se časti čudotvorna slika Gospe od Orašca, koja je po legendi doplutala pod dvorac Soderrini (Sodrnja), vjerojatno s kakva razbijenog broda. To je za jednog pobožnog mještanina, kao i župnika u Trstenom, bio znak da se sagradi crkva. Crkva je sagrađena, a kasnije će biti proširena i postat će župnom.

Matične knjige su 1806. bile zazidane uz crkvu, kako ih ne bi Crnogorci i Rusi u pljačkaškom pohodu uništili, te su tek od početka travnja 1843. iskopane, te se čuvaju u župnom uredu.

Pročitaj više...

Župa u Zatonu (Malphum/Malfi) nastaje 1324. g. U dokumentima se ponekad naziva župom, a ponekad kapelanijom.

 

Povijest župe

Orsat Crijević je 1638. ustanovio u Zatonu ˝nadarje sv. Antuna Padovanskog˝, a nadarbenik je nazočan do 1888. g. Nerijetko bi župa ostala sa samim nadarbenikom, pa se tako naziva i ˝Nadarje Cerva - Resti˝. Od 1850. Zaton se naziva izloženom kapelanijom, a od 1951. ponovno župom. Svi ti nazivi ipak označuju zajednicu vjernika koja se na jednom mjestu okuplja barem od 14. st.

Zaton je od 10. st. u sastavu Republike. Čim je postao posjed Republike gradi se crkva sv. Stjepana. To je početak stvaranja župnog središta. Nekoć je kapelanija ili župa u Zatonu obuhvaćala prostor od Brsečina do Rijeke Dubrovačke, a i Osojnik joj pripada tijekom 16. i 17. st. Danas župa obuhvaća naselja: Zaton Veliki, Zaton Mali, Štikovica, Vrbica i Lozica.

Prirodna zanimljivost župe jesu pitke vode, kao i vrelo pri dnu zaljeva gdje se nekoć u vodenicama mljelo žito. Povijesna su zanimljivost renesansni ljetnikovci dubrovačke vlastele, što je Zatonu dalo obilježje ladanjskog područja.

Zaton je danas prigradsko područje. Premošćenjem ušća Omble područje je župe sada tik do Grada. A kako je turizam glavna preokupacija stanovništva, stalno se grade novi gospodarski sadržaji, pa broj žitelja u župi raste. Po popisu iz 1971. župa je brojila 155 domaćinstava sa 500 stanovnika, a 2001. u župi je 235 obitelji sa 973 člana, od čega je oko 10 % inovjeraca.

Groblja u koja se danas pokapaju umrli župljani Zatona nalaze se u Vrbici, te Bunica u Zatonu Malom i Nuncijata na Batu. Staro groblje ispred župne crkve nije u funkciji, dok je na predjelu između Bata i Dola, na brežuljku zvanom «Sveta Trojica», napušteno prastaro, zvano «kužno» groblje.

 

Župna crkva

Pučku školu do četvrtog razreda djeca pohađaju u Zatonu, dok viši razredi pohađaju centralnu školu u Orašcu. Srednjoškolci idu u Dubrovnik.

Župna crkva sv. Stjepana Prvomučenika potječe iz 10/11. st. Legenda kaže, da je pohodom kralja Dalmacije i Hrvatske Stjepana Miroslava Dubrovniku i Astareji, inicirana gradnja više crkvi u čast sv. Stjepana. Tako je sagrađena i crkva sv. Stjepana u Zatonu. Crkva je poslije doživjela višekratne pregradnje i obnavljanja. Postojeća je crkva sagrađena u kasnogotičkom stilu 15. st., ali je preuređena 1825. g. Tada joj je nadodan potrijemak. Svečano je posvećena tek 14. lipnja 1914. g.

 

Druge crkve i kapele

- Velika Gospa u Vrbici je srednjovjekovno zdanje s kasnijim intervencijama.

- sv. Mala Terezija je uz bivši sjemenišni ljetnikovac.

- Mala Gospa u Zatonu Malom na Buletu, renesansna građevina iz 16. st. s baroknim intervencijama, te preuređena u 19. st.

