Greška
  • JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa id: 52
  • Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

 

Župa u Mlinima, ili Donja Župa, odvojena je od matične župe u Mandaljeni  20. kolovoza 1449. g. Do tada je u župi bilo 215 kuća, te Veliko vijeće Dubrovačke republike određuje da se u župi postavi ˝i drugi svećenik˝, jer jedan ne može doskočiti potrebama. Taj ˝drugi˝  svećenik ima skrbiti za kaznačine Biela i Chernari, a to su današnji Plat i Kupari. Isti ima dužnost stolovati uz crkvu sv. Ilara.

 

Župa Mlini obuhvaća područje od Kupara do Oboda, a danas su tu naselja: Gorica, Blato, Kupari, Srebreno, Kantule, Brašina, Klokurići, Krstac, Mlini, Vrelo, Zavrelje, Kostur, Soline, Smokovijenac i Plat.

ilar mlini najava

 

Pučanstvo se u župi sv. Ilara konstantno povećava, ali uglavnom doseljenicima iz pasivnih sela. Tako je 1971. u župi bilo 1465 duša u 484 obitelji, a 2001. popis donosi broj od 3036  stanovnika u 756 domaćinstava.  Od nazočnog puka  85 %  je po krštenju katoličke vjere.

 

Na području župne zajednice Mlini nalazimo tri grobišta: uz maticu, te uz crkvu sv. Stjepana u Kuparima i oko crkve Velike Gospe u Platu. Postoji i staro grobište uz crkvu sv. Ivana u Platu, ali se danas ne koristi.

 

Makar je u Mlinima 1856. otvorena prva škola za Župu dubrovačku, danas na području župe nema škola. Pučka škola od 1956. radi na području župe Mandaljena.

ilar mlini 02

 

Župna crkva sv. Ilara u Mlinima spominje se već 1272. g. Sv. Ilar, apostol ovih krajeva iz 3. st., bio je simbol slobode od začetnika zla. Stoga ga se od početka kršćanstva ovdje slavilo. Stara crkva je u potresu 1667. stradala, a na ruševinama je podignuta današnja crkva 1683. g. Sakristija je nadograđena polovicom prošlog stoljeća, a pobočna kapela 1874. g. Na crkvi je zvonik na preslicu sa tri zvona (od 1914. ostalo samo jedno), ali je 1934. sagrađen današnji zvonik sa tri nova zvona. Crkva je ponovno oštećena u potresu 1979. g. U obnovi je tom zgodom učinjen betonski balatur kao "učvršćenje", uz serklaž oko čitave glavne lađe. Pred rat je učinjen novi krov na crkvi, a pobočnu kapelu je oslikao slikar Bruno Grill.

Početkom 2008. rekonstruiran je zvonik sa novom električnom instalacijom zvona. 

 

Druge crkve i kapele:

 

-          sv. Rok u Mlinima na rivi zavjetna je crkvica bratstva iz Mlina i Zavrelja, a građena je u vrijeme kuge u 15. st.  Nadograđena je u 19. st. Obnovljena je 1999. g

-          sv. Spas na Krstacu je crkvica romaničkog stila iz 12. st. Sagrađena je na stijeni te i danas stoji. Obnovljena je, a u funkciji je za Uzašašće i  blagdan Našašća sv. Križa.

-          sv. Luka – crkvica na Brašini (Baletići) bila je spaljena 1806., te ostala u ruševinama do 1952. g. Obnovljena je i koristi se na blagdan titulara.

-          Srce Isusovo na Srebrnom potječe iz 1912. g. Djelo je svećenika Silva Miloslavića.

-          sv. Petar na Trapitu je iz 16. st. Zavjetna je crkva bratstva iz Blata  koje se spojilo s kuparskim. Kako je sagrađena na stijeni, izdržala je mnoge udare, oskvrnuća i pustošenja. Obnovljena je 1984. g. No, nije bila u funkciji do 1992. zbog "vojnog zabrana", a  sad se koristi na blagdan titulara.

-          sv. Stjepan na Gorici u Kuparima spominje se 1279. g., dok se ime mjesta Kupari spominje 1317. g. Stara je crkva propala, ali na istom mjestu je današnja crkva istog titulara. Kao filijalna crkva  često je u funkciji. Potrijem je dograđen 2004. g.

-          sv. Mihael – crkvica na Kosturu podignuta je u 17. st. nedaleko od starije crkvice sv. Mihaela, koja se spominje 1366. na imanju Savina Gundulića. Ostaci se te starije crkvice vide na ljutima poviše magistrale između Kostura i Zavrelja. Za nju se skrbi obitelj Burin. Obnovljena je i koristi se na blagdan zaštitnika.

-          Velika Gospa u Platu sagrađena je u 19. st. na temeljima starije crkve. Uz nju je mjesno groblje. Obnovljena je i produžena 1998. g. U funkciji je često kao filijala.

-          sv. Duh u Platu spomenik je gotike i renesanse iz 16. st.. Nekada je imala i potrijem, a dvorište je ograđeno. U funkciji je samo na  duhovski ponedjeljak.

-          sv. Ivan u Platu spominje se 1366. g. Srednjovjekovnom je zdanju dozidan u 18. st. novi brod, te je postala najveća crkva u Župi. Uz nju je staro groblje. U ruševnom je stanju, a koristi se samo za blagdan titulara.

-          sv. Nikola u Solinama nosi pečat dvaju vremena. Dio crkve podsjeća na 14/15., a drugi s potrijemkom na 18/19. st. Temeljito je obnovljena 1998. i u funkciji je  četiri/pet puta godišnje.

-          sv. Kuzma i Damjan na Klokurićima podignuta je nastojanjem obitelji Handabaka 2006. na uspomenu negdašnje crkve iz 6. st., koja je postojala do 1806. g.

 

Crkve i kapele izvan upotrebe:

 

-          Velika Gospa u Toreti je iz 1743. g. Vlasništvo je obitelji Kolbe i Spužević. Dugo je bila izvan uporabe, tek se koristila na Veliku Gospu od 1978- 2002. g

-          Gospa od Ružarija u Mlinima iz 16. st. srušena u potresu 1979. obnovljena je od  obitelji Duper.

-          Navještenje BDM na Gorici iz 16. st. nalazi se u sklopu ljetnikovca Bizzaro, a vlasništvo je obitelji Grbić.

-          sv. Nikola (nekoć sv. Ruža Limska) u Srebrenom uz dvorac vlastelinske obitelji Bunića iz 16. st. Vlasništvo je obitelji Madeško. Obnovljena je 1976. g

Spomen na crkvene lokalitete:

-          sv. Pelegrin  u Kuparima iz 1352. g. Na lokalitetu sagrađen je hotel, 

-          crkvište na Klokurićima je od 1806. ruševina.  

 

Župa  sv. Ilara  -  Mlini

adresa:   Tupina 6,   20207  MLINI

telefon:    020 /486-031

župnik: Bernardo Pleše

 

 

Sestre Službenice milosrđa (Anćele)

adresa: Časne sestre, Tupina 8, 20207 MLINI

telefon: 020 / 485-523

 

Uz župnu kuću sagrađena je kuća za časne sestre družbe Službenica Milosrđa. (Pero Maslač je 1966. započeo, a Mirko Maslać 1977. završio). Sestre su od 1977. vodile dječji vrtić, koji je početkom Domovinskog rata prestao s radom. Sada rade u bolnici i skrbe oko uređenja crkve.

 

 

 

Iz povijesti župe

 

U matici krštenih se nalazi i prijepis dekreta Dubrovačkog Velikog Vijeća o osnivanju župe. 

 

Sjedište župe dobilo je ime po naselju gdje se našla župna crkva sv. Ilara, a gdje su donedavno postojale vodenice, tj. mlinice za žito.

Kako na području ove župe nema dovoljno obradivog tla, pučanstvo se bavilo različitim poslovima. Tako su Soline dobile ime jer se tamo skupljala sol, a Kupari, jer se u tom mjestu mijesila i pekla kupa za gradnju. Zavrelje i Vrelo dobivaju imena po izvoru, koja je mjestu omogućio gradnju male hidrocentrale (1955).

Danas je turizam glavna preokupacija mještana. Na području župe je, uz više privatnih ugostiteljskih objekata, sedam većih hotelskih kuća, od kojih još neke čekaju na obnovu od posljedica srpsko-crnogorskog razaranja 1991/1992. g.

Pročitaj više...

Župa sv. Marije Magdalene bilježi početak 10. svibnja 1285. g. To je prvi spomen crkve sv. Marije Magdalene. Ta je crkva bila glavna za čitavu Župsku valu ili kako se govorilo «Župu Žrnovicu». Ipak povijest crkvene zajednice počinje tek stotinu godinu kasnije, i to gradnjom kuće za slavenskog svećenika 1385. g. Svećenik, koji je tada namješten uz crkvu sv. Marije Magdalene, skrbio je za područje koje danas čine četiri župne zajednice.

 

Nakon ustanovljenja još tri župna središta, u sastavu župe Mandaljena ostadoše sela: Mandaljena, Čibača, Čelopeci, Petrača i Dubac.

 

Na području župe je dominikanski samostan sv. Vinka Fererskog, trenutno bez osoblja, te zavod ˝Josipovac˝, u kojem su sestre Služavke Malog Isusa skrbile o djeci s posebnim potrebama do izgradnje novog doma (2008.).

