• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Pratite nas uživo!

Četvrtak, 28. veljače od 19.30!

Tribina „Otvoreno o vjeri“

Gošća: Marija Husar Rimac

 

Dubrovačka biskupija pokreće live streaming (prijenos uživo) pojedinih događanja na stranicama biskupije, a prvi događaj koji će prenositi bit će tribina „Otvoreno o vjeri" koja će se održati u četvrtak, 28. veljače u 19.30 sati u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Gošća tribine je glazbenica Marija Husar Rimac.

Live streamig se pokreće prvenstveno zbog svijesti o potrebi što snažnije povezanosti cijele biskupije. Imajući u vidu prostornu rasprostranjenost Dubrovačke biskupije, ovim medijskim povezivanjem želi se osnažiti već prisutnu duhovnu povezanost, te na ovaj način cijelu biskupiju uključiti u događaja koja i jesu namijenjeni cijeloj biskupiji, no zbog prostorne udaljenosti vjernicima iz pojedinih dijelova biskupije nije uvijek jednostavno ostvariti sudjelovanje na određenim događanjima.

Tribine „Otvoreno o vjeri" svakog mjeseca u Godini vjere organizira Dubrovačka biskupija, a na njima sudionici javnog života svjedoče o tome kako njima vjera pomaže u životu i što se događalo i događa s njihovim rastom u vjeri. Dosadašnji gosti tribina bili su: bivša ministrica prosvjete Ljilja Vokić, novinarka Tanja Baran i episkop Grigorije Durić.

Blagoslov na svečanosti otvaranja Sveučilišnog kampusa u Dubrovniku, u ponedjeljak 7. svibnja, predmolio je generalni vikar Dubrovačke biskupije msgr Petar Palić.  Na početku svog obraćanja msgr Palić prenio je pozdrave biskupa msgr Mate Uzinića odsutnog zbog proslave blagdana Sv. Duje u Splitu. „Dubrovačka biskupija od početka formiranja Sveučilišta davala je svoju podršku i doprinos i po prošlom biskupu msgr Želimiru Puljiću, a uvjeren sam da će to nastaviti i dalje.“ – rekao je msgr Palić i nastavio molitvu blagoslova. 

Na otvaranju uz rektora Sveučilišta u Dubrovniku Matea Milkovića nazočili su i ministar obrazovanja i znanosti Željko Jovanović, župan Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Andro Vlahušić kao i brojni drugi ugledni uzvanici iz političkog, gospodarskog i društvenog života Grada.

„Pogledajmo tko nas to poziva na sljedeći Susret hrvatske katoličke mladeži“ - pozvao je okupljene mlade na završetku misnog slavlja u Sisku da pogledaju promotivni spot SHKM 2014. predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup msgr. Marin Srakić. Nakon toga mladi Sisačke biskupije predali su križ mladima Dubrovačke biskupije. Po završetku promotivnog spota, u kojem biskup msgr. Mate Uzinić poziva na SHKM 2014. u Dubrovnik, mladi su s oduševljenjem skandirali „Dubrovnik, Dubrovnik“.

„Neizmjerno se radujemo toj časti što ćemo biti domaćini nacionalnog susreta katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. To je za nas jedan veliki izazov, ali ujedno i poseban poticaj za oživljavanje pastorala mladih na području naše biskupije. Bogu hvala za iskustvo koje imamo sa dosadašnjih SHKM i to će nam biti od velike pomoći. Vjerujemo kako će vjernici Dubrovačke biskupije otvoriti svoja srca i svoje domove rijekama mladih koji će se 2014. godine sliti u Dubrovnik te ćemo još jednom pokazati svoje gostoprimstvo“ – rekao je prof. Krešimir Marković iz Vijeća za mlade po objavi informacije da će Dubrovačka biskupija biti domaćin sljedećeg SHKM 2014.

U nastavku pogledajte promotivni spot SHKM u Dubrovniku te fotogaleriju sa snimanja spota.

Povodom medijskih natpisa o neprikazivanju filma "Parada" srpskog redatelja Srđana Dragojevića u dvorani "Visia" koja je u vlasništvu Dubrovačke

biskupije i koja je trenutno jedino kino u Dubrovniku, u prostorijama Biskupskog ordinarijata u srijedu, 14. ožujka održana je konferencija za

medije. Konferenciji su nazočili dubrovački biskup Mate Uzinić, generalni vikar msgr. dr. Petar Palić, član uprave Visia Centruma Tihomir Oreč i

voditeljica Ureda za medije Marija Đurović.