- sv. Antun Padovanski je u Zatonu Malom.

 

Izvan uporabe su:

- Navještenje B.D.M s grobljem na Batu potječe s početka 17. st. Stradala je u potresu 1667. g. Obnovljena je u 19. st.

- sv. Rafael u Dolu.

- sv. Jeronim u Zatonu (privatna).

- Uzvišenje sv. Križa na Lonzinu (privatna).

Postoje još ostaci dviju kapela sv. Ilije: jedna u Lozici, a druga na Batu, niže groblja.

Pročitaj više...

 

Povijest župe

Župa sv. Jurja u Osojniku spominje se 1399. g. Župne se knjige vode od 1699. g.

Osojnik je naselje smješteno preko brda «u osoju», u zaleđu Rijeke dubrovačke. Bilo je to područje Zahumlja, koje je 1399. ušlo u posjed Republike, kao ˝Terae novae˝.

Zbog stoljetnog utjecaja bogumilskog učenja i nasilnog širenja pravoslavlja u Zahumlju, Republika obnavlja i budno skrbi za pravovjerje u novostečenim naseljima. Kako su Nemanjići iz Trebinja protjerali biskupa, a kaluđeri Save Nemanjića na okupiranom području silom prevodili vjernike zapadnog obreda na istočni, Osojnik se našao na granici vjerskih podvojenosti. Republika stoga odmah gradi crkvu sv. Jurja, što možemo smatrati i početkom župe.

Tijekom 16. i 17. st. Osojnik sa Zatonom čini jednu crkvenu zajednicu. No, uvijek se smatralo važnim imati svećenika upravo u Osojniku, jer je puk bio na udaru Osmanlija, kao i pred širenjem pravoslavlja. Župnik je u to vrijeme bio jedina zaštita katolicima, a poglavito onima u susjednim naseljima na turskom području. Stoga se u Osojniku u drugoj polovici 17. st. revitalizira samostalna župa. Austrijska je uprava, osjećajući opasnost ˝pravoslavne invazije˝, bila čak 1912. pripojila župi Osojnik hercegovačka sela Kalađurđevići i Grepci. No, kako je ubrzo došla nova državna tvorevina, to nije ˝zaživjelo˝.

 

Vjernička zajednica

U župi je 1971. bilo 107 obitelji i 407 duša. U popisu 2001. našlo se tek 67 obitelji s 320 članova. Inovjeraca u župi nema.

Premošćivanjem ušća rijeke Omble, te vjerojatnom budućom gradnjom autoceste, Osojnik bi se mogao uskoro naći u samom predgrađu Dubrovnika.

U župi je škola za četiri niža razreda s 7 učenika, dok stariji školarci pohađaju školu u Mokošici ili u Dubrovniku.

Župna crkva je sagrađena na mjestu gdje je stajala starija mala crkva iz 15. st. Posvećena je 1925. g. Uokolo je crkve bilo srednjovjekovno groblje, od kojeg nalazimo dijelova nadgrobnih ploča i ulomaka stećaka.

U invaziji 1991. četnici su crkvu granatirali, a potom opljačkali i spalili. I zvonik je bio teško oštećen, no ipak je sve obnovljeno.

 

Druge crkve i kapele

- crkva B.D.M. od Milosrđa iz 17/18 st.

- sv. Ana i

- sv. Ilija.

 

 

Pročitaj više...

Primorje

Napisao Objavljeno u Primorje

Primorjem nazivamo područje od Rijeke Dubrovačke prema sjeverozapadnom kraju biskupije. Na tom području imamo 13 župa, od kojih šest pripada Dubrovačkom dekanatu (Osojnik, Zaton, Orašac, Kliševo, Trsteno i Majkovi), a sedam ih je u Stonskom dekanatu (Slano, Banići, Lisac, Zaton-Doli, Smokovljani, Ošlje i Topolo).