 

Župa brojem stanovnika raste uglavnom doseljenicima iz pasivnih krajeva, što se osobito ubrzalo iza Domovinskog rata. Po popisu stanovništva 1971. župa je brojila 619 stanovnika u 163 domaćinstva, a 2001. tu živi čak 2650 duša u 664 obitelji. Katolici čine 95 % sveukupnog življa.

 

Na području župe nalazimo napuštena grobišta: oko crkve matice, u samostanskoj crkvi sv. Vinka, ispred crkve sv. Đurđa na Dupcu i kužno groblje u Petrači. Tri su grobišta u funkciji: sv. Maćel (Matej), sv. Luka i presv. Trojstvo.

 

Tu nalazimo i centralnu pučku školu, koju pohađaju sva djeca Župe, osim polaznika nižih razreda s Brgata i Postranja.  

 

Župna crkva sv. Marije Magdalene postoji već prije 1285. g. Crkva je 1667. u velikom potresu srušena, te preuređena 1681. g. Proširena je potom 1754., a 1913. je dograđena pobočna kapela Bezgriješne, te par godina kasnije kapela Gospe Karmelske. Obnavljana je potom od 1970.-1982., a posljednja je obnova završena 2005. g. Ipak se sve više osjeća potreba za većim crkvenim prostorom.

 

 

Druge crkve i kapele:

 

-         sv. Vinko Fererski u Čelopecima sa samostanom potječe iz 1613. g. Samostan je sagrađen na zemljištu koje je Mare Gučetić darovala dominikancima, a dovršen je 1621. g. U crkvi su grobovi za redovnike i siromahe, koje su crnogorsko-ruski pljačkaši 1806. oskvrnuli u potrazi za zlatom. Francuzi su crkvu i samostan koristili za bolnicu zaraznih bolesti, a Austrija za vojarnu. Samostan je danas u obnovi.

-         Gospa od obrane na Dupcu sagrađena je 1965. g. Prva kapela ovog imena izgrađena je polovicom 18. st. u stijeni iznad Orsule, stotinjak metara zapadno od današnje crkve na Dubcu. U francuskoj okupaciji crkva je bila srušena poradi puta koji je tuda prolazio, ali je opet postavljena Gospina slika u kamenu udubinu. Gradnjom magistrale 1965. crkvica je dislocirana i sagrađena na Dupcu. U domovinskom ratu je zapaljena, ali je ponovno obnovljena.

-         sv. Matej (Maćel) u Čibači jest grobna crkva, a spominje se već 1313. g. Crkva je u ratu 1991. izgorjela, te je potom obnovljena.

-         sv. Luka je grobna crkva u Čibači, a spominje se 1592. g. Spaljena je 1806. od crnogorko-ruskih hordi. Obnovljena je 1906. i blagoslovljena 1909. g. Potrijem je učinjen 1959. g.

-         sv. Nikola u Čibači potječe iz 19. st.

-         sv. Ilija se nalazi poviše Žitkovića, obnovljena je 1970. g. (priv. Beusan).

-         presv. Trojstvo u Petrači datira iz 15. st. Obnavljana je 1902. i 1983. g.

-         sv. Mihovil u Žitkovićima je iz 16/17. st., a obnovljena 1982. g. (priv. Beusan/Pinter).

-         sv. Martin u Čelopecima bila je vlastelinska crkvica do rušenja 1806. g. Poslije je u posjedu obitelji Lučić, koja ju je krajem 19. st. predala u vlasništvo župe. Crkvica je obnovljena i blagoslovljena 1906., a ponovno obnavljana 1982. i 1996. g.

-         sv. Đurađ na Suđurcu (Petrača) sagrađena je prije 1321.g. Više puta je renovirana, a 1976/77. trebalo je srušiti i nanovo sazidati.

 

-         sv. Frano pod Petračom trenutno je izvan funkcije.

Spomen na bivše kapele:

-         sv. Nedjelja u Čibači Gornjoj,

-         sv. Vlaho na Križu na Prenju, grobna crkvica okuženih, srušena 1806. g,

-         sv. Nikola u Zakuli,

-         sv. Stjepan crkvica iz 1336. na Dupcu, srušena pri gradnji puta u 19. st.,

-         sv. Spas je poviše sela Čibača Gornja.

Pročitaj više...

 

Područje istočno od Dubrovnika i Rijeke (dubrovačke), te južno od granice s Hercegovinom, a uz more do Oboda, zovemo Župa dubrovačka. Tijekom povijesti ime se župske vale mijenja (Astarea, Žrnovica...), ali prevladava ime Brenum.

 

Sv. Jeronim spominje sv. Ilara, koji je propovijedao Evanđelje u Epidauru i okolici, a povjesničari spominju da je pučanstvo prognano iz Epidaura u vrijeme Avarske provale (614.-628.), prvo utočište našlo u Župi. Stoga je Dubrovnik kao slijednik Epidaura smatrao Župu svojom “djedinom” ili starinom.

U srednjem vijeku Župa je na samoj granici koju Republika ima s posjedima drugih okolnih gospodara: Zahumlja, Konavala, Bosne, Duklje, Nemanjića... Kad je 1357. Uroš IV. darovao Dubrovniku sjeverne strane Župe, granica se Republike pomiče na Ivanicu i Malašticu.

Zahumski knezovi i bosanski kraljevi uglavnom prijateljuju s Dubrovnikom, ali u vrijeme kad su na sjevernu granicu došli Nemanjići, a potom Turci, plodna Župa je stalna meta pljačkaša. Republika 1441. stvara obrambeno naselje na Brgatu, no pljačke ne prestaju. Jedno od groznih pustošenja u Župi dogodilo se 1658. g. Senat je stoga 1662. primoran reorganizirati straže i obranu. No, unatoč oprezu, Župa je zajedno s Konavlima i Primorjem ponovno poharana u lipnju 1806. g. Tada su ruske i crnogorske horde pljačkaša opljačkale i spalile cijelo područje Republike, osim samog Grada u zidinama. Potom dolazi do okupacije Francuza (1806.-1813.), pa Engleza (1813.-1815.), a onda Austrija upravlja ovim područjem čitavo stoljeće.

Austrija nastoji gospodarski oporaviti opustošeni kraj. Ukazuju se nove perspektive, kako u poljodjelstvu, tako u trgovini i pomorstvu, a brojna mladost odlazi u Ameriku ili na more, kako bi zaradom otkupili posjede od vlastele i započeli bolji život.

Dvadeseto stoljeće ponovno donosi nevolje. Svjetski ratovi donesoše neimaštinu i krvave diktature.

Za ostvarenje stoljetnih snova srpske hegemonije, Župa je poslije II. svjetskog rata sustavno pripremana za stratešku (logističku) bazu. Na to se računalo i u velikosrpskoj invaziji 1991. g. Župa je bila okupirana sredinom listopada 1991., a na Trapitu se 24. listopada 1991. zavijorila srpska zastava. Ipak snovi o velikoj Srbiji nisu ostvareni. Okupacija je trajala sedam mjeseci, no, dovoljno dugo da se sve vrati u pustoš.

 

Naselja su u Župnoj vali od početka demokratske vlasti administrativno pripadala gradu Dubrovniku, a od 1997. Župa je zasebna općina. Sva naselja imaju zajedničku poštu, ambulantu i školu, a pripadaju četirima crkvenim župnim zajednicama:

 

MANDALJENA,   MLINI,   BRGAT   i   POSTRANJE.

Pročitaj više...

 

 

Župa Velike Gospe (ili Gospe od Milosti) u Pakljenoj na otoku Šipanu postoji ˝od davnina˝.

U predjelu zvanom Pakljena, boravili su nekoć u samostanu sv. Mihovila bazilijanci, redovnici slavensko - istočnog obreda. Nakon bazilijanaca na otok dolaze benediktinci. Prvi spomen benediktinskog samostana u Pakljenoj imamo iz 1272. g. Benediktinci, kao i prije bazilijanci, skrbe za vjernike na istočnoj strani otoka Šipana, tj. naselja: Pakljena, Suđurađ, Sutulia i Frajga, za što je vazda bio zadužen jedan određeni redovnik. Župu opslužuju benediktinci do progonstva 1808. g. Njih su naslijedili pijaristi, iza čega 1854. dolaze isusovci i djeluju na otoku 14 godina.  

 

Župa je 1971. brojila 82 domaćinstva sa 274 stanovnika, a 2001. tek 199 duša u samo 47 obitelji. Stanovništvo je u cijelosti katoličke vjere.

 

Naselje Suđurađ, koje je dobilo ime po crkvi sv. Đurđa na moru, u istočnoj luci otoka, danas je glavno naselje u župi. I makar je župna crkva u bivšem naselju Pakljena, ipak župu nazivamo po glavnom naselju «Suđurađ», ne više «župa Pakljena», jer u Pakljenoj više nema obiteljskih nastambi.

 

Za cijelu župu groblje se nalazi uz crkvu Duha Svetoga.

 

U župi je pučka škola nižih razreda (trenutno sedam polaznika), dok viši razredi pohađaju školu u Luci.

 

U mjestu je otočna ambulanta, a pošta je u susjednoj župi.

 

Župna crkva je crkva Gospe od Milosti (Milosrđa). Crkva je građena uz samostan benediktinaca u Pakljenoj oko 1500., a posvećena je 21. studenog 1569. od stonskog biskupa Bonifacija de Stephanis (Stijepić), o čemu svjedoči povelja koja se čuva u crkvi Duha Svetoga. Crkva je prostrana i visoka, te je imala čak 6 oltara, s pobočnom kapelom sv. Križa, te zvonikom na preslicu. Kako je danas udaljena od naselja, liturgija se povremeno slavi u crkvi Duha Svetoga, koja je bliža današnjim naseljima.