Biskup Uzinić je podsjetio kako u Crkvi postoji princip supsidijarnosti tj. da on ne treba znati neke stvari koje mogu riješiti ljudi na nižim razinama

odnosno njegovi suradnici. Iako nije bio osobno upoznat s ovim problemom, stoji iza odluke svojih suradnika. Naglasio je da postoji već duga

suradnja između kina "Visia" Dubrovačke biskupije i Kinematografa Dubrovnik. To kino je Dubrovačka biskupija ustupila Kinematografima Dubrovnik

i stanovnicima ovoga grada da bi u situaciji u kojoj nemaju prikladno kino mogli dobiti one kulturne sadržaje koji su im potrebni i bez kojih se ne

može zamisliti suvremeni život. Odgovarajući na tijekom jutra pristigla pitanja biskup Uzinić je naglasio kako "Crkva ne zabranjuje prikazivanje

ovog filma jedino Dubrovačka biskupija smatra da za taj film ne može ustupiti svoje kino zbog više razloga." Prije svega to tematika filma koja se

kosi s nazorom Katoličke Crkve kad je u pitanju odnos prema homoseksualnosti. Biskupski ordinarijat u Dubrovniku sa spomenutom dvoranom dijeli

zajednički ulaz pa bi prikazivanje tog filma i plakata koji propagiraju taj film moglo odaslati krivu poruku da Dubrovačka biskupija podržava pogled

na homoseksualnost koji nije usklađen s pogledom Katoličke Crkve. "Drugi razlog je političke naravi jer film ima svoj pogled na Domovinski rat, na

odnose strana u ratu, stavlja se sve pod isti nazivnik i odašilje, u jednom Dubrovniku koji je pretrpio ono što je pretrpio, vrlo nezgodna poruka" iza

koje ne može stati Dubrovačka biskupija. Biskup Uzinić je također spomenuo i kako ne podržava parade, ali i još manje podržava nasilje pojedinaca

koje se dogodilo bilo u Beogradu bilo u Splitu. Smatra da paradama nije svrha samo propagirati jedan stil života nego i izazivati one koji drugačije

misle, ali i s gnušanjem gleda na nasilje koje se kao odgovor događalo. "Iako imamo svoj pogled na homoseksualnost, nijednog homoseksualca ne

odbacujemo niti osuđujemo, svatko ima pravo na življenje svoje seksualnosti kako on misli da je dobro, u smislu da ne povrijedi drugu osobu,"

rekao je biskup. Također je dodao da kao biskup mora reći - ako netko živi homoseksualne odnose za Katolički Crkvu on čini grijeh i ako živi u

takvom stanju živi u grešnom stanju. Dubrovački biskup je potvrdio da su se dogodili i neki propusti pa su prije ovog filma u dvorani "Visia"

prikazani neki filmovi neprimjerenog sadržaja, ali da se to više neće događati. Istaknuo je kako se film "Parada" ni u budućnosti neće prikazati u

biskupijskom kinu, kao ni filmovi sličnog sadržaja.

Tihomir Oreč je na početku svog obraćanja izrazio žaljenje što suradnja Visia Centruma s Kinematografima Dubrovnik i prije nije izazvala toliku

pozornost medija jer se u dvorani "Visia" prikazuju 3D filmovi koji se nisu mogli prikazivati u kinu "Sloboda", a što je na korist svih građana ovoga

grada. Nakon pročitanog sadržaja i komentara o filmu "čini mi se kako je homoseksualizam iskorišten kao paravan za izjednačavanje žrtve i

agresora na ovim prostorima i da je to vrlo problematična poruka ovog filma", kazao je gospar Oreč te citirao neke kritike filma koje su dovele do

odluke o uskraćivanju dvorane za prikazivanje filma. Dodao je i kako je nekim hrvatskim filmovima nije dopušteno prikazivanje u toj dvorani, a nitko

nije od toga pravio problem.    

Angelina Tadić

7. DANI KRŠĆANSKE KULTURE U DUBROVNIKU 24. 03. – 02. 04. 2012.

 

Dan/datum

Program

Mjesto održavanja

Vrijeme održavanja

Napomena

Subota,

24. ožujka

OTVARANJA MANIFESTACIJE

 

Glazbeni program:

Dubrovački kvartet

Atrij palače Sponza

19,00

Manifestaciju će otvoriti dubrovački biskup

msgr. mr. Mate Uzinić

 

Uvodničari:

Marija Đurović i

Marinko Marić

Subota,

24. ožujka

Izložba slika Josipa Botterija Dinija

 

Glazbeni program:

Dubrovački kvartet

Atrij palače Sponza

19,15

Izložbu će otvoriti

akademski slikar

Lukša Peko

 

Uvodničar:

don Ivica Pervan

Nedjelja,

25. ožujka

Križni put na Srđ

Brdo Srđ

14,00

Križni put će predvoditi

msgr. mr. Mate Uzinić

Ponedjeljak, 26. ožujka

Predstavljanje knjige Andrea Ricardi:

IVAN PAVAO II. Biografija

 

U glazbenom dijelu sudjeluje:

Zbor mladih župe sv. Mihajla.

 

Dvorana

Ivana Pavla II.

19,00

Knjigu će predstaviti:

prof. Ive Livljanić,

msgr. mr. Mate Uzinić i

gosp. Miro Radalj

 

Uvodničar:

dr. don Petar Palić

Utorak,

27. ožujka

Koncert duhovnih pjesama „Skaži mi Gospodi“ u izvedbi crkvenog hora „Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški“

(u suradnji s pravoslavnom crkvom u Dubrovniku)

Pravoslavna crkva sv. Blagovještenja

19,00

Uvodničar:

o. Goran Spaić

Srijeda,

28. ožujka

Kulturno-odgojna radionica – „Vrtić kao mjesto odgoja za temeljne ljudske vrednote“

(u suradnji s odgajateljicama-mentoricama dječjih vrtića Palčica i Radost u Dubrovniku)

Dvorana

Ivana Pavla II.