Područje od Cavtata do Poljica (tj. istočni dio Orašca) kao ´Astarea´ od 11. st. je u posjedu Dubrovačke republike. Područje u zaleđu, od Petrova sela preko Osojnika i od Orašca prema sjeverozapadu, pripada kneževini Zahumlje, koje do sredine 12. st. uživa relativan mir. Iza pojave raških knezova, započinju nevolje. Dok su Nemanjići širili istočni obred u Zahumlju, Tatari su 1241. opustošili Primorje. Iza Tatara u Primorju se susreću samo sezonski stočari-nomadi iz unutrašnjosti. No, tijekom 14. st. naselja ponovno oživljuju.

Dubrovnik je stalno nastojao proširiti svoje posjede i spojiti one u Stonu i Ratu s Gradom. Nakon mnogih pokušaja, uspjelo je Republici 1399. kupiti Primorje od bosanskog kralja Stjepana Ostoje za 2000 perpera. Od tada Republika skrbi za vjerski život i čistoću katoličkog nauka na ovom području, zvanom "Terae novae", osniva župe i gradi crkve. U Slanom se gradi franjevački samostan.

Republika od Primorja stvara posebnu kneževinu, postavlja kneza i uvodi vrlo restriktivne zakone za ˝Terrae novae˝. Dok su u svojoj staroj kneževini seljaci bili slobodni, sada su postali kmetovi vlastele. Nisu smjeli imati mlin za žito, ni stupe za tkaninu. Zabranjena su bila solila, a kuće nisu smjeli graditi u vapnu, niti pokrivati kupom. Mogli su graditi samo prizemnice pokrivene kamenim pločama. Seljak nije smio saditi lozu, tek je mogao imati malo odrine pred kućom. Ako je imao nešto posađene loze, morao ju je povaditi. Nije, stoga, čudno da su se primorci više puta bunili protiv vlastele. No, neposluh je bio rigorozno kažnjavan. Po legendi prvi je pučki ustanak Republika krvavo ugušila 1404. na Dobrštaku kod Čepikuća, a drugi 1434. g. Pobune su ipak prisilile vlastelu da barem ublaži zakon o gradnji kuća.

Ipak represalijama nikad kraja. Pojavom Otomanskog carstva dolaze nove nevolje.

Dušmanski odnos susjeda sa sjevero-istoka prati Dubrovačko Primorje do danas. Bezbrojne su galije gusara napadali naselja uz more, a kopneni pljačkaši sela u zaleđu. Župne kronike spominju mnoge pljačke po selima, a osobito je teška bila ona iz 1806. kad su Crnogorci s Rusima opljačkali Konavle, Župu, Rijeku, Gruž i cijelo Primorje.

Jedanko tako teška invazija dogodila se i nedavne 1991/92., kad su četnici spalili, porobili i opljačkali opet isto područje.

Pročitaj više...

Župa Velike Gospe u Rožatu je najstarija crkvena zajednica Rijeke dubrovačke. Početke joj možemo datirati u vrijeme između 1295. i 1321. g. Naime, u Rožatu djeluje bratovština sv. Marije i posjeduje jednu od starijih matrikula u Hrvata iz 1321. g. To nam govori o postojanju organizirane crkvene zajednice.

Benediktinci su, dok su bili u Rožatu (1119.-1295.), pastorizirali naselja na čitavom području od Brgata, te duž rijeke Omble prema Primorju. Iza njihova prelaska na Lokrum, Rijeka je dubrovačka ostala bez svećenika, Republika određuje svećenika, koji će okupljati vjernike u crkvama sv. Stjepana u Sustjepanu i u Gospinoj crkvi u Rožatu.

U 18 st. naselje se na ušću Omble povećalo, te je došlo do odvajanja zapadnog dijela župe (Mokošica) od župe u Rožatu. Tako su od 1769. u Rijeci dvije župe.

Gradnjom naselja između Rožata i Mokošice, tj. Nove Mokošice (iza 1970.), župa se višestruko povećala i bilo je potrebno ustanoviti i treći pastoralni centar, koji je povjeren salezijancima 1997. g.