Župa je posvećena Velikoj Gospi, a glavna je župna svetkovina Gospa od Karmela.

 

Druge crkve i kapele

 

-         Sveti Duh je monumentalna crkva iz 1578. g. Građena je u stilu tvrđave s ravnim krovom (oko 450 m2). Terasasti krov je restauriran 1972., a unutrašnjost crkve djelomično je obnovljena 1984. g.

-         sv. Đurađ   ˝na moru˝ spominje se 1285. g. Gradnja današnje crkve sv. Đurđa (dvije crkve jedna uz drugu) potječe iz 16. st. Kako je pod kraj 20. st. postala   neupotrebljiva, moralo se početi s temeljitom obnovom, koja još nije završena.

-         sv. Ivan u Šilovu selu spominje se tek 1312. g. Ipak, crkvica koja danas tvori apsidu veće crkve kasnijeg vremena, pripada starohrvatskom stilu.

-         sv. Nikola je crkvica nedaleko od Pakljene, koju monasi sagradiše 1323. g.

-         presv. Trojstvo u Pakljeni (iznad Sutilije) datira iz 15. st.

-         sv. Antun Padovanski je u Frajgi.

 

Izvan uporabe su :

-         sv. Barbara u Frajgi, sv. Mihovil u Pakljenoj, sv. Frano na Fratiji i Navještenje u Suđurđu.

 

Na otoku ima više tragova i toponima drevnih crkvenih zdanja (kao crkva sv. Stjepana...).

 

 

U Suđurđu nalazimo jednu kuću u vlasništvu sestara Bezgriješnog začeća s Danača. Sestre su dodvorile vlasnike dvorca Cvjetković i dobivši dvorac, otvorile samostansku kuću 1967. g. Iza Domovinskog rata sestre nisu više nazočne na otoku.

 

 

Iz župne kronike

 

Kako je krajem 15. st. porastao broj žitelja na otoku, uz samostan sv. Mihovila gradi se veća crkva Gospe od Milosti. Unatoč toga što je crkva građena krajem 15. st., kao formalni početak župe uzimamo 21. srpnja 1562. g. Tada je crkva bila dovršena (proširena), te je 21. studenog 1569. posvećena od Stonskog biskupa Bonifacija Stjepanovića. Patraonat ima mjesna zajednica, što potvrđuje papinska bula od 27. kolovoza 1594., a to pravo vrijedi do početka 18. st. U župi je od 28. travnja 1673. djelovala bratovština presv. Ružarija.

 

Od 17. st. Elafiti gube svoju ekonomsku moć. Na otocima opada i broj žitelja. Kad je propala Dubrovačka Republika, crkva u Pakljenoj je izgubila sav kapital koji je držala u Napulju i Rimu. Tako osiromašena nije bila u stanju izdržavati župnika, ta i broj žitelja je pao ispod 450 duša. Župa je 1850. svedena na kapelaniju, no nakon devet godina ponovno je podignuta na čast župe.

 

 

 

Pročitaj više...

Povijest župe i otoka

Župna zajednica na Lopudu već u 12. st. ima svećenika, koji se ponekad naziva i župnik. Ipak kao početak župe na otoku Lopudu uzimamo 1476. g.

 

Otok, koji se latinski naziva Insula media, a po grčkom Delaphodi, Delafota ili Lafota, smješten je u elafitskom nizu između Koločepa i Šipana, s kojima čini tri naseljena otoka. Površina mu je nešto iznad četiri kvadratna kilometra.

 

Kršćanstvo se na otoku pojavljuje u vrijeme Rimljana. Brojni su lokaliteti starokršćanskih hramova, dok Hrvati na otok doseljuju u 8. st. i grade svoje crkve tijekom 9. i 10. st. U 11. st. Lopud je pod zaštitom Dubrovačke republike, kada započinje svekoliki razvoj otoka. Od 1416. na Lopudu djeluje Bratstvo Gospe od Šunja, a potkraj 15. st. dominikanci i franjevci grade svoje samostane. Tijekom 16. st. na otoku je, uz dva muška, sedam ženskih samostana. U to vrijeme Lopud ima više stanovnika, znamenitosti i bogatstva nego li Stonska ili Korčulanska biskupija. Stoga se župnik Lopuda od 1604. naziva «archipresbyter», a tim se nazivom ponosi sve do 1833. g.

 

Lopud je 1971. brojio 399 duša u 156 obitelji, a 2001. tek 269 stanovnika u 66 obitelji. Stanovništvo je skoro u cijelosti po krštenju katoličke vjere.

 

Lopuđani su se ukapali u tri grobišta, a najstarije poznato groblje je bilo u crkvi sv. Ivana. Danas je na Lopudu jedno groblje kod župne crkve u Šunju.

 

Na otoku je i osmogodišnja škola makar za samo desetak polaznika.

 

Župna crkva

Župna crkva je Gospina crkva u Šunju. Nekoć se vjerni puk Lopuda okupljao u starohrvatskim crkvicama sv. Ilije i sv. Ivana. Malo iza kako je Lopud došao u sastav Republike, zavjetnu Gospinu crkvicu u Šunju dao je sagraditi, po pučkoj predaji, križar iz Milana Otto Visconti 1099. kao znak zahvalnosti.

U 15. st. na Lopudu imamo dosta veliko naselje. Zajednici je potrebna veća crkva. Stoga je 1476. preuređena i proširena crkva Gospe od Šunja. Posvećena je 8. srpnja 1488. g. Crkva je jednobrodna, a bočne kapele koje joj daju izgled križa, dograđene su kasnije. Prvo je dograđena kapela sv. Križa (1527.), a potom druga (1632.) kapela biskupa Brautića i sakristija. Crkva posjeduje brojne umjetnine, a u crkvi je oltar iz kapele engleskog kralja Henrika VIII.

 

Riznica župnog muzeja

Riznica župnog muzeja na Lopudu broji 385 umjetnina, odnosno znatno veći broj predmeta, budući da se pojedine umjetnine sastoje od više dijelova (stilski namještaj, dijelovi rastavljanih poliptiha, kameni ulomci) ili ima više primjeraka iste umjetnine (amfore, topovske kugle), uključujući predmete od ranokršćanskog i predromaničkog razdoblja do 20. st.  

U inventaru je 20 slika rađenih tehnikom al fresco, temperom ili uljem. Među slikama ističu se ulomci fresaka lopudskih crkava iz 12. st., dijelovi poliptiha Gospe od Šunja, rad Matka Junčića iz 1452. g., dijelovi poliptiha iz crkve sv. Marije od Nepuča, rad Girolama da Santacroce iz polovice 16. st., triptih Bogorodica sa svecima, rad Pietra di Givannia iz 16. st. U inventaru je 50 skulptura od kamena, drva ili alabastera među kojima su kameni kip sv. Mihovila iz 16. st., drveni kipovi sv. Antuna opata i sv. Katarine iz 16. st., te veliki broj skulptura baroknog perioda. U zbirci kamenih ulomaka ističu se ulomci kamenog crkvenog namještaja lopudskih crkava iz ranokršćanskog i predromaničkog razdoblja.

Zbirka oružja uključuje 12 muzejskih primjeraka od kojih je najraniji mač iz 16. st., a ostali materijal je iz 18. i 19. st. Zbirka tekstila uključuje izuzetno vrijedne primjerke lopudske čipke iz 16. st., plašt Miha Pracata iz 16. st., te crkvenog ruha baroknog perioda. Među umjetninama od metala značajan je broj liturgijskog posuđa iz 15. i 16. st., odnosno perioda kada je zlatarska djelatnost u Dubrovniku bila na svom vrhuncu. U zbirci porculana i stakla dominiraju primjeri iz 19. st. engleskog ili češkog porjekla. Zbirku stilskog namještaja sačinjava namještaj 18. i 19. st., a u etnološkoj zbirci ističu se predmeti opreme lopudskih kuća i brodova 16. st. Uz navedeno inventar uključuje i pisane materijale na pergameni iz 16. st.

Inventar Župnog muzeja bio je izložen u pet prizemnih prostora župne kuće na Lopudu u lošim mikroklimatskim i sigurnosnim uvjetima zbog čega se sada radi o novom uređenju Muzeja na Lopudu. Trenutno je inventar premješten u Depo Dubrovačke biskupije u Dubrovniku. Budući da je veliki dio inventara u lošem stanju, godinama se kontinuirano radi na njegovoj restauraciji.

Inventar župnog muzeja obradili su 1997. godine djelatnici Uprave za zaštitu kulturne baštine iz Zagreba, Dubrovačkih muzeja i djelatnici Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Obrada inventara uključuje identifikacijske podatke, deskripcije i fotografije. Originalni primjerak dokumetacije i negativi fotografija svih pojedinačnih predmeta pohranjeni su u Upravi za zaštitu kulturne baštine u Zagrebu.

Inventar Župnog muzeja sadrži vrijedne primjere umjetnina iz kulturne povijesti Lopuda svjedočeći o visokoj razini kulturnog razvoja tog hrvatskog otoka.

 

 

Ostale crkve i kapele

 

-         sv. Nikola, crkva i samostan dominikanaca sagrađeni su 1482. g. Samostan je imao višu školu do 1808., kad je raspušten od Napoleona, dok je crkva u funkciji do danas. U potresu 1979. bila je jako oštećena, ali je obnovljena i ponovno posvećena 1994. g. Crkva nema potreban inventar, a liturgija se slavi jednom mjesečno, te na blagdane Gospe od Ružarija i sv. Nikole.

-         sv. Marija od Špilice je crkva franjevačkog samostana u kojem je bila niža škola. Građena je 1483., a 1873. grom je oštetio teško zvonik koji je pao na krov crkve. Dok je danas samostan ruševina, crkva je svakodnevno u funkciji. Ima sav potrebni liturgijski inventar.

-         sv. Jeronim je crkva iz 17. st., obnovljena je 1989. g. Bez inventara je, a liturgija se slavi samo na blagdan titulara.

-         sv. Križ crkva potječe iz 15. st., a obnovljena je 1987. g. Ni u njoj nema liturgijskog inventara, a služi kao mrtvačnica za sprovode. Liturgija se slavi samo 14. rujna.

-         sv. Trojica iz 16. st. zavjetna je kapela pomorca Vice Bune, čiji se sarkofag nalazi u njoj. Obnovljena je 1987., a liturgija se slavi na blagdan presv. Trojstva.

 

Crkve izvan upotrebe:

-         sv. Ivan Krstitelj, starohrvatska crkva iz 9. st. U ruševnom je stanju, bez krova.

-         sv. Ilija, sv. Petar i sv. Nikola: starohrvatske crkve iz 9. st. konzervirane 1983. g.

-         sv. Leonard iz 16. st. nanovo je sazidana / obnovljena 1997. g.

-         sv. Magdalena iz 19. st. obnovljena je 1998., ali je izvan funkcije.

 

Na otoku se mogu naći ostaci negdašnjih kapela: sv. Katarina iz 16. st., sv. Fermus, sv. Rok, sv. Luka, sv. Mihovil i sv. Ana.

Na mjestu kapele Bezgriješnog začeća (Gospe od Napuća) sagrađen je 1929. hotel «Pracat», dok se kapele: sv. Matija, sv. Duh, sv. Antun, sv. Vid, sv. Maur, sv. Klara, jedva mogu ubicirati.

              

 

 

Iz župne povijesti

 

Razvoj pomorstva uvelike je unaprijedilo život na otoku. Lopud je imao brojnu flotu, a trgovina se odvijala cijelim Mediteranom. Čak su i dumne na otoku činile brodska jedra. No, kako u 17. st. trgovina i pomorstvo na Mediteranu stagnira (zbog otkrića novih pomorskih putova i kontinenata), a napose iza velikog potresa (1667.) Lopud piše svoju gospodarsku silaznicu. Trgovina nestaje, a flota propada. Nestaje negdašnjeg sjaja. Sve je manje žitelja na otoku, a samostani se jedan za drugim gase. U 20. st. otočani se okreću turizmu.

Pročitaj više...

 

Župna se zajednica na Koločepu spominje u 12. st., ali se za početak sadašnjeg tipa župe uzima 1641. g.

 

Koločep ili Kalamota (Calaphodium) je jedan od sedam «jelenskih/elafitskih» otoka, kako Plinije naziva otoke Dubrovačkog priobalja. Od tri naseljena otoka Koločep je najbliži Gradu. Površine je nešto iznad 3 km2. Ima dva naselja: Donje i Gornje Čelo.

 

Kako po cijelom otoku nailazimo na ostatke starih crkvica i kapela od starokršćanskih vremena, zaključiti je da je otok kristijaniziran u doba Rimljana. Hrvati već pokršteni doseljavaju u 8. st. Od 11. st. Elafiti su u posjedu Dubrovačke republike, te gospodarski napreduju razvijajući pomorstvo i trgovinu. U 16. st. Koločep je na demografskom i gospodarskom vrhuncu, a duhovnu skrb na otoku vode franjevci iz samostana na Daksi. U 17. st. spominju se i dvije kuće redovnica: presv. Otkupitelja i sv. Vida. No, ubrzo je napredovanje života na otoku prestalo.

 

Godine 1916. Koločep broji 284 stanovnika, 1971. ih je 207 u 67 obitelji, a po popisu 2001. tek 174 u 47 obitelji. Pučanstvo je skoro u cijelosti katoličke vjere.

 

U župi je jedno aktivno groblje, smješteno uz crkvu sv. Nikole, posred otoka između dva naselja, dok napuštena grobišta nalazimo pred župnom crkvom, te pred crkvom sv. Antuna u Gornjem Čelu, kao i na lokalitetu sv. Mihovila.

 

Javna škola je na otoku započela radom 1856. g. Danas postoje samo niži razredi pučke škole, dok viši pohađaju školu u Dubrovniku.

 

Župna crkva je posvećena Velikoj Gospi. Na mjestu današnje crkve, koja je sagrađena u drugoj polovici 15. st., stajala je starija manja crkva posvećena također Uznesenju Gospinu, kako nam svjedoči i reljef nad ulaznim vratima današnje crkve. Od prijašnje crkve ostao je dio zida s južne strane, a crkva je bila duga oko 8 metara, dok je današnja duga 14,60 metara, bez prezbiterija i sakristije. Prilike su, naime, tražile da se produži i proširi. Crkva je jednobrodna i stilski jednostavna, a imala je i kupolu. Kupola je s vremenom nestala, da li u velikom potresu ili prilikom koje obnove krova, nije poznato. Zvonik je na matici građen 1493./94. i stajao je nepunih 300 godina, dok nije zamijenjen novim 1788. g. Zid oko crkve podignut je 1520. g.

Župnik Vicko Medini je početkom 20. st. sakupio po otoku dosta fragmenata starohrvatske ornamentike i dao ih 1904. ugraditi u fasadu župne crkve. Želio ih je tako sačuvati. Fragmenti su 1973. iz zidova izvađeni, te su sada izloženi u župnom lapidariju.

 

Druge crkve i kapele

 

-         sv. Antun, opat – crkva se nalazi u Kaštilu, a potječe iz 14. st. Oltar je u njoj iz 1770., a na oltaru je poliptih Ivana Ugrinovića iz 1434. g. Od 17. st. uz ime titulara crkve sv. Antuna dodaje se oznaka ˝opata˝.

-         sv. Nikola na groblju je izvorno starohrvatska crkva iz 9. st. Do 19. st. nosi ime titulara sv. Vida, a puk ju je poradi izgleda nazivao ˝grčkom˝. Kad je u 19. st. preuređena i dograđen potrijemak, dobila je ime novog titulara. Potrijemak su mještani gradili kamenom srušene obližnje crkve sv. Mihajla, također crkve iz 9. st. Crkva je obnovljena 1997/98. i vraćena u izvorni oblik s kupolom, bez potrijemka.

-         sv. Antun Padovanski je danas titular starokršćanske crkve sv. Jurja u Gornjem Čelu. Crkva je od puka nazivana ˝grčkom˝, kao i ona sv. Nikole prije obnove, poradi starohrvatskog stila nepoznata u doba Republike. To je gotički survival predromaničkog modela južnodalmatinskog kupolnog tipa. Nakon obnove u 17. st. dobila je novog titulara - sv. Antuna Padovanskog. U crkvi je jedna velika grobna ploča, a ispred više grobova.

-         Presv. Trojstvo je crkva iz 15. st. u Donjem Čelu. Bila je vlasništvo dominikanaca iz Dubrovnika, koji su tu imali kuću i baštinu.

 

Crkve kojima danas tek vidimo ostatke ili znamo lokaciju:

 

-         na Racu postoji predjel koji se zove «na Vićencovu», gdje je bila crkvica sv. Vinka Fererskog,

-         na Spasovu brdu (visoko 97 m) ostaci su crkve sv. Spasa iz 18. st.,

-         na «Petrovu» bila je crkva sv. Petra, prije 1283. kojom je upravljao i don Marin Držić,

-         na Ivanjem Brdu vide se ostaci crkvice sv. Ivana, iz vremena prije 1326., te srušena u 17. st.,

-         sv. Vlaho na Lamprićevu putu iz 1467. g.,

-         sv. Srđ u Bigama iz 11. st. (starohrvatski profinjeniji stil),

-         sv. Mihajlo (Mihovil) starohrvatska crkvica, koja se spominje od početka 14. st. Srušena je oko 1870., a među kamenjem srušene crkve našlo se dosta fragmenata antičke i ranoromaničke ornamentike (zabat, oltarna pregrada..). Župnik, don Vice Medini, dao je te ulomke početkom 20. st. ugraditi u zidove župne crkve i tako su se sačuvali. Danas se nalaze u lapidariju župe. Zidovi su crkvice zaštićeni, a unutar nje vide se grobne ploče.

-         U blizini crkve sv. Nikole nalazimo lokalitet zvan «Dumino», gdje je u 15. i 16. st. bio samostan dumana (sv.Vida) kojega se ostaci još naziru.

 

 

          
Pročitaj više...

 

Župa sv. Križa u Gružu je najmlađa župa gradskog područja, a ustanovljena je 21. ožujka 1968. g.