19,00

Organizatorice:

Vesna Ribić i Dijana Tot.

 

Uvodničar:

Krešimir Marković, prof.

Srijeda,

28. ožujka

Projekcija animiranog filma „Ivan Pavao II.“, za djecu dječjih vrtića Dubrovnik

(u suradnji s Kinematografi d.o.o. Dubrovnik)

Kino Visia

19,30

 

Četvrtak,

29. ožujka

Verdijev „REQUIEM“ u izvedbi

Dubrovačkog simfonijskog orkestra i

Velikog katedralnog zbora iz Mostara

Dominikanska crkva

19,00

Dirigent:

maestro Noorman Widjaja

Petak,

30. ožujka

"Poljička Malatija" - glazbeno-scenska drama u izvedbi kulturno umjetničke udruge Sv. Kliment Gornje Sitno i Pučkih pjevača Dubrava

Kino Visia

19,00

Uvodničar:

Meri Tomović

Subota,

31. ožujka

NOĆ CRKVENIH MUZEJA

19,30 Muzej i klaustar franjevačkog samostana,

stručno vođenje

20,30 Muzej i klaustar dominikanskog samostana,

stručno vođenje

21,30 Riznica katedrale, stručno vođenje

 

Glazbeni program: „Muka Gospodinova“ ili „Gospin plač“ u dubrovačkom kraju u izvedbi klapa Oštro i Amfora

 

Ulaz u muzeje slobodan je za sve posjetitelje u vremenu od 19,30 do 22,00 sata

Muzeji franjevačkog i dominikanskog samostana, Riznica katedrale

19,30

Glazbeni dio je priredio Krešimir Magdić

Nedjelja,

1. travnja

„Glazba & riječ“

Korizmeni koncert Katedralnih madrigalista

Katedrala

19,00

Uvodničar:

dr. don Stanko Lasić

Ponedjeljak,

2. travnja

In memoriam Ljubi Stipišiću Delmati – autorska večer korizmenih skladbi u izvedbi dubrovačkih klapa i zborova,

te predstavljanje Delmatine knjige „Identitet“

 

Nastupaju:

muške klape: Subrenum, Ragusavecchia i Oštro.

ženske klape: FA Linđo, Amfora i Fortuna.

zborovi: Dubrovački komorni zbor, zbor Libertas i crkveni zbor župe Čilipi.

Crkva Male braće

20,00

Koordinator programa: Krešimir Magdić

 

Predstavljač knjige:

mr. sc. Ivan Pehar

 

uvodničar:

Joško Mikulić

Ponedjeljak,

2. travnja

ZATVARANJE MANIFESTACIJE I

ZAHVALA SUDIONICIMA

Franjevačka crkva

21,30

Manifestaciju će zatvoriti

msgr. mr. Mate Uzinić

 

BUDIMO NOVI LJUDI!

Poruka dubrovačkoga biskupa za Godinu Caritasa

 

Poštovane redovnice i redovnici, braćo svećenici, sestre i braćo u Kristu!

      Ušli smo u dane Došašća koji nas pozivaju na budnost i pripravu srca na dolazak Gospodinov. Razmišljajući o Božjoj ljubavi, koja nam se očitovala u utjelovljenju Bogočovjeka Isusa Krista, svoj pogled usmjeravamo ne samo na onaj prošli i onaj budući, konačni, Kristov dolazak, nego bismo željeli svoje srce držati budnim i u toj budnosti prepoznati dolazak Gospodinov ovdje i sad, u konkretnome vremenu i prostoru u kojemu živimo.

      1. Mnogovrsni su načini Gospodinova dolaska i pohoda u konkretnome vremenu i prostoru, pri čemu u Godini Caritasa, u koju ulazimo, osobito želim istaknuti prepoznavanje Gospodinovih dolazaka u onima koji su najpotrebitiji, u siromašnima, osamljenima, poniženima i na različite načine isključenima iz društva našega vremena. Dolasci su to koji nas pozivaju na djelotvornu ljubav, solidarnost i požrtvovnost. Uspoređujući Crkvu s tijelom kojemu je glava Krist, a Duh Sveti onaj koji međusobno povezuje i ujedinjuje, oživljava i uvodi u istinu evanđelja, obogaćuje raznolikim darovima udove tijela, sveti Pavao budi nam i svijest o tome kako trpe svi udovi ako jedan ud trpi, a ako je jedan počašćen, i svi su ostali počašćeni (usp. 1 Kor 1, 12–26; Ef 5, 30). Ova svijest o osjećaju udova jednih za druge u tijelu Crkve kojemu je glava Krist, posebno će doći do izražaja na Drugome vatikanskom saboru koji je, pozivajući nas na dijalog i odgovornost, na nov način utisnuo u našu svijest odgovornost Crkve i svakoga pojedinačnog vjernika za svijet u kojemu živimo i njegove goruće probleme. Prema Pastoralnoj konstituciji Drugoga vatikanskog sabora Radost i nada utjelovljena Božja Riječ „po kojoj je sve stvoreno ... objavljuje nam 'da je Bog ljubav' (1 Iv 4, 8) te ... da je nova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskoga savršenstva, pa prema tome i promjene svijeta" (GS 38).

      2. Iskustvo potresa i rata, koje smo kao pojedinci i narod prošli, uče nas koliko je važno ovo suosjećanje drugih, kako i koliko je važna djelotvorna ljubav drugih i spremnost na pružanje materijalne, ali i svake druge pomoći. To nam je pomoglo preživjeti u tim teškim okolnostima. Osjetili smo da ljubav doista ne poznaje granice, vjeru, religiju i nacionalnost. Osjetili smo doista da je Bog ljubav po djelatnoj ljudskoj ljubavi kojom smo ljubljeni.

Poučeni ovim iskustvom kako je lijepo bilo biti ljubljen konkretnim djelima ljubavi, sami trebamo postati svjedoci djelatne ljubavi, svjedoci da je Bog ljubav koja nikoga i nikad ne isključuje. Upravo zbog ovoga ne bismo smjeli previdjeti potrebe drugih, bez obzira o kome se i gdje radilo. Nažalost, iskustvo rata i pomoć koju smo primali od drugih, pridonijeli su i iskrivljenomu poimanju karitativne ljubavi i same institucije Caritasa. Dogodilo se da smo Caritas počeli shvaćati isključivo kao instituciju dijeljenja i primanja pomoći, a caritas je puno više od toga. Karitas je djelotvorna ljubav prema bližnjemu u nasljedovanju Isusa Krista, ispunjavanje onoga što Crkva u konačnici jest i želi biti: sakrament spasenja. Crkva nema smisao u samoj sebi, nego najintimniji smisao Crkve, njezina središnja zadaća, temelj i opravdanje jest u tome da unutar određenih povijesno-društvenih okolnosti bude znak Isusove nazočnosti i oruđe Njegova spasiteljskoga i oslobađajućeg djela. Karitas je temeljni kriterij vjerodostojnosti one istine za koju se Crkva zauzima, na koju opominje, koju ponazočuje, koju slavi i koju obećava kao nadu. Karitas je, nadalje, buđenje vlastite svijesti, ali i svijesti onih koji su nam povjereni, o potrebi stavljanja samoga sebe i onoga što imamo na raspolaganje onima koji su potrebiti pokraj nas, a onda i za one koji su daleko od nas, ali im mi svojom djelotvornom ljubavlju možemo prići blizu, možemo pomoći.

      3. Različiti su načini na koje možemo pružati svoju pomoć. Do nas stižu vijesti o nesrećama, potresima, poplavama, gladi i žeđi diljem svijeta, ponekad i u našoj domovini. Možemo li ostati nezainteresirani, praviti se kao da nas se to ne tiče? Mnogo puta ne možemo promijeniti njihovu situaciju, ali je možemo ublažiti. Siromašnima koji su pokraj nas, osamljenima, poniženima i isključenima možemo učiniti puno više. Ljudima je ponekad potrebna samo čaša vode, lijepa riječ, spremnost da ih se sasluša. Ističem u ovom prvotnu odgovornost župne zajednice i osobito vas vjernika koji bolje od nas svećenika možete primijetiti one koji su potrebiti i imate mogućnost doći onamo kamo mi ne možemo, učiniti ono što mi ne možemo. Darujte potrebitima malo sebe, darujte malo svojega vremena! Darujte im i nešto od sebe!

      Bilo bi potrebno najprije ukloniti uzroke stanja u kojima se mnogi ljudi nalaze. Nekad se to može učiniti, ali ponekad ti uzroci nadilaze našu moć i naše ovlasti. Zar u tim situacijama nećemo učiniti ništa? Uvijek možemo i moramo dignuti svoj glas protiv onih koji su svojim djelovanjem ili nedjelovanjem doveli i dovode druge u stanje materijalne bijede i siromaštva, one kojima je osobna dobit važnija od prava radnika. Gospodarska je kriza ponajprije kriza duha! Svjedoci smo doslovnoga izrabljivanja radnika, koji ponekad žive ispod svake razine ljudskoga dostojanstva. Suočeni smo s krizom, mnogima je teško, ali smijemo li krizu ublaživati zakidajući druge u njihovim pravima, ponižavajući ih u njihovu ljudskome dostojanstvu? Ovo je samo jedna strana problema. Postoje i druge posljedice krize duha koja se očituje u pretjeranome individualizmu, sebičnosti, gramzljivosti, pohlepi, samodostatnosti, ravnodušnosti, hedonizmu, relativizmu. Ovdje trebamo tražiti uzroke korupcije, nepoštivanja propisa, izigravanja zakona! Odavde proizlaze nepravde kojima je posljedica sve veći broj onih kojima je potrebna materijalna pomoć jer ne mogu platiti račune, kupiti lijekove, osigurati ono najnužnije za život, dok se drugi istodobno guše u obilju, vlastitoj bahatosti i samodostatnosti. Kršćanin treba biti čovjek jer ako nije čovjek, nije ni kršćanin! Budimo novi ljudi, ljudi koji se ne zaustavljaju na govoru o Bogu koji je ljubav, nego svjedoče da je Bog ljubav!

      Ovi problemi o kojima govorim nisu, nažalost, za nama, nego bi mogli postati još veći uđemo li u Europsku uniju. Uvjeren sam, koliko god se društvene institucije pripremaju to spriječiti, da će našoj biskupiji koja je zemljopisno tako smještena da smo okruženi granicama, ulazak u Europsku uniju donijeti nove izazove – osobito kad su u pitanju izbjeglice i ilegalni useljenici – za koje kao vjernici i Crkva moramo biti pripravni.

      4. Sve me ovo ponukalo da ovu godinu u našoj biskupiji proglasim Godinom Caritasa koju ćemo svečano započeti na treću nedjelju Došašća, na Nedjelju Caritasa, 11. prosinca 2011. euharistijskim slavljem u dubrovačkoj prvostolnici s početkom u 18 sati, a zaključiti u listopadu 2012. kad ćemo se pridružiti cijeloj Crkvi i ući u Godinu vjere, koju je najavio papa Benedikt XVI.

      Glavna zadaća naših župnih zajednica u Godini Caritasa bit će oživljavanje i ustroj župnih Caritasa, a samim tim i posvješćivanje načela preuzimanja odgovornosti u međusobnim odnosima i radu, nastavak i bolje osmišljavanje postojećih projekata koje provodi biskupijski Caritas. Sve pozivam na otvorenost i suradnju u provedbi projekata koje će biskupijski Caritas predložiti, kako bismo djelotvornom ljubavlju bili iskreni i vjerni svjedoci Isusove ljubavi prema potrebitima u današnjem društvu, svjedoci da je Bog ljubav.

      Moleći da u ove dane Došašća obilna rosa Božje milosti orosi vaša srca i da na vas siđe mir Gospodnji, a po vama i u sve krajeve naše biskupije, domovine i cijeloga svijeta, na ovo naše djelo, kao i na sve vas, zazivam obilje Božjega blagoslova i molim zagovor svetoga Vlaha, našega nebeskog zaštitnika, i blažene Marije Propetoga Isusa Petković koja nam svojim životom za druge svijetli kao putokaz u našim nakanama i nastojanjima.

 

U Dubrovniku na drugu nedjelju Došašća 2011.

 

† Mate Uzinić

biskup

Mate Uzinić rođen je 17. rujna 1967. godine u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U Dubravi je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Nakon obavezne vojne službe u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na poluotoku Prevlaka, na Teološkom fakultetu u Splitu završava studij filozofije i teologije te postiže akademski stupanj bakalaureat 1993. godine. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 27. lipnja 1993. godine.

 

Tijekom tri godine obnašao je pastoralnu službu u župama Omić i Otrić-Struge. Godine 1996. nastavio je studij u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu, postigavši 2000. godine licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Po povratku u Split od 2000. do 2002. obnaša službu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu i ujedno pastoralnog suradnika u župi Strožanac-Podstrana. Od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. godine član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije a od 2004. Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja.

 

Dubrovačkim biskupom imenovan je na blagdan sv. Franje Saleškog 24. siječnja 2011. godine, a za biskupa je zaređen u dubrovačkoj katedrali na blagdan sv. Josipa 19. ožujka iste godine.

 

Službe u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji:

• Predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (20.10. 2011. - 13.10. 2016.)
• Član Biskupske komisije HBK za odnose s državom (23.1.2012. - 12.11. 2015.)
• Predsjednik Pravne komisije HBK (31.3.2011. - 15.11.2012.)
• Član Pravne komisije HBK (15.11. 2012. - 13.10. 2016.)
• Član mješovite komisije HBK-a i HKVRP-a - od 15.11.2012. 
• Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj - od 10.11.2015.

 

Osim hrvatskoga jezika govori i piše na talijanskom jeziku, a poznaje i engleski.

PODRUČJE DUBROVAČKE  BISKUPIJE

Dubrovačka biskupija se prostire južnim dijelom Hrvatske, većim dijelom županije Dubrovačko-neretvanske i obuhvaća gradove: Dubrovnik i Korčulu, te dvanaest općina: Konavle, Župa dubrovačka, Dubrovačko primorje, Ston, Janjina, Trpanj, Orebić, Lumbarda, Smokvica, Blato, Vela Luka i Lastovo.

OSVRT  NA  POVIJEST  BISKUPIJE

Rimljani su oko 168. prije Krista prešli na istočnu stranu Jadrana i Epidaur učinili rimskom kolonijom. Od tada jačaju i osvajaju sve više priobalja, a Iliri se povlače prema jugu. U vrijeme cara Augusta već je skoro cijela Dalmacija rimska kolonija.

Kršćanstvo se na ovom području javlja zacijelo već u prvom stoljeću, kad već sv. Pavao šalje u Dalmaciju učenika Tita. Sv. Jeronim spominje sv. Ilara (291.-371.) kao apostola Epidaura, ali ne kao prvog, nego kao onog koji zadaje posljednji udarac poganstvu u ovim krajevima. Iz tih navoda daje se razabrati da je u 4. st. Epidaur i okolica kristijanizirana, a da se crkvena zajednica okuplja oko svog biskupa. Međutim, prvo pisano ime biskupa iz Epidaura - Fabricianusa susrećemo tek na crkvenom saboru u Saloni 530., kao sufragana salonitanskog nadbiskupa. Kasnije se spominju Paulus i Florentinus, a u vrijeme invazije Avara (614.-628.) i propasti Epidaura, biskup je Ivan s narodom potražio novo utočište u Župi (na Silanu i Burnumu), a potom u nedalekom castrumu među stijenama ˝Lausion˝ (Ragusion).
Unatoč nedostatku pisanih izvora, drži se da je u 7. st. Lausion /Ragusium postao prvo utočište, a potom i sijelo epidaurskog biskupa. Na sinodama u Splitu  925. i 928. govori se o biskupskim sjedištima u Ragusiu i Kotoru kao o jednom nasljednom biskupskom sijelu ugasle biskupije u Epidauru, vjerojatno zato jer se dio prognanika iz Epidaura našao i u Kotoru.

TISUĆU GODINA DUBROVAČKE NADBISKUPIJE

U 10. st. sjeverno od Dubrovnika ojačalo je Hrvatsko kraljevstvo i kneževina Zahumlje, a Bizant, pod čijim je vrhovništvom Ragusium, sve više gubi utjecaj. U Ragusiu se nastanjuje sve više epidaurskih izbjeglica, castrum se širi, razvija i jača, te tim i čežnja za sve većom dominacijom i samostalnošću. Porfirogenet već 949. vidi Ragusium kao metropol(ij)u.
Dobivši, kako predaja kaže, od kralja Hrvatske i Dalmacije, Stjepana Miroslava, posjede Astareje (primorski pojas od Oboda do Poljica u Orašcu), gradu, koji se sada počinje zvati Dubrovnik, potrebna je organizirana obrana. Raste rivalstvo prema Veneciji. No, najpotrebnijim se čini podizanje ugleda mjesne Crkve. Dubrovnik 972. uvodi kult štovanja zaštitnika, mučenika sv.Vlaha, da bi potom ishodio status nadbiskupije /metropolije  998. godine.  
No, početkom 11. st. opstojnost je metropolije u Dubrovniku ugrožena, jer njezina uspostava nije po volji ni Bizantu ni Splitskoj metropoliji. Ipak čast nadbiskupije /metropolije ˝spašava˝ papa Benedikt VIII. 1022. godine. Dubrovnik u početku nema sufraganskih biskupija, za koje se otimaju metropolije u Splitu i Bariju. A kad je 1089. uspostavljena i Dukljanska metropolija u Baru, Dubrovnik se opet naziva  (samo) biskupijom. Političke prilike početkom 12. st. omogućuju ˝oživljavanje˝ metropolije i Dubrovnik dobiva, makar nominalno, svoju točno određenu crkvenu pokrajinu sa sufraganima u Stonu, Trebinju, Kotoru, Budvi i Bosni.

U drugoj polovici 12. st. u Raškoj se izdiže dinastija Nemanjića s imperijalnim pretenzijama. Nemanjići ubrzo okupiraju biskupije u Budvi i Bosni, a Kotor je 1178. pripojen nadbiskupiji u Bariju. Dubrovnik ima samo sufragane u Trebinju i Stonu. Ne usuđujući se suprotstaviti Dubrovniku, Nemanjići nastoje okupirati područja oko Dubrovnika, tj. područja Zahumlja i Travunje. Prvi je na udaru bio biskup Zahumlja, Donat, koji je prognan iz Stona 1181. g. Biskup se Donat sklanja u benediktinski samostan na Lokrumu, a Ston će ostati cijelo stoljeće bez biskupa. U Ston se, a i na cijeli Rat, doseljavaju ˝babuni˝, tj. izbjeglice iz Bugarske i Makedonije, šireći manihejsko-patarensko ili bogumilsko učenje.
Nemanjići 1252. progone i trebinjskog biskupa Salvija, koji također nalazi utočište u benediktinskom samostanu na Lokrumu.

Sukobi unutar dinastije Nemanjića, kad je Dragutin zbacio s prijestolja oca Uroša I., navješćuju skori kraj okupacije. Prilike, naime, dopuštaju da se nakon čitavog stoljeća (1286.) imenuje biskup u Stonu (Petar). Ipak, nevolje nisu okončane. Biskupu je u Stonu teško bilo što poduzeti u opustošenoj i bogumilstvom prožetoj sredini. Biskup Ivan Kručić već 1300. napušta Ston i Rat (Pelješac), te premješta biskupsko sijelo u Korčulu. Trebinjski pak biskup, koji se bio vratio u Trebinje, ponovno biva izagnan u Dubrovnik 1321., a Dubrovnik mu daje za rezidenciju napušteni benediktinski samostan na otočiću Mrkanu, kako bi, makar iz progonstva, mogao upravljati biskupijom.

Dubrovnik se osamostalio i ojačao na već stečenim posjedima od Epidaura do Orašca, uključujući i Elafitske otoke. Dubrovčani nadziru Mljet preko benediktinaca koji su pravi gospodari otoka, dok je Lastovo već 1252. dragovoljno ušlo u sastav Republike. No, za bolju zaštitu na moru, Dubrovniku je potrebno steći područje Stona i Rata, te otok Korčulu. Otkupivši Ston s Ratom od bosanskih i raških gospodara 1333., a nakon bezuspješnih pretenzija prema Korčuli, Dubrovnik traži zaštitu od sjeverne i istočne kopnene strane. Nastoji, a 1399. uspijeva kupiti od Stjepana Ostoje «Terrae novae», tj. područje od Kurila / Petrova Sela do Imotice. Kad je dvadesetak godina kasnije Dubrovnik ušao u posjed i Konavala, Republika je oblikovala svoje područje, nastojeći očistiti nauk bogumilstva i suzbiti utjecaj svetosavlja. Poziva u pomoć  misionare -  franjevce iz Bosne, a u svrhu toga  gradi 'strateški'  samostane u Rožatu, Slanom, Stonu, Cavtatu …

Korčula je od 1300. sijelo korčulansko-stonskog biskupa, dubrovačkog sufragana. Korčula se uporno odupire pokroviteljstvu Republike, a od 1420. priznaje suparničko mletačko vrhovništvo. No, zbog interesnih sukoba civilne i crkvene vlasti na Pelješcu, Republika nastoji razdvojiti Stonsku biskupiju od Korčule. Nastojanja su urodila plodom tek 1541. g. Tada su, naime, i Ston i Korčula ishodili zasebna biskupska sijela. Obje su biskupije, uz Trebinjsku, sufragani metropolije u Dubrovniku.


Dubrovački su nadbiskupi, po želji Republike, uglavnom stranci. Neki nisu ni dolazili u Dubrovnik već upravljaju preko vikara. Njihova odbojnost prema slavenskom jeziku i revnost za latinizacijom službe Božje dovodi do zabrane djelovanja glagoljaša. To sudbonosno pogađa Trebinjsku biskupiju, čiji su biskupi još i prognani. Trebinjska biskupija ostaje bez klera (glagoljaša), a Turci nadiru s istoka. Priliku koriste srpski kaluđeri. Sve se više vjernika latinskog obreda silom prevodi na ˝istočni˝. Gradnjom manastira Tvrdoš 1509., Zavale 1514. i Žitomislića 1563. istočni se obred u negdašnjoj katoličkoj kneževini Travunji proširio, a poglavito iza kako Zapadna crkva prihvaća gregorijanski kalendar, a Dubrovnik zatvara ˝Ilirski kolegij˝ 1643. g.


Unatoč mnogim nevoljama, kao što su: slabost sufraganskih biskupija, stalne prijetnje Venecije, priznavanje Osmanlijskog vrhovništva, te epidemije, požari i potresi, unatoč skoro potpunom razaranju u velikom potresu 1667. i «crne» 1806. godine kad su Crnogorci s Rusima opustošili i spalili Konavle, Župu, Rijeku, Gruž i čitavo Primorje, najteži je udarac za Republiku i Metropoliju bila Francuska okupacija. Francuzi su 25. svibnja 1806. zaposjeli Republiku, a nadbiskupija gubi svaku potporu. Dubrovnik gubi diplomaciju, a Napoleon drži i papu u sužanjstvu. U Korčuli je od 1802., a u Stonu od 1807. sedisvakancija. Francuzi ukidaju skoro sve redovničke zajednice, konfisciraju crkvena dobra, samostane i kolegij. Čak su i matične knjige na udaru. U nekim župama lokalni 'šerifi' oduzmlju postojeće matice. U svem tom zlu ipak je dobro što je Marmontovom odlukom od 31. svibnja 1808. ustanovljen licej s konviktom u samostanu sv. Katarine Sijenske, te što je uskoro i prestala francuska okupacija.  

BULA PAPE LEONA XII. - 1828. GODINE

Nakon Francuza Austrija preuzima vlast u Dalmaciji, te uporno želi reorganizirati crkveno ustrojstvo. Stoga u Dubrovniku 'sedisvacantia' traje petnaest godina.  Reforma je, bulom Leona XII. «Locum B. Petri» 30. lipnja 1828., donijela ukinuće  biskupija u Korčuli i Stonu, a Dubrovačka je nadbiskupija, kojoj je sada priključeno područje dviju ukinutih sufraganskih biskupija, svedena na biskupiju. Istim aktom sv. Stolica ukida i carskom dvoru nepoćudnu metropoliju u Splitu, te osniva metropoliju u Zadru, kojoj je podvrgnuta biskupija Dubrovačka.

Nikola Ferić je posljednji trebinjski biskup. Iza njegove smrti 1818. Trebinje do danas nema vlastitog biskupa. Biskupijom su do 1839. upravljali iz Dubrovnika imenovani vikari, a od 1. siječnja 1840. biskupija u Trebinju postaje ˝personaliter unita˝ s Dubrovačkom, unatoč što je u drugoj državnoj zajednici. Takvo stanje ostaje do odluke pape Leona XIII. 1890., kad je Trebinjsko-Mrkanjska biskupija povjerena na upravljanje mostarsko-duvanjskom biskupu.

DVADESTO STOLJEĆE

Dok se pod Austrijom Dubrovnik počeo lagano oporavljati, 20. je stoljeće donijelo nove nevolje. Iza Prvog svjetskog rata Dubrovnik dolazi u novu državnu tvorevinu pod srpsko-pravoslavnom hegemonijom. Lastovo, koje je od starine pripadalo Dubrovniku, biva izdvojeno iz jurisdikcije Dubrovačke biskupije i pripojeno talijanskom dijelu podijeljene nadbiskupije u Zadru (1922.-1950.). Agrarnom reformom župe su izgubile većinu svojih posjeda.
Kad je pak kraljevska Jugoslavija željela pretvoriti svu oduzetu crkvenu imovinu, kao vjerozakonsku zakladu, u «erar», tj. državno dobro, biskupi su redom ulagali žalbe. Tako se žalio i biskup Carević i djelomično uspio. Dubrovačkoj biskupiji je 17. svibnja 1940. vraćen nekoć isusovački Kolegij Ragusinum, i bivši samostani: sv. Marije na Mljetu, sv. Klare, sv. Katarine i sv. Marije od Kaštela. Ali u novom komunističkom režimu ponovno je sve oduzeto, osim zgrade bivšeg Kolegija.  

Drugi svjetski rat je donio nove 'krvave' nevolje. Dok je na području ove biskupije u ratu život izgubilo par stotina ljudi, u poraću je novi režim napravio četiri puta više žrtava. Do svršetka rata ubijena su četiri svećenika ove biskupije (Bagi, Brnobić, Kiss i Fantella) i 2 bogoslova (Katušić i Lucijan Đanović), a nakon rata ubijen je umirovljeni dubrovački biskup Carević, 11 biskupijskih svećenika (Bačić, Dobud, Falatar, Grković, Jelinović, Kalafatović-Milić, Krečak, Lajoš, Schmidt, Raguž i Tomašev), 2 bogoslova (Memunić i Trojanović), te 6 redovnika (Barač, Blažić, Barbir, Sokol, Tomašić i Perica) i 4 redovnička bogoslova (Beato, Karamarko, Franjković i Paladin). Na području ove biskupije ubijena su još 3 svećenika drugih biskupija (Betenšek, Brajnović i Zrno). Crkvi su oduzeta dobra koja su ostala iza francuske okupacije i  agrarne reforme, te više župnih kuća i neki samostani.

Napokon, 1990. u Hrvatskoj završava krvavi totalitarističko-komunistički teror i dolazi do višestranačja u politici. No, s tim se ne mire dotad privilegirani. Potaknuti srpsko-crnogorskim imperijalnim apetitima, četnici započinju krvavi obračun u Hrvatskoj. Dok su u kolovozu 1991. započeli ratni sukobi u Kninu i Slavoniji, 27. rujna 1991. počela je okupacija Konavala. Uz teška razaranja okupirana je Župa, Rijeka Dubrovačka, te Primorje do Stupe i Malog Stona. Stanovništvo je iz sela prognano, a uhićeni su čamili u četničkim kazamatima u Bileći i Morinju.  Ipak potkraj 1992. cijelo područje biskupije je oslobođeno, makar je okupacija u drugim dijelovima Hrvatske trajala do 1998. godine. Unatoč svemu Hrvatska je ostvarila samostalnost i došlo je vrijeme obnove koju prati i sv. Otac, te tri puta posjećuje Hrvatsku.

PAPA IVAN PAVAO II. I DUBROVNIK

Poseban događaj za povijest Dubrovnika  bio je pastirski pohod sv. Oca  pape Ivana Pavla II. Dubrovniku - 6. lipnja 2003. g.
U petodnevnom (trećem) pohodu Hrvatskoj Papa se, tog vrelog lipanjskog dana, susreo sa oko 70 tisuća vjernika u Gruškoj luci. Na misnom slavlju proglasio je blaženom Mariju Propetog Petković iz Blata, utemeljiteljicu družbe sestara Kćeri Milosrđa. Poslije slavlja, oko 13,30 sati, Papa je kroz koridor mnoštva nazočnih  prošao iz Gruža do Biskupskog dvora u Gospinu Polju. U 17 sati se dovezao na Stradun gdje su ga čekali brojni vjernici. Prošavši papamobilom duž Straduna, Papa se zadržao pred crkvom sv. Vlaha, potom otputovao prema uzletištu ispraćen mnoštvom zahvalnih vjernika.

Slijedeće godine na svečanoj sjednici Gradskog vijeća uoči sv. Vlaha, zaštitnika Grada i biskupije, papa Ivan Pavao II. proglašen je počasnim građaninom Dubrovnika. Izaslanstvo biskupije i grada predvođeno tadašnjim biskupom Želimirom Puljićem i gradonačelnicom Dubravkom Šuica povelju počasnog građanina uručilo je Papi na audijeniciji u Vatikanu 29. travnja 2004. godine.