Od tri župe uz Omblu prostorno je najveća župa u Rožatu. Pripadaju joj naselja: novo naselje «Naš Dom», te staro naselje Dračevo selo, zatim Prijevor, Čajkovići, Komolac, Čajkovica, Šumet i Knežica. Župa danas broji oko 800 domaćinstava sa blizu 3000 duša, od kojih je oko 85 % katoličke vjere.

Škola je na području župe sv. Obitelji u Novoj Mokošici, dok dio đaka ide u grušku školu. Srednje su škole u Dubrovniku.

U župi postoje groblje uz župnu crkvu u Rožatu, te uz crkvu Duha Svetoga u Komolcu i u Knežici uz crkvu sv. Kuzme i Damjana.

Župna crkva je na brijegu iznad naselja Rožat. Prvi put je spomenuta 1123., a Sabino Gundulić je dariva benediktincima. Prvotno zdanje je proširivano i obnavljano do velikog potresa 1667., kada je sasvim propalo. Iza potresa gradi se nova crkva. Zvonik je sagrađen 1894. g. Četiri zvona, ukupne težine od 615 kg, nabavljena su, postavljena i blagoslovljena 1923. g. Crkva je ponovno 1930. temeljito obnovljena. Makar se u crkvu stalno ulagalo, zbog potresa, zbog granata u invaziji 1991, ali i zbog ˝zuba vremena˝, crkvu je trebalo ponovno obnoviti. Obnovljena je i uređena, te su i zvona elektrificirana 2004. g.

Druge crkve i kapele:

- crkva Pohođenja Marijina je samostanska crkva iz 16. st.

- sv. Nikola, biskup u Dračevu Selu je iz 16. st. s kasnije nadozidanim trijemom.

- Sveti Duh iz 11. st. u Komolcu s grobljem.

- Presv. Trojstvo u Šumetu (nekoć kapelanija), obnovljena.

- sv. Kuzma i Damjan iz 1365. u Knežici.

 

Napuštene crkvice i kapele:

- sv. Petar u Čajkovićima.

- sv. Mihovil povrh Čajkovice, prije 1366. g.

- sv. Tripun u Ogarićima iz 16. st. ali se starija spominje 1272. g.

- Male Gospe u Komolcu.

- Navještenja B.D.M. na izvoru Omble.

*****

Župa Velike Gospe – Rožat

adresa: Župa Rožat, Na Rivi 1, 20236 Mokošica

telefon: 020 / 453-249, fax: 020 / 456-022

župnik: fra Josip Sopta, OFM

župni vikar: fra Drago Ljevar, OFM

Pročitaj više...

Župa sv. Obitelji u Novoj Mokošica ustanovljena je 17. listopada 1997. g.

Pred četrdesetak godina započela je izgradnja stambenog naselja između Mokošice i Rožata, nazvano Nova Mokošica. Do danas je izgrađeno 1600 stanova, koji udomljuju blizu 6000 duša. Mnoge mlađe radničke obitelji, koje su poradi zaposlenja i škole iz napuštenih sela pribjegle bliže Gradu, našle su u Novoj Mokošici svoj dom.

Novu Mokošicu čine dvije cjeline nastambi. Jednu čini sklop zgrada visoke gradnje, a druga se zove ˝Naš dom˝, tj. zgrade niske gradnje na istočnoj strani novog naselja. Dok je ˝Naš dom˝ u sastavu župe Rožat, blok nastambi visokogradnje čini župu sv. Obitelji. Župa je u osnutku povjerena Hrvatskoj salezijanskoj provinciji, koja je za smještaj dušobrižnika kupila jedan stan u samom naselju, a za privremeni liturgijski prostor unajmila, a potom kupila, skladište jedne trgovine. Gradnja Nove Mokošice započeta je u komunističkom režimu, te nije predviđena ni jedna lokacija sakralnog objekta. U traganju za terenom gdje bi se gradio novi pastoralni centar, ispriječile su se mnoge prepreke, te još uvijek nema nekog boljeg rješenja.

Za novo naselje nije predviđena ni lokacija za groblje, a kako su još uglavnom svi stanovnici doseljenici, umrli se pokopavaju po grobljima svojih bivših župa.