Gruž znači raskrižje (˝crux˝), gdje su se križali morski i kopneni putovi. Tim se imenom nazivalo područje kako sa sjeverne, tako i s južne strane gruške uvale. Lapad je šezdesetih godina prošlog stoljeća postao gusto naseljeno područje. Broj se žitelja u tadašnjoj ˝Gruškoj župi˝ mnogostruko povećao. Župna je crkva sv. Mihajla postala posve neprikladna za potrebe velike župe i bilo je potrebno da se za područje poluotoka Gruža ustanovi nova župa s maticom u samostanskoj crkvi sv. Križa. Župa je predana na upravljanje dominikancima.

 

U Gružu je nekoć bilo brodogradilište (1526.), skladište soli i teretna luka. Austrija je potkraj 19. st. uspostavila željezničku prugu, koja je povezivala Dubrovnik s unutrašnjošću, a kolodvor je bio u Gružu, odakle je vozio električni tramvaj do uvale Lapad i do Pila.

Danas nema više željezničke pruge, nema električnog tramvaja, nema više ni teretne luke, ni lučkih skladišta. Sve je podređeno trgovačko-turističkom gospodarenju. Ostala je samo luka za putničke brodove s marinom i vezovima za privatne brodice.

 

Gruž je poluotok okružen gruškim kanalom i rijekom Omblom. Kako bi se Grad približio Primorju, te otvorio prema prostoru Mokošice i Zatona, izgrađen je viseći most preko rijeke Omble. Nazvan je po prvom predsjedniku Republike Hrvatske, a pušten je u promet početkom srpnja 2001. g.

 

Granica župe sv. Križa prema župi sv. Petra na Boninovu ide ulicom S.S. Kranjčevića i Čilipskom. Prema Mokošici granica je iza Kantafiga, te iznad Nuncijate, a prema župi sv. Mihajla granica ide morskom uvalom.

 

Na području župe boravi oko 7000 žitelja, od kojih je cca 70 % katoličke vjere. Tu je jedan muški đački dom i jedna pučka škola.

 

Drago nam je prisjetiti se da je u Gruškoj luci, ispred crkve sv. Križa, papa Ivan Pavao II. slavio sv. Misu sa 70 tisuća vjernika, prilikom trećeg pohoda Hrvatskoj - 6. lipnja 2003. g. Tom je zgodom Papa proglasio blaženom Mariju Propetog Petković iz Blata/Korčula, utemeljiteljicu Družbe sestara ˝Kćeri Milosrđa˝.

Župna crkva - Današnja crkva sv. Križa iz temelja je obnovljena 1954., jer je izvornu crkvu srušila 1943. tzv. «saveznička» avijacija.

Samostan i crkvu sv. Križa započeo je graditi Dubrovčanin Marino Biscia 1427. g. Sagrađena je u deset godina, a posvećena je 1517. g. Završne pak radove na samostanu i crkvi učinio je Francesko Albanensi 1594. g.

Kako su crkvu, koja je bila zgrađena kao južna strana samostana (duž današnjeg puta), Englezi (tzv.˝saveznici˝?) potkraj 1943. bombardirali i srušili usmrtivši stotine vjernika, za liturgiju je služila privremena kapela, smještena u sakristiji i blagovaonici samostana. Tako je bilo sve dok crkva nije nanovo sagrađena 1954. g.

 

Druge crkve i kapele:

-         sv. Nikola od Škara na Kantafigu je zavjetna crkva koja je sagrađena od bratovštine brodograditelja 1527. g. na mjestu starije crkve sv. Nikole iz 1286. g. Prilikom porinuća broda u njom bi se služile mise.

-         Gospa Nuncijata iz 1349.g. nalazi se poviše Gruške uvale. Prigrađena joj je u 19. st. crkva Gospe Lurdske. U novije vrijeme oko crkvice nastalo je naselje koje je po crkvici nazvano Nuncijata.        

Javne i privatne napuštene kapele:

 

-         sv. Antun na Kantafigu (napuštena, vl. Hrtica/Šoletić),

-         sv. M. Magdalena uz dvorac Natali na Manči,

-         sv. Vlaho i sv. Ivan Kr. na taraci dvorca Gundulića,

-         crkvica B.D.M uz dvorac Bona (prije sv.Mihajla na Mulu),

-         Velika Gospa na taraci dvorca Gradić/Sorgo,

-         kapelica u vrtu vile Vujić,

-         kapelica put Konala, uz kuću obitelji Srinčić.

 

Dominikanski samostan (župna kuća)

adresa: Obala Pape Ivana Pavla II, 3 -   20000 Dubrovnik

telefon: 020 / 418-118,   fax: 020 / 418 -170

 

Samostan je zajedno s crkvom građen od 1437., ali je dovršen tek 1594. g. Tijekom ratne 1943. samostan su oštetili, a crkvu bombardirali i srušili «saveznici» (Englezi). Komunisti su, po dolasku na vlast, uzurpirali dio samostana i uselili neke stanare u zapadno krilo, koje još nije vraćeno redovnicima.

Pročitaj više...

 Povijest župe

Župa sv. Petra na Boninovu ustanovljena je kao župa sv. Đurđa uz nadarje zvano ˝Tri crkve˝ 6. srpnja 1965. g.

Boninovo je sinonim za gradsko groblje, osnovano poslije pada Republike na posjedu obitelji Altesti. No prije toga značajka ovog predjela jest beneficij, nazvan «Apud tres ecclesias», s crkvama: sv. Đurđa, sv. Klementa i sv. Ilara. Predaja kaže da su to najstariji sakralni objekti ranokršćanskog razdoblja.

Sv. Ilar je po pismima sv. Jeronima u 4. st. ˝pobijedio zmaja˝, tj. iskorijenio poganstvo iz Epidaura i okolice. U njegove geste legenda ubraja i zaustavljanje oluje ucrtavanjem triju križeva na Boninovu, kao obrambenog zida. Na spomen tog apostola iz Epidaura sagrađene su tri crkve. Prvotno su to crkvice malih dimenzija, ali vrijeme je donijelo preinake i pregradnje. Središnju ulogu imala je crkva sv. Đurđa, koja je od 1436. sjedište istoimene bratovštine.

 

Boninovo je stoljećima pripadalo području Gruža i župi sv. Mihovila. Znatan priliv doseljenika pod padine Srđa u drugoj polovici 20. st. učinilo je područje gusto naseljenim koje je tražilo bolju pastoralnu skrb. Oko negdašnjeg beneficija/nadarja sv. Đurđa «uz Tri crkve», a uz gradsko groblje na Boninovu, ustanovljena je 1965. nova župa sv. Đurđa. Gradnjom nove crkve sv. Petra (1980.), župa je dobila novog zaštitnika, te se od 27. siječnja 1991. naziva župom sv. Petra. Sv. Juraj (Đurađ) je drugotni zaštitnik.

Granice župe sv. Petra na Boninovu prema župi sv. Andrije idu od magistrale ulicom Privežna do raskrižja na Ilijinoj Glavici, potom Volantinovom preko Donjeg Konala i Orsatovom prema moru. Od župe sv. Mihovila granica ide ulicom Ante Starčevića do raskrižja Gruž-Lapad, dok granica prema župi sv. Križa ide ulicama Čilipskom i S. S. Kranjčevića.

 

Na području župe imamo dvije kuće redovnica: u župnoj kući su sestre milosrdnice, a u samostanu na Konalu - sestre Službenice Milosrđa (Anćele).

 

U granicama župe sv. Petra nema školskih objekata.

 

Župa broji 3500 žitelja od toga su katolici 3,120.

Matične knjige su započete osnutkom župe 1965. g.

 

Župna crkva

Ni jedna crkvica bivšeg nadarja nije bila dovoljno prikladna za župne potrebe novoustanovljene župe sv. Đurđa, te je, unatoč skučenom prostoru, sagrađena nova crkva sv. Petra, koju je biskup Severin Pernek posvetio 18. svibnja 1980. g.

 

Župna kuća

Kuća Nadarja nije mogla poslužiti župniku za stan u vrijeme ustanovljenja župe, jer su u njoj živjele trećoretkinje sv. Frana. Tadašnji je župnik našao rješenje u gradnji nove župne kuće 1970. u ulici Antuna Mihanovića.

Nadarje «kod Tri crkve» podigao je Dubrovčanin Mato Andrović 1795. i povjerio ga pijaristima. U drugoj polovici 19. st. kuću nadarja napuštaju pijaristi, a nastanjuje se zajednica franjevačkih trećoretkinja. Nestankom trećoretkinja 1971. kuća nadarja je ustupljena družbi Sestara Milosrdnica koja je dosjelošću dobiva u vlasništvo.

 

Sestre milosrdnice

Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog djeluju u župi sv. Petra Boninovo, a žive na adresi:

 

Samostan sestara milosrdnica

Dr. Ante Starčevića 46

20000 Dubrovnik,

telefon: 020 / 429-521

 

Družba sestara Službenica Milosrđa

Družba sestara Službenica Milosrđa (Anćele) imaju na Donjem Konalu samostan s velikim vrtom (negdašnji ljetnikovac). Tu su sestre nazočne od 1880. g. U vrijeme komunizma dio je samostanskih prostora uzurpiran. Ipak su sestre 2010. na tom dijelu s dogradnjom otvorile djevojački dom. U slobodnom, sada obnovljenom, dijelu samostana uzdržavaju nekoliko starica.

 

adresa:   Samostan sestara, ul. Anice Bošković 12, 20000 Dubrovnik

telefon:   020/ 424-058

 

Sestre Službenice Milosrđa su 2010. god sagradile novi Učenički dom Paola di Rosa, u ulici Volantina 1, i tako nastavile 150 godina rada sa djevojkama u Dubrovniku.

 

Druge crkve i kapele u župi

 

-         sv. Đurađ zajedno sa druge dvije crkve čini kompleks zvani ˝Tri crkve˝, a spominju se 1281. g. Crkva sv. Đurđa postaje 1436. sijelo istoimene bratovštine. Prvotno romanička crkva današnji oblik dobiva u 18. st. Unutrašnjost je preuređena u 20. st. Do izgradnje crkve sv. Petra, služila je kao župna.

-         sv. Klement - je crkva na mjestu drugog ˝Ilarovog križa˝,

-         sv. Hilar - s uzidanom predromaničkom kamenom pločom govori o pregradnji ove crkve, koja je također na mjestu jednog od ˝Ilarovih križeva˝. Spojena je s novom crkvom sv. Petra, u kojoj postaje krstionicom.

-         sv. Križ - crkva na groblju iz 1884. g. služi kao kapela i mrtvačnica.

 

 

Crkve i kapela izvan uporabe:

-         Gospa Lurdska ili sv. Stjepan u Privežnoj ulici 3, na Konalu - iz 18. st.

-         Nazaretska kućica u ljetnikovcu Skočibuhe, 16. st.

 

 

Pročitaj više...

 Povijest župe

Župa sv. Mihovila (ili sv. Mihajla) na Lapadu nazivala se sve do 1968. godine ˝Gruška župa˝. Kako od 1968. postoji druga župa u Gružu, to se za župu sv. Mihovila uvriježio naziv ˝Lapadska župa˝. Začetke današnje župe na Lapadu naziremo već u 11. st. od kada se zajednica vjernika počela okupljati u crkvi sv. Pankracija na Batali. Ta je crkva 1617. godine porobljena i spaljena od gusara, te kad je potom 1667. u velikom potresu i srušena, sjedište se zajednice prenijelo u drevnu crkvu sv. Mihajla «in Arboribus», koja se spominje 1292. g.

 

Gruž je do polovice 20. st. ime cijelog područja zapadno od Grada, tj. za poluotok Lapad, te područje od Kantafiga do Pila. Dok se od 14. st. na sjevernoj strani gruške uvale formira luka i brodogradilište, u predjelu južno od gruške uvale (na Lapadu), plemići i vlastela imaju svoje vinograde i maslinike. S vremenom se grade ljetnikovci, a uz njih i kultni objekti. Tu su prvi izvangradski posjedi dubrovačke vlastele. U 14. st. Gruž ima svoga kneza i stalnu stražu.

 

Kad je u 15. stoljeću Dubrovnik opkoljen visokim obrambenim zidinama, gruška je župa imala skrbiti za sve vjernike do Orsule. Kako je to bilo preveliko područje, trebalo je ustanoviti još jedan župni centar. Ustanovljena je samostalna kapelanija, kasnije župa sv. Andrije na Pilama, koja će skrbiti za područje od lokaliteta ˝Debele međine˝ do Orsule, a Gruška je župa ostala na prostoru Lapada i Gruža.  

 

U drugoj polovici 20. st. dolazi do velikog priliva naseljenika na područja ovih dviju župa izvan Grada. Ukazala se potreba za novim župnim središtima. Tako je 1965. ustanovljena župa sv. Đurđa (danas sv. Petra) na Boninovu, a 1968. župa sv. Križa u Gružu. Župa sv. Mihovila ostaje samo na području poluotoka Lapada. Granica između župe sv. Mihovila i župe sv. Petra, koja je ustanovljena dijeljenjem župe sv. Andrije, te dijela župe sv. Mihovila, ide ulicom dr. Ante Starčevića, a od župe sv. Križa Lapadsku župu odvaja morska uvala.

 

Župa danas

Na području župe danas živi oko 11.000 katolika, što je blizu 90 % od sveukupnog življa. Tu je svetište Gospe od Milosrđa s kapucinskim samostanom u Gospinu Polju. U župi nalazimo i tri ženske redovničke zajednice: samostan sv. Obitelji u kojoj je zajednica Družbe sestara služavki Malog Isusa u Gospinu Polju, te manju zajednicu sestara Kćeri Božje ljubavi, koja je otvorila samostan «Milosrdnog Isusa» u jednom stanu zgrade blizu župne kuće. U bivšem franjevačkom samostanu sv. Josipa danas su sestre družbe Kćeri Milosrđa.

U Gospinu Polju, tik do samostana sv. Obitelji, sagrađen je 1986. biskupski dvor, novi stan mjesnog biskupa. Biskup se, naime, morao iseliti iz biskupske palače u starom gradu zbog velikog oštećenja na palači u potresu 1979. godine.

Na području župe je i nova dubrovačka (županijska) bolnica, te brojni hoteli i hotelska naselja na Lapadu i Babinom Kuku. Većina školskih i visokoškolskih ustanova smješteno je upravo na području ove župe, kao: pomorski i vanjsko trgovinski fakultet, više srednjih i jedna pučka škola.

U župi se nalazi jedno groblje uz crkvu sv. Mihajla, te napušteno (ratno) groblje u Gospinu Polju. Pod trijemom stare crkve sv. Mihajla vide se grobnice bratima najstarije bratovštine u Dubrovniku «s. Michaelis in arboribus».

 

O župnoj crkvi i kući

Župna crkva je do 1617. crkva sv. Pankracija. Iza kako je ta od gusara porobljena pa spaljena, liturgija se slavi u crkvi sv. Mihajla. No, kad je u potresu 1667. crkva sv. Pankracija potpuno srušena, crkva sv. Mihajla «in Arboribus» postaje matična crkva župe. Ta romanička kapela, koja se spominje 1282. kao ruševina, a potom 1290. kao sjedište bratstva ˝sv. Mihajla u borovima˝, doživjela je niz renesansnih, baroknih i suvremenih intervencija koje su oblikovale njezin današnji izgled.

Krajem šezdesetih godina 20. st. župa se brojem vjernika naglo povećala. Crkva je postala premalena za potrebe vjernika. Trebalo je tražiti lokaciju za novu crkvu. Nažalost traganje za lokacijskom dozvolom trajalo je punih 20 godina. Napokon je dobivena dozvola, ali tik uz staru crkvu sv. Mihajla, te su 16. listopada 1989. započeli radovi na gradnji nove crkve.

Na blagdan sv. Mihovila 1991. biskup Puljić je blagoslovio zaštitna skloništa (podrume) buduće crkve. No, samo tri dana poslije, započelo je bombardiranje i granatiranje Dubrovnika i okolice od strane jugoslavenske (srpsko-crnogorske) vojske i četnika, te su baš ta skloništa postala utočište za brojne lapadske obitelji. Oko 400 duša tražilo je u njima zaštitu kroz četiri godine. Rat je bio zaustavio radove na crkvi, ali je gradnja nastavljena 1995. i nova je crkva posvećena (sv. Mihajlu) 26. rujna 1999. g.

 

Župna kućaIzmeđu stare i nove župne crkve stoji stara bratimska kuća, sagrađena 1690. g. Ova je poslužila kao stan župniku, ali je početkom 20. st. postala sasvim neprikladna. Stoga je podignut u blizini novi župni dvor (1928.-1931.). Poslije je donekle popravljena i stara kuća, Nova je pak župna kuća bila oštećena u agresiji na Dubrovnik tijekom 1991., te je obnavljana 1995. i 2009. g.

 

Druge crkve i kapele

Brojni su crkveni objekti na području župe. Teško je sve nabrojiti, jer neki su objekti privatnog karaktera, neki zaposjednuti, a većina u ruševnom stanju. Kapele su uglavnom bile uz vlastelinske dvorce ili kuće pomoraca. Od onih koji su danas u funkciji, osim župne crkve, te kućnih kapelica u Biskupskom dvoru, u samostanima sv. Josipa i sv. Obitelji, te kapelice u bolnici, možemo navesti sljedeće:

-         Crkva sv. Vlaha na Gorici sagrađena je 1347. na mjestu starije crkve, koja se spominje 1255. g. Tijekom vremena crkva je, zbog izložena položaja na kontaktu dviju stijenskih masa, bila često oštećivana potresima, nevremenom, ratnim granatiranjem, kao i razbojstvima. Od srednjovjekovnog zdanja ostala je polukružna apsida i istočni dio zida, ostalo je iz 19. i 20. st. Crkva je popravljana 1853., te 1965. i 1982. g. Trenutno stanje ne zadovoljava. Liturgija se služi prigodom završnih svečanosti feste sv. Vlaha.

-         sv. Ana na Gorici u današnjem obliku potječe iz 1894. g. Srednjovjekovna crkva je tada obnovljena iza kako je preko sto godina bila zatvorena. Obnova je doduše bilo i prije i poslije. Posljednja je tek završena blagoslovom 26. srpnja 2007. g.

-         sv. Frano Borgia na Batali. Marin Gondola (1597.-1647.) daruje crkvu i imanje isusovcima. Početkom 20. st. crkva je postala vlasništvo obitelji Zago, a bila je izvan upotrebe do 1950., kada je nastojanjem obitelji Zago i bratstva sv. Mihajla ponovno otvorena za liturgiju.

 

Od negdašnjih bogomolja, danas izvan upotrebe, spominjemo:

 

-         sv. Ignacije (prije sv. Križ) crkvica je na Batali uz dvorac Giorgi/Matijević (danas čistionica).

-        sv. Križ je crkvica uz dvorac Sorkočevića (Povijesni institut na Lapadskoj obali) iz 1521. g. Obnovljena ali izvan upotrebe.

-         sv. Obitelj na Lapadskoj obali, Između Ribnjaka, uz koju je bila i crkvica sv. Ane, sada preuređena za stanovanje.

-         sv. Dominik uz dvorac Pozza, sada obitelji Kosor, uz koju se nalaze ostaci crkvice Srca Isusova.

-         crkvica B. D. M. na uzvišenju uz dvorac Solitudo sa jednozidnim zvonikom služila je do drugog svjetskog rata za bogoslužje dominikancima iz Gruža.

-         sv. Nikola iznad Mihajla nalazi se danas blizu bolnice. Crkvu je sagradio Nikola Beneša, a spominje se 1348. g.

 

U izvorima iz 13. i 14. st. spominje se na desetke bogomolja, a župnik, Mato Vodopić (kasnije biskup), 1863. izvješćuje biskupa Čubranića o stanju u gruškoj parokiji i navodi još devet titulara crkvica i kapela koje se danas ne mogu ubicirati.

 

Biskupski dvor

Kako je Biskupska palača u potresu 1979. oštećena, te skoro uništen biskupov stan u njoj, biskup se morao iseliti. Nastanivši se privremeno u zgradi sjemeništa, započelo se razmišljati o gradnji jedne nove kuće za stan biskupa i bližih suradnika, jer se s pravom pretpostavljalo da će obnova biskupske palače morati čekati bolja vremena. Uz velike napore pronađena je lokacija za novu kuću u Gospinu Polju, te je sagrađena današnja kuća, kao stan dubrovačkog biskupa. Useljenje se zbilo u srpnju 1986. godine.

 

adresa:   Biskupski dvor, Liechtensteinov put 22, 20001 Dubrovnik, p.p. 85

telefon:   020 / 325-466; 325-465;   fax 325-463 

 

 

 

Biskupijsko svetište Gospe od Milosrđa

Kapucinski samostan i crkva Gospe od Milosrđa

Gospa kapucini

 

Na poziv dubrovačkog biskupa Marčelića, kapucini su došli u Dubrovnik u lipnju 1913. g. Već u siječnju 1914. predano im je svetište Gospe od Milosrđa na upravu ˝sa svim pokretnim i nepokretnim dobrima na uživanje i vječnu upotrebu¨.

Gospa od Milosrđa je zavjetno svetište pomoraca. Crkva je «od davnine», a prvi put se spominje 1279. g. Srednjovjekovna crkva je dograđena u vrijeme nadbiskupa Tempestiva (1603.-1616.). Sakristija je građena potkraj 17. st., te je tako crkva, dobivši današnji oblik, 1692. otvorena kao svetište.

Desetak godina po dolasku u Dubrovnik kapucini započinju uz svetište graditi samostan. Samostan je građen u dvije faze. Prvi (zapadni) dio je dovršen 1928., a drugi, na mjestu stare dotrajale kuće dotadašnjih upravitelja svetišta 1936. g.

 

adresa:   Kapucinski samostan, Liechtensteinov put 16, 20000 Dubrovnik

telefon:   020 / 325-155, 325-156

Čuvar Svetišta i rektor crkve Gospe od Milosrđa: fra Stanko Dodig

 

Sestre Služavke Malog Isusa

671fe58af5845f33e7786dd608484c8d L 

U svetištu Gospe od Milosrđa nazočne su sestre Služavke Malog Isusa već od 1953. g. Sestre su prvo došle u samostan kapucina kao pomoć u domaćinstvu i u svetištu. No, kako je Družba brojčano znatno porasla te je razdijeljena na tri provincije, porasla je i zajednica sestara u Gospinu Polju, te se započelo s gradnjom samostana za sestre. Samostan je dovršen i otvoren 1970., a u njemu je novicijat provincije (Splitske) i dom za dvadesetak starica, za koje skrbi samostansko osoblje.

 

adresa:   Samostan sv. Obitelji, Liechtensteinov put 20, 20000 Dubrovnik

telefon   020 / 332-572

 

 

Sestre Kćeri Božje ljubavi

Na Lapadu (ispod Petke) vrhbosanska je nadbiskupija 1932. otvorila svećenički dom za odmor i oporavak starijih i bolesnih svećenika. Dom je nazvan ˝vila Salvator˝ u koji su doselile i sestre Kćeri Božje ljubavi. Sestre su, osim skrbi za svećenički dom, te odgoj redovničkog podmlatka i izradu crkvenog ruha, preuzele ujedno i skrb za župnu crkvu, te katehizaciju i liturgijsko pjevanje u župi sv. Mihovila. Neko vrijeme su držale i vrtić. No, kako je broj sestara opadao, sva je aktivnost sestara u kući prestala. Sestre su međutim od 2004. prešle stanovati u bratimsku kuću župe sv. Mihovila, jer je vili Salvator namijenjena obnova i druga svrha. Da bi mogle djelovati u Dubrovniku i nastaviti služiti u župi, Družba je kupila jedan stan u novogradnji uz župnu kuću, te u njem uredile samostan «Milosrdnog Isusa».

 

adresa:   Časne sestre, Dr Antuna Šercera 3 b, 20000 Dubrovnik

telefon   020 / 416-214

 
 

Sestre Kćeri Milosrđa, III. samostanskog reda sv. Frana

Franjevačka provincija sv. Jeronima otvorila je samostan i kućnu kapelicu 30. lipnja 1974. u dvorcu koji je kupljen od obitelji Vukmirović, u ulici kard. Stepinca na Babinom Kuku u Dubrovniku. U samostanu je obitavao sve do kraja 2006. barem po jedan svećenik/redovnik, te se liturgija slavila za tamošnje vjernike u kućnoj kapelici. Potkraj 2006. samostan je prodan sestrama Družbe Kćeri Milosrđa, koje su ga preuzele i uselile, 25. ožujka 2007. g.

Do ožujka 2007. ova je zajednica stanovala u stanu ispred katedrale (Bunićeva 6), koji je Družba sestara Kćeri Milosrđa iz Blata dobila darovnicom. U njoj su od 2001. bile kandidatice.

Sestre katehiziraju i pripomažu u katedrali.

 

adresa:   Samostan sv. Josipa, ul. kard. Stepinca 26,   20000 Dubrovnik

telefon:   020 / 435-290

 

Dom ˝Salvator˝

Kuća Vrhbosanske nadbiskupije služi za svratište i odmor. Do 2004. u njoj su stanovale i sestre Božje Ljubavi. Danas je nazočan jedan svećenik, voditelj obnove.

 

adresa:   Žrtava od Dakse 8, 20000 Dubrovnik,

telefon:   020 / 437-603

 

Pročitaj više...

 

Župa (Suburbium ad Pilas) je posvećena sv. Andriji - apostolu, sa sjedištem samo pola milje zapadno od gradskih zidina.

 

Povijest župe

Jedina župa izvan gradskih «mira» do 16. st. bila je ona 'na Mihajlu'. No, njeno je sjedište odveć daleko da bi se uspješno skrbilo za sve vjernike oko grada do Orsule. Stoga je 1512. ustanovljena kapelanija u preuređenoj predromaničkoj crkvi sv. Andrije na Pilama, a njezini su kapelani skrbili za vjernike na području od Orsule (istočno od Grada) do nadarja ˝kod Tri crkve˝ (zapadno). Na tom se području tijekom 16. i 17. st. grade brojni ljetnikovci i obiteljske kapele.

U vrijeme invazije ruskih i crnogorskih hordi, prvih dana lipnja 1806., u kapelaniji na Pilama je spaljeno 134 kuće, a ostalo ih je svega 13. Obnova se nije mogla odmah provesti, jer je ubrzo Dubrovnik izgubio samostalnost. Ipak, naselje se ponovno rađa i raste, a sredinom stoljeća (1850.) kapelanija je ˝prerasla˝ u župu.

Kako je broj vjernika konstantno rastao, to je 1965. ustanovljena nova župa sv. Đurđa, odvajanjem dijela područja od župe sv. Andrije. Župa sv. Andrije je postala prostorno umanjena, ali broj se žitelja i dalje povećava. Danas je to gusto naseljeno prigradsko naselje, s brojnim gospodarskim i društvenim objektima: hoteli, škole, domovi…

Župa se, dakle, prostire oko zidina starog Grada. Od zapada granica župe ide ulicama: Orsatova - Donji Kono - ulica Volantina - Ilijina Glavica (raskrižje) - Privežna. Od sjevera i istoka granica ide: padinama Srđa obuhvaćajući naselje Bosanka, te područje istočno od Grada (tj. Ploče) do Orsule.

Na području župe danas obitava oko 3.350 katolika po krštenju, što je cca 87 % stanovništva.

Na Srđu iznad Grada izdiže se 14 m visok spomen-Križ, podignut o 1900-toj obljetnici Otkupljenja. Križ je svečano blagoslovljen 1935., a stajao je kao simbol vjere i zaštite Dubrovnika do 6. prosinca 1991., kada su ga granate sa srpskih topovnjača srušile. Potporom hvarskog biskupa Štambuka križ je nanovo podignut, te blagoslovljen 12. listopada 1997. g.

Na području župe smješteno je pet ženskih redovničkih zajednica, jedan dom za umirovljenike, škola za djecu s posebnim potrebama (na Ilijinoj Glavici), dom za nezbrinutu djecu (Maslina), ženski đački dom, tri srednje i dvije pučke škole, te međunarodni centar hrvatskih sveučilišta.

 

Župna crkva


Župna crkva se nalazi u ulici Miha Klaića (ranije ulica ˝sv. Andrije˝) i posvećena je sv. Andriji, apostolu. U arhivskim spisima crkva se spominje 1286., a gradnja je dovršena 1349. g. Današnji oblik crkva dobiva nadogradnjom 1512. g. Izvorna predromanička crkva iz 10. st. postaje apsida nove crkve. Predromanička crkvica bila je pokrivena kamenim pločama ponad kojih su kasnije postavljene kupe.

Crkva je obnavljana 1894. i 1938., da bi i poslije oštećenja u agresiji 1991. bio obnovljen krov, unutrašnjost i zvonik. Crkva je malih dimenzija (svega 75,50 m2), a prilazi joj se s tri strane relativno uskim stepenicama.

Župna kuća se nalazi tik do crkve sv. Andrije, a građena je 1893.-1894. g. Obnovljena je dijelom neposredno pred agresiju na Dubrovnik (1991.), a dijelom iza agresije.

 

Druge crkve i kapele

- crkva sv. Jakova, ap. na Višnjici potječe iz 1234. g.

Ivan Gundula i žena mu Dobroslava daruju 1222. samostan sv. Jakova benediktincima, koji uz samostan grade crkvu. Romanička crkva je obnovom 1503. dobila gotičko-renesansni stil. Francuzi su 1808. zaposjeli samostan sv. Jakova, a redovnike prognali. I crkvu i samostan pretvorili su u vojni objekt. Iza francuske okupacije oba su objekta u vlasništvu države (prvo Austrije, potom Jugoslavije). Biskupija je zatražila povrat 1. lipnja 1968. g. Crkva je ponovno u pravoj funkciji od 1974., no formalno-pravno je biskupiji vraćena tek 1994. g. Samostan je i dalje u državnom vlasništvu.

Povremeno su u uporabi crkve:  

- sv. Ivan Krstitelj na adresi Srednji Kono 22 barokna je crkvica iz 1693. g.

- sv. Spas na Bosanci je iz 15/16. st. Obnovljena je iza Domovinskog rata.

- Navještenje na Lokrumu je iz 15/16. st.

- sv. Križ s potrijemkom na Posatu (zvan ˝ na Kapelici˝) potječe iz 18. st.

- sv. Ana na Trećem Konalu je iz 1779. g. (vl. Jakobušić/Brailo).

- sv. Katarina u Zrinsko-Frankopanskoj je iz 18. st. (vl. Đivoje).

- sv. Đurađ u Pilama je iz 1590. (obnovljena 2007. g.).

 

Brojne su crkve i kapele izvan uporabe. Neke su sasvim nestale, neke su vlasništvo pojedinih obitelji, a većina ih propada. Nabrojit ćemo neke:

- sv. Križ na Gornjem Konalu iz 16. st. obnovljen u 18. st.

- sv. Elizabeta ili Pohođenje B.D.M iz 16. st. nalazi se nasuprot doma umirovljenika.

-sv. Rok je zavjetna iz 1527. na Boninovu (A.Starčevića).

- sv. Lazar u Hvarskoj ulici potječe iz vremena gotike, svakako prije 1463. g.

- sv. Feliks u ulici Između vrta 1 je iz vremena prije 1281. (vl. Adela Šimić).

- sv. Petar u Pilama u Kukuljevićevoj ulici je iz 18. st.

- sv. Lovrijenac na tvrđavi Lovrijenac datira iz vremena prije 1284. g.

- Gospa od dobrog savjeta iz 18. st. Nalazi se u ulici P.Budmani (vl. Gjaja).

- sv. Antun na Gornjem Konalu – uz kuću Tome Budisavljevića je iz 17. st. (vl. Đurašić).

- sv. Katarina iz početka 17. st. nalazi se na Gornjem Konalu uz ljetnikovac Gjivoje.

- sv. Ana iz 18. st. je na Gornjem Konalu (vl. obitelji Jakobušić i Brailo).

- Ime Marijino iz 17. st. u ulici V. Bukovca (vl. ob. Wagner).

- sv. Nikola na Gornjem Konalu je kapelica spaljenog ljetnikovca iz 16. st. (vl. Bete).

- sv. Nikola u ulici Dračasta 2 (vl. obitelj Šarić).

 

Ostaci - crkvišta:

- kapela sv. Ilije, na Glavici (Ilijinoj) porušena,

- kapela iz 17. st. u Bukovčevoj u sklopu doma «Maslina»,

- kapela u Zrinsko-Frankopanskoj 6 - (danas skladište),

- kapela u ulici Vlaha Bukovca (tzv. biskupija) - (danas skladište),

- kapela sv. Katarine Sijenske razrušena u 15. st. (pod voltom puta ispod vatrogasaca),

- kapela sv. Antuna opata iz 1363. sjedište Antunina danas u temeljima kuće Račić na Pločama,

- kapela sv. Lazara iz 1531. sjedište Lazarina nestaje gradnjom hotela ˝Odak˝ (Excelsior) 1907., a u kojoj je stajala Tizianova slika Uznesenja, prenijeta u katedralu 1713. g..

 

Redovničke zajednice u župi

Sestre Bezgriješnog Začeća BDM III. reda sv. Frana

adresa:   Samostan Danče, don Frana Bulića 8, p.p. 246, 20001 Dubrovnik

telefon:   020 / 414-098;   fax 422-878;                    


U 15. st. na Dančama je bio lazaret. Kako bi se štićenicima omogućila dolična skrb, senat naređuje da se učini groblje, crkvica i kuća za svećenika. Lazaret je u međuvremenu nestao, a svetište s grobljem povjereno je trećoretkinjama sv. Frana. Zajednica je 1925. reorganizirana i nastala je današnja družba Sestara Bezgriješnog začeća III. reda sv. Frana, koja po konstitucijama ima svrhu dvoriti bolesnike i pomagati u pastoralnom radu po župama. Družba je u tu svrhu bila otvorila svoje filijale u Stonu, Rožatu, te Pridvorju (1956.), Putnikoviću (1958.), u Cavtatu, Janjini, Kuni (1960.) i na Šipanu (1967.). Zbog sve manjeg broja sestara neke su kuće zatvorene. Družba ima filijale izvan biskupije: u Novalji, Zagrebu, Njemačkoj i Kanadi.

Crkva sv. Marije na Dančama (Bezgriješno Začeće B.D.M. na Dančama) danas je samostanska crkva sestara franjevki od Bezgriješnog začeća. Podignuta je kao zavjetna crkva uz more 1456. u gotičko-renesansnom stilu, uz prvi dubrovački lazaret. U crkvi nalazimo umjetnine Lovra Dobričevića iz 1465. i Nikole Božidarevića iz 1517. g.

 

Sestre Službenice Milosrđa (Anćele)

adresa:   Samostan Anćela - Pile, Branitelja Dubrovnika 19, 20000 Dubrovnik

telefon:    020/ 312-060,   fax 422-926

Družbu sestara Službenica Milosrđa je ustanovila Paola di Rosa (sv. Marija Krucifiksa di Rosa) u Brescia/Italija 1840. g. Družba je imala pružiti odgovor kršćanske ljubavi na opće patnje ljudi svoga vremena. Čim je družba odobrena, dubrovački je biskup Toma Jederlinić, pozvao sestre u Dubrovnik. Sestre dolaze i otvaraju kuću na Pilama 1853. i upravljaju sirotištem. Potom otvaraju uzgojni zavod, pučku školu, preparandiju, te građansku školu. Komunizam ih je ostavio bez svega onog čime su se bavile skoro stotinu godina, a danas drže samo odgojni centar.

Uz samostan grade crkvu sv. Vinka Paulskog 1860., koja je 1906. proširena.

 

Školske sestre III. reda sv. Franje (Mostarska provincija)

adresa:   Izvijačica 3, 20000 Dubrovnik,

telefon:   020 / 425-522

Kuća sestara franjevki mostarske provincije otvorena je 1987. u darovanoj kući, kao stan za sestre koje dođu u Dubrovnik na školovanje.

 

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog

adresa:   Za Kapelicom 3, 20000 Dubrovnik

telefon:   020 / 413-387

Milosrdnice sv. Vinka nazočne su u Hrvatskoj od 1845., a u Dubrovniku od 1878. g. Slijedeći karizmu družbe radile su sve do II. svjetskog rata u bolnicama, ubožnicama i socijalnim ustanovama. Komunistički režim lišio ih je službi i dobara, izbacio ih iz svih bolnica i ustanova, te su od tada radile samo u crkvenim ustanovama, u kojima su ujedno bile podstanarke.

Samostan ˝Za kapelicom˝ ustanovljen je 18. listopada 1993., a otvoren 19. prosinca 1993. g. Sestre rade u bolnici, u crkvi sv. Vlaha i u župi sv. Petra.

 

Družba Marijinih sestara Čudotvorne medaljice

adresa:   Cavtatska 21, 20000 Dubrovnik

telefon:    020 / 420-411

Kuća za odmor sestara iz družbe Marijinih sestara Čudvotvorne medaljice otvorena je 1969. g. U kući je kapelica presv. Srca Isusova. Sestre koje su nazočne stalno u kući rade u bolničkim službama.

 

Pročitaj više...