Dubrovačka Biskupija

U nedjelju, 29. siječnja u župi sv. Vida u Trstenom , pod euharistijskim slavljem u 10 sati, koje je predvodio katedralni ispovjednik don Ivan Penava, po 103. put obnovljena je posveta Vojske Srca Isusova.


Privilegija je to koju već 103 godine imaju stanovnici Trstenog, jer se članom Vojske ne postaje nikakvom upisninom niti članarinom, već samom pripadnošću župi Trsteno.  I naravno, otvorenim srcem.

Povijest  i svrha posvete


Prije 104 godine  u Zagrebu, odmah poslije dovršenja izgradnje crkve Srca Isusova  u Palmotićevoj ulici, pater Antun Puntigan, isusovac, formirao je Vojsku Srca Isusova sa svrhom da se bori protiv psovke. A odmah sljedeće godine dubrovački biskup dr. Josip Marčelić izdao je dekret da se i u Trstenom  osnuje Vojska Srca Isusova i to se dogodilo 24.siječnja 1909.
Svrha te Vojske, kako je zapisao njezin utemeljitelj župnik u Trstenom don Danko Lepeš, za koga se kaže da je bio Apostol molitve, rada i žrtve, po njegovom shvaćanju: „vojska je osnovana  zato da se moli oproštenje za bjestimje i kletve“ .

To se postiže najviše putem sv. sakramenata - ispovjedi i pričesti i adoracijom pred Presvetim Sakramentom. Nadalje u kronici stoji „kako će Vojska posebno izbjegavati sve grešne zabave“.

Što je to posveta i čin obnove?


Don Ivo Đanović, današnji župnik župe sv. Vida u Trstenom, pojasnio nam je značenje čina posvete: „ Posvetiti se nekome ili nečemu znači potpuno pripadati onom kome se posvećujemo, a posvećujemo se Srcu Isusovu. I kad njemu potpuno pripadamo onda u našim srcima ne može biti mjesta ikakovoj psovci,  kletvi ili bilo kojim drugim porocima“.


I don Ivo nastavlja: „Posveta se obnavlja svake godine u posljednju nedjelju mjeseca siječnja na način da svi muškarci pristupaju sakramentu ispovjedi, sudjeluju na euharistijskom slavlju te prije molitve Vjerovanja, okupljaju se ispred kipa Srca Isusova gdje na koljenima izgovaraju riječi posvete.   Nakon završetka misnog slavlja izlaže se Presveti Oltarski sakrament i po unaprijed utvrđenom rasporedu vjernici pristupaju adoraciji ili klanjanju ( vjernički molitveni stav - vanjski znak poštovanja prema Bogu. Najčešći oblik adoracije je klečanje na oba koljena pred križem ili Presvetim Oltarskim Sakramentom).“


Tu je i himna Vojske Srca Isusova koja se pjeva neposredno prije obnove posvete, koju je spjevao pokojni padre Perica, a jedan od stihova glasi:


„ Ustaj rode, Kralj ti zbori  dođi pod mog Srca stijeg,


`mjesto kletve nek se ori, Božjom hvalom dol i brijeg.


Bog nas zove u boj sveti nagrada je neba slast,


Duša naših dušman kleti  ružna psovka mora past.“

 

 


Posveta Srcu Isusovu

 

Isuse preslatki, otkupitelju ljudskog roda,  pogledaj na nas, pred oltarom tvojim ponizno prostrte!

Tvoji smo, tvoji hoćemo da budemo;  a da mognemo s tobom što čvršće biti sjedinjeni,

evo se danas svaki od nas, drage volje posvećuje Presvetome Srcu tvojemu.

Tebe, istina, mnogi nisu nikada upoznali,  tebe su, prezrevši zapovijedi tvoje, mnogi odbacili.

Smiluj se jednima i drugima, dobri Isuse,  i sve ih pritegni k Svetome Srcu svojemu.

Kralj budi, Gospodine, ne samo vjernima  koji se nisu nikada odmetnuli od tebe

nego i rasipnim sinovima koji su te ostavili.

Učini da se ovi u kuću očinsku brzo povrate,  da od bijede i gladi ne poginu.

Kralj budi onima koje, ili kriva mišljenja zavaravaju ili nesloga rastavlja,

i pozovi ih natrag u luku istine  i jedinstvo vjere da naskoro bude jedno stado i jedan pastir.

Daj, Gospodine, Crkvi svojoj, sigurnu, potpunu slobodu,  udijeli svim narodima mir i red,

učini da s čitave zemlje jedan odjekuje glas:  Budi hvala božanskom srcu  koje nas je spasilo;

njemu slava i čast u vijeke.

Amen!