U župi je centralna škola za sva naselja desne obale Omble i Osojnik. Srednjoškolci pohađaju škole u Dubrovniku.

Župna crkva, kao i kuća još su privremena rješenja, a na području župe nema ni jedne druge crkve ili kapele. Župna se zajednica okuplja u privremenom bogoslužnom prostoru, u nadi da će se uskoro doći do boljeg rješenja.

*****

 

Župa sv. Obitelji – Nova Mokošica

adresa: Bartola Kašića 8, 20236 MOKOŠICA

telefon: 020 / 453-431; 452-248

župnik: Ivo Zečević, SDB

župni vikar: Ante Guberac, SDB

Pročitaj više...

Povijest i područje župe

Župa sv. Spasa u Mokošici ustanovljena je 1769. za naselja na ušću rijeke Omble, Mokošicu i Sustjepan, te za naselja u Podbriježju i Petrovu Selu. Bila su to relativno mala naselja nastala oko vlastelinskih ljetnikovaca. No, kako su bili udaljeni od sjedišta župe u Rožatu, to se pokazala potreba za drugim župnim centrom u Rijeci dubrovačkoj. Sjedište je nove župe bila crkva sv. Spasa, koja je bila podignuta na mjestu gdje stoji današnja župna crkva u Mokošici, a sagrađena je ubrzo iza kako je Dubrovnik otkupio ˝Terae novae˝.

Župa ima dvije filijale: Sustjepan na lijevoj obali rijeke Omble i Pobriježje - Petrovo Selo. U Batahovini (filijala Sustjepan) Bernardo Kaboga je 1856. ustanovio nadarje (beneficij) s crkvom sv. Bernarda i patronatskim pravom obitelji Kaboga. Nadarje je iza 1916. bez nadarbenika, a potom je nestalo.

 

Župa danas

Župa se zadnjih desetljeća višestruko povećala. Po popisu 1971. brojila je 134 obitelji sa 445 stanovnika, a po popisu 2001. na istom području obitava 1930 duša u 448 obitelji. Žitelji su uglavnom katoličke vjere.

U župi je jedna redovnička kuća sestara milosrdnica sv.Vinka Paulskog od 1988. g.

Groblje u Mokošici je osnovano 1897., a filijale u Sustjepanu i Petrovu Selu imaju vlastita groblja.

Pučka se škola danas nalazi na području mlađe župe sv. Obitelji u Novoj Mokošici, dok djeca iz Sustjepana pohađaju školu Ivana Gundulića u Gružu. Srednjoškolci idu u Dubrovnik.

 

Spas zupa 

Župna crkva

Župna crkva je posvećena Uzašašću Gospodinovu (sv. Spas), a sagrađena je 1954. i posvećena 1963. g. Današnja je crkva sagrađena na mjestu stare, sasvim male crkve sv. Spasa iz 15. st., koja je srušena u ratnom granatiranju 1944. g. Zvonik je podignut milodarima dobročinitelja 1882. g.

I crkva i zvonik su oštećeni za vrijeme Domovinskog rata, a najveću štetu neprijatelj je nanio granatiranjem 4. kolovoza 1995. g. Tada je srušen potrijem i pročelni zid župne crkve, kao i dio zvonika. U obnovi 1997. crkva je produžena za dužinu potrijemka. Danas je stoga malo duža, ali bez potrijemka koji je stajao prije obnove.

 

Druge crkve i kapele

- sv. Stjepan u Sustjepanu je najstarija crkvica u Rijeci dubrovačkoj. Drži se da je to i prva matična crkva za cijelu Rijeku. Sagrađena je, stari kroničari navode, darom hrvatskog kralja Stjepana Miroslava, koji je 948. g. sa svojom ženom Margaritom pohodio Dubrovnik. Gradnju ove crkvice treba svakako datirati u 10. st. Današnja crkvica je nešto viša od izvorne, jer je izvorna crkva stradala u požaru na blagdan sv. Stjepana 1869. g. Kako je u požaru uništena sva unutrašnjost, crkva je u obnovi povišena, te je sagrađena sakristija.

- sv. Antun je zavjetna kapela u Sustjepanu. Podignuta je darovima mještana 1906., ali je ista srušena u vrijeme gradnje magistralne ceste, te ponovno izgrađena na drugoj lokaciji 1965. g.

- sv. Nikola, zavjetna crkva na groblju u Sustjepanu sagrađena je 2002. na spomen poginulim braniteljima.

- sv. Križ na groblju u Mokošici (novogradnja iz 2009.).

- Gospa od Zdravlja u Petrovu Selu sagrađena je i svečano blagoslovljena 1902. g. U požaru 1989., koji je zahvatio okolne čemprese, teško je oštećena, ali je obnovljena 1998. g.

- sv. Bernard u Batahovini izvan uporabe.

 

Župa sv. Spasa - Mokošica

adresa: Malo selo 3, 20236 MOKOŠICA

telefon 020 / 452-999

župnik: Ivica Pervan, dekan dekanata Dubrovnik II

 

 

Pročitaj više...

Rijeka Dubrovačka

Napisao Objavljeno u Rijeka Dubrovačka

 

Rijekom dubrovačkom nazivamo područje uz rijeku Omblu, te naselja Knežicu i Šumet. Kako je ovo područje, koje je sredinom 10. st. ušlo u posjed Dubrovnika, oskudijevalo većim površinama obradivog tla, nisu se razvila veća naselja. Relativni mir uživa dubrovačka vlastela u brojnim ljetnikovcima. Nešto življe bilo je u blizini izvora Omble i samostana benediktinaca, kasnije franjevaca u Rožatu, te na bivšem području 'Juncetum', tj. u Šumetu.

U Rožatu je Sabino Gundulić podigao 1115. prvu crkvu, koju je s očinskom baštinom darovao benediktincima iz Monte Cassina. Kad je potom sagrađen i samostan 1197., samostan i crkva pripojeni su samostanu na Lokrumu, da bi 1239. pravo nad benediktinskim dobrima na Lokrumu i Rožatu prešlo ponovno na samostan Monte Cassino. Međutim, već krajem 13. st. samostan propada, a benediktinci se iz Rožata povlače.

Po odlasku benediktinaca osniva se prva župa 1321. za cijelo područje Rijeke s crkvama  sv. Stjepana/Sustjepan i Velike Gospe u Rožatu.

Potkraj 14. st. franjevački vikarijat iz Bosne gradi u Rožatu kuću za oporavak bolesne braće. Započinje nazočnost franjevaca od kojih će stizati pomoć u pastorizaciji područja Rijeke, ali i šire. Kako se vremenom župno središte učvrstilo u Rožatu,  to se za naselja oko ušća rijeke Omble osniva druga župa 1769. g.

 U drugoj polovici 20. st. ubrzano se grade naselja na desnoj obali Omble, a  time je u župi broj stanovnika bio višestruko uvećan. Po popisu iz 1961. na području čitave Rijeke živi oko 1500  duša, dok ih je 2001. već 9700  u 2400 obitelji.

Blizina grada uvjetovala je razvoj ovih prigradskih naselja. Nekada su tu živjeli samo sluge uz vlastelinske ljetnikovce, a danas živalj koji je došao iz pasivnih sela bliže gradu tražeći posao u  trgovini, ugostiteljstvu, gradskim tvrtkama ili službama. 

 Nevolje tijekom stoljeća, koje su pratile Republiku, nisu mimoilazile ni Rijeku Dubrovačku. Jedino je franjevački samostan mimoišla pljačka crnogorsko-ruske vojske 1806. g. Tada je, naime, franjevački brat laik iz samostana u Rožatu, Luka Marketi, posjetio vladiku Petra I. P. Njegoša u dvorcu Sorkočević (Komolac) i molio milost za stanovnike Rijeke. Pošteđen je samostan.

U agresiji Srba i Crnogoraca 1991. naselja su Rijeke pretrpjela teška razaranja. Pučanstvo je bilo prognano. Okupacija je trajala od početka listopada 1991., kad su pale i prve žrtve, do kraja svibnja 1992. g. Osim obiteljskih i gospodarskih objekata, opljačkana je i Marina koja je na vezu imala na tisuće plovila. Ono što se nije moglo opljačkati, spaljeno je. S Golubova Kamena poviše izvora Omble četnici su stražarili nad ovim područjem i prolazom kroz Rijeku sve do srpnja 1992. g.

Sustjepan je bio na granici razdvajanja. Četnici ga doduše nisu osvojili, ali je tu bilo poprište neprestanih borbi. U  svakodnevnim pokušajima proboja obrane, ništa nije ostalo  pošteđeno.

 Rijeku je u zadnje vrijeme sve više ugrožavao rastući promet uskim prometnicama, pa je rijeka Ombla premoštena u ušću  visećim mostom 2001.   g. 

Pročitaj više...

 

Župa u Postranju je ustanovljena 5. kolovoza 1997. g. Dugogodišnje želje žitelja Gornje Župe, tj. naselja u Postranju, da bi dobili samostalnu župu, djelomično su se ostvarile 1. prosinca 1956. g. Postranje se doduše naziva kapelanijom župe u Mandaljeni od 1850. ali trebalo je proći više od stotinu godina da postane samostalnom. Kapelanijom su doduše i dalje upravljali župnici iz Mandaljene, da bi od 1970. kapelanija Postranje i župa Brgat dobile zasebnog upravitelja.

 

Župa obuhvaća naselja: Grbavac, Martinovići, Makoše, Buići, Benčina, Radovina i Ljevakovina.

Kako se cijela župa pruža uz granicu s Hercegovinom, to su ova naselja bila nerijetko metom pljačkaša sa sjevera. Nažalost se povijest ponovila i 1991. g

 

Broj stanovnika u župi Postranje niti opada, niti raste. Po zadnjem popisu navodi se broj od 632 stanovnika na području župe, koji obitavaju u 148 domaćinstava. U cijelosti su pripadnici  katoličke vjere.

 

Na području župe djeluje pučka škola nižih razreda, dok đaci viših razreda pohađaju centralnu školu u župi Mandaljena.

 

Uz župnu crkvu nalazimo i groblje za cijelu župu.

Župna crkva Velike Gospe je u naselju Martinovići. Najveća je crkva u župskoj vali. Sagrađena je 1888. na temeljima manje i trošne crkve iz 13. st. Ispred crkve je 1970. sagrađen zvonik s novim zvonima, uz svesrdnu pomoć braće Antuna, Miha i Luka Miloslavića.

Crkva je u potresu 1979. oštećena, ali je uz pomoć međunarodnog Caritasa obnovljena i učvršćena.

Ponovno je u okupaciji 1991. granatirana. Pola godine je propadala bez krovišta i  bez vrata, ali začudo sačuvani su vitraji Iva Dulčića (šest) i Marijana Premerla (sv. Josip). Crkva je nakon okupacije ponovno obnovljena, a obnovljeni su i vitraji  2008. g.

Druge crkve i kapele:

 

-          sv. Nedjelja u Buićima  potječe iz 1913. g.

-          sv. Antun u Makošima  i

-          sv. Ivan u Martinovićima.

 

Na području ove župe nalazimo ostatke negdašnjih crkvica iz 13. i 14. st., kao:

 

-          sv. Nedjelja u Buićima iz 1362. g. (predana obitelji Kristić u zamjenu za teren za današnju crkvu sv. Nedjelje),

-          sv. Josip u ˝Jozepu˝,

-          sv. Petar u Radovini,

-          sv. Ruža Limska u Sabovini, zvana ˝sveta Rusa u Sabovini˝,

-          sv. Lazar na Grbavcu iz 1362., vide se ruševine,

-          sv. Pavao na potoku Pijavičini, spominje se 1366., poznato crkvište,

-          Gospa Sopolčica, prije 1296., sada ruševine,

-          te nepoznata crkvišta na Gracu ispod Grbavca i u Ljevakovini.

 

*****

Župa Velike Gospe - Postranje

adresa:  Župa Postranje, 20207 MLINI

telefon:    020 / 485-148

župnik: Robert Ćibarić

Pročitaj